REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: REGINA FRUGIS j.d.o.o. – pravna osoba i NU – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.42.st.1.t.33. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Prekršajnog naloga ovlaštenog tužitelja: Financijska agencija, Regionalni centar Zagreb, broj: KLASA: 034-07/23-04/12154 URBROJ: 118-07-03-23-1, od dana 17.11.2023.g., koji su ovom Sudu dostavljeni dana 17. listopada 2024.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 31. srpnja 2025.g., bez nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja i bez nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i odgovorne osobe, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

Protiv I. okrivljene pravne osobe REGINA FRUGIS j.d.o.o., sjedište: [adresa], MBS: 081140975, OIB: 54071227963, ime i prezime njezinog predstavnika: direktor NU, prekršajna osuđivanost: ne,

O B U S T A V L J A S E

prekršajni postupak

zbog toga što kao poduzetnik nije dostavila Fini u bilo koju poslovnicu Fine na području Republike Hrvatske ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, odnosno do 30. lipnja 2023.g., radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, za poslovnu 2022. godinu,

dakle, nije Fini u tekućoj godini, radi javne objave, u zakonom propisanom roku, dostavila dokumentaciju iz čl.30.st.2, st.3. i st.4. Zakona o računovodstvu, sukladno rokovima iz čl.30.st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu,

odnosno zbog prekršaja iz čl.30.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) kažnjiv po čl.42.st.1.t.33. istog Zakona, to jest

[pravni kontinuitet]

odnosno zbog prekršaja iz čl.47.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24, 145/24) kažnjiv po čl.60.st.1.t.38. istog Zakona;

II/

II. okrivljena odgovorna osoba NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1973.g. u mjestu Sisak, od oca RU, s adresom stanovanja u mjestu [adresa], državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan,

k r i v j e

što kao odgovorna osoba poduzetnika nije dostavio Fini u bilo koju poslovnicu Fine na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnje dana poslovne godine, odnosno do 30. lipnja 2023., radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, za poslovnu godinu 2022.,

dakle, nije Fini u tekućoj godini, u zakonom propisanom roku, dostavio dokumentaciju iz čl.30.st.2, st.3. i st.4. Zakona o računovodstvu, sukladno rokovima iz čl.30.st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu,

čime je postupio suprotno odredbi iz čl.30.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) i time počinio prekršaj kažnjiv po čl.42.st.1.t.33. i st.2. istog Zakona, odnosno

[pravni kontinuitet]

čime je postupio suprotno odredbi iz čl.47.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24, 145/24) i time počinio prekršaj kažnjiv po čl.60.st.1.t.38. i st.2. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 330,00 (tristo trideset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Financijska agencija, Regionalni centar Zagreb, temeljem čl.238.st.10. Prekršajnog zakona, dana 17.10.2024.g., pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor okrivljene pravne i odgovorne osobe, protiv Prekršajnog naloga koji je izdan I. i II. okrivljenima zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 17.11.2023.g. izdao Prekršajni nalog broj: KLASA: 034-07/23-04/12154 URBROJ: 118-07-03-23-1, kojim je imenovanu pravnu i odgovornu osobu za navedeni prekršaj oglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama u iznosu od 1.320,00 eura, odnosno 660,00 eura, te ih obvezao na plaćanje troška u iznosu od 24,89 eura, svakog, ali su I. i II. okrivljeni pravodobno podnijeli prigovor zbog terećenog prekršaja, povodom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredaba Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.

3.

U pisanoj obrani dostavljenoj Sudu predstavnik okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorna osoba naveo je, uz ostalo i u bitnom, da je pravna osoba prestala postojati i brisana je iz sudskog registra rješenjem TSZ od 21.12.2023.g., pa predlaže pozivom na čl.155. PZ da se postupak obustavi.

Navodi kako je prestankom pravne osobe prestala i njegova odgovornost u navedenoj pravnoj osobi pa predlaže da se postupak obustavi i protiv njega.

Navodi da nije točno da je on odgovorna osoba u pravnoj osobi za predaju financijskih izvješća FINA-i, već je to RU koji je kao diplomirani pravnik i ovlašteni knjigovođa sa njegovom firmom imao zaključen ugovor o djelu za vođenje knjigovodstva i bio je obvezan na predaju Izjave o neaktivnosti za 2022.g., a što je i učinjeno.

Navodi kako je čl.60.st.1.t.40. Zakona o računovodstvu propisano da će se kazniti za prekršaj pravna osoba ako ne utvrdi i ne preda GFI u skladu sa čl.48.st.1 ZOR, a u čl.48.st.1. ZOR propisuje da je poduzetnik dužan utvrditi i predati na javnu objavu GFI u propisanim rokovima.

Istovremeno ZOR u čl.47.st.9. propisuje iznimku, da je poduzetnik koji tijekom poslovne godine nije imao poslovnih događaja niti u poslovnim knjigama ima podatke o imovini i obvezama dužan do 30. travnja tekuće godine FINA-i dostaviti Izjavu o neaktivnosti za prethodnu poslovnu godinu.

Dakle, po samom Zakonu o računovodstvu okrivljena pravna osoba nije bila obveznik predaje GFI za 2022. godinu.

Navodi kako na stranicama FINA-e pod naslovom RGFI – odgovori na vaša najčešća pitanja pod točkom 7. piše kako predaja Izjave o neaktivnosti zamjenjuje predaju GFI za statističke i druge potrebe te javnu objavu te se ista može predati i po isteku zakonskih rokova, uključujući i prethodne godine.

Navodi kako Zakon o računovodstvu u čl.60.st.1. u svojim točkama 38. i 39. ne propisuje kao prekršaj ne predavanje FINA-i Izjave o neaktivnosti iz čl.47.st.1.t.9. ZOR, već samo prekršaje iz čl.47.st.2., 3. i 4. (točka 38.) i st.1. i 10. (točka 39.), tako da ni po tom osnovu ne postoji prekršajna odgovornost imenovane pravne osobe i odgovorne osobe za ne predaju GFI FINA-i jer na predaju GFI nisu ni bili obvezni te predlaže da se prekršajni postupak obustavi zbog nepostojanja prekršajnog djela.

Navodi da je RU FINA-i predao Izjavu o neaktivnosti za 2022.g. za pravnu osobu, a ako to ne postoji u evidenciji FINA-e navedenu izjavu predaju ponovno, jer po tumačenju FINA to je moguće i unazad i po isteku zakonskih rokova uključujući i prethodne godine.

4.

Sudac je pribavio očitovanje ovlaštenog tužitelja na pisanu obranu II. okrivljenika, koja je zaprimljena na Sudu dana 25.04.2025., u kojem je navedeno, uz ostalo, da nastavno na tvrdnje okrivljenika da društvo nije bilo aktivno ukazuju na čl.30.st.9. Zakona o računovodstvu koji propisuje da poduzetnik koji tijekom poslovne godine nije imao poslovnih događaja, niti u poslovnim knjigama ima podatke o imovini i obvezama, dužan je do 30. travnja tekuće godini Financijskoj agenciji dostaviti Izjavu o neaktivnosti za prethodnu poslovnu godinu.

Navedeno je da kao što je razvidno iz priloženog izvatka iz RGFI-a, navedena izjava o neaktivnosti nije dostavljena FINI a sama činjenica da je subjekt neaktivan ne oslobađa ga obveze sastavljanja i predaje GFI-a u skladu s člankom 31. stavak 1. ZR-a.

Također je obveza dostave Izjave o neaktivnosti za poduzetnike koji tijekom poslovne godine nisu imali poslovnih događaja propisana i čl.11.st.1. Pravilnika o načinu vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja te načinu primanja i postupku provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća (NN 1/2016).

Stoga je jasna i nedvojbena intencija zakonodavca kada je propisao obvezu dostave Izjave o neaktivnosti te je nedvojbeno da se u ovom slučaju radi o protupravnom postupanju.

Osim toga pravne osobe koje nisu aktivne, a nisu svoju neaktivnost prijavile Financijskoj agenciji u zakonskom roku, na taj način doprinose stvaranju pogrešnih službenih statističkih podataka.

Navedeno je, u svezi navoda okrivljenika da je I. okrivljenik, imenovana pravna osoba, brisan iz sudskog registra i da je stoga prestala i odgovornost II. okrivljenika, kako se naglašava da sukladno odredbi čl.61.st.3. Prekršajnog zakona odgovorna osoba prekršajno odgovara za počinjeni prekršaj i u slučaju da nakon počinjenja prekršaja pravna osoba prestane postojati, odnosno bude brisana iz sudskog registra.

Navedeno je kako se ističe da se II. okrivljenik, s obzirom na svoje svojstvo ovlaštene osobe za zastupanje društva, bio dužan upoznati s odgovarajućim propisima iz Zakona o računovodstvu te ispuniti zakonske obveze društva, a propust knjigovodstvenog servisa ne oslobađa okrivljenika od prekršajne odgovornosti.

Navedeno je kako slijedom navedenog Financijska agencija u cijelosti ostaje kod optužnog prijedloga.

5.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Prekršajni nalog Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb, KLASA: 034-07/23-04/12154, URBROJ: 118-07-03-23-1 izdan 17. studenog 2023., prigovor podnesen 19. ožujka 2024., Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj 1.St-2348/2023 od 21. prosinca 2023., oglas Trgovačkog suda u Zagrebu broj 1.St-2348/2023 od 24. listopada 2023., Izvadak iz Registra godišnjih financijskih izvještaja za 2022. za REGINA FRUGIS j.d.o.o. od 12. srpnja 2024. i 11. listopada 2024., potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Vjenceslava Popović od 6. ožujka 2025., podnesak FINE zaprimljen na sud 25. travnja 2025., ispis iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za REGINA FRUGIS j.d.o.o. od 21. svibnja 2025.

II/

1.

Nakon započete glavne rasprave, povodom iznesene pisane obrane II. okrivljene odgovorne osobe u I. okrivljenoj pravnoj osobi, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je utvrdio da je okrivljena pravna osoba, REGINA FRUGIS j.d.o.o., brisanjem iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu prestala postojati.

2.

Uvidom u Izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za okrivljenu pravnu osobu REGINA FRUGIS j.d.o.o., izvršenim dana 21.05.2025.g., utvrđeno je kako je Trgovački sud u Zagrebu brisao označeni subjekt pod navedenim nazivom dana 07.10.2024.g. i to Rješenjem br. Tt-24/34947-1.

3.

Budući je tijekom prekršajnog postupka utvrđeno da je okrivljena pravna osoba prestala postojati, zbog čega je temeljem odredbe čl.59.st.2. Prekršajnog zakona prestala i njezina prekršajna odgovornost, protiv okrivljene pravne osobe je trebalo obustaviti prekršajni postupak za terećeni prekršaj u smislu čl.155.st.1. Prekršajnog zakona.

III/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene pisane obrane, odnosno nepriznanja odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je II. okrivljena odgovorna osoba predmetne zgode postupila suprotno odredbi:

iz čl.30.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), na način pobliže opisan u točki II/ u izreci ove presude, pa je tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.42.st.1.t.33. i st.2. istog Zakona,

odnosno [pravni kontinuitet] da je postupila suprotno odredbi:

iz čl.47.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24, 145/24) na način pobliže opisan u točki II. izreci ove presude, pa da je tako počinila prekršaj kažnjiv po čl.60.st.1.t.38. i st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi kojom poriče počinjenje prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost i krivnju, ali iznesenu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane II. okrivljene odgovorne osobe razumljivi, razložni i logični, ali zapravo promišljeno svrsishodni i tendenciozni.

Sudac je mišljenja da je okrivljena odgovorna osoba o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju obranu oblikovala i iznijela jasno i životno, ali zapravo planski smišljeno i pretenciozno, s ciljem kako bi stvorio utisak da svojim ponašanjem, odnosno propustom, nije postupio suprotno zakonskim propisima, a pritom je isticao okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je okrivljena odgovorna osoba stvarno počinila terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio da je okrivljena odgovorna osoba svoju obranu u odnosu na prekršaj koji mu se stavlja na teret, a kojeg on ne priznaje, oblikovao u namjeri kako bi otklonio odgovornost za vlastiti propust postupanja sukladno propisanim obvezama, pa na takav način izbjegao kažnjavanje po Zakonu o računovodstvu.

Sudac smatra da je II. okrivljenik opravdavao i/li umanjivao težinu svog protupravnog postupka, odnosno propusta i svog vlastitog doprinosa kršenju propisanih dužnosti, to jest, da kao odgovorna osoba poduzetnika, odnosno imenovane brisane pravne osobe, nije dostavio FINA-i u bilo koju poslovnicu FINA-e na području Republike Hrvatske ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnje dana poslovne godine, odnosno do 30. lipnja 2023., radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, za poslovnu godinu 2022., a sve to u cilju vlastite koristi te s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao ili umanjio kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj pisanoj obrani, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljena odgovorna osoba u brisanoj pravnoj osobi, stvarno počinio prekršaj zbog kojeg se tereti optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

3.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi.

4.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdane dana 06.03.2025.g., za OU, utvrdio da II. okrivljena odgovorna osoba do tada nije bio prekršajno osuđivan.

5.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

6.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi, osim o njegovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni i počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

IV/

1.

Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

2.

Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio kako postoji kontinuitet materijalne zakonske odredbe čl.30.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. i prekršajnih zakonskih odredbi čl.42.st.1.t.33. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) koji je bio na snazi od 01.01.2016.g. do 26.07.2024.g. („stari“ Zakon), a taj kontinuitet sudac pronalazi u materijalnoj zakonskoj odredbi čl.47.st.2., st.3. i st.4. u vezi st.5., st.6. i st.7. i prekršajnim zakonskim odredbama čl.60.st.1.t.38. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24, 145/24) koji je na snazi od 27.07.2024.g. („novi“ Zakon).

3.

„Stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) je u čl.30., uz ostalo, propisivao u stavku 2. da poduzetnici iz stavka 1. toga članka koji su obveznici sastavljanja godišnjeg izvješća sukladno članku 21. toga Zakona dostavljaju Financijskoj agenciji radi javne objave potpuna i točna godišnja izvješća s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. toga Zakona, te konsolidirana godišnja izvješća s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. toga Zakona i ako su obveznici konsolidacije sukladno odredbama ovoga Zakona.

Propisivao je u stavku 3. da označeni poduzetnici koji nisu obveznici sastavljanja godišnjeg izvješća sukladno članku 21. toga Zakona dostavljaju Financijskoj agenciji radi javne objave potpune i točne godišnje financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. toga Zakona i konsolidirane financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvješćem ako njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji sukladno odredbama članka 20. toga Zakona i ako su obveznici konsolidacije sukladno odredbama toga Zakona.

Propisivao je u stavku 4. da su označeni poduzetnici uz izvještaje iz stavaka 2. i 3. toga članka, dužni Financijskoj agenciji dostaviti i odluku o utvrđivanju godišnjih financijskih izvještaja te prijedlog odluke o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitka.

Propisivao je u stavku 5. da su poduzetnici iz stavka 1. točaka 1. i 2. toga članka nekonsolidirane izvještaje iz stavaka 2. i 3. toga članka i revizorsko izvješće dužni dostaviti najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, a poduzetnici iz stavka 1. toga članka koji sastavljaju konsolidirane godišnje financijske izvještaje, odnosno konsolidirana godišnja izvješća dužni su ih zajedno s revizorskim izvješćem dostaviti najkasnije u roku od devet mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

Propisivao je u stavku 6. da su poduzetnici iz stavka 1. toga članka koji sastavljaju godišnje financijske izvještaje sukladno članku 19. stavku 9. toga Zakona, dužni godišnje financijske izvještaje dostaviti u roku od devedeset dana od dana nastanka statusne promjene, pokretanja postupka likvidacije ili otvaranja stečaja.

Propisivao je u stavku 7. da je matično društvo koje objavljuje dokumentaciju iz članka 25. stavka 2. točke 6. toga Zakona dužno istu dostaviti najkasnije u roku od dvanaest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

Isti „stari“ Zakon u čl.42.st.1.t.33. i st.2. propisivao je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura kaznit za prekršaj poduzetnik, odnosno zakonom određena pravna i fizička osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura i odgovorna osoba poduzetnika, ako ne dostavi dokumentaciju iz članka 30. stavaka 2., 3., 4. i 11. toga Zakona Financijskoj agenciji radi javne objave sukladno rokovima iz članka 30. stavaka 5., 6., 7. i 11. toga Zakona, ili u slučajevima posebnih okolnosti iz članka 34.a stavka 1. toga Zakona u rokovima propisanim pravilnikom iz članka 34.a stavka 2. toga Zakona, a sve u skladu s prethodno navedenim odredbama istog „starog“ Zakona.

4.

„Stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) prestao je važiti i primjenjivati se istekom dana 26.07.2024.g., a sudac je, nakon što je činjenično stanje terećenog prekršaja podveo pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa, našao postojanje pravnog kontinuiteta u odredbama „novog“ Zakona o računovodstvu (NN br.85/24, 145/24), koji je stupio na snagu dana 27.07.2024.g.

5.

„Novi“ Zakon o računovodstvu (NN br. 85/24, 145/24) u čl.47., uz ostalo, propisuje u stavku 2. da poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji je obveznik sastavljanja godišnjeg izvještaja u skladu s člankom 21. toga Zakona dostavlja Financijskoj agenciji radi javne objave potpuni i točan godišnji izvještaj s pripadajućim revizorskim izvještajem ako njegovi godišnji financijski izvještaji podliježu zakonskoj reviziji u skladu s člankom 20. toga Zakona te izvještaj o provjeri izvještaja o održivosti, ako je obveznik izvještavanja o održivosti u skladu s člankom 29. toga Zakona, te konsolidirani godišnji izvještaj s pripadajućim revizorskim izvještajem ako njegovi godišnji konsolidirani financijski izvještaji podliježu zakonskoj reviziji u skladu s člankom 20. toga Zakona i ako je obveznik konsolidacije u skladu s odredbama toga Zakona te izvještaj o provjeri izvještaja o održivosti, ako je obveznik izvještavanja o održivosti na konsolidiranoj osnovi u skladu s članom 32. toga Zakona.

Propisuje u stavku 3. da poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji nije obveznik sastavljanja godišnjeg izvještaja u skladu s člankom 21. toga Zakona dostavlja Financijskoj agenciji radi javne objave potpune i točne godišnje financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvještajem ako njegovi godišnji financijski izvještaji podliježu zakonskoj reviziji u skladu s člankom 20. toga Zakona i godišnje konsolidirane financijske izvještaje s pripadajućim revizorskim izvještajem ako njegovi godišnji financijski izvještaji podliježu zakonskoj reviziji u skladu s člankom 20. toga Zakona i ako je obveznik konsolidacije u skladu s odredbama toga Zakona.

Propisuje u stavku 4. da je poduzetnik iz stavka 1. toga članka, uz izvještaje iz stavaka 2. i 3. toga članka, dužan Financijskoj agenciji dostaviti i odluku o utvrđivanju godišnjih financijskih izvještaja te prijedlog odluke o upotrebi dobiti ili pokriću gubitka.

Propisuje u stavku 5. da je poduzetnik iz stavka 1. toga članka dužan nekonsolidirane izvještaje iz stavaka 2. i 3. toga članka i revizorski izvještaj dostaviti najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine, a poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji sastavlja godišnje konsolidirane financijske izvještaje odnosno konsolidirani godišnji izvještaj dužan ih je zajedno s revizorskim izvještajem dostaviti najkasnije u roku od devet mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

Propisuje u stavku 6. da je poduzetnik iz stavka 1. toga članka koji sastavlja godišnje financijske izvještaje u skladu s člankom 18. stavkom 7. toga Zakona dužan godišnje financijske izvještaje dostaviti u roku od 90 dana od dana nastanka statusne promjene, pokretanja postupka likvidacije ili otvaranja stečaja.

Propisuje u stavku 7. da je matično društvo koje objavljuje dokumentaciju iz članka 23. stavka 2. točke 6. toga Zakona dužno ju dostaviti najkasnije u roku od 12 mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine.

Isti „novi“ Zakon u čl.60.st.1.t.38. i st.2. propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura kaznit za prekršaj poduzetnik odnosno zakonom određena pravna i fizička osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura i odgovorna osoba poduzetnika, ako ne dostavi dokumentaciju iz članka 47. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona Financijskoj agenciji radi javne objave u skladu s rokovima iz članka 47. stavaka 5., 6. i 7. toga Zakona ili u slučajevima posebnih okolnosti iz članka 53. stavka 1. toga Zakona u rokovima propisanim naredbom iz članka 53. stavka 2. toga Zakona, a sve u skladu s prethodno navedenim odredbama istog „novog“ Zakona.

6.

Slijedom svega navedenog, budući sudac smatra kako u konkretnom slučaju postoji pravni kontinuitet terećenog prekršaja, sukladno odredbi čl.3.st.1. Prekršajnog zakona, primijenio je propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, to jest „stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), jer isti propis nije niti blaži niti stroži za počinitelje prekršaja, odnosno za okrivljenu odgovornu osobu u brisanoj pravnoj osobi, obzirom da i „stari“ i „novi“ propis zbog počinjenja terećenog prekršaja propisuju novčane kazne u istim posebnim minimalnim i maksimalnim iznosima, a sukladno zakonskim odredbama prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

V/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, sudac je analizirajući svaki dokaz posebno kao i sve dokaze zajedno te rezultat cjelokupnog dokaznog postupka, povezujući dokaze s pisanom obranom, odnosno nepriznanjem II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi, sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je II. okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se tereti, na način opisan u izreci presude.

2.

Zakon o računovodstvu, kako „stari“ tako i „novi“ propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura kaznit za prekršaj odgovorna osoba poduzetnika, ako ne dostavi tim Zakonom propisanu dokumentaciju Financijskoj agenciji radi javne objave sukladno istim Zakonom propisanim rokovima.

Budući je sudac nesporno utvrdio da predmetne zgode okrivljena odgovorna osoba u brisanoj pravnoj osobi nije dostavio FINA-i, radi javne objave, godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, za poslovnu godinu 2022., najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnje dana poslovne godine, odnosno do 30. lipnja 2023., odnosno nije svoje poslovanje i obveze obavljao u skladu sa Zakonskim propisima, zaključio je da je II. okrivljenik ispunio biće prekršajnog djela koje mu je stavljeno na teret, te da se ne može osloboditi odgovornosti isticanjem okolnosti na koje se eventualno ne može ili teško može utjecati.

3.

Sudac je mišljenja da je okrivljena odgovorna osoba u brisanoj pravnoj osobi odgovorna za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa je tako, uz sve ostalo, dužan nadzirati, kontrolirati i voditi računa da svoje poslovanje obavlja u skladu sa propisima Zakona o računovodstvu, odnosno sukladno zakonskim odredbama, a što je predmetne zgode okrivljena odgovorna osoba propustila učiniti.

Okrivljena odgovorna osoba u brisanoj pravnoj osobi je i u predmetnom slučaju bila dužna voditi računa da se poštuju svi pozitivni propisi i odredbe, odnosno bila je obvezna da radi javne objave u zakonskom roku dostavi FINA-i godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, to jest da svoje poslovanje obavlja u skladu s normama navedenog Zakona, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih normi te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, niti je to moguće isticanjem eventualnih smetnji, poteškoća ili negativnih okolnosti.

4.

Sudac je zaključio kako su za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za kojeg se okrivljena odgovorna osoba u brisanoj pravnoj osobi tereti, odlučne objektivne činjenice, to jest da je predmetne zgode utvrđeno kako za poslovnu godinu 2022. radi javne objave nije do 30. lipnja 2023. godine FINA-i dostavio godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, pa je tako kao odgovorna osoba poduzetnika postupao suprotno odredbama Zakona o računovodstvu.

Slijedom navedenog sudac je uvjeren kako su obrambene okolnosti koje je okrivljena odgovorna osoba iznio u svojoj pisanoj obrani, samo pokušaji da se II. okrivljenik zaštiti od prekršajne odgovornosti, oslobodi od krivnje i izbjegne ili umanji kaznu za prekršaj koji mu se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi od prekršajne odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.

5.

Slijedom navedenog sudac je nakon iznesene obrane II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u točki II/ u izreci presude, pa je II. okrivljenu odgovornu osobu proglasio krivom te ju je kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana, te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja II. okrivljene odgovorne osobe.

6.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

7.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su dosadašnja neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani II. okrivljene odgovorne osobe.

8.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj koji se stavlja na teret, umjesto kazne u propisanom iznosu, II. okrivljenoj odgovornoj osobi u brisanoj pravnoj osobi izrekao kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.

9.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju kazna izrečena u umanjenom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti II. okrivljene odgovorne osobe u brisanoj pravnoj osobi, odnosno da nije preniska niti previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

10.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se II. okrivljena odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

11.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

Velika Gorica, 31. srpnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.