Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šet. dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-15/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Sanjani Zorinc, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Vjekoslava Kovačevića, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, koga zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Lovačko društvo "LOVAC" Bjelovar, OIB 98999260334, Gornje Plavnice, Gornje Plavnice 139a, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Čačić, odvjetnik u Bjelovaru, A. K. Miošića 32, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, koga zastupa punomoćnica Katarina Ileković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, radi naknade štete, nakon javne i glavne rasprave zaključene 1. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu "LOVAC" Bjelovar, OIB 98999260334, Gornje Plavnice, Gornje Plavnice 139a isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70 iznos od 345,47 EUR (tristočetrdesetpeteuračetrdesetsedameurocenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu "LOVAC" Bjelovar da tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.736,54 EUR (tisućusedamstotridesetšesteurapedesetčetirieurocenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. srpnja 2025. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d. da mu tuženik Lovačkom društvu "LOVAC" Bjelovar naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR (dvjestopedeseteura) s pripadajućim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika, Lovačko društvo "LOVAC" Bjelovar za naknadu parničnog troška u iznosu od 813,27 EUR (osamstotrinaesteura dvadesetsedameurocenti) s pripadajućim zateznim kamatama.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača, EUROHERC osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu 750,00 EUR (sedamstopedeseteura) s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj ALLIANZ HRVATSKA d.d. u tužbi navodi da je dana 24. listopada 2021. oko 17,45 sati, na cesti D28-Dugovec (D10/Ž3052)-Zvijerci (D43) Bjelovar (D43)-V. Zdenci (D5/D45)-Predavac (Ž3300)-Zvijerci (D43) na 6 km + 600 m, došlo do prometne nezgode na način da je osiguranik tužitelja, BA upravljao osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], kojom prilikom su iznenada na kolnik istrčale dvije divlje životinje - srne, te da je tom prilikom jedna srna pretrčala kolnik, a druga je udarila u lijevo bočno ogledalo njegovog vozila, nakon čega se životinja udaljila. Navodi da se srneća divljač kretala iz smjera sjevera u smjeru juga i dolazila je s područja kojim kao lovoovlaštenik upravlja tuženik, Lovačko društvo "LOVAC" Bjelovar. Tužitelj navodi da je na temelju police osiguranja broj: [broj police osiguranja] i suglasnosti vlasnika vozila BA, **.**.2021. istom na ime nastale imovinske štete na osobnom vozilu isplatio iznos od 2.602,81 kn odnosno 345,47 EUR. Tužitelj ističe da se u mirnom postupku obratio tuženiku odnosno njegovu osiguravatelju sa zahtjevom za isplatom gore navedenog iznosa s obzirom na to da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, a koji zahtjev je osiguratelj tuženika otklonio. Budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem VII/107, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj smatra da je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima. Na temelju navedenoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 345,47 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da osporava tvrdnje tužitelja da je vozilo osiguranika tužitelja kritične zgode oštećeno uslijed naleta na životinju - divljač u smislu odredbe članka 9. Zakona o lovstvu. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer smatra da nije pasivno legitimiran u konkretnoj pravnoj stvari iz razloga što je do naleta došlo unutar administrativnih granica Grada Bjelovar te smatra kako se radi o nelovnoj površini i da odgovornost za nastalu štetu snosi korisnik nelovne površine Grad Bjelovar sukladno Zakonu o lovstvu. Ukazuje na to da nije dokazano da bi se radilo o naletu na divljač iz lovišta tuženika s obzirom na to da divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja niti je iz potvrde policije moguće utvrditi da je do štete došlo unutar lovišta. Tuženik osporava odgovornost za štetu i iz razloga što šteta na vozilu osiguranika tužitelja nije nastala zbog provođenja lova sukladno odredbi članka 80. stavka 6. točka 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18., 32/19. i 32/20., dalje: Zakon o lovstvu). Ukazuje na to da odredba članka 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Kako je nesporno da se u vrijeme nezgode nije provodio lov, smatra da nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika. Također, tuženik navodi da ceste nisu dijelovi lovišta i tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti. Osim toga, sukladno navodima Euroherc osiguranja d.d. iz Odluke po regresnom zahtjevu od 18. listopada 2022. prije predmetnog događaja, tuženik navodi da je podnesen zahtjev za postavljanjem znaka „divljač na cesti“ što bi isključivalo odgovornost lovoovlaštenika sukladno članku 50. stavku 2. Zakona o cestama, jer mjesto događaja nije obuhvaćeno znakom „divljač na cesti“, što predstavlja odgovornost pravne osobe nadležne za predmetnu cestu. Tuženik ističe i činjenicu da vozač u konkretnom slučaju nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Naime, smatra da je vozač u konkretnom slučaju vozio u okviru dopuštene brzine kretanja, istom ne bi trebala nikakva reakcija jer bi životinja prošla pored vozila, a ukoliko bi ipak došlo do kontakta, šteta bi zasigurno bila manja. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi parnične troškove.

3. U podnesku od 7. ožujka 2024. i od 22. ožujka 2024. tužitelj u bitnome ističe kako je povodom predmetnog štetnog događaja obavljen očevid od strane policijskih službenika prometne policije Postaje Bjelovar koji su prilikom obavljanja istog došli do utvrđenja da su na vozilu osiguranika tužitelja pronađena mehanička oštećenja nastala prilikom udara u divljač, zatim da je do sporne prometne nezgode došlo na području kojim upravlja tuženik, odnosno da su se srneće divljači kretale iz smjera sjevera u smjeru juga i dolazile s područja tuženika te da je tuženik, odnosno predsjednik tuženika obavješten o štetnom događaju, te je isti izašao na mjesto događaja, kao i do toga da je do prometne nezgode došlo na način da je divljač udarila u lijevo bočno ogledalo vozilo osiguranika tužitelja, BA koji je i upravljao vozilom, da se divljač nakon naleta osobnog vozila udaljila u nepoznatom smjeru, a da su na oštećenim dijelovima vozila pronađeni tragovi dlake, dok su na kolniku pronađeni tragovi krvi te da kod vozača nije pronađena koncentracija alkohola u krvi nakon predmetne nezgode. Dakle, tužitelj smatra da su iz potvrde policije razvidne sve okolnosti koje tuženik smatra nedokazanim, dok je iz dostavljene prijave štete, razvidno kako je do štetnog događaja došlo uslijed naleta na divljač, odnosno srnu. Tužitelj napominje kako je vozač navedenog vozila BA nepristrani svjedok koji je upravljao vozilom koje je kasko osigurano te je naknadu štete na vozilu mogao ostvariti od osiguratelja (tužitelja) bez obzira na to na koji način se dogodila prometna nesreća. Nastavno, tužitelj ukazuje da činjenica što divljač nije pronađena nakon nezgode ne znači sama po sebi da vozilo u trenutku nezgode nije udarilo u divljač te smatra neosnovanim prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je šteta na osobnom vozilu nastala upravo naletom osobnog vozila na divljač, budući da svoj zahtjev temelji ne samo na utvrđenima policije, već i iskazu nepristranog svjedoka. Nadalje tužitelj ukazuje da je iz potvrde MUP-a razvidno kako je divljač došla s područja kojim upravlja tuženik odnosno iz lovišta uz predmetnu dionicu ceste gdje je došlo do štetnog događaja, slijedom čega je upravo tuženik odgovoran za štetu. Stoga smatra neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije osnovom tvrdnje da se štetni događaj dogodio unutar administrativnih granica Grada Bjelovara kraj činjenice da je divljač potekla nesporno iz lovišta kojim upravlja tuženik i izletjela na prometnicu izazvavši štetni događaj. Također, tužitelj smatra da se divlja životinja na cesti smatra opasnom stvari, a za opasnu stvar prema članka 1064. Zakona o obveznim odnosima odgovara vlasnik opasne stvari odnosno lovačko društvo po načelu uzročnosti, a budući da je ono dužno spriječiti nastanak štete od divljači u njegovom vlasništvu i držati životinje u granicama svojim lovišta. Kako divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar, tužitelj smatra da je odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima normirana odredbama članka 1063. do 1067. ZOO-a i da je u konkretnom slučaju do prometne nezgode došlo zbog iznenadnog dolaska divljači na cestu. Također, tužitelj ukazuje da to što cesta nije lovište odnosno samo zato što je šteta nastala na cesti, a ne u lovištu, ne ekskulpira tuženika od odgovornosti za štetu već to samo dodatno upućuje da se njegova odgovornost prosuđuje po općim pravilima obveznog prava koja uređuju odgovornost za štetu od opasne stvari iz članka 1063. i 1064. ZOO-a, dok članak 963. ZOO-a navodi da se sva osiguranikova prava, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja do visine isplaćene naknade, te ista prava ima prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kako za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, sukladno članku 1064. ZOO-a, a na strani oštećenika nisu utvrđeni prekršaji u prometu odnosno nije ni na koji način pridonio nastanku štete, tužitelj smatra da je tuženik koji gospodari lovištem i životinjama u njemu u obvezi mu regresirati iznos kojeg je tužitelj isplatio oštećeniku. Također, tužitelj smatra da je konkretnom slučaju materijalna šteta na vozilu oštećenika prouzročena naletom divljači, a divljač predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1064 ZOO, za tako nastalu štetu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik koje gospodari lovištem i to po predmnijevanom načelu uzročnosti iz članka 1063. ZOO-a bez obzira na krivnju, a što potvrđuje odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. i da je na tuženiku teret dokazivanja postojanja ekskulpacijskih razloga iz članka 1067. ZOO-a kako bi se u cijelosti ili djelomično oslobodio odštetne odgovornosti. Tužitelj osim navedenog ističe kako svoj tužbeni zahtjev temelji prvenstveno na odredbama Zakona o obveznim odnosima te da navedeno upućuje i odredba članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu koja jasno navodi da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi tj. za nastalu štetu odgovara imatelj opasne stvari, dakle lovoovlaštenik te da navedeno potvrđuje i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019. Tužitelj ukazuje i to da predmet uređenja Zakona nije uređenje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima te da unatoč unošenju članka 50. ZC-a u zakonodavni sustav, navedenom odredbom nisu derogirane i nema prednost u primjeni u odnosnu na važeće odredbe ZL-a i ZOO-a kojima je uređena odgovornost osoba koje gospodare lovištima.

4. Podneskom od 19. ožujka 2024. EUROHERC osiguranje d.d. obavijestilo je naslovni sud da ima pravni interes za sudjelovanjem u predmetnoj parnici, obzirom je tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti lovačkog društva za štete počinjene trećim osobama s periodom važenja od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022.

Umješač u svome podnesku osporava činjenične tvrdnje o štetnom događaju i navode o tome da je predmetne zgode došlo do udara divljači u vozilo osiguranika tužitelja, jer nikakva životinja pa tako niti divljač nije ostala na mjestu nezgode niti je kasnije pronađena. Napominje se da priložena potvrda PP Bjelovar ne predstavlja dokaz o udaru vozila u divljač, jer su u potvrdi događaj opisuje isključivo prema izjavi tužitelja. Stoga smatra da u konkretnom slučaju tužitelj svoje tvrdnje o tome da je predmetne zgode došlo do udara divljači u vozilo i da je uslijed toga došlo do štete na vozilu, nije potkrijepio odgovarajućim dokazima te da nije moguće utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač u smislu odredbe članka 9. Zakona o lovstvu. Umješač navodi i da se u protivi tužbi s obzirom na to da u vrijeme štetnog događaja u blizini nastanka štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja lova te da je zahtjev neosnovan sukladno odredbi članka 80. stavka 6. točke 2. Zakona o lovstvu. Smatra da je nesporno da citirana odredba predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju te da na navedeno upućuje i odredba članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Dakle, smatra da je Zakonom o lovstvu regulirano da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta vozila na divljač snosi prvenstveno vozač, dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nesporno nije provodio, te da u predmetnom slučaju nema odgovornosti lovoovlaštenika a niti tuženika za naknadu predmetne štete. Umješač u svom podnesku ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije i iz razloga jer je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta, dok ne osporava visinu štete.

5. Tuženik je podneskom od 2. svibnja 2024. obavijestio naslovni sud da se u vrijeme nastanka štetnog događaja nije provodila lovna aktivnost na području mjesta nastanka predmetnog štetnog događaja.

6. Dopisom od 22. svibnja 2024. broj: Klasa: 035-01/24-01/07, Urbroj: 2103-1- 05-07-24-7 Grad Bjelovar obavijestio je sud da navedenom cestom oznake D28 što je u naravi sjeverna obilaznica grada Bjelovara smjer Predavac-zapad u smjeru istok

-Kupinovac gospodari tvrtka Hrvatske ceste d.o.o. za upravljanje te da navedeno mjesto nastanka štete nije obuhvaćeno Programom zaštite divljači za Grad Bjelovar jer istom prometnicom ne gospodari Grad Bjelovar.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu o prometnoj nesreći od 27. prosinca 2021. (list 5-6 spisa), odštetni zahtjev (list 7-9 spisa), zapisnik o alkotestiranju (list 10 spisa), kartu lovišta (list 11 spisa), detalje lovišta (list 12-15 spisa), policu broj: [broj police] s uvjetima osiguranja (list 16-117 spisa), prometnu dozvolu (list 118 spisa), izvid štete od 3. prosinca 2021. s fotografijama (list 119-122 spisa), nalog za isplatu od 15. prosinca 2021. (list 123 spisa), prometi izvadaka po zadanim uvjetima od 31. prosinca 2021. (list 124 spisa), izvadak isplate po šteti od 16. prosinca 2021. (list 125 spisa), dopis od 31. prosinca 2021. (list 126 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva od 31. prosinca 2021. (list 127 spisa), opomenu od 17. veljače 2022. (list 128 spisa), opomenu pred utuženje od 28. travnja 2022. (list 129 spisa), odluku po regresnom zahtjevu od 18. listopada 2022. (list 130 spisa), dopis od 24. listopada 2022. (list 131 spisa), dopis od 8. studenog 2022. (list 132 spisa), presudu OPS Sesvete, SS Vrbovec, broj: P- 1216/2019-28 od 26. ožujka 2021. (list 156-165 spisa), presudu ŽS Zagreb, broj: Gž- 3858/2022-2 od 21. veljače 2023. (list 166-173 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016. (list 179 spisa), policu osiguranja broj: [broj police osiguranja] (list 183 spisa), dopis Policijske postaje Bjelovar od 9. svibnja 2024. s kopijom spisa (list 195-202 spisa), dopis Grada Bjelovara, Upravnog odjela za gospodarstvo od 22. svibnja 2024. (list 205 spisa), iskaz svjedoka BA (list 212-213 spisa), iskaz svjedoka HA (list 213-214 spisa), iskaz svjedoka ŠA (list 214-215 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 15. studenog 2024. sa skicom prometne nesreće (list 227-240 spisa), iskaz vještaka na ročištu od 15. travnja 2025. i od 1. srpnja 2025.

8. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se saslušaju policijski službenici koji su izvršili očevid nakon spornog štetnog događaja, kao i dokazni prijedlog tuženika da se sasluša lovnik TA budući da isti nemaju neposrednih saznanja o nastanku štetnog događaja. Također na prijedlog tužitelja kojem se nije protivio tuženik sud je odustao od dokaznog prijedloga da se ispita zakonski zastupnik tuženika PA s obzirom na to da isti nema saznanja o neposrednim relevantnim činjenicama u ovome postupku. Osim navedenog, na prijedlog tužitelja kojem se nije protivio tuženik sud je odustao i od dokaznog prijedloga da se na mjestu nastanka prometne nezgode provede očevid te isti nije proveo niti nakon izrade nalaza i mišljenja od 15. studenog 2024. od strane stalnog sudskog vještaka Zlatka Jareša, dipl.ing. s obzirom na to da je isti izričito naveo na raspravi održanoj 1. srpnja 2025. da bi došao do istog mišljenja odnosno zaključaka da se proveo i očevid na licu mjesta.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje ZPP) ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Među strankama nije sporno da se je 24. listopada 2021. oko 17:45 sati, na cesti D28-Dugovec (D10/Ž3052)-Zvijerci (D43)-Bjelovar(D43)-V. Zdenci (D5/D45)- Predavac (Ž3300)-Zvijerci (D43) na 6 km + 600 m, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja kao vozač osobnog vozila te da je tuženik kod umješača osiguran policom osiguranja od odgovornosti lovačkog društva za štete počinjene trećim osobama s periodom važenja od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. Također, između stranaka nije sporno da prije mjesta prometne nezgode nije bio postavljen prometni znak opasnosti „Divljač na cesti“ , kao i to da je u vrijeme prometne nesreće brzina na licu mjesta bila ograničena na 80 km/h i da se u trenutku nezgode nije provodio organizirani lov na području lovišta tuženika.

11. Također nije sporno da je na dan štetnog događaja navedeno osobno vozilo bilo osigurano kod tužitelja policom broj [broj police] te da je tužitelj na temelju prijave štete i police osiguranja, na ime nastale imovinske štete na osobnom vozilu 16. prosinca vlasniku vozila, BA isplatio iznos od 2.602,91 kn odnosno 345,47 EUR-a.

12. Među strankama je sporna visina i osnov tužbenog zahtjeva odnosno sporno je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari s obzirom na mjesto nastanka prometne nezgode i granice lovišta tuženika, zatim je li do štetnog događaja došlo uslijed naleta automobila kojim je upravljao osiguranik tužitelja na divljač, te je li osiguranik tužitelja upravljao osobnim vozilom sukladno ograničenjima i uvjetima na cesti.

13. Također je sporno između stranaka je li tuženik zatražio od pravne osobe koja gospodari i upravlja cestom odnosno sjevernom obilaznicom na području Grada Bjelovara tvrtka Hrvatske ceste d.o.o. prije predmetne prometne nezgode postavljanje znaka „Divljač na cesti“ prije mjesta prometne nezgode.

14. Sukladno članku 7. točki 11., 10. i 17. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18., 32/19. i 32/20.; dalje: ZL) lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju ZL-a, a lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači.

15. Prema članku 17. stavku 1. i 2. ZL-a zajednička lovišta ustanovljuju se na površinama na kojima nisu ustanovljena državna i privatna lovišta ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta, dok se ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično ne smatraju prekidom zemljišta u smislu ustanovljenja iz stavka 1. ovoga članka.

16. Prema članku 80. stavku 6. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/18., 32/19. i 32/20.; dalje: ZL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

17. Člankom 76. stavak 2. ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

18. Prema članku 1063. i 1064. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

19. Člankom 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Vlasnik se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

20. Odredbom članka 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 114/2022., 4/2023. i 133/2023.; dalje ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljači odgovora po osnovi krivnje. U stavku 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

21. Člankom 963. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

22. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. Prema članku 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

24. U svome iskazu danom na ročištu 3. srpnja 2024. svjedok BA navodi vezano za sporni štetni navodi da je upravljao svojim osobnim vozilom marke Audi A6 reg. oznake [registarska oznaka] te da su se kolegica HA i on u kasnim popodnevnim satima vraćali iz Zagreba za [adresa]. Navodi da su vremenske prilike bile su dobre, odnosno da je bio sunčan dan i suh kolnik te preglednost ceste jako dobra. Prilikom kretanja sjevernom obilaznicom iz smjera Predavca prema Kupinovcu (smjer zapad prema istoku) i to nakon prolaska 2 do 3 km od kružnog toka na Lepircu te nakon prolaska kroz blagi lijevi zavoj ističe da je vidio da je iz šumarka koji se nalazi s lijeve strane zaobilaznice pretrčala srneća divljač srednje veličine i to s lijeve na desnu stranu. S obzirom na to da je profesionalni vozač kamiona iz iskustva je znao da u pravilu srneća divljač nikada ne pretrčava cestu sama već ih je uvijek dvije ili više te je iz navedenog razloga zaustavio osobno vozilo u njegovom vlasništvu marke Audi A6 reg. oznake [registarska oznaka]. Nedugo zatim navodi da se u navedeno zaustavljeno vozilo zabila druga srneća divljač manje građe od one koja je prethodno pretrčala koja je također pretrčavala zaobilaznicu s lijeve na desnu stranu te da je pri tom udarila u vozačeva vrata i oštetila vozačev retrovizor. Ističe da je odmah stao sa strane, uz desni rub „bankine“ ceste, izašao iz auta i vidio divljač kako leži na desnoj crti na „bankini“ i krvari, a da se divljač potom ustala i otišla na desnu stranu kamo se i zaputila te da lovnik niti itko drugi poslije nisu pronašli ozlijeđenu divljač. U odnosu na oštećenja na osobnom vozilu navodi da je prilikom udara divljači šteta nastala samo na retrovizoru kojeg je sam zamijenio, dok je na vozačevim vratima nakon udara divljači bila vidljiva dlaka i krv koju je uspio oprati te da na limu vozila nije bilo vidljivih drugih oštećenja. Nakon štetnog događaja nazvao je Allianz osiguranje te prema njihovoj uputi zvao policiju kako bi se napravio očevid. Navodi da je tijekom očevida došao lovnik kojem se ne sjeća imena te da je isti pregledao mjesto nesreće i pokušao naći srneću divljač, ali to nije uspio.

25. U svome iskazu danom na ročištu 3. srpnja 2024. svjedokinja HA vezano za sporni štetni događaj navodi da se toga dana s kolegom BA vraćala iz [adresa] u [adresa] i da je na zaobilaznici oko mjesta Bjelovara negdje nakon kružnog toka vidjela da su dvije srne izletjele na cestu. Ističe da se jedna srneća divljač srednje građe prvo iz smjera lijevo prema desno iskočila iz kanala i pretrčala cestu, a druga se zaletjela u auto s vozačeve strane. Navodi da drugu srneću divljač nije vidjela ali je čula udarac u automobil. Napominje kada su vozač i ona vidjeli prvu srnu da pretrčava da je auto počeo kočiti, a prilikom udara druge srne auto se je lagano kretao odnosno gotovo je stajao. Koliko se sjeća u vrijeme štetnog događaja bilo je predvečernje doba, vidljivost dobra i cesta suha. Ističe da je nakon udara vozač izašao iz auta, pogledao auto, zatim zvao policiju koja je zvala lovce i izvršila očevid. Budući da se uplašila te zbog straha i stresa cijelo to vrijeme nije izlazila iz auta tako da nije vidjela drugu srneću divljač, odnosno divljač koja je udarila u vozilo te da prije udara srneće divljači nije na cesti primijetila znak "Opasnost – divljač na cesti".

26. U svome iskazu danom na ročištu 3. srpnja 2024. svjedok ŠA, vezano za predmetnu prometnu nesreću navodi da ga je policija kao predstavnika i lovnika LD LOVAC nazvala i obavijestila o štetnom događaju i mogućem naletu divljači na osobno vozilo te da je on izašao na mjesto događaja. Zbog proteka vremena ne sjeća se točnih detalja, ali se sjeća da je do prometne nesreće došlo na sjevernoj obilaznici i to nekih kilometar i nešto od kružnog toka kraj Lepirca prema mjestu Kupinovac. Kad je stigao na mjesto događaja bio je još dan, kasno poslijepodne, suha cesta i vidljivost dobra te je zatekao osobni automobil crne bolje Audi virovitičkih registarskih oznaka okrenut u smjeru Kupinovca, pored auta vozača i suvozačicu koja cijelo vrijeme nije izlazila iz auta te policijske službenike koji su izašli na očevid. Navodi da se na mjestu prometne nesreće s lijeve strane nalazi žbunje, a s desne strane čistina i polje te nešto dalje i šumarak (tzv. šuma pod Zvijercima). Također, navodi da se i s lijeve i s desne strane ceste na mjestu na kojem se je dogodila prometna nesreća nalazi lovište kojim gospodari LD LOVAC VII/107 Bjelovar-Plavnica. Ističe da su nakon dolaska na mjesto prometne nesreće vozač i on pronašli tragove krvi i dlake od divljači nekoliko metara iza zaustavljenog vozila. Međutim, iako su tražili, nikakvu divljač nisu pronašli u blizini ni s lijeve ni s desne strane ceste. Navodi iz iskustva da je sjeverna zaobilaznica cijelim svojim dijelom kojim prolazi lovištem kojim gospodari LD LOVAC inače "crna točka" gdje često dolazi do naleta divljači te da je cesta u sastavu lovišta ali da nije lovna površina. Misli da lovačka društva ne mogu provoditi mjere zaštite od divljači na cesti te da se radi o stoljetnim migracijama divljači na tom mjestu te je upravo obilaznica D28 presjekla lovište, odnosno prirodni migracijski put divljači na dva dijela. Ističe da predmetna cesta u vrijeme štetnog događaja nije bila obuhvaćena programom Lova i zaštite od divljači. Navodi da je tuženik kao lovačko društvo od otvaranje sjeverne obilaznice 2001. bilo dužno zahtijevati postavljanje znakova "Opasnost – divljač na cesti", ne samo za tu već i za druge prometnice u lovištu. Ističe da je to tuženik učinio te da je nekoliko takvih znakova i postavljeno na potezu od Hrgovljana pa do mjesta Ćurlovac, ali da na samom mjestu događaja znak nije postavljen. U usmenim dogovorima s pravnom službom Županijske uprave za ceste BBŽ razgovaralo se o mogućnosti postavljanja dopunskih ploča, ali postavljanje istih nije nikada odobreno, već su dozvoljene samo korekcije postojećih pojaseva uz pomoć postojećih znakova.

27. Sud prihvaća iskaze svjedoka BA i svjedokinje HA kao vjerodostojne jer su kao sudionici prometne nezgode iskazivali suglasno, detaljno, životno i uvjerljivo o relevantnim činjenicama o kojima imaju neposredna saznanja, a koja su skladu s izvedenim dokazima tijekom postupka, dok sud ne prihvaća iskaz svjedoka lovnika ŠA u dijelu u kojem navodi svoj stav o lovnim površinama lovišta tuženika i u djelu u kojem iznosi kronologiju podnošenja zahtjeva za postavljanja "Opasnost – divljač na cesti" na mjestu nastanka prometne nezgode jer dokazi izvedeni tijekom postupka ne govore u prilog njegovim tvrdnjama, a kao član lovačkog društva Lovac svjedok je zainteresiran za uspjeh tuženika u sporu.

28. Dakle, imajući u vidu utvrđenja iz zapisnika o očevidu, a prvenstveno činjenicu da su na vozilu i pored vozila pronađeni tragovi krvi, te dlaka nalik na srneću divljač, zatim suglasne i neproturječne iskaze svjedoka vozača BA i suputnice HA, pa čak i iskaz lovnika ŠA koji navodi da je mjestu prometne nezgode našao tragove krvi i dlake od divljači nekoliko metara iza zaustavljenog vozila, te činjenicu kako je vještak dozvolio mogućnost kako se radilo o naletu srneće divljači u vozilo, sud je utvrdio kako je u konkretnom slučaju srneća divljač udarila u vozilo, odnosno kako se radilo o naletu upravo te vrste životinje prilikom nastalog štetnog događaja.

29. Sud utvrđuje da je raspravnim rješenjem od 23. travnja 2024. pozvao umješača na strani tuženika da u roku osam dana sukladno prigovoru tuženika iz odgovora na tužbu dostavi zahtjev za postavljanjem znaka „divljač na cesti“ pravnoj osobi nadležnoj za predmetnu cestu iz odluke po regresnom zahtjevu od 18. listopada 2022., međutim niti umješač niti tuženik tijekom postupka nisu dostavili navedeni zahtjev tako da sukladno pravilima o teretu o dokazivanju iz članka 221.a ZPP-a nisu dokazali činjenicu koja bi u konkretnom slučaju isključila odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači sukladno članku 50. stavku 2. ZC-a.

30. Vezano za spornu činjenicu mjesta prometne nesreće odnosno je li došlo do naleta srneće divljači na vozilo osiguranika tužitelja u lovištu tuženika sud je ponajprije iz iskaza lovnika ŠA, ali i karte lovišta, zaključio da se lovište tuženika nalazi s obje strane ceste gdje se dogodila predmetna prometna nesreća tako da se smatra da je sukladno članku 7. točki 10., 11. i 17. ZL-a i članku 17. ZL-a srneća divljač živjela u lovištu tuženika te da tuženik kao lovoovlaštenik i kao vlasnik opasne stvari-divljači odgovora za štetu nastalu na vozilu tužitelje osiguranice sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. Naime, iz navedenih zakonskih odredbi ZL-a sud utvrđuje da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta, jer odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište zato što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela i na čijem se području nesreća dogodila.

31. Također, sud ukazuje da navodi tuženika i umješača da se prometna nesreća dogodila unutar administrativnih granica grada Bjelovara nisu relevantni u ovom postupku jer lovoovlaštenik odgovara tužitelju za štetu na temelju činjenice što je štetu prouzročila divljač iz njegovog lovišta.

32. Nadalje, odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku utvrđuje se također prema propisima Zakona o lovstvu, a u slučaju kad nije bilo nepravilnog postupanja vozača i kada šteta nije nastala zbog provođenja lova, na rješenje upućuje odredba članka 76. stavka. 2. ZL- a odnosno primjena odredaba Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se divljač odnosno konkretno srneća divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO- a.

33. S obzirom na to da iz izjave tuženika nedvojbeno utvrđeno da 24. listopada 2021. u trenutku predmetne prometne nesreće nije bilo organiziranog lova od strane tuženika, da bi se tuženik kao lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na srneću divljač kada se nije provodio lov, on je morao u smislu članka 1067. ZOO-a tijekom postupka dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno, dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti.

34. Kako bi se utvrdilo je li šteta na predmetnom vozilu nastala radnjom oštećenika konkretno vozača BA, sud je za utvrđenje spornih činjenica vezanih za eventualno nepravilno postupanje vozača odnosno na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, ali i sporne visine štete na vozilu osiguranika tužitelja izveo pravovremeni predloženi dokaz prometno-tehničkog vještačenja koje je obavio stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu motornih vozila Zlatko Jareš, dipl.ing. cestovnog prometa i kriminalist iz Daruvara.

35. U svom nalazu i mišljenju od 15. studenog 2024. vještak navodi da se prometna nesreća dogodila 24. listopada 2021. oko 17,45 sati, u vrijeme početka civilnog sumraka, na način da je došlo do naleta osobnog vozila Audi, kojim je nenaseljenim dijelom državne ceste DC-28. sjevernom obilaznicom Bjelovara, iz smjera Predavca u smjeru Kupinovca, odnosno iz smjera zapada u smjeru istoka, upravljao osiguranik tužitelja BA iz [adresa], na srneću divljač, koja je pretrčavala cestu od lijeve prema desnoj strani, gledano iz smjera kretanja vozila Audi te da distribucija oštećenja i tragovi brisotina na vozilu Audi, ukazuju na to da je primarni kontakt kod naleta vozila na srneću divljač, uspostavljen između prednje lijeve bočne strane, odnosno stražnjeg kraja prednjeg lijevog blatobrana vozila Audi i prednjeg kraja tijela srneće divljači, a uzdužne osi vozila i divljači su u tom trenutku zatvarale međusobno kut od oko 87°. Vještak navodi i to da na temelju podatka navedenog u službenoj bilješci policije i fotografija sa očevida, proizlazi da je do prometne nesreće došlo na državnoj cesti DC-28, sjeverna obilaznica Bjelovara, gledano iz smjera kretanja vozila Audi, na 6 km + 600 m i na desnoj prometnoj traci, na oko 1,5 m u desno od sredine kolnika, odnosno na oko 5,3 m u desno od lijevog ruba kolnika te da se u trenutku primarnog kontakta vozila sa srnećom divljači, osiguranik tužitelja BA s vozilom Audi kretao nenaseljenim dijelom državne ceste DC 28. sebi desnom prometnom trakom, nešto bliže desnom rubu kolnika, blago ukošeno u desno, brzinom od oko 25 km/h, a vozilo je najvjerojatnije u tom trenutku već bilo usporavano kočenjem, tako da se u trenutku mogućeg uočavanja te srneće divljači kretalo brzinom od oko 42 km/h, a u trenutku uočavanja prve srneće divljači, koja je pretrčala kolnik, vozilo se kretalo i većom brzinom. Nadalje, vještak navodi da u istom trenutku, srneća divljač je pretrčavala kolnik u odnosu na smjer kretanja vozila marke Audi od lijeve prema desnoj strani kolnika, najvjerojatnije okomito u odnosu na uzdužnu os ceste i bila je okrenuta prednjem kraju vozila svojom desnom bočnom stranom, a kretala se brzinom od oko 25 km/h te da je u trenutku mogućeg uočavanja druge srneće divljači, vozilo Audi već bilo usporavano kočenjem, jer je vozač reagirao na opasnost kočenjem u trenutku kada je uočio prvu srneću divljač, koja je nešto ranije pretrčala cestu. Vještak zaključuje da je analiza pokazala da je vozač osobnog vozila Audi u navedenim uvjetima vožnje imao mogućnost uočiti drugu srneću divljač, koja je pretrčavala cestu, za njegov smjer kretanja, s lijeve prema desnoj strani, oko 0,95 sekundi prije trenutka naleta na nju, u trenutku kada je sa vozilom, koje je već bilo usporavano kočenjem, kada je od položaja u trenutku naleta na srneću divljač bio udaljen oko 8,85 m i kada se srneća divljač nalazila njemu sa lijeve bočne strane, na vanjskom rubu desne bankine, na oko 6,6 m u lijevo od lijeve bočne strane vozila, odnosno od mjesta naleta vozila na nju. Stoga, vještak u nalazu i mišljenju zaključuje da je vozač osobnog vozila Audi na opasnost reagirao pravovremeno i pravilno, jer je prilikom uočavanja prve srneće divljači, koja je pretrčavala cestu sa njemu lijeve na desnu stranu, pravovremeno reagirao na opasnost kočenjem, te je upravo zbog toga izbjegao nalet na istu, ali nalet na drugu srneću divljač, zbog iznenadne pojave iste, kada je sa vozilom Audi od položaja u trenutku bočnog naleta, bio udaljen svega 8,85 m, više nije mogao izbjeći, bez obzira na to što je vozilo već bilo usporavano kočenjem nešto manjeg intenziteta i bez obzira na to što je na opasnost dodatno reagirao skretanjem vozila u desno odnosno da je prometnu nesreću bilo moguće izbjeći jedino da je vozač u trenutku mogućeg uočavanja druge srneće divljači, kada je od položaja u trenutku sudara bio udaljen oko 8,85 m, na opasnost reagirao dodatno intenzivnim kočenjem, te da se sa vozilom kretao brzinom jednakom ili manjom od 36 km/h, jer bi se sa vozilom zaustavio prije mjesta naleta na srneću divljač.

36. U odnosu na visinu štete na predmetom vozilu vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je prema važećim kriterijima i praksi, koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj, ukupni troškovi popravka osobnog vozila marke „Audi – A6 2,0 TDI“, reg. oznake [registarska oznaka], prema sadašnjim cijenama rezervnih dijelova i sati rada, bili bi 731,43 EUR, sa PDV-om, tako da s obzirom na marku i tip, te starost i stanje vozila Audi na dan štetnog događaja, vrijednost vozila Audi je na dan štetnog događaja bila daleko veća od troškova popravka vozila, što znači da je popravak vozila ekonomski opravdan.

37. Na ročištu održanom 15. travnja 2025. u odnosu na podnesak umješača od 3. siječnja 2025. vještak navodi da službenici policije prilikom izlaska na lice mjesta nisu evidentirali točan položaj zaustavljenog vozila Audi niti položaj tragova krvi, posebno u odnosu na položaj zaustavljenog vozila, te da nisu nigdje evidentirani tragovi oštećenog lijevog bočnog retrovizora vozila Audi te da je položaj zaustavljenog vozila marke Audi vidljiv jedino u fotodokumentaciji očevida na nekoliko fotografija, a isto tako vidljiv je položaj tragova krvi, koji se nalazi na desnom rubu kolnika. Temeljem navedenog vještak smatra da nije bilo moguće tehničkim putem utvrditi točno mjesto naleta vozila Audi na divljač, ali da je ono svakako bilo prije položaja zaustavljenog vozila gledano iz smjera kretanja toga vozila. Međutim, s obzirom da su policijski službenici u svom izvješću naveli da su na vozilu Audi pronađene dlake divljači, te s obzirom na brisotine vozila na stražnjem dijelu prednjeg lijevog blatobrana i na prednjim lijevim vratima vozila Audi, te s obzirom na oštećenje lijevog bočnog retrovizora vještak zaključuje da se radi o srnećoj divljači, najvjerojatnije srni, a što potvrđuju i iskazi vozača i putnika u vozilu. Također, vještak navodi da je u konkretnom slučaju na temelju raspoloživih podataka koje je imao u spisu, te na temelju oštećenja vozila i to lijevog bočnog retrovizora te brisotina na stražnjem dijelu prednjeg lijevog blatobrana i prednjim lijevim vratima procijenio da je brzina vozila u trenutku kontakta sa srnećom divljači koja je vozilu dolazila s lijeve bočne strane brzina tog vozila bila oko 25 km/h, a da je brzinu kretanja divljači izračunao na temelju raspoloživih podataka o oštećenju vozila te na temelju mase vozila i mase srneće divljači i temeljem toga sam izračunao da je ta brzina bila oko 25 km/h. Isto tako vještak navodi da je na temelju iskustvenih pokazatelja brzina kretanja srneće divljači prilikom prelaska preko ceste između 20 i 30 km/h, a u skoku može biti i veća, te da to dodatno potvrđuje da je brzina srneće divljači u trenutku kontakta s vozilom Audi bila oko 25 km/h. Vještak pojašnjava da s obzirom na brzinu kretanja vozila Audi u trenutku kontakta sa srnećom divljači od 25 km/h nedvojbeno proizlazi da je vozilo Audi neposredno prije i u trenutku kontakta sa srnećom divljači bilo usporavano kočenjem, a na što ukazuju i iskazi vozača i putnika u vozilu Audi. Kako na licu mjesta nisu evidentirani nikakvi tragovi kočenja, a asfaltni kolnik je u trenutku prometne nesreće bio suh, vještak je procijenio da je usporenje vozila moglo biti oko 5 metara u sekundi na kvadrat, te je na temelju toga izračunao da je u trenutku, odnosno neposredno prije započetog prelaska kolnika od strane srneće divljači sa lijeve prema desnoj strani gledano iz smjera kretanja vozila Audi brzina toga vozila mogla biti oko 42 km/h. Isto tako prema iskazima vozača vozila Audi i putnika neposredno prije prometne nesreće cestu je s lijeve prema desnoj strani prešla još jedna srneća divljač s kojom vozilo nije imalo kontakt te da je moguće i vjerojatno da je vozač vozila Audi na opasnost reagirao već prilikom pojave prve divljači i to najvjerojatnije kočenjem, pa je upravo i zbog toga u trenutku započetog prelaska ceste druge srneće divljači brzina vozila Audi mogla biti oko 42 km/h.

38. Na ročištu održanom 1. srpnja 2025. na kojem je dopunski saslušan vještak isti navodi da s obzirom na protek vremena od nastanka štetne prometne nesreće pa do trenutka izrade samog nalaza i mišljenja, te do trenutka u vrijeme davanja iskaza na ročištu smatra da se očevidom odnosno rekonstrukcijom na licu mjesta ne bi došlo do nikakvih novih podataka, te da provođenje očevida ni u kom slučaju ne bi utjecalo na izradu samog nalaza i mišljenja. Posebno iz razloga što policija prilikom vršenja očevida nije sačinila zapisnik o očevidu, a niti situacijski plan iz kojih bi bio vidljiv međusobni položaj između zaustavljenog vozila Audi i tragova krvi, kao i tragova krhotina plastike otpale sa lijevog bočnog retrovizora te da je nalaz i mišljenje izradio na temelju raspoloživih podataka i to prije svega na temelju podataka policije gdje je navedeno da je do naleta vozila na srneću divljač došlo na državnoj cesti DC 28 na šestom kilometru plus šesto metara iza mjesta Predavac u smjeru mjesta Kupinovac, zatim na temelju fotografija na kojima je vidljiv položaj zaustavljenog vozila Audi kao i na temelju fotografija na kojima su vidljivi tragovi krvi uz desni rub kolnika gledano iz smjera kretanja vozila Audi kao i na temelju oštećenja vozila Audi, te službene bilješke o postupanju policijskih službenika i na temelju stanja spisa i iskaza vozača i putnika u vozilu Audi.

39. Kako je vještak na ročištima održanim 15. travnja 2025. i 1. srpnja 2025. otklonio sve prigovore umješača i tuženika, a posebice uzimajući u obzir činjenicu da provođenjem očevida ili rekonstrukcije na mjestu nesreće vještak ne bi došao do drugačijih zaključaka, sud je utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka i iskaza vještaka s navedenih ročišta u cijelosti prihvatio s obzirom na to da je vještak objektivno, stručno i nepristrano dao odgovore na sve sporne činjenice koje se tiču dinamike predmetne prometne nesreće i visine nastale štete, a odgovori vještaka na prigovore jasno ukazuju da je procjena izvršena na temelju objektivnih tehničkih pokazatelja i dokumentacije iz spisa.

40. Budući da je vještak u nalazu i mišljenju na temelju raspoloživih podataka i iskaza vozača BA i suvozačice HA koji je sud u cijelosti prihvatio, jasno utvrdio da u okolnosti nastanka predmetne nesreće nije bilo mogućnosti da vozač krećući se brzinom od 42 km/h pravovremeno reagira na drugu istrčalu srneću divljač iz šumarka odnosno iz lovišta tuženika niti je bilo za očekivati da vozač nakon što je vidio jednu istrčalu srneću divljač u potpunosti zaustavi auto na sjevernoj zaobilaznici grada Bjelovara odnosno da značajno uspori brzinu kretanja za 55 % od dopuštenog ograničenja brzine odnosno na 36 km/h, sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo nepravilnog postupanja vozača.

41. Kako sud tijekom postupka nije utvrdio niti jedan ekskulpacijski razlog za oslobođenje od odgovornosti za štetu tuženika predviđen odredbom članka 1067. ZOO-a, tuženik u konkretnom slučaju kao lovoovlaštenik sukladno članku 1064. ZOO-a odgovora za štetu koju počini srneća divljač koji potiče iz njegovog lovišta na javnoj cesti.

42. Budući da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđeno da je visina nastale štete u spornom događaju manja od iznosa koji je tužitelj potražuje i koje je tužitelj nesporno platio svom osiguraniku i vlasniku vozila 16. prosinca 2021., to tužitelj na temelju odredbe članka 963. ZOO-a osnovano od tuženika na ime naknade isplaćene štete potražuje ukupni iznos od 345,47 EUR.

43. Kako tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju odredbe članka 1086. ZOO-a te odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, dužan je platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate tekuće od 17. prosinca 2021. na iznos od 345,47 EUR kao dana od kada je tužitelj isplatio iznos štete svojem osiguraniku na ime imovinske štete nastale u predmetnom događaju, pa do isplate.

44. Iz navedenih razloga valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

45. Na temelju odredbe članka 154. i članka 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) i vrijednosti predmeta spora odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 7. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 22. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 25. studenog 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 23. travnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 3. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 15. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 1. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak PDV-a u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 46. OT), zatim na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, trošak pristupa svjedoka HA i BA svaki u iznosu od 30,00 EUR te trošak sudskog vještačenja u iznosu od 650,00 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 1.736,54 EUR.

46. Sud nije priznao tužitelju trošak podneska od 10. srpnja 2025. i 24. srpnja 2024. uvećan za PDV u ukupnom iznosu od 62,50 EUR-a za svaki podnesak, jer troškovi istih nisu bili potrebni za vođenje parnice s obzirom na to da iz sadržaja podnesaka proizlazi da tužitelj samo obavještava sud da je uplatio troškove pristupa svjedoka i predujam za provođenje vještačenja. Također, sud nije priznao tužitelju trošak podneska od 10. srpnja 2025. i 24. srpnja 2024. uvećan za PDV u ukupnom iznosu od 62,50 EUR-a za svaki podnesak, jer troškovi istih nisu bili potrebni za vođenje parnice s obzirom na to da iz sadržaja podnesaka proizlazi da tužitelj samo moli sud za dostavom nalaza i mišljenja vještaka odnosno moli sud da zakaže ročište.

47. Kako sudu u vrijeme pisanja presude nije poznato hoće li punomoćnik tužitelja pristupiti na ročište za objavu presude, sud tužitelju nije niti dosudio zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude uvećan za PDV u ukupnom iznosu od 62,50 EUR. Ako punomoćnik tužitelja pristupi na ročište za objavu presude, sud će o tom trošku odlučiti dopunskim rješenjem.

48. S obzirom na to da tuženik i umješač na strani tuženika nisu uspjeli u postupku to su njihovi zahtjevi za naknadu parničnog troška u iznosu od 813,27 EUR odnosno 750,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama odbijeni kao neosnovani.

49. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II., III., IV. i V. izreke presude.

U Bjelovaru 31. srpnja 2025.

Sudac

Sanjana Zorinc

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka ili objave presude na e-Oglasnoj ploči suda, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, Savska cesta 62, a putem ovog suda. Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik Vjekoslav Kovačević.