P-2104/2025-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja ZD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku ĐD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sinu, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ĐD i punomoćnika tuženika FD, punomoćnika po zaposlenju, a po objavi presude dana 31. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, učinjena podneskom tužitelja od 20.6.2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je dana 1. svibnja 2020. nastupila zastara potraživanja tražbine, nepostojanje i prestanak prava zahtijevanja ispunjenja obveze iz Ugovora o stambenom kreditu broj: 5591237056 od 9. srpnja 2010. između tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB 87939104217 i tužitelja ZD, OIB [osobni identifikacijski broj].

II. Utvrđuje se da je dana 1. svibnja 2020. nastupila zastara potraživanja tražbine, te nepostojanje i prestanak prava zahtijevanja ispunjenja obveza te se stavlja izvan snage Izjava o zapljeni primanja potpisana od strane jamca platca ZD, OIB [osobni identifikacijski broj], kod javnog bilježnika Tomislava Vuletina broj: OV-6670/10 od 9. srpnja 2010.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., OIB 87939104217 da vrati isplatom tužitelju ZD, OIB [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 6.174,03 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana kako slijedi:

- na iznos od 91,24 EUR od 1.8.2021.

- na iznos od 89,31 EUR od 1.9.2021

- na iznos od 89,31 EUR od 1.10.2021.

- na iznos od 89,31 EUR od 1.11.2021.

- na iznos od 89,31 EUR od 1.12.2021.

- na iznos od 89,31 EUR od 1.1.2022.

- na iznos od 89,31 EUR od 1.2.2022.

- na iznos od 94,68 EUR od 1.3.2022.

- na iznos od 91,80 EUR od 1.4.2022.

- na iznos od 91,80 EUR od 1.5.2022.

- na iznos od 91,80 EUR od 1.6.2022.

- na iznos od 91,80 EUR od 1.7.2022.

- na iznos od 103,15 EUR od 1.8.2022.

- na iznos od 97,47 EUR od 1.9.2022.

- na iznos od 97,47 EUR od 1.10.2022

- na iznos od 97,47 EUR od 1.11.2022.

- na iznos od 97,47 EUR od 1.12.2022.

- na iznos od 97,47 EUR od 1.1.2023.

- na iznos od 97,47 EUR od 1.2.2023.

- na iznos od 113,18 EUR od 1.3.2023.

- na iznos od 102,71 EUR od 1.4.2023.

- na iznos od 102,71 EUR od 1.5.2023.

- na iznos od 102,71 EUR od 1.6.2023.

- na iznos od 102,71 EUR od 1.7.2023.

- na iznos od 119,92 EUR od 1.8.2023.

- na iznos od 111,31 EUR od 1.9.2023.

- na iznos od 111,31 EUR od 1.10.2023.

- na iznos od 111,31 EUR od 1.11.2023.

- na iznos od 172,85 EUR od 1.12.2023.

- na iznos od 173,34 EUR od 1.1.2024.

- na iznos od 173,34 EUR od 1.2.2024.

- na iznos od 194,99 EUR od 1.3.2024.

- na iznos od 180,56 EUR od 1.4.2024.

- na iznos od 180,56 EUR od 1.5.2024.

- na iznos od 180,56 EUR od 1.6.2024.

- na iznos od 180,56 EUR od 1.7.2024.

- na iznos od 207,36 EUR od 1.8.2024.

- na iznos od 193,96 EUR od 1.9.2024.

- na iznos od 193,96 EUR od 1.10.2024.

- na iznos od 193,96 EUR od 1.11.2024.

- na iznos od 193,96 EUR od 1.12.2024.

- na iznos od 193,96 EUR od 1.1.2025.

- na iznos od 193,96 EUR od 1.2.2025.

- na iznos od 211,63 EUR od 1.3.2025.

- na iznos od 199,85 EUR od 1.4.2025.

- na iznos od 199,85 EUR od 1.5.2025.

pa do isplate i to od svakog pojedinog mjeseca po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217 da vrati isplatom ZD, OIB [osobni identifikacijski broj], sva buduća sredstva oduzeta po nastupu zastare Ugovora o stambenom kreditu broj: 5591237056 od 9. srpnja 2010. i Izjavi o zapljeni primanja potpisana od strane jamca platca ZD, OIB [osobni identifikacijski broj] kod javnog bilježnika Tomislava Vuletina broj: OV-6670/10 od 9. srpnja 2010, po budućoj specifikaciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svakog pojedinačnog oduzetog iznosa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. ".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koja je kasnije ispravljena navodi kako je pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku (HMZO), a bez prethodne obavijesti, naknadnim saznanjem i uvida u spis HZMO od 15. studenog 2021. utvrđeno da se provodi obustava na mirovinskim primanjima ovršenika i po dostavi zahtjeva ovrhovoditelja od 16. kolovoza 2021. Ovrha je nedopuštena zbog zastare tražbine, zbog prouzročene štete i zbog provođenja ovrhe na primanja koja su izuzeta od ovrhe na kojima se ista ne može provoditi. Ovrhovoditelj je po gore navedenom datumu zatražio od HZMO provođenje obustave na mirovinskim primanjima ovršenika temeljem Izjave o zapljeni primanja ovjerene po javnom bilježniku Tomislavu Vuletinu OV-6670/10 od 8. srpnja 2010. za jamca platca po Ugovoru o stambenom kreditu broj: 5591237056 zaključenog dana 9. srpnja 2010. (dalje Ugovor). Ovršenik je dana 31. ožujka 2021. zaprimio pisanu opomenu od strane ovrhovoditelja po kojoj se od istog tražilo namirenje dugovanja po anuitetima iz gore navedenog broja kredita u ukupnom iznosu od 13.338,62 EUR. Razvidno je iz priloženih dokaza da je rata anuiteta po kreditu sukladno čl. 8. Ugovora iznosila 178,16 EUR, te da je po opomeni ovrhovoditelja dugovanje za neplaćene anuitete glavno dužnika iznosio 13.338,62 EUR, što ukazuje da je od dana neplaćene prve slijedeće rate kredita do opomene prema ovršeniku protekao rok veći od 6 (šest) godina. Po čl. 12., a u svezi čl. 8. Ugovora je određeno da se Ugovor može otkazati ako se ne plati dospjela slijedeća mjesečna rata, prilikom čega je ovršeniku po opomeni odjednom došao na naplatu sveukupni dug neplaćenih mjesečnih rata glavnog dužnika za posljednjih 6 (šest) godina, nakon čega je po čl. 9. Ugovora ovršeniku dospio na naplatu tražbina u zastari, odnosno dospjela je cjelokupna tražbina iz kredita na naplatu, bez prethodne obavijesti o otkazu kredita. Nesporna je činjenica da ovrhovoditelj pa ni ovršenik ili glavni dužnik nisu poduzimali unutar općeg roka zastare nijednu radnju koja bi istu zastaru prekinula te je ovrha podnesena nakon nastupanja zastare po sili zakona, a koja se zastara potraživanja odnosi kako na glavnog dužnika tako i na jamca. Tužitelj stoga ispravljenom tužbom predlaže da sud donese presudu se utvrdi da je nastupila zastara potraživanja tražbine iz Ugovora o stambenom kreditu broj: 5591237056 od 9. srpnja 2010. između tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. i tužitelja jamca platca ZD (toč. I. tužbenog zahtjeva). Točkom II. tužbenog zahtjeva tužitelj traži da se utvrdi da je nastupila zastara i stavi izvan snage Izjava o zapljeni primanja potpisana od strane jamca platca ZD kod javnog bilježnika Gorana Vuletina broj Ov-6670/10 od 9.7.2010.

1.1. Podneskom od 20.6.2025. tužitelj je postavio konačan tužbeni zahtjev čiji je sadržaj naveden kao u toč. I. izreke. Na taj način je temeljem čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne Novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP) učinjena preinaka tužbe. Tom odredbom je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Prema čl. 190. st. 1. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako iznimno od odredbe stavka 1. istoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. iste odredbe propisano je kako je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. U ovom konkretnom slučaju tuženik se protivio preinaci tužbe, tako da je sud sukladno čl. 190. st. 2. mogao dopustiti preinaku samo ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Sud je dopustio preinaku tužbe imajući u vidu kako preinaka ne zahtijeva izvođenje novih dokaza te da je pokrenut postupak izravne naplate protiv tužitelja radi namirenja tražbine na temelju navedenog ugovora o kreditu pa sud smatra da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama te je stoga preinaka tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći dopuštena i odlučeno je kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako je točan navod tužitelja da je tuženik Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranju kao isplatitelju stalnih mjesečnih primanja tužitelja uputio zahtjev za postupanje po izjavi tužitelja. Točan je navod tužitelja da je tuženiku u ožujku 2021. opomenom skrenuta pozornost na postojanje dospjelog nepodmirenog dugovanja i na potrebu podmire istog. Isto je činjeno i u prethodnim vremenskim razdobljima, i prema korisniku kredita i prema jamcima platcima. Stoga nema mjesta kakvoj neupućenosti tužitelja u postojanje dospjelog nepodmirenog dugovanja pa je neosnovana tvrdnja ili čak i misao da bi tužitelj trpio kakvu štetu jer korisnik kredita nije podmirivao dugovanja na vrijeme. Nije točan navod tužitelja da bi tuženik štogod propustio u postupanju po ugovoru o kreditu broj 5591237056 od 9. srpnja 2010. obzirom su postupanja po članku 12. tog ugovora zavisna o postojanju suglasnosti Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske. Nije točan navod tužitelja da je nastupila zastara potraživanja, jer iz navoda samog tužitelja proizlazi da tražbine nisu u zastari. Nije točan navod tužitelja da bi mu stalno mjesečno primanje bilo opterećeno ičim više od traženja tuženika za postupanje po izjavi tužitelja OV-6670/10 od 8. srpnja 2010. jer dokazi samog tužitelja takav navod osporavaju. Da li možda tužitelj ima kakve druge obveze koje podmiruje iz stalnog mjesečnog primanja nije predmet ovog postupka. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka. Na ročištu ističe kako je u konkretnom slučaju u cijelosti postupao prema nalogu nalogodavca, a to je Ministarstvo hrvatskih branitelja te ukazuje kako on, dakle tuženik bez odobrenja tog Ministarstva ne može samostalno otkazivati ugovore o kreditima koje se odnose na hrvatske branitelje, niti pokretati ovršne postupke na računima i ostalim predmetima ovrhe već je ovlašten isključivo davati u naplatu izjave o zapljenama. Ističe da je nesporno da je zadnje dragovoljno plaćen anuitet plaćen u ožujku 2015. te da u međuvremenu nije bilo nikakvih prisilnih naplata izuzev što je izjava o zapljeni poslana na prisilnu naplatu 10. kolovoza 2021. HZMO. Ne osporava da bi iznosi prema potvrdi HZMO od 12.6.2025. doista bili ustegnuti kako je to navedeno u toj potvrdi (list 152). Pojašnjava da svi ustegnuti iznosi idu u korist Državnog proračuna RH, a ne banci odnosno ovdje tuženiku te kako u konkretnom slučaju banka nije niti dala kredit, kao što je navedeno u ugovoru o kreditu, već je banka ovlaštena isključivo dati izjavu o zapljeni na prisilnu naplatu i to je jedino ovlaštenje u konkretnom slučaju. Na poseban upit da li je ugovor o kreditu otkazan i kada isti odgovara kako ugovor o kreditu nije otkazan te kako ovršnu ispravu predstavlja u konkretnom slučaju izjava o zapljeni primanja.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u Ugovor o stambenom kreditu br. 5591237056 (stranica 4-7, 78-81 spisa), otplatnu tablicu (stranica 8-15, 82-89 spisa), dopis tuženika od 10.8.2021. upućen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (stranica 16, 74 spisa), skicu kredita (stranica 17, 75 spisa), izjavu o zaplijeni primanja (stranica 18-19, 76-77 spisa), opomenu (stranica 20, 90 spisa), izvadak o promjenama i stanju računa (stranica 21-22 spisa), sporazum br. 5591250962 o zasnivanju založnog prava (hipoteke) na nekretnini radi osiguranja (stranica 23-27 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji broj SST-196/2014 od 4.12.2014. (stranica 28-33 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 36 spisa), Ugovor o stambenom kreditu od 22.9.2016. (stranica 37-41 spisa), Ugovor br. 9916161142 o dugoročnom nenamjenskom kreditu (stranica 42-45 spisa), Ugovor o stambenom kreditu br. 5591237056 od 9.7.2010. (stranica 46-49 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja od 29.1.2024. upućen tužitelju (stranica 91-92 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12.6.2025. upućen tužitelju (stranica 152-153, 160-161 spisa).

4. Rješenjem ovog suda posl. br. P-9305/2021-10 od 27. studenog 2024. odbačena je tužba podnesena ovom sudu dana 19. studenog 2021., ispravljena 31. siječnja 2024. iz razloga jer je u ovoj parnici tužitelj podnio deklaratornu tužbu koja s obzirom na sadržaj zahtjeva ne spada u kategoriju dopuštenih deklaratornih tužbi iz čl. 187. ZPP. Tužbeni zahtjev koji je naprijed citiran nije zahtjev za utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja nekog prava niti pravnog odnosa jer se tužbeni zahtjev svodi na utvrđenje činjenice nastupanja zastare potraživanja kojeg tuženik ima prema njemu na temelju Ugovora o stambenom kreditu kao i Izjave o zapljeni primanja pa se radi o zahtjevu radi utvrđenja činjenica te je stoga deklaratorna tužba koja sadrži takav zahtjev nedopuštena i ne ide u sudsku nadležnost, u smislu odredbe čl. 16. st. 1. ZPP pa će takvu tužbu kojom se traži utvrđenje činjenica sud odbaciti. Također je u tom rješenju ovaj sud naveo da nije dopušten niti dio zahtjeva tužitelja kojim traži da sud stavi van snage Izjavu o zapljeni primanja potpisanu od strane jamca platca ZD kod javnog bilježnika Gorana Vuletina broj Ov- 6670/10 od 9.7.2010., dakle da sud "stavi izvan snage" jednostranu izjavu volje koju je sam tužitelj potpisao jer je taj dio u svezi sa tužbenim zahtjevom za utvrđenjem činjenica, odnosno utvrđenjem da je nastupila zastara Izjave o zapljeni primanja.

4.1. Povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv navedenog rješenja, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž-342/2025-2 od 18. veljače 2025. uvažio žalbu tužitelja kao osnovanu te rješenje ukinuo i predmet je vraćen ovom sudu na daljnji postupak.

4.2. U naprijed navedenoj odluci višeg suda navedeno je da odgovara da je odredbom čl. 187. st. 1. ZPP propisano da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Međutim, kada tužitelj pod točkom I. tužbenog zahtjeva traži da se utvrdi nastupila zastara potraživanja tražbine iz ugovora o stambenom kreditu između tuženika i tužitelja kao jamca platca time upravo traži utvrđenje nepostojanja – prestanka prava ovdje tuženika da zahtijeva ispunjenje obveze, a sve kako je to i definirano odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom II sadržaj istoga pogrešno tumači prvostupanjski sud jer, iz sadržaja istog je razvidno da tužitelj ne traži utvrđenje da je nastupila zastara izjave o zapljeni primanja nego traži da se zbog nastupjele zastare potraživanja iz točke 1. tužbenog zahtjeva stavi izvan snage izjava o zapljeni primanja popisana od strane tužitelja kod javnog bilježnika.

4.3. U ponovnom postupku ovaj sud je imao u vidu uputu višeg suda sadržanu u navedenoj odluci.

5. Među strankama nije sporno da je između Republike Hrvatske, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti kao kreditora, zastupanog po ovlaštenju i Ugovoru o poslovnoj suradnji od 25.3.2004. po Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. i ĐD kao korisnika kredita te JD kao I. jamca platca te ovdje tužitelja kao II. jamca platca sklopljen Ugovor o stambenom kreditu broj: 5591237056 od 9. srpnja 2010. Nije sporno niti da korisnik kredita nije redovito otplaćivao mjesečne anuitete kredita te da je ovdje tužitelj (a ne kreditor) 10. kolovoza 2021. aktivirao sredstvo osiguranja kredita- Izjavu o zapljeni primanja na kojoj je svojoj potpis ovjerio tužitelj kao II. jamac platac pred javnim bilježnikom Tomislavom Vuletinom pod brojem OV-6670/10 dana 9. srpnja 2010. pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa] (HMZO). Nije sporno niti da Ugovor o kreditu nije otkazan. Nije sporno niti da ustegnuta sredstva prema Izjavi o zapljeni primanja iznose kako je to navedeno u potvrdi HZMO (list 152). Nije sporno niti da svi iznosi koji su ustegnuti sa mirovine tužitelja prenose u korist Republike Hrvatske, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, a ne u korist ovdje tuženika. Nije sporno niti da tuženik nije kreditor prema navedenom Ugovoru o kreditu. Nije sporno niti da je tuženik ovlašten dati izjavu o zapljeni na prisilnu naplatu. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tražbine, nepostojanje i prestanak prava zahtijevanja ispunjenja obveze iz Ugovora o stambenom kreditu broj: 5591237056 od 9. srpnja 2010. te da li je nastupila zastara potraživanja tražbine te nepostojanje i prestanak prava zahtijevanja ispunjenja obveza te te da li je osnovano potraživanje tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 6.174,03 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose. Obzirom na navode tuženika da svi ustegnuti iznosi idu u korist Državnog proračuna RH, a ne banci odnosno ovdje tuženiku te kako u konkretnom slučaju banka nije niti dala kredit, kao što je navedeno u ugovoru o kreditu, već je banka ovlaštena isključivo dati izjavu o zapljeni u konkretnom slučaju u cijelosti postupao prema nalogu nalogodavca, a to je Ministarstvo hrvatskih branitelja te navode kako on, dakle tuženik bez odobrenja tog Ministarstva ne može samostalno otkazivati ugovore o kreditima koje se odnose na hrvatske branitelje, niti pokretati ovršne postupke na računima i ostalim predmetima ovrhe već je ovlašten isključivo davati u naplatu izjave o zapljenama na prisilnu naplatu i to je jedino ovlaštenje u konkretnom slučaju, sporna je pasivna legitimacija tuženika u konkretnom slučaju.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Iz Ugovora o stambenom kreditu broj: 5591237056 od 9. srpnja 2010. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) proizlazi kako je isti sklopljen 9. srpnja 2010. između Republike Hrvatske, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti kao kreditora, zastupanog prema ovlaštenju i Ugovoru o poslovnoj suradnji od 25.3.2004. po Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. i ĐD kao korisnika kredita te JD kao I. jamca platca te ovdje tužitelja kao II. jamca platca. Člankom 2. st. 2.1. Ugovora određeno je da se kreditor obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 42.000,00 EUR po srednjem tečaju tečajne liste HNB za EUR važeće na dan korištenja kredita. Člankom 2. st. 2.2. Ugovora ugovorne strane suglasno utvrđuju da je korisnik kredita sukladno rješenju iz čl. 1. st. 1. Ugovora ostvario popust od 30 % od iznosa kredita iz st. 1. čl. 2. Člankom 3. Ugovora određeno je da se korisnik kredita obvezuje vratiti kreditoru razliku između iznosa kredita iz čl. 2. st. 2.1. Ugovora i popusta kredita iz čl. čl. 2. st. 2.2. Ugovora, i to u iznosu od 29.400,00 EUR preračunato u kune po srednjem tečaju tečajne liste HNB za EUR važeće na dan plaćanja, na način i pod uvjetima iz tog Ugovora. Člankom 6. st. 6.1. Ugovora određeno je da se na kredit i čl. 3. Ugovora u otplati korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru kamatu po fiksnoj kamatnoj stopi koja iznosi 4 % godišnje. Člankom 6. st. 6.2. Ugovora određeno je da se kamata obračunava u EUR, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za EUR tečajne liste HNB važeće na dan plaćanja kamate. Člankom 7. st. 7.1. Ugovora određeno je da će Banka na dospjele, nepodmirene obveze iz Ugovora sukladno zakonima, za razdoblje zakašnjenja obračunavati i naplaćivati kamatu primjenom zakonske zatezne kamate koja je promjenjiva sukladno zakonskim propisima. Člankom 9. st. 9.1. Ugovora određeno je da u svrhu osiguranja povrata kredita korisnik kredita i svi sudionici u tom Ugovoru ako ih ima prilikom zaključenja ugovora uručuju Banci svaki po 2 komada bjanko vlastitih i akceptiranih mjenica, jednu izjavu o suglasnosti na zapljenu primanja na kojima su potpisi korisnika kredita i jamaca plataca ovjerovljeni po javnom bilježniku. Člankom 9. st. 9.2. Ugovora određeno je da potpisom tog Ugovora jamci platci odgovaraju za naplatu cjelokupne tražbine iz tog Ugovora kao jamci platci. Člankom 11. st. 11.1. Ugovora određeno je da banka može uz suglasnost kreditora otkazati Ugovor ako korisnik kredita: -ne iskoristi kredit za namjenu za koju je odobren, -ako je korisnik kredita dao netočne podatke koji su utjecali na to da dobije kredit, -otuđi stan ili obiteljsku kuću kupljenu kreditom prije nego otplati kredit, osim ako to čini namjenski radi kupnje druge kuće ili stana, -ako kredit ne vraća na način i pod uvjetima iz Ugovora.

8. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji SST-196/2014 proizlazi kako je isti sklopljen 4.12.2014. između Republike Hrvatske, Ministarstva branitelja i Hrvatske poštanske banke d.d. Člankom 3. Ugovora o poslovnoj suradnji ugovorne strane suglasno utvrđuju da je predmet tog Ugovora suradnja Ministarstva i Banke u provođenju programa stambenog zbrinjavanja dodjelom stambenih kredita osoba koje imaju status HRVI iz Domovinskog rata od 70-20 %, na način propisan člankom 38. i 42. Zakona i pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, po kreditnim uvjetima iz Uredbe o stambenom zbrinjavanju članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i dragovoljaca iz Domovinskog rata. Člankom 4. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da će na temelju rješenja o pravu na stambeni kredit koje Ministarstvo izdaje korisniku Banka u ime i za račun Ministarstva sklopiti Ugovor o stambenom kreditu s korisnikom kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, sukladno kreditnoj sposobnosti korisnika kredita koji ima status HRVI iz Domovinskog rata od 70-20 %. Člankom 8. st. 1. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da će Banka po ispunjenju svih potrebnih uvjeta i osiguranja povratnog dijela izvršiti isplatu kredita HRVI iz Domovinskog rata iz sredstava Ministarstva uplaćenih na račun Banke, za namjene utvrđene rješenjem i ugovorom o kreditu. Stavkom 2. te odredbe određeno je da će Ministarstvo sredstava za isplatu krajnjem korisniku doznačiti po primitku obavijesti banke da je sklopljen ugovor o stambenom kreditu sa korisnikom kredita. Stavkom 3. te odredbe određeno je da se Banka obvezuje sredstva primljena od Ministarstva isplatiti krajnjem korisniku s danom doznake sredstava banci, a najkasnije u roku tri naredna radna dana. Člankom 11. st. 1. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da ugovorne strane utvrđuju da će Banka dospjelo potraživanje pokušati naplatiti zapljenom na dijelu primanja/ovrhom računa svih sudionika u kreditu. Stavkom 2. te odredbe određeno je da ukoliko u tome ne uspije, Banka će polugodišnje Ministarstvu dostavljati popis kredita po kojima je evidentiranki dugovanje veće od 12 mjesečnih anuiteta, temeljem kojeg će Ministarstvo u roku od 60 dana Banci dati pisani naputak za daljnje postupanje (otkaz kredita, reprogram kredita). Stavkom 3. te odredbe određeno je da će Banka prema pisanom naputku Ministarstva kredit otkazati, a sudionicima u kreditu uputiti obavijest o otkazu kredita s pozivom na plaćanje u roku od 8 dana. Člankom 13. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da se Banka obvezuje svakog mjeseca, a najkasnije do 15-og u mjesecu sredstva naplaćena prema ugovorima o stambenim kreditima, za protekli mjesec, doznačiti u korist računa Ministarstva, umanjena za naknadu iz čl. 12 st. 3. i čl. 15. st. 2. Ugovora.

9. Iz ovršne isprave-Izjave o zapljeni primanja na kojoj je svojoj potpis ovjerio tužitelj kao II. jamac platac pred javnim bilježnikom Tomislavom Vuletinom pod brojem OV-6670/10 dana 9. srpnja 2010. proizlazi da je njome tužitelj potvrđuje da je u svojstvu jamca platca kod tužitelja kao vjerovnika te je dao suglasnost da isplatitelj njegovih novčanih primanja radi naplate bilo koje nenaplaćene tražbine vjerovnika (glavnice, kamate, naknade i troškova) nastale po Ugovoru o kreditu br. 5591237056 od 9. srpnja 2010. na iznos od 29.400,00 EUR preračunatom u kune po srednjem tečaju liste HNB za EUR važeće na dan plaćanja temeljem te Izjave u cijelosti zaplijeni svaki iznos njegove plaće, mirovine ili bilo kojeg drugog stalnog i povremenog novčanog primanja koji sukladno zakonu nije izuzet od ovrhe te da zaplijenjeni iznos izravno uplaćuju na račun vjerovnika, i to u iznosu koji vjerovnik zatraži u zahtjevu za naplatu tražbine. Ta izjava sukladno čl. 178. Ovršnog zakona ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi i s danom dostave te izjave obvezuje na provedbu sve pravne i fizičke osobe kod kojih ostvaruje novčana primanja. Ta Izjava ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv Jamca-platca i na drugim predmetima ovrhe.

10. Prije svega potrebno je raspraviti po tuženiku istaknut prigovor pasivne legitimacije obzirom da se radi o materijalno pravnom prigovoru o kojem ovisi i osnovanost tužbenog zahtjeva. Radi se dakle o prigovoru koji je usmjeren na osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na označenog tuženika i koji prigovor sadržava tvrdnju da taj tuženik nije dužnik obveze iz tužbenog zahtjeva. Pasivno legitimirana stranka je ona stranka koja je obvezna odgovoriti na tužbu i u konačnici izvršiti obveze koje proizlaze iz presude.

11. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 ; dalje u tekstu: OZ) propisano je kako izraz »ovrhovoditelj« označava osobu koja je pokrenula postupak radi ovrhe neke tražbine te osobu u čiju je korist taj postupak pokrenut po službenoj dužnosti. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 4. OZ propisano je kako izraz »ovršenik« označava osobu protiv koje se tražbina ostvaruje. Odredbom čl. 3. st. 1. OZ propisano je kako se ovršni postupak pokreće prijedlogom ovrhovoditelja. Odredbom čl. 32. st. 1. OZ propisano je kako se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Stavkom 2. te odredbe propisano je kako se odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik

11.1. U trenutku potpisivanja Izjave o zapljeni primanja na snazi je bio Ovršni zakon (“Narodne Novine", broj: 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ) koji je u čl. 178. st. 1. propisivao da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 149.). Suglasnost kojom se dopušta pljenidba plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja za iznos koji je izuzet od ovrhe, ne proizvodi pravne učinke. Stavkom 2. te odredbe propisano je da se isprava iz stavka 1. toga članka izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavka 1. toga Zakona, te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Dakle, izjava o zapljeni primanja predstavlja ovršnu ispravu u konkretnom slučaju.

11.2. Člankom 313. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je kako je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Nadalje, čl. 315. st. 1. ZOO propisano je kako opunomoćenik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. Iz navedenih odredbi proizlazi kako je punomoć ovlast za zastupanje nalogodavca, a davanje punomoći po svojim obilježjima je ugovor o nalogu. Prema odredbi čl. 763. st. 1. ZOO ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Odredbom čl. 765. st. 1. ZOO propisano je da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi. Odredbom čl. 766. st. 1. ZOO propisano je da od dobivenog naloga i uputa nalogoprimac može odstupiti samo sa suglasnošću nalogodavca, a kad mu zbog kratkoće vremena ili iz kakva drugog uzroka nije moguće tražiti suglasnost nalogodavca, može odstupiti od naloga i uputa samo ako je po procjeni svih okolnosti mogao osnovano smatrati da to zahtijevaju interesi nalogodavca. Odredbom čl. 768. ZOO propisano je da je o obavljenom poslu nalogoprimac dužan položiti račun i predati bez odugovlačenja nalogodavcu sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, bez obzira je li ono što je primio za nalogodavca bilo dugovano ovome ili ne.

12. U postupku je utvrđeno da je tužitelj dao Izjavu o zapljeni primanja radi osiguranja naplate tražbine Republike Hrvatske, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti kao kreditora (kreditora) iz Ugovora o kreditu prema glavnom dužniku ĐD kao korisniku kredita te da je na njoj javnobilježnički ovjeren potpis tužitelja. Stoga je u konkretnom slučaju potrebno analizirati odredbe glavnog pravnog posla-Ugovora o kreditu, a radi čijeg je osiguranja vraćanja tužitelj dao Izjavu o zapljeni primanja, a čiji je potpisnik, odnosno sudionik i tužitelj. Prema Ugovoru o kreditu vjerovnik je Republika Hrvatska, tadašnje Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, glavni dužnik je ĐD (korisnik kredita), a JD i ovdje tužitelj su također dužnici, jamci platci. Prema čl. 1004. st. 3. ZOO, ako se jamac obvezao kao jamac platac, on odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bito od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Analizom odredbi Ugovora o kreditu i Ugovora o poslovnoj suradnji ovaj sud utvrđuje da ovdje tuženik nije vjerovnik u konkretnoj stvari nego je prema Ugovoru o poslovnoj suradnji punomoćnik vjerovnika (kreditora) Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja (ranije Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti) koji je u njegovo ime i za njegov račun (u ime i za račun nalogodavca) sklopio Ugovor o kreditu sa korisnikom kredita i jamcima platcima, a što proizlazi iz odredbi Ugovora o kreditu te iz čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji. Da je vjerovnik u konkretnom slučaju upravo Republika Hrvatska, Ministarstvo hrvatskih branitelja, a ne ovdje tuženik proizlazi upravo iz sadržaja odredbe čl. 2. st. 2.1. Ugovora o kreditu kojim je određeno da se kreditor (a ne tuženik) obvezuje staviti korisniku kredita na raspolaganje iznos naveden u Ugovoru, zatim iz odredbe čl. 3. Ugovora kojom je određeno je da se korisnik kredita obvezuje vratiti kreditoru (a ne tuženiku) razliku između iznosa kredita iz čl. 2. st. 2.1. Ugovora i popusta kredita iz čl. čl. 2. st. 2.2. Ugovora. Člankom 11. st. 1. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da ugovorne strane utvrđuju da će Banka dospjelo potraživanje pokušati naplatiti zapljenom na dijelu primanja/ovrhom računa svih sudionika u kreditu pa i iz te odredbe proizlazi da tuženik u konkretnom slučaju pokretanjem zapljene na računima svih sudionika u kreditu postupa kao nalogoprimac koji u ime i za račun nalogodavca (Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja), a ne u svoje ime i za svoj račun te pokreće i provodi zapljenu radi naplate tražbine vjerovnika (nalogodavca) iz ovršne isprave na računima svih sudionika u kreditu pa tako i tužitelja. Člankom 13. Ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da se Banka obvezuje svakog mjeseca, a najkasnije do 15-og u mjesecu sredstva naplaćena prema ugovorima o stambenim kreditima, za protekli mjesec, doznačiti u korist računa Ministarstva, umanjena za naknadu iz čl. 12 st. 3. i čl. 15. st. 2. Ugovora pa i iz te odredbe proizlazi da je tuženik u konkretnom slučaju nalogoprimac koji postupa u ime i za račun vjerovnika (nalogodavca) te da sva naplaćena sredstva od strane tuženika u konkretnom slučaju pripadaju upravo nalogodavcu kao vjerovniku. Iako je na suglasnosti o zapljeni primanja ovdje tuženik naveden kao vjerovnik, tu činjenicu valja staviti u korelaciju sa odredbom čl. 9. st. 9.1. Ugovora o kreditu te ostalim odredbama Ugovora o kreditu te pomno analizirati sadržaj istih kako bi se utvrdilo tko je vjerovnik u konkretnom slučaju. Odredbom čl. 9. st. 9.1. Ugovora o kreditu je određeno da u svrhu osiguranja povrata kredita korisnik kredita i svi sudionici u tom Ugovoru ako ih ima prilikom zaključenja ugovora uručuju Banci svaki po 2 komada bjanko vlastitih i akceptiranih mjenica, jednu izjavu o suglasnosti na zapljenu primanja na kojima su potpisi korisnika kredita i jamaca plataca ovjerovljeni po javnom bilježniku. Znači, iako tom odredbom vjerovnik, odnosno kreditor, tj. nalogodavac ovlašćuje nalogoprimca da mu sudionici u prometu (pa tako i tužitelj) uruče izjavu o suglasnosti na zapljenu primanja pa da dakle nalogoprimac bude naveden kao vjerovnik na izjavi o suglasnosti na zapljenu primanja, to ne znači da je tražbina vjerovnika (kreditora, odnosno nalogodavca) iz Ugovora o kreditu koja se osigurava izjavom o suglasnosti na zapljenu primanja prešla na bilo koji način na ovdje tuženika, već tom odredbom vjerovnik (Republika Hrvatska, Ministarstvo hrvatskih branitelja) ovlašćuje ovdje tuženika da u njegovo ime i za njegov račun provede naplatu njegove (vjerovnikove) tražbine iz Ugovora o kreditu prema izjavi o suglasnosti na zapljenu primanja te da u navedenoj ispravi bude naveden kao vjerovnik jer niti iz jedne odredbe Ugovora o kreditu ne proizlazi da bi tuženik bio vjerovnik, već je on isključivo nalogoprimac koji u konkretnom slučaju postupa u ime i za račun nalogodavca pa tako i provodi prisilnu naplatu prema izjavi o suglasnosti na zapljenu primanja u njegovo (nalogodavčevo) ime i za njegov račun, a ne za svoj. Imajuću u vidu sve naprijed utvrđeno, okolnost da je upravo tuženik pokrenuo prisilnu naplatu prema izjavi o suglasnosti na zapljenu primanja i da je na istoj naveden kao vjerovnik nije od pravnog značenja u odnosu na pasivnu legitimaciju u ovom predmetu. Naime, novčana sredstva koja su zaplijenjena i potom prenesena na račun tuženika na temelju zahtjeva za naplatu koji je podnio upravo tuženik kao nalogoprimac vjerovnika, tuženik je primio kao nalogoprimac za nalogodavaca u njegovo ime i za njegov račun. U prilog tome valja ukazati kako je tuženik ujedno sudionik pravnog posla-Ugovora o kreditu i njegov potpisnik pa su mu odredbe i sadržaj tog pravnog posla poznate pa tako i činjenica da ovdje tuženik nije kreditor (vjerovnik) već punomoćnik koji u ime i za račun kreditora sklapa ugovore o kreditu sa korisnikom kredita i ostalim sudionicima i pokreće zapljene na računima svih sudionika u kreditu te i pri tome postupa kao nalogoprimac u ime i za račun nalogodavca (Republike Hrvatske, Ministarstva hrvatskih branitelja), a ne u svoje ime i za svoj račun. Stoga tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj parnici u kojoj tužitelj predlaže da se utvrdi da je dana 1. svibnja 2020. nastupila zastara potraživanja tražbine, nepostojanje i prestanak prava zahtijevanja ispunjenja obveze iz Ugovora o stambenom kreditu (toč. I. tužbenog zahtjeva), da se utvrdi da je dana 1. svibnja 2020. nastupila zastara potraživanja tražbine, te nepostojanje i prestanak prava zahtijevanja ispunjenja obveza te da se stavi izvan snage Izjava o zapljeni primanja potpisana (toč. II. tužbenog zahtjeva), da mu tuženik vrati isplatom iznos od 6.174,03 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose (toč. III. tužbenog zahtjeva), da se tuženiku naloži da tužitelju vrati isplatom sva buduća sredstva oduzeta po nastupu zastare Ugovora o stambenom kreditu broj: 5591237056 od 9. srpnja 2010. i Izjavi o zapljeni primanja po budućoj specifikaciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svakog pojedinačnog oduzetog iznosa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe (toč. Iv. tužbenog zahtjeva). Uzgredno se napominje kako je dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva neodređen (toč. IV.). Naime, tužitelj u tom dijelu nije naznačio o kojim se budućim iznosima radi, odnosno od kojeg dana ide tijek tih iznosa i o kojim se iznosima radi pa da bi tužbeni zahtjev bio odrediv u smislu čl. 186. st. 1. ZPP u smislu glavne stvari i sporednih traženja glede nedospjelih budućih iznosa. Pritom valja napomenuti kako je prema odredbi čl. 25. st. 1. OZ sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Uz to što ovršne isprave, dakle i sudska odluka, moraju imati svojstvo ovršnosti, moraju biti podobne za ovrhu. Podobnost ovršnih isprava za ovrhu uređuje odredba čl. 29. OZ kojom je propisano kako je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Budući da u tužbenom zahtjevu glede nedospjelih budućih mjesečnih iznosa nije navedeno na koje se razdoblje isti odnose glede isplate nedospjelih mjesečnih iznosa do završetka postupka i u kojem iznosu, tada u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva takva isprava u tom dijelu koji se odnosi isplatu pojedinih nedospjelih mjesečnih iznosa, ne bi bila podobna za ovrhu. Dakle ovaj sud nalazi osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, a s obzirom da isti predstavlja prigovor materijalno pravne prirode, nije potrebno provoditi daljnji postupak radi utvrđenja iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a imajući u vidu da je tužitelj izgubio ovu parnicu, dok tuženik nije potraživao troškove postupka.

U Zagrebu, 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku