REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-189/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi priznavanja prava na nacionalnu naknadu za starije osobe, 31. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 551-08/25- 01/03557675341, URBROJ: 341-99-01/1-25-431 od 30. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 551-08/25- 01/03557675341, URBROJ: 341-99-01/1-25-431 od 30. siječnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] KLASA: 551-08/25- 01/03557675341, URBROJ: 341-16-01/1-25-544 od 14. siječnja 2025.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbija se zahtjev tužitelja za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je od 2. svibnja 1997. do 6. svibnja 2019. neprekidno boravio na adresi u [adresa], ali da nakon toga radi određenih razloga i bolesti nije imao prebivalište u [adresa] već u Bosni i Hercegovini do 25. studenog 2024. kada se vratio na istu adresu. Smatra da mu je neosnovano i nepravedno onemogućeno primanje tražene naknade radi neispunjavanja uvjeta od 10 godina neprekidnog trajanja prebivališta. Iz tužbe proizlazi da predlaže poništiti osporavano rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, ponavlja navode osporavanog rješenja te utvrđenu činjenicu da je tužitelj imao prebivalište u [adresa] u neprekidnom trajanju od 1 mjesec i 13 dana neposredno prije podnošenja zahtjeva, pa da da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe. Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Odgovor na tužbu je dostavljen 10. ožujka 2025. tužitelju na očitovanje u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), ali se na isti nije očitovao.
5. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava, činjenice su nesporne i nema predloženih dokaza te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. ZUS-a upravni spor riješio bez rasprave.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj podnio dana 7. siječnja 2025. zahtjev za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu za starije osobe.
7.1. Nesporno je da je tužitelj hrvatski državljanin, rođen **.**.1956. i da je do dana 07. siječnja 2025. navršio 68 godina, 6 mjeseci i 21 dan.
7.2. Sporan je uvjet neprekidnog trajanja prebivališta u [adresa] iz članka 4. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe (Narodne novine, broj 62/20. i 156/23., dalje: Zakon). Za isto je utvrđeno da je bilo u neprekidnom trajanju od 0 godina, 1 mjesec i 13 dana neposredno prije podnošenja zahtjeva.
8. Iz uz tužbu priloženog Uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Odjela za uprave poslove KLASA: 220-01/25-02/12, URBROJ: 511- 11-04-25-754 od 24. veljače 2025., proizlazi da je tužitelj imao prebivalište na području [adresa] od: 02. svibnja 1997. do 06. svibnja 2019. u [adresa], u [adresa], te od 25. studenog 2024. do ---------------, u [adresa], u [adresa].
9. Člankom 4. Zakona propisano je da pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području [adresa] u neprekidnom trajanju od 10 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava.
10. Budući da tužitelj u razdoblju od 07. svibnja 2019. do 24. studenog 2024. nije imao prebivalište na području [adresa], ne ispunjava potrebni uvjet prebivališta u neprekidnom trajanju od 10 godina neposredno prije podnošenja zahtjeva kako to propisuje članak 4. Zakona. Stoga je pravilno utvrđeno da je tužitelj neposredno prije podnošenja zahtjeva imao prebivalište u [adresa] u neprekidnom trajanju od 0 godina, 1 mjesec i 13 dana neposredno prije podnošenja zahtjeva.
10.1. Iako se tužitelj poziva na činjenicu dugotrajnog prebivališta u [adresa] na istoj adresi od 1997. do 2019., članak 4. Zakona jasno predviđa kao uvjet neprekidno trajanje te neposredno prije podnošenja zahtjeva, a koji uvjet tužitelj ne ispunjava.
11. Slijedom svega navedenoga, Sud je ocijenio da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo, a navodi tužitelja nisu doveli u pitanje zakonitost osporavanog rješenja.
12. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.
U Osijeku 31. srpnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
