Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj P Ob-15/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Šuti- Kudelić, odvjetnici iz Zlatara, protiv tuženika TK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Valentini Kolar, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon zaključene glavne i tajne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice te tuženika i z. punomoćnika tuženika CK, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnice Valentine Kolar iz Zagreba, 31. srpnja 2025., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

''1. Utvrđuje se da je poslovni prostor, P-1U u prizemlju zgrade lijevo u naravi ugostiteljstvo ukupne površine od 103,72 m2 koji se nalazi u poslovnoj zgradi 1, [adresa], poslovna zgrada [adresa] i dvorište koje se nalazi na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 3284 m2 i koja nekretnina dolazi upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zajednička bračna stečevina tužiteljice i tuženika i da su tužiteljica MK i tuženik TK suvlasnici svaki u ½ dijela.

2. Nalaže se tuženiku TK da tužiteljici MK isplati vrijednost ½ suvlasničkog dijela nekretnine u iznosu od 86.269,83 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanim za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.'', kao neosnovan.

II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.656,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

III

Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 15.160,24 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica MK je dana 5. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika TK radi utvrđenja imovine stečene za vrijeme trajanja braka i to nekretnine upisane 1873 k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], poslovni prostor ''P-1 U'' u prizemlju zgrade lijevo u naravi ugostiteljstvo, ukupne površine od 103,72 m2, a koji poslovni prostor se nalazi u poslovnog zgradi 1, [adresa], a koju nekretninu su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke zajedničkim radom, sredstvima i doprinosima stekle te bi slijedom toga isto trebalo predstavljati bračnu stečevinu odnosno suvlasništvo tužiteljice i tuženika svakoga u ½ dijela.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je predmetni poslovni prostor u zemljišnim knjigama bio samo formalno upisan na tuženika, odnosno kao samovlasništvo tuženika, koju činjenicu je tuženik iskoristio na način da je bez znanja i dozvole, odnosno suglasnosti tužiteljica prodao poslovni prostor i to za kupoprodajnu cijenu od 1.300.000,00 kuna. Tužiteljica nadalje navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice ona i tuženik zajedničkim radom, sredstvima i doprinosom osim predmetnog poslovnog prostora stekle i drugu imovinu. Tako su sagradili klijet u [adresa], kupili niz pokretnina, poljoprivrednih strojeva i priključaka, osobnih automobila i dr. Postupak podjele bračne stečevine, međutim nije pokretan iz razloga što je tuženik nakon razvoda braka i dalje nastavio živjeti u domaćinstvu tužiteljice gdje je živio sve do kraja prosinca 2018. te je između njih bilo dogovoreno da se bez suglasnosti obiju stranaka neće otuđivati nekretnine niti pokretnine stečene u braku.

3. Tužiteljica nadalje navodi da je sa tuženikom bila u braku od 10. lipnja 1989. do 7. travnja 2014. Predmetni poslovni prostor kupljen je 24. listopada 2005., a tuženik ga je prodao 9. svibnja 2019.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su se on i tužiteljica podijelili izvansudskim putem 2011. godine za vrijeme formalnog trajanja braka iako bračna zajednica prema uobičajenom poimanju nije postojala. Tuženik je u odgovoru na tužbu nadalje naveo da predmetni poslovni prostor nije jedina imovina stvorena zajedničkim radom stranaka za vrijeme trajanja braka. Naveo je da mu je njegov otac darovao gradilište u samom centru [adresa] na kojem je za vrijeme trajanja braka sagrađena, potpuno uređena i opremljena obiteljska kuća površine oko 400 m2 sa velikom garažom. Na darovanom zemljištu stranke su sagradile obiteljsku kuću i garažu te je tuženik najprije darovao tužiteljici polovicu te nekretnine, a kasnije nakon konačnog dogovora i drugu polovicu tako da je tužiteljica postala vlasnicom kuće u cijelosti, a tuženiku je ostao poslovni prostor.

5. U odgovoru na tužbu tuženik nadalje navodi da je vrijednost kuće, garaže i cijelog gradilišta veća nego što je bila cijena prodanog poslovnog prostora te da tužiteljica nema pravni interes na utvrđenje da su stranke suvlasnici poslovnog prostora svaku u ½ dijela kada je nesporno da je isti sada vlasništvo treće osobe.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 6-8),ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 9-11), presudu o razvodu braka Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P2-101/2013 od 7. travnja 2014. (list 13-14), dogovor na tužbu (list 21), darovni ugovor (list 23), rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Z-180/2011 od 3. veljače 2011. (list 25), iskaz tužiteljice kao stranke (list 35 i 121-122), iskaz tuženika kao stranke (list 36 i 122-123), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. BK (list 52-86), iskaz svjedoka ČK (list 97), iskaz svjedoka ĆK (list 98), dopunski nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. BK (list 106-107), dopunski iskaz tužiteljice kao stranke (list 181-182) i dopunski iskaz tuženika kao stranke (list 182-183).

7. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)), ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da poslovni prostor upisan u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], poslovni prostor ''P-1 U'' u prizemlju zgrade lijevo u naravi ugostiteljstvo ukupne površine od 103,72 m2 predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka te da je tuženik taj poslovni prostor prodao za iznos od 1.3000.000 kuna bez njezinog znanja i suglasnosti te potražuje isplatu iznosa od 650.000,00 kuna.

9. U odgovoru na tužbu i tijekom cijeloga postupka tuženik je osporavao tužbu navodeći da se sa tužiteljicom imovinski podijelio još tijekom formalnog trajanja bračne zajednice 2011. godine na način da je on njoj darovao i svoju polovicu njihove zajedničke obiteljske kuće čiji je ona sada vlasnik u cijelosti, dok je njemu pripao poslovni prostor.

10. Kako su parnične stranke MK i TK sklopili brak 1989., a brak je razveden 2014., na imovinske odnose bračnih drugova primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona iz 1998. (Narodne novine broj 162/98, dalje ObZ/98) te Obiteljskog zakona iz 2003. (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13, dalje ObZ/03).

11. Odredbom čl. 253. ObZ/98 propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

12. Odredbom čl. 253. st. 2. ObZ/98 propisano je da bračni drugovi mogu bračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose glede bračne stečevine.

13. Nije sporno između parničnih stranaka da tužiteljica i tuženik nisu zaključili bračni ugovor kojim bi uredili svoje odnose glede stjecanja imovine tijekom trajanja njihovoga braka pa se u konkretnom slučaju primjenjuje presumpcija da su suvlasnici u jednakim dijelovima u bračnoj stečevini.

14. Između parničnih stranaka također nije sporno da su tijekom trajanja braka zajedničkim radom, sredstvima i doprinosima stekli imovinu kako nekretnine tako i pokretnine.

15. Ono što je između parničnih stranaka tijekom cijeloga postupka sporno jeste činjenica je li poslovni prostor na kojemu je tuženik bio upisan kao jedini vlasnik, koji poslovni prostor je tuženik 2019. prodao predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka ili se pak radi o posebnoj imovini tuženika TK u trenutku podnošenja tužbe.

16. Iz iskaza tužiteljice kao stranke MK (list 35 i 121-122) proizlazi da ona smatra da je poslovni prostor u naravi ugostiteljski objekt u poslovnog zgradi u [adresa] bračna stečevina budući je kupljen 2005. sredstvima od kredita koji je bio podignut kod Privredne banke Zagrebu u iznosu od 450.000,00 kuna na rok otplate od 5 godina, a koji kredit je otplaćivao tuženik. Poslovni prostor je kupljen na dražbi. Za potrebe kredita stavljena je hipoteka na obiteljsku kuću, kredit je u cijelosti otplaćen te je hipoteka brisana. Razlog zbog kojega je tuženik prodao taj poslovni objekt tužiteljica ne zna. Tužiteljica je navela da je za cijelo vrijeme trajanja braka bila zaposlena te da je i ona 2007. podigla kredit jer su na obiteljsku kuću stavljali fasadu. Do darovanja obiteljske kuće od strane tuženika došlo je 2011. godine jer je tužiteljica tijekom 2010. godine saznala da tuženik ima drugu partnericu s kojom očekuje dijete te je ona u cilju zaštite imovine, a radi zajedničkih kćeri nje i tuženika predložila tuženiku da ½ obiteljske kuće daruje njoj, a ½ obiteljske kuće je već bila u njezinom suvlasništvu. Tuženik je na to pristao i ona je postala vlasnik obiteljske kuće u cijelosti. Tužiteljica je nadalje navela da je početkom gradnje obiteljske kuće 1992. ili 1993. tuženik njoj darovao ½ nekretnine koja se sastojala od gradilišta, odnosno zemljišta koje je njemu darovao njegov otac. Tužiteljica je navela da priznaje činjenicu da je obiteljska kuća bračna stečevina nje i tuženika. Tužiteljica je navela da o raspodjeli bračne stečevina ona i tuženik nikada nisu razgovarali te da prilikom darovanja ½ obiteljske kuće njoj od strane tuženika nije bilo govora o tome da njoj pripadne obiteljska kuća u cijelosti, a tuženiku poslovni prostor.

17. Iz iskaza tuženika kao stranke TK (list 36 i 122-123) proizlazi da je nesporno da su on i tužiteljica obiteljsku kuću gradili zajedno te da je on prilikom raspada bračne zajednice pristao dati tužiteljici svoju polovicu obiteljske kuće. To je učinio upravo iz razloga da zaštiti njihovu zajedničku djecu i tužiteljicu. Nesporno je da joj je darovao vlasništvo nad cijelim zemljištem budući je isto predstavljalo njegovu posebnu imovinu stečenu darovanjem od njegovog oca. Prilikom razvoda braka tužiteljica nije tražila nikakvo suvlasništvo nad poslovnim prostorom, a da je tražila, tuženik je naveo da bi joj vjerojatno neki dio i dao. Tuženik je nadalje naveo da je on odlučio prodati taj lokal jer je odlučio odseliti iz te sredine, a obzirom da nitko nije imao interesa za rad u tom lokalu uključujući i njihovu zajedničku kćer koja je ranije tamo radila, ali je izgubila interes. Naveo je da je on brzo otplatio kredit za taj poslovni prostor. Tržišna vrijednost poslovnog prostora niti danas nije velika, možda oko 500.000,00 kuna, ali zbog njegovih sposobnosti on je pronašao kupca koji je mogao i bio je spreman platiti i cijenu od 1.300.000,00 kuna. Tuženik je naveo da je obiteljsku kuću njega i tužiteljice Privredna banka Zagreb bez fasade i kasnijih uređenja u svrhu podizanja kredita procijenila na 1.100.000,00 kuna još 2005. Naveo je da klijet na brijegu nije bračna stečevina njega i tužiteljice, već je ona vlasništvo njegovog oca te da su tamo ulagali, ali ne neka znatna sredstva. Od zajedničke imovine imali su još dva stara automobila marke Golf, od kojih je jedan ostao tužiteljici, a drugu je još uvijek u njegovom vlasništvu. Tuženik je naveo i da je njihova bračna zajednica prestala postojati 2011. te da od tada više nisu imali zajedničke financije. Naveo je da smatra da su on i tužiteljica svoje imovinske odnose riješili 2011. kada joj je on darovao svoju ½ obiteljske kuće te smatra da tužiteljici ne duguje ništa na ime podjele bračne stečevine. Darovao joj je ½ obiteljske kuće, odselio iz te kuće i smatra da nemaju nerazjašnjenih imovinskih odnosa.

18. Iz iskaza svjedoka ČK (list 97) proizlazi da je ona kćerka parničnih stranaka. Navela je da se sjeća da su njezini roditelji zajedno gradili obiteljsku kuću u kojoj sada žive njezina majka i sestra te da su za vrijeme trajanja braka kupili poslovni prostor u [adresa]. Zna da je njezina majka bila upisana u ½ obiteljske kuće kao suvlasnik te zna da je njezin otac 2011. trebao dobiti dijete s drugom ženom i da ne bi to dijete polagalo pravo na imovinu koju je stjecao u braku sa njezinom majkom, svoju polovicu kuće prepisao je na njezinu majku te je tako ona postala samovlasnik. Što se tiče poslovnog prostora u njemu je bio kafić i njezin otac je vodio taj obrt, a jedno vrijeme je poslovni prostor unajmila i njezina sestra. Za poslovni prostor zna da je bio upisan samo na njezinog oca, ali ne zna iz kojeg razloga niti koliko je isti bio plaćen. Navela je da otac nije nikada govorio da bi taj poslovni prostor prodao, već samo da bi ga iznajmio. Ona je iz obiteljske kuće odselila tijekom 2018. kada se udala, a majka ju je 2019. obavijestila da je otac prodao poslovni prostor. Njoj nije poznato jesu li njezini roditelji međusobno dogovarali što će biti sa imovinom nakon razvoda braka niti niti joj je poznato da su jedan drugome obećali da da bez suglasnosti onoga drugoga neće prodavati nekretnine ili pokretnine stečene u braku. Ona nije dobila nikakav novac niti imovinu niti od oca, niti od majke.

19. Iz iskaza svjedoka ĆK (list 98) proizlazi da je ona kćerka parničnih stranaka. Navela je da joj je poznato da su roditelji za vrijeme trajanja braka stekli obiteljsku kuću gdje ona i sada živi te lokal u [adresa], klijet i automobile. Sjeća se da je 2011. otac saznao da će dobiti dijete sa drugom ženom te je svojevoljno, da ih zaštiti, prepisao polovicu kuće na njezinu majku. Otac je živio s njima u kući sve do 2018. iako je njihov brak razveden 2014. Zna da je poslovni prostor u [adresa] kupljen još dok je ona bila dijete, za vrijeme trajanja braka njezinih roditelja te je u tom lokalu otac vodio obrt. Ona je u tom lokalu radila, a jedno vrijeme je i ona imala registrirani obrt u tom lokalu. Ona je s ocem nekoliko dana prije prodaje razgovarala te joj je on rekao da će lokal iznajmiti, no kasnije je saznala da ga je prodao. Nije joj poznato da bi njezini roditelji imali međusobni dogovor prema kojem bi prilikom prodaje nekretnina stečenih u braku trebali jedan drugog obavijestiti, odnosno tražiti suglasnost.

20. Obzirom da je tuženik TK nekretninu koja je predmet ovoga postupka prodao za iznos od 1.300.000,00 kuna, a kako bi se utvrdila vrijednost nekretnine za koju tuženik TK tvrdi da je darovanjem svoje polovice obiteljske kuće tužiteljici riješio sva pitanja oko podjele bračne stečevine te time smatra da tužiteljici ne duguje ništa na ime bračne stečevine za potrebe ovoga postupka provedeno je građevinsko vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. BK.

21. Dana 26. listopada 2021. proveden je uviđaj na licu mjesta na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski i to kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište kraj groblja od 171 čhv uz sudjelovanje vještaka građevinske struke BK.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. građ. BK (list 56-86) proizlazi da je predmet procjene samostojeći stambeni objekt obiteljska kuća sa dvorištem i pomoćnom zgradom garažom u gradu [adresa] u [adresa]. Objekt se nalazi na zapadnom dijelu centra naselja u urbanom području u kojem prevladavaju sadržaji stambene namjene obiteljske kuće. Lokacija sadrži sadržaje javne namjene: škola, vrtić, dućani, groblje... Javni promet je u neposrednoj blizini u Zagrebačkoj ulici gdje se nalazi autobusna linija. Predmetni objekt je slobodnostojeći stambeni objekt katnosti podrum, prizemlje i potkrovlje. Konstrukcija stambenog objekta je zidana sa armiranobetonskim serklažima. Unutrašnji zidovi su zidani, žbukani i bojani. Krovište je dvostrešno drveno sa pokrovom od glinenog crijepa. Mađukatna konstrukcija su AB ploče. Fasada je ETICS, toplinska. Pomoćni objekt je samostojeći namjene garaže. Objekt je prizemni, zidan sa dvostrešnm krovištem i pokrovom od glinenog crijepa.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da je procjena tržišne vrijednosti nekretnine pribavljena na osnovu dostupnih podataka i metodom grubog čišćenja uzevši u obzir nemogućnost pristupa svim potrebnim podatcima, a koje prema iskustvu i procjeni vještaka najbliže odgovaraju predmetnoj nekretnini. Obzirom da su mu bili dostupni podatci o realiziranim transakcijama za zemljišta s istom namjenom kao i predmetna nekretnina uzeta su druga dostupna građevinska zemljišta sa E-nekretnina za koja vještak iskustveno smatra da se u nedostatku iste namjene i veličine nekretnine mogu koristiti nekretnine druge namjene uz primjenu korekcijskih faktora i interkvalitativno izjednačenje. Interkvalitativno izjednačavanje izvršio je korištenjem proračunskog modela za interkvalitativno izjednačenje preuzetog iz zbornika radova IV. kongresa sudskih vještaka i procjenitelja Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja, Sekcija graditeljstvo, arhitektura – procjena nekretnina vrijednosti korisnog prostora stanova.

24. Stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. NK je u svom nalazu i mišljenju tržišnu vrijednost nekretnine koja je stambeni objekt, kuća sa pomoćnim objektom i dvorištem u Riječkoj ulici 13A u gradu [adresa] upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski čiji je vlasnik u cijelosti MK iz [adresa] procijenio na iznos od 166.303,02 eura (1.247.200,00 kuna).

25. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje tuženik nije imao nikakvih primjedaba, već je nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvatio u cijelosti dok je tužiteljica u podnesku od 1. rujna 2022. prigovorila nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina navodeći da je zemljište procijenjeno previsoko te da su u [adresa] u [adresa] krajem 2021. prodane dvije kuće i to za vrijednost od 40.000,00 – 60.000,00 eura.

26. U svom dopunskom nalazu i mišljenju od 26. listopada 2022. (list 106-107) stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina naveo je da je sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine broj 78/15) odabrana troškovna metoda za procjenu nekretnine, u ovom slučaju kuće te da je poredbena metoda korištena za zemljište. Naveo je da za procjenu tržišne vrijednosti zemljišta ugovor o darovanju nije mjerodavan te je u cijelosti ostao kod svog osnovnog nalaza i mišljenja o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine koja se nalazi u [adresa] u [adresa].

27. Ovaj sud nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u cijelosti prihvaća kao točan i istinit iz razloga što je nalaz i mišljenje izrađen stručno u skladu sa pravilima struke.

28.

Uvidom u presudu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P2-101/2013 od 7. travnja 2014. utvrđeno je da je razveden brak između tužiteljice MK i tuženika TK, a koji brak je zaključen 10. lipnja 1989.

29. Iskaz tužiteljice sud prihvaća kao djelomično istinit i točan, dok iskaz tuženika sud prihvaća u cijelosti. Sud svoju vjeru poklanja iskazu tuženika koji je iskazivao životno uvjerljivo i logički te se njegov iskaz podudara s dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Na trošak tuženika provedeno je vještačenje obiteljske kuće koja je bila predmet darovanja 2011. kako bi se usporedila vrijednost ½ suvlasničkog dijela te nekretnine sa ½ suvlasničkog dijela poslovnog prostora kojeg je tuženik prodao 2019. Nakon provedenog građevinskog vještačenja utvrđeno je da vrijednost ½ obiteljske kuće iznosi 83.151,51 eura, a vrijednost ½ poslovnog prostora iznosi 86.269,83 eura. Zaključuje se da su vrijednosti približno jednake pa sud vjeruje tuženiku da su stranke imovinu stečenu u braku podijelile na način da tužiteljici u cijelosti pripadne obiteljska kuća, a tuženiku u cijelosti poslovni prostor. Bez obzira što formalno nisu zaključili ugovor o podjeli imovine stečene u braku prava volja parničnih stranka bila je da riješe svoje imovinske odnose mirnim putem izvansudski.

30. Formalnog sporazuma o podjeli imovine stečene tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika nema, međutim sud svoju vjeru poklanja tuženiku koji navodi da su se stranke dogovorile oko podjele imovine stečene u braku te je tako temeljem postignutog dogovora tužiteljici u cijelosti pripala obiteljska kuća koja je sagrađena zajedničkim radom tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, a tuženiku je ostao poslovni prostor koji je također kupljen sredstvima stečenima tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka. Ovaj sud smatra da nije niti logično, niti životno uvjerljivo da stranke nisu razgovarale o podjeli imovine stečene u braku nakon što je tužiteljica saznala da tuženik sa drugom ženom očekuje dijete. Sama tužiteljica je tijekom postupka navodila da joj je tuženik darovao svoju polovicu obiteljske kuće jer je to ona od njega tražila kako bi zaštitila sebe i svoju djecu. Teško je za povjerovati da bi tuženik ničim potaknut darovao svoju ½ obiteljske kuće tužiteljici, a da za sebe ne bi tražio ništa od imovine stečene tijekom trajanja braka.

31. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 6-8) zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik TK iz [adresa] na dan 16. svibnja 2019. bio upisan kao vlasnik na suvlasničkom dijelu od 683/10000 ETAŽNOG VLASNIŠVA (E-1) poslovnog prostora ''P-1 U'' u prizemlju zgrade lijevo u naravi ugostiteljstvo, ukupne površine od 103,72 m2.

32. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 9-11) utvrđeno je da je tuženik TK prodao nekretninu i to suvlasnički dio nekretnine, uključujući zemljište i zajedničke prostore i uređaje u zgradi pod rednim brojem B 1 i to suvlasnički dio od 683/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-) povezano s pravom vlasništva posebnog dijela u naravi poslovnog prostora ''P-1 U'' u prizemlju zgrade lijevo u naravi ugostiteljstvu, ukupne površine 103,72 m2 u grafičkom prikazu označen plavom bojom, koji se nalaze u zgradi izgrađenoj na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Zlataru, zemljišnoknjižni odjel [adresa] u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], poslovna zgrada 1, [adresa], poslovna zgrada, [adresa] i dvorište od 3284 m2, dvorište od 1737 m2, poslovna zgrada 1, [adresa] od 1280 m2, poslovna zgrada, [adresa] od 267 m2 za iznos od 1.300.000,00 kuna.

33. Uvidom u darovni ugovor (list 23) sklopljen između SK iz [adresa] kao darovatelja i TK iz [adresa] kao daroprimatelja utvrđeno je da je SK, otac tuženika darovao svojemu sinu TK nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] od 171 čhv.

34. Nakon uvida u darovni ugovor zaključen između tuženika i njegovoga oca utvrđeno je da je tuženik istinito iskazivao da je zemljište na kojemu je sagrađena obiteljska kuća bila posebna imovina tuženika te je on najprije tužiteljici darovao ½ te nekretnine, a kasnije joj je darovao i svoj suvlasnički dio od ½ dijela na toj nekretnini.

35. Uvidom u rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Z-180/2011 od 2. veljače 2011. (list 25) utvrđeno je da je na temelju ugovora o darovanju od 31. siječnja 2011. sklopljenoga između TK, ovdje tuženika kao darovatelja i MK, ovdje tužiteljice kao obdarenice uknjiženo pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski i to kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište kraj groblja od 171 čhv, a na kojoj nekretnini je darovatelj TK upisan kao suvlasnik u ½ dijela, a koji dio je prešao u vlasništvo obdarenice MK iz [adresa].

36. Darovni ugovor kojim je tuženik tužiteljici darovao ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski i to kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište kraj groblja od 171 čhv zaključen je 31. siječnja 2011. kada je brak između tužiteljice i tuženika formalno postojao, ali je tuženik već tada bio u vezi sa drugom ženom. Brak parničnih stranaka razveden je 7. travnja 2014., a ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora zaključen je 9. svibnja 2019. (list 9-10).

37. Ovaj sud smatra da je poslovni prostor koji tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe 5. lipnja 2019. smatra bračnom stečevinom, postao posebna imovina tuženika nakon što su tužiteljica i tuženik 2011. podijelili imovinu stečenu u braku. I tužiteljica i tuženik navode da u trenutku kada je tuženik darovao svoj suvlasnički dio kuće tužiteljice tužiteljica nije zatražila i podjelu poslovnog prostora. Po mišljenju ovoga suda u tom trenutku tužiteljica nije bila zainteresirana za podjeli poslovnog prostora, već joj je bilo u interesu da u cijelosti dobije vlasništvo nad obiteljskom kućom u kojoj je nastavila živjeti sa kćerkama. Sud vjeruje tuženiku da je bio u uvjerenju da su stranke podijelile imovinu stečenu u braku te je u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora 9. svibnja 2019. nastupao kao jedini vlasnik poslovnog prostora. Iznos od 1.300.000,00 kuna koliko je dobio za poslovni prostor vlastita je imovina tuženika jer u trenutku prodaje taj poslovni prostor više nije bio bračna stečevina, već posebna imovina tuženika.

38. Navode tužiteljice kako sa tuženikom nije riješila svoje imovinske odnose glede imovine stečene tijekom trajanja bračne zajednice ovaj sud ne prihvaća, već smatra da su se stranke podijelile još 2011. Pomalo je čudno da tužiteljica u ovom postupku potražuje samo utvrđenje suvlasništvo na poslovnom prostoru i traži isplatu polovice vrijednosti, a u tužbi navodi da su stranke zajedničkim radom stekle još i klijet, kuću i dva automobila. Točno je da tužiteljica ima pravo za svaku stečenu nekretninu ili pokretninu pokretati poseban postupak, ali je opće poznata činjenica da se u tužbama za utvrđenje bračne stečevine navodi sva imovina koju su stranke zajedno stekle ili barem veći dio te imovine. Kako tužiteljica u ovom postupku traži samo utvrđenje suvlasništva na poslovnom prostoru vjerojatnijom se čini tvrdnja tuženika da su stranke svoje imovinske odnose sporazumno riješili još 2011.

39. Iz iskaza svjedoka ČK i ĆK, djece parničnih stranaka ne proizlazi da su stranke jedna drugu trebale obavijestiti o pravnim poslovima glede nekretnina stečenih tijekom trajanja bračne zajednice kao što je to tvrdila tužiteljica. Sud tako smatra da je tuženik UK nakon što je sa tužiteljicom sporazumno podijelio imovinu stečenu u braku samostalno mogao raspolagati sa poslovnim prostorom koji je ostao u njegovom isključivom vlasništvu.

40. Što se tiče iskaza svjedoka ČK i ĆK iskazi nisu od presudne važnosti za odlučivanje o tužbenom zahtjevu jer su navodile ono što su navodili i tužiteljica i tuženik, a to je da je otac svoju ½ obiteljske kuće prepisao tužiteljici nakon što je imao vezu sa drugom ženom i očekivao s njom dijete. Ta činjenica nije niti sporna u ovom postupku. Svjedoci nisu iskazivali ništa oko pravnog temelja učinjenog darovanja, odnosno svjedoci nemaju saznanja o tome jesu li na taj način stranke riješile svoje imovinske odnose glede imovine stečene u braku. Kao što su svjedoci navodili njima nije poznato jesu li roditelji imali međusobni dogovor oko podjele imovine nakon razvoda braka, niti im je poznato da su jedan drugome obećali da se bez suglasnosti onoga drugoga neće prodavati nekretnine ili pokretnine stečene u braku.

41. Iz dopunskog iskaza tužiteljice kao stranke MK (list 181-182) proizlazi da u cijelosti ostaje kod svih navoda koje je iznijela u svojem iskazu od 30. ožujka 2021. i 5. ožujka 2024. te je još jedanput navela kako je 2011. godine tuženik darovao polovicu obiteljske kuće njoj isključivo iz razloga kako bi zaštitila sebe i njihove zajedničke kćeri. Nadalje proizlazi da tada još nije bilo nikakvog govora o podjeli bračne stečevine, niti je o tome bilo govora kasnije. Brak nje i tuženika razveden je 2014., no tuženik je ostao živjeti u obiteljskoj kući sve do kraja 2018. U razdoblju od 2014. pa do kraja 2018. kada je tuženik iselio iz obiteljske kuće njihov zajednički život je izgledao manje više kao i prije razvoda. Živjeli su kao bračni drugovi, ona je brinula o zajedničkom kućanstvu, a tuženik je plaćao režijske troškove za cijelu kuću. Što se tiče poslovnog prostora on je cijelo vrijeme bio u funkciji, odnosno u njemu se obavljala ugostiteljska djelatnost i to u razdoblju od 2011. pa sve dok tuženik taj poslovni prostor nije prodao. Obzirom da se radilo o ugostiteljskom objektu koji je poslovao preko obrta koji je glasio na tuženika prihodi su bili svakodnevni te je dio novaca od zarade poslovnog prostora tuženik ulagao dalje u poslovanje, a dio je koristio za svakodnevno uzdržavanje njih dvoje i njihovih zajedničkih kćeri te djeteta koje je dobio sa drugom ženom. Iz iskaza nadalje proizlazi da ona sa tuženikom nikada nije razgovarala o tom poslovnom prostoru, niti šta će sa njime biti. Niti u jednom trenutku ona nije pristala da ona nema nikakva prava u tom poslovnom prostoru obzirom da joj je tuženik darovao svoju ½ obiteljske kuće. Do darovanja kuće je došlo kada je saznala da njezin suprug čeka dijete s drugom ženom te je htjela zaštiti sebe i svoju djecu. O podjeli ostale imovine stečene tijekom braka nisu nikada kasnije razgovarali.

42. Iz dopunskog iskaza tuženika kao stranke (list 182-183) proizlazi da u cijelosti ostaje kod svojeg iskaza kojeg je dao na ročištima 30. ožujka 2021. i 5. ožujka 2024. Proizlazi nadalje da on smatra, kao što je tijekom cijeloga postupka i navodio, da su on i tužiteljica još 2011. podijelili njihovu imovinu stečenu tijekom trajanja braka. Nakon što mu je tužiteljica dala do znanja da želi da joj daruje svoju polovicu obiteljske kuće kako bi se zaštitila on je na to pristao. Tužiteljica je pripremila ugovor o darovanju te ga je on potpisao i dao tužiteljici ono što je ona od njega tražila. Proizlazi nadalje da ga je tužiteljica tada tražila suvlasnički dio u poslovnom prostoru zasigurno bio joj ga dao. 2011. nije bilo govora o podjeli poslovnog prostora jer on tada nije bio interesantan jer je po vrijednosti bio znatno manji od obiteljske kuće tako da o tome nisu nikada razgovarali. Kako je poslovni prostor glasio na njega nije razmišljao da bi o tome trebao posebno pisati, već je smatrao da nakon što je tužiteljici darovao svoju polovicu kuće cijeli poslovni prostor ostaje njemu. On je nastavio u tom poslovnom prostoru obavljati djelatnost koju je obavljao i do tada sve do prodaje 2019. Lokal je uspio prodati za puno veći iznos nego što on vrijedi iz razloga što je naišao čovjek koji je baš želio taj lokal i bio je spreman ponuditi puno veći iznos od realnoga. Tuženik je naveo da smatra da je iz tog razloga lokal postao interesantan tek kada je prodan za cijenu od 1.300.000,00 kuna iako on smatra da je njegova tržišna vrijednost upola manja. Tuženik smatra da je podjela bračne stečevine pravedno napravljena, odnosno smatra da je tužiteljica dobila više kako i njihove zajedničke kćeri, dok je on dobio manji dio, na što je pristao tako da smatra da tužiteljici više ne duguje ništa s osnove bračne stečevine.

43. I nakon dopunskog saslušanja parničnih stranaka ovaj sud u cijelosti svoju vjeru poklanja tuženiku koji je od 2011. pa nadalje bio uvjerenja da je sa tužiteljicom riješio imovinske odnose glede imovine stečene u braku. Dakle, bez obzira što stranke nisu zaključile formalni ugovor o podjeli bračne stečevine u pisanom obliku sud smatra kako su se stranke sporazumjele oko podjele imovine i pristale na takvu podjelu. Sud vjeruje tuženiku kada navodi da uopće nije smatrao da u vezi poslovnog prostora treba nešto pisati jer je u zemljišnim knjigama poslovni prostor u cijelosti bio upisan kao njegovo vlasništvo. Vjeruje mu također kada govori da je smatrao da o eventualnoj namjeri prodaje poslovnog prostora ne treba obavijestiti tužiteljicu obzirom da je poslovni prostor bio njegovo vlasništvo u cijelosti. Tuženik je u svom dopunskom saslušanju na ročištu 8. srpnja 2025. naveo kako on ne bi očekivao od bivše supruge da ga obavijesti o namjeri prodaje kuće obzirom da je cijela kuća njezino vlasništvo pa nema potrebe da ga o tome obavještava. Isto tako tuženik nije smatrao potrebnim da tužiteljici govori o namjeri prodaje poslovnog prostora. Tuženik je na ročištu 8. srpnja 2025. naveo kako nije niti namjeravao prodati poslovni prostor, već se pojavio kupac koji je za poslovni prostor ponudio puno višu cijenu od realne te je on pristao na prodaju. Tuženik je navodio kako je tužiteljica pripremila svu dokumentaciju za prijenos vlasništva na obiteljskoj kući, a on da je samo potpisao. Od izvršenog darovanja 2011. tuženik je živio u uvjerenju da je poslovni prostor njegovo vlasništvo u cijelosti, dok je obiteljska kuća koju su zajedno gradili, a koja je sagrađena na zemljištu koje je tuženiku darovao njegov otac, ostala tužiteljici u cijelosti. Sud smatra kako ne bi bilo pravedno da tužiteljica dobije još i pola poslovnog prostora, odnosno pola iznosa kupoprodajne cijene (obzirom da je poslovni prostor prodan) obzirom da je postala u cijelosti vlasnica obiteljske kuća koja je predstavljala bračnu stečevinu parničnih stranaka. Bez obzira na razloge koji su doveli do razvoda braka parničnih stranaka, pravno gledajući bračni drugovi su suvlasnici u jednakim dijelovima na imovini stečenoj tijekom trajanja braka. Kako je tijekom postupka provedeno građevinsko vještačenje kako bi se usporedila vrijednost obiteljske kuće i poslovnog prostora te je utvrđeno kako su objekti približne vrijednosti pravno gledajući tužiteljica ima pravo na vlasništvo obiteljske kuće u cijelosti, a tuženik na poslovni prostor u cijelosti. Uvjerenje suda nije promijenila niti činjenica što je tuženik nakon razvoda braka još nekoliko godina ostao živjeti u obiteljskoj kući sa tužiteljicom i zajedničkom djecom jer, kao što je sam tuženik naveo, tužiteljica i on su se trudili da imaju civilizirani odnos kako bi njihova djeca što manje osjetila posljedice razvoda braka. Obzirom da je tuženik nakon razvoda braka nastavio živjeti u obiteljskoj kući logično je da je podmirivao režijske troškove kao što je to radio i prije razvoda braka i doprinosio za troškove domaćinstva kao što su to navodili i tužiteljica i tuženik. Tuženik je po zanimanju trgovac te sud vjeruje kako mu nisu poznati detalji o pravnim terminima podjela bračne stečevine, darovanje ili zaštita materijalnih interesa. Tuženik je vjerovao da je darovanjem svojeg suvlasničkog djela obiteljske kuće tužiteljici riješio imovinske odnose u braku, odnosno bio je uvjerenja da su podijelili imovinu stečenu u braku. Tužiteljica je u trenutku zaključenja ugovora o darovanju znala da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u cijelosti pa je mogla tada, kao što to tuženik tijekom cijeloga postupka navodio, zatražiti određeni suvlasnički dio na poslovnom prostoru pa bi tuženik možda na to pristao, a možda i ne bi. Iako tuženik u svom iskazu navodi da bi u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju vjerojatno tužiteljici prepisao i određeni suvlasnički dio na lokalu da je to zatražila možda to ipak tada ne bi učinio ili bi pak odustao od darovanja svoje polovice obiteljske kuće tužiteljici. Nije životno niti logički uvjerljivo da tužiteljica i pet godina nakon razvoda braka živi u uvjerenju kako je poslovni prostor u kojemu je isključivo radio tuženik njihova zajednička imovina te kako je računala na prihode od te imovine kroz cijelo to vrijeme. To što je u tom poslovnom prostoru radila njihova zajednička kćer ne utječe na odnos tužiteljice i tuženika jer je kćerka radila u poslovnom prostoru svojega oca. Stranke su brak razvele, ali djeca su zajednička pa nema nikakve zapreke da djeca rade kod jednoga od roditelja nakon što roditelji brak razvedu. Za napomenuti je i to da je tužiteljica tužbu podnijela tek nakon što je tuženik prodao lokal dok prije toga nije zatražila da joj tuženik prepiše određeni suvlasnički dio. To što tužiteljica navodi kako je do darovanja došlo samo kako bi osigurala zajedničku djecu nje i tuženika te sebe sud vjeruje, ali je isto tako teško za povjerovati da se ne bi osigurala i na način da zatraži suvlasnički dio na poslovnom prostoru. Ovo stoga što je tuženik dobio još jedno dijete pa bi njegovu imovinu dijelilo troje djece, a ne samo njihove dvije zajedničke kćeri, obzirom da je brak tužiteljice i tuženika razveden. Kako je život nepredvidiv te u svakom trenutku može doći do primjene Zakona o nasljeđivanju, sve ono što je stajalo kao vlasništvo tuženika u cijelosti naslijedile bi kćeri iz braka tužiteljice i tuženika te dijete tuženika koje je tuženik dobio sa drugom ženom. Nije životno uvjerljivo niti to da tužiteljica nije razmišljala na način da tuženik možda sklopi brak sa drugom ženskom osobom pa bi tada i ta osoba ulazila u krug zakonskih nasljednika svega onoga što je vlasništvo tuženika. Sudu je teško povjerovati da tužiteljica nije razmišljala na takav način, obzirom da sama navodi kako je nastojala zaštititi sebe i zajedničku djecu nakon što je saznala da tuženik čeka dijete sa drugom osobom. Sud dakle vjeruje da je i tužiteljica smatrala da su se ona i tuženik dogovorili oko imovine stečene u braku na način da je njoj pripala obiteljska kuća u cijelosti, a tuženiku je ostao poslovni prostor za koji tužiteljica nije bila posebno zainteresirana u vrijeme sastavljanja ugovora o darovanju pa je to jedini razlog zašto i taj poslovni prostor nije unesen u ugovor o darovanju 2011., koji ugovor je stvarno bio Ugovor o raspodjeli imovine stečene tijekom trajanja braka, a ne klasični ugovor o darovanju kojim jedna ugovorna strana bez ikakve naknade daruje određenu imovinu drugoj strani. Sud zaključuje kako je poslovni prostor imovina u isključivom vlasništvu tuženika pa je tuženik s tim poslovnim prostorom mogao činiti što ga je volja bez da o tome obavještava tužiteljicu sa kojom nije bio u braku već više od 5 godina. Obzirom da je poslovni prostor prodan kupoprodajna cijena u cijelosti pripada tuženiku te tuženik nije dužan ½ kupoprodajne cijene isplatiti tužiteljici obzirom da je tužiteljici na ime bračne stečevine u cijelosti pripala obiteljska kuća koju su stranke zajedno radile na zemljištu koje je tuženiku darovao njegov otac.

44. Kako je sud uvjerenja da su stranke imovinu stečenu tijekom trajanja bračne zajednice podijelile 2011. poslovni prostor za koji tužiteljica traži da se utvrdi da je suvlasnica u ½ dijela u trenutku podnošenja tužbe bio je posebna imovina tuženika pa je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen kao neosnovan.

45. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom postupku odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 16.656,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos (točka II. izreke).

46. Tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 15.160,24 eura (točka III. izreke). Tuženiku je trošak dosuđen ovisno o vrijednosti predmeta spora te je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22,, dalje Tarifa). Trošak se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.300,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), troška zastupanja na ročištima 5. ožujka 2020., 30. ožujka 2021., 26. listopada 2021., 5. rujna 2022., 4. listopada 2023., 5. ožujka 2024., 11. ožujka 2025. i 8. srpnja 2025. svako u iznosu od 1.300,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife) i PDV-a u iznosu od 2.925,00 eura. Tuženiku je nadalje priznat trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 535,24 eura.

47. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 31. srpnja 2025.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. presuda nepravomoćna

4. vidi upisnik ''P Ob''

5. kal 15 dana