Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pn-81/2024 -14

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja ČČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku odvjetniku Boris Hlatki, protiv tuženika: HOK osiguranje d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 po punomoćniku odvjetniku Iva Pezić, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 15. srpnja 2025. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176., da tužitelju ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove stvarne štete iznos od 3.803,34 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to :

- na iznos 2.672,71 eur od 17. ožujka 2023.,

- na iznos od 1.130,63 od 21. ožujka 2023.,

sve u roku od 15 dana,

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176., da tužitelju ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove izmakle dobiti isplati iznos od 17.253,97 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju ČČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku HOK osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 naknadi trošak postupka u iznosu od 399,25 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja 2025. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12. prosinca 2024. tužitelj zahtijeva naknadu štete s osnove izmakle dobiti isplati iznos od 17.253,97 eur, te s osnove stvarne štete iznos od 3.803,34 eur, sa zakonskim zateznim kamatama.

1.1. Tužbu obrazlaže navodom da je tužitelj dana 06. lipnja 2008. godine putem njegovog punomoćnika i osiguranika tuženika odvjetnika Tomislava Marinića iz Osijeka podnio tužbu kod Općinskog suda u Vukovaru radi naknade nematerijalne štete. Povodom tužbe tužitelja pred Općinskim sudom u Vukovaru, vođen je parnični postupak pod poslovnim brojem: P-341/2012 radi naknade štete između tužitelja ČČ iz [adresa] i tuženika Večernji list d.d. Zagreb, KČ iz [adresa] i KČR iz [adresa], a u kojem postupku je tužitelja zastupao osiguranik tuženika odvjetnik Tomislav Marinića iz Osijeka.

1.2. Presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: P-341/2012., od 26. travnja 2013. godine tužba tužitelja je odbačena, te je tužitelju naloženo plaćanje parničnog troška u ukupnom iznosu od 59.798,33 kuna u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž- 1315/2013. , od 20. prosinca 2016. godine odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, u toč. I., te je prihvaćena žalba tužitelja u odnosu na odluku o parničnom trošku ( toč. II., III. i IV. ), te se u tom dijelu prvostupanjska odluka ukida i predmet vraća na ponovno odlučivanje. Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru, broj:

Pn-400/2016., od 11. lipnja 2019. godine naloženo je tužitelju da tuženicima nadoknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 45.718,75 kn u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Tužitelj je dana 01. veljače 2017. godine podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž- 1315/13-2. , od 20. prosinca 2016. godine, ali je prijedlog za dopuštenjem revizije odbačen Rješenjem Vrhovnog suda RH u Zagrebu, poslovni broj: Rev-x 255/18 od 06. ožujka 2018. godine. Tužitelj je dana 29. svibnja 2018. godine podnio Ustavnu tužbu protiv rješenja Vrhovnog suda RH u Zagrebu, poslovni broj: Rev-x 255/18 od 06. ožujka 2018. godine, a koja ustavna tužba je odbačena rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, poslovni broj: UIII-2118/2018 od 27. ožujka 2018. godine. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž-748/2021., od 02. ožujka 2023. godine djelomično je uvažena žalba tužitelja, te je naloženo da je tužitelj dužan tuženicima naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.803,34 eura, te je tužitelj primitkom drugostupanjske odluke doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila odnosno saznao obujam štete i njezinu visinu sve u smislu odredbe čl. 230. ZOO-a.

1.3. Iz sadržaja odluka sudova I. i II. stupnja, te revizijske odluke Vrhovnog suda RH proizlazi kako tužitelj zastupan po kvalificiranom punomoćniku osiguraniku tuženika nije ispunio pretpostavku za traženje materijalne štete jer nije na odgovarajući način sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima prethodno zatražio od nakladnika objavljivanja ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, a s obzirom da sukladno odredbi čl. 40. Zakona o medijima oštećenik mora glavnom uredniku podnijeti zahtjev za ispravak objavljene informacije u prekluzivnom roku od 30 dana od dana objave informacije. Dakle, osiguranik tuženika kao stručna i kvalificirana osoba nije u zakonom predviđenom roku u ime i za račun tužitelja poduzeo radnje pravnog zastupanja na način kako je to bilo potrebno odnosno opisano u prethodnom stavku, a što je rezultiralo odbacivanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno na koji način je za tužitelja nastupila šteta. U trenutku kada je osiguranik tuženika počinio profesionalnu pogrešku na štetu tužitelja odnosno kada je za tužitelja nastupila šteta, isti je bio osiguran kod tuženika, a temeljem zaključene police osiguranja od odvjetničke odgovornosti broj: 1310- 00029565, te je tuženik odgovoran tužitelju naknaditi štetu koju je prouzročio osiguranik tuženika postupajući na način kako je to prethodno opisano.

1.4. Tužitelj je tužbom potraživao novčani iznos od 17.253,97 eura / 130.000,00 kuna, a koji novčani iznos je tužitelj potraživao na ime naknade nematerijalne štete, odnosno na ime duševnih bolova zbog povrede časti i ugleda i zbog narušenog zdravlja, pa je tužitelj pretrpio štetu zbog propusta osiguranika tuženika. IV. Tužitelju je propustom osiguranika tuženika pričinjena daljnja šteta obzirom da je isti bio u obavezi I., II. i III - tuženiku isplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 3.803,34 eura, a koju obvezu je i izvršio dana 17. ožujka 2023. godine i 21. ožujka 2023. godine 1.5. Slijedom naprijed izloženoga, tuženik je zbog očite profesionalne pogreške osiguranika tuženika dužan tužitelju naknaditi pravičnu novčanu naknadu u vidu izmakle dobiti koju bi tužitelj prema redovitom tijeku stvari ostvario u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Vukovaru.

2. Tuženik se na navode iz tužbe i tužbeni zahtjev očituje na način da osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan odnosno tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Osporavamo postojanje bilo kakve štetne radnje odnosno propusta odvjetnika Tomislava Marinić, osporava postojanje uzročno posljedične veze između bilo koje eventualne radnje odnosno propusta odvjetnika i navodno nastale štete, postojanje štete, osnov i visinu štete, te bilo kakvu protupravnost u postupanju odvjetnika.

2.1. Tuženik ističe prigovor zastare zbog proteka općeg petogodišnjeg zastarnog roka od nastanka eventualnog osiguranog slučaja.

2.2. Tuženik ističe prigovor na tijek kamate kako je zatraženo tužbenim zahtjevom. Tuženik predlaže u ovom postupku obavijestiti u parnici odvjetnika Tomislav Marinić iz Osijeka, S. Radića 14, jer isti ima pravni interes da tuženik uspije u ovom sporu.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: presuda ovog suda P-341/2012 od 26.4.2013., rješenje ŽS u Vukovaru Gž-1315/13 od 20.12.2016., revizija str. 15-20, rješenje VSRH Rev-x-225/18 od 6.3.2018., Ustavna tužba, rješenje USRH br. U-III- 2118/2018 od 27.3.2019., rješenje ovog suda Pn-400/2016 od 11.6.2019. , rješenje ŽS u Vukovaru Gž-748/2021. od 2.3.2023. očitovanje HOK osiguranja, preslik naloga za plaćanje str. 44-45, spis Pn-400/2016.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu izmakle dobiti u iznosu od 17.253,97 eura, kao i zahtjev za naknadom imovinske štete zbog umanjenja imovine u iznosu od 3.803,34 eura.

5. Nesporno je među parničnim strankama, a što proizlazi i iz pismenog očitovanja tuženika od 9. kolovoza 2023. da je odvjetnik Tomislav Marinić, Stjepana Radića 14 Osijek imao sklopljenu višegodišnju policu osiguranja od odvjetničke odgovornosti po polici broj [broj police]-00021044 za razdoblje 2008-2009.

6. Sporan je pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i prigovor zastare.

7. Uvidom u priklopljeni parnični spis ovoga suda koji je u konačnici imao oznaku Pn-400/2016 sud je utvrdio da je tužitelj ČČ **.**.2008. podnio tužbu protiv tuženika Večernji list d.d. Zagreb i dvojice novinara po punomoćniku odvjetniku Tomislav Marinić iz Osijeka, S. Radića 14/1 od kojih je zbog povrede prava osobnosti zahtijevao naknadu neimovinske štete u iznosu od 130.000,00 kn/17.253,97 eura. Postupajući po navedenoj tužbi ovaj sud je donio presudu broj P-341/12 od 26. travnja 2013. kojom je tužbu tužitelja ĆČ odbacio jer se tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima nije prethodno obratio tuženiku Večernjem listu i zatražio od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno ispriku nakladnika. naime na str. 315. priklopljenog spisa nalazi se dopis Centra za socijalnu skrb Vukovar od 18. travnja 2008. upućen uredništvu Večernjeg lista sa priopćenjem za javnost Centra za socijalnu skrb Vukovar, a ne tužitelja iz kojeg razloga je tužitelj bio prekludiran sa podnošenjem navedene tužbe za naknadu štete. Navedenu odluku potvrdio je svojim rješenjem Županijski sud u Vukovaru posl. oznake Gž-1315/13 od 20. prosinca 2016. u odnosu na tužitelja, a u povodu izjavljene revizije Vrhovni sud RH je rješenjem Rev- x-225/18-2 od 6. ožujka 2018. reviziju tužitelja ČČ odbacio kao nedopuštenu.

8. Punomoćnik tužitelja Tomislav Marinić je navedeno rješenje Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1315/13 od 20. prosinca 2016. zaprimio 2. siječnja 2017. koju činjenicu je sud utvrdio uvidom u dostavnicu (str. 478 priklopljenog spisa). Presumira se da je tužitelj 2. siječnja 2017., kada je njegov punomoćnik Tomislav Marinić zaprimio navedeno rješenje suda, saznao za štetu jer je navedenim rješenjem pravomoćno okončan parnični postupak za naknadu štete po tužbi tužitelja odbačajem tužbe. U vezi navoda tuženika da bi rok trebao početi teći od pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja, ovaj sud ne dijeli takvo shvaćanje jer tužitelj u svakom slučaju na dan kada je donesena drugostupanjska odluka nije saznao za ishod postupka već tek kada je ta odluka dostavljena tužitelju po punomoćniku. Ponekad do dostave odluke višeg suda stranci protekne značajan vremenski period što je od utjecaja na vrijeme koje stranci ostaje za podnošenje tužbe.

8.1. Odredbom čl. 230. st. 3. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. U ovom slučaju tužitelju je nastala šteta 02. siječnja 2017. i tužitelj je u općem zastarnom roku od 5 godina (prema čl. 225 ZOO) mogao podnijeti predmetnu tužbu protiv tuženika kao osiguratelja odvjetnika do 2. siječnja 2022. Kako je tužitelj predmetnu tužbu kojom zahtijeva naknadu izgubljene zarade u iznosu od 17.253, 97 podnio tek 31. prosinca 2024. očigledno je da je zakasnio sa podnošenjem tužbe te je prigovor zastare osnovan. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom za naknadom iznosa 17.253,97 eura iz točke I. tužbenog zahtjeva.

9. Šteta zbog umanjenja imovine tužitelja za tužitelja je prema priloženim općim uplatnicama nastala 17. ožujka 2023. i 21. ožujka 2023. dakle kada je plaćao parnične troškove tuženicima iz navedenog priklopljenog parničnog spisa, a sve prema rješenju Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-748/2021-3 od 2. ožujka 2023. Kako se i na ovu tražbinu primjenjuje navedeni zastarni rok od 5 godina očigledno je da je prigovor zastare neosnovan jer od dana plaćanja i nastanka štete za tužitelja do podnošenja tužbe 13. prosinca 2024. nije protekao petogodišnji rok.

10. Odredbom čl. 44. st. 1. Zakona o odvjetništvu propisano je da je odvjetnik dužan osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva. Šteta se utvrđuje u skladu s odredbama Zakona o obveznim odnosima jer za navesti da građansko pravna odgovornost odvjetnika nije regulirana posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za odvjetnike i odvjetničke vježbenike na što upućuje i odredba čl. 33. Zakona o odvjetništvu. Odgovornost odvjetnika, bez obzira temelji li se na ugovoru ili na deliktu uvijek je subjektivna odgovornost i odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio neko pravilo od struke ili profesionalne etike. Po članku 7. Zakona o odvjetništvu odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno sukladno zakonu, Ustavu RH, Statutu i drugim općim aktima komore, te kodeksu odvjetničke etike pri čemu odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. Rizik neuspjeha je na stranci ako je odvjetnik u svemu postupao kako treba, pa samo nepostizanje cilja nije dovoljno za odgovornost i na strani tužitelja je teret dokaza da cilj nije postignut zato što je povrijeđena obveza postupanja u skladu s pravilima struke i s dužnom pažnjom, tako i Vrhovni sud u presudi Rev-2199/2019 od 5. listopada 2022.

11. Punomoć je vrsta ugovora o nalogu kojom se sukladno odredbi čl.763. st. 1. ZOO nalogoprimca ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca, dok je sukladno odredbi čl. 765. st. 1. ZOO nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi.

12. Člankom 22. Zakona o medijima st. 1. propisano je nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka propisano je: Pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

13. Kako to proizlazi iz priklopljenog spisa i odluka sudova navedena tužba tužitelja je odbačena jer tužitelj nije osobno ili po punomoćniku prethodno zatražio od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno ispriku nakladnika kada ispravak nije moguć. Iz priklopljenog spisa proizlazi da je večernji list d.d. Zagreb 17. i 18. travnja 2008. u novinama objavio članak, a tužitelj je odvjetniku Tomislav Marinić iz Osijeka, Stjepana Radića 14 dao punomoć 6. lipnja 2008. Kako se prema odredbi čl. 23. Zakona o medijima tužba za naknadu štete mogla podnijeti u roku najkasnije 3 mjeseca od dana saznanja o objavi informacije kojom je šteta prouzročena, to proizlazi da je tužitelj navedenu tužbu mogao podnijeti do 18. srpnja 2008., te je odvjetnik imao dovoljno vremena da prije podnošenja navedene tužbe od nakladnika zatraži objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno ispriku nakladniku.

14. Za odštetnu odgovornost nužno je da određeni propust odnosno ne činjenje kod zastupanja prilikom izvršavanja ugovora o nalogu dovede do štetne posljedice za stranku. Za navesti je da odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike. U konkretnom slučaju odvjetnik Tomislav Marinić je postupajući profesionalno morao prethodno, odnosno prije podnošenja navedene tužbe, od nakladnika zatražiti objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Kako su naprijed utvrdili navedeni sudovi on je to učinio samo za Centar za socijalnu skrb, a ne i za tužitelja, pa je skrivljenim propustom odvjetnika odbačena tužba tužitelja. Stranka ne mora znati za obvezu iz čl. 22. Zakona o medijima kao i način na koji se navedena obveza ispunjava, to je obveza odvjetnika. Daljnja posljedica odbacivanja tužbe za tužitelja je bila da je prema naprijed navedenoj odluci sudova bio dužan platiti parnični trošak tuženicima. Čitanjem naloga za plaćanje sud je utvrdio da je tužitelj dana 21. ožujka 2023. na račun punomoćnika tuženika Hrvoje Ladan odvjetnika iz Zagreba uplatio parnični trošak za tuženika ĆČR u iznosu od 1.130,63 eura, a isti iznos 1.130,63 eura parničnog troška tužitelj je prema nalogu za plaćanje uplatio i na račun odvjetnika Pavao Krmpotić iz Zagreba za tuženika PČ dana 17. ožujka 2023., kao što je istog dana prema nalogu za plaćanje tužitelj na odvjetnice Maše Danum iz Zagreba platio parnični trošak po navedenoj odluci suda za tuženika Večernji list u iznosu od 1.542,08 eura, ukupno 3.803,34 eura. Navedeni isplaćeni iznos parničnog troška za tužitelja predstavlja štetu jer za taj iznos umanjena imovina tužitelja.

15. Iz navedenih utvrđenja proizlazi da osiguranik tuženika nije uložio prosječno znanje i pažnju u zastupanju tužitelja iz kojeg razlog njegov propust i jeste skrivljen. Za odbačaj tužbe u navedenom slučaju odgovoran je osiguranik tuženika odvjetnik Tomislav Marinić, a da je ishod postupka bio taj što je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za takav ishod odgovornost bi bila na strani tužitelja jer stranke nisu sačinile poseban ugovor po kojem bi odvjetnik jamčio za uspjeh u sporu. Međutim da bi tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio dužan je dokazati i da bi u postupku za naknadu štete u priklopljenom parničnom spisu Pn-400/16 uspio, odnosno učiniti izvjesnim. Na prijedlog parničnih stranaka sud je priklopio parnični spis ovog suda P-341/12 koji je kasnije dobio poslovni broj Pn-400/16 iz kojeg je utvrdio:

- da je Večernji list 17. travnja 2008. u tiskanom izdanju u naslovu stavio "Prodaje se dvogodišnja djevojčica posvojiteljima u Italiji", a 18. travnja 2008. Večernji list je objavio tekst pod naslovom "Udomiteljica želi posvojiti malu Č", a u podnaslovu se navodi "Prodaja djeteta"

- da je iz spornih članaka tužitelj bio dio stručnog tima kao pravnik čiji zaključak je bio da se ovom sudu podnese prijedlog radi lišenja prava na roditeljsku skrb roditelja maloljetnog djeteta, a iz očitovanja resornom ministarstvu od 18. travnja 2008. kao i iz članka proizlazi da Centar nije poduzeo niti jednu procesnu radnju za pokretanje postupka posvojenja,

- da se u članku navodi da izvor iz Centra tvrdi da bi djevojčica, koju je novinar nazvao po imenu K, za određeni novčani iznos trebala biti "namještena" obitelji iz Italije,

- da niti jedan od saslušanih svjedoka (ZČ, ŽČ, TČ, SČ, JČ, LČ, CČ, OČ, MČ, ) i stranaka u postupku nije potvrdio navode iz navedenih članaka, a niti dokumentacija,

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra Ivana Požgain utvrđeno da je tužitelj zbog spominjanja u navedenom članku pretrpio duševne boli srednjeg stupnja, a koje su se manifestirale kroz kliničku sliku produžene stresne reakcije kroz prva 3-4 mjeseca, a potom još 4-5 mjeseci kada je trpio duševne boli lakšeg stupnja. Kako je navedena vijest prenesena i u brojnim drugim medijima kod tužitelja je objavljivanje takvih ne provjerenih navoda imalo za posljedicu povredu časti i ugleda, a takve informacije su i povrijedile i pravo osobnosti tužitelja na duševno zdravlje po kojim osnovama je tužitelju bilo moguće dosuditi ukupni novčani iznos od tada 130.000,00 kn.

16. Ovaj sud je stajališta da u ovom postupku nije potrebno ponovno izvoditi navedene dokaze iz priklopljenog parničnog spisa Pn-400/2016 što bi izazvalo u svakom slučaju dodatne enormne troškove za tužitelja, zbog čega je bilo svrsishodno te dokaze samo pročitati iz navedenog priklopljenog parničnog spisa analognom primjenom čl. 315. st. 3. ZPP-a.

17. Odgovornost tuženika proizlazi iz odredbe čl. 964. i 965. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima u vezi sa čl. 1045., 1046. i 1049. Zakona o obveznim odnosima.

18. Slijedom navedenih utvrđenja sud je prihvatio zahtjev tužitelja iz točke II. tužbenog zahtjeva i naložio tuženiku naknadu štete zbog umanjenja imovine tužitelja u iznosu od 3.803,34 eura.

19. Tužitelj je iznos od 1.542,08 eura i iznos od 1.130,63 eura, ukupno 2.672,71 eur uplatio 17. ožujka 2023. kada je za njega nastala šteta i od tog dana teče zatezna kamata na navedeni iznos, dok na iznos od 1.130,63 eura kamata teče od dana plaćanja troška 21. ožujka 2023., a ne od 17. ožujka 2023. iz kojeg razloga je tužitelj odbijen sa zateznom kamatom za razdoblje od 18. ožujka 2023. do 21. ožujka 2023. Na dosuđeni iznos teče zatezna kamata na temelju odredbe čl. 29. st. 1., a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

20. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1.,. i čl. 164. ZPP-a. VPS je 21.057,31 eur.

Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu.

U pogledu pravne osnove spora tužitelj je uspio u omjeru od 50%, a po visini 18,06%, pa kad se zbroje oba postotka dobije se postotak od 68,06% koji kad se podijeli sa 2, dobije se 34,03% uspjeha tužitelja. Tuženik u pogledu pravne osnove spora uspio je 50%, dok je po visini uspio u omjeru od 81,94%., pa kad se taj postotak zbroji dobije se 131,94% pa kad se podijeli sa dva dobije se 65,97% uspjeha tuženika. Na koncu nužno je postotak uspjeha tuženika umanjiti za postotak uspjeha tužitelja te se dobije postotak od 31,94% po kojem tuženik ima pravo na naknadu troška.

Tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak pristupa na ročište 10.06.2025. iznos od 500,00 eura, ročište 15. srpnja 2025. iznos od 500,00 eura, PDV 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura x 31,94%=399,25 eura.

Sud tuženiku nije priznao trošak sastava obrazloženog podneska od 7. srpnja 2025. jer tužitelj nije u prethodnom podnesku od 11. 6.2025. dostavio nikakve dokaze ili predložio izvođenje novih dokaza, a tuženik je s druge strane u bitnom ponovio navode sa pripremnog ročišta. Dakle primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a ovaj sud cijeni da navedeni podnesak nije bio potreban za svrhovito vođenje parnice.

Na dosuđeni parnični trošak tuženiku pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

U Vukovaru, 31. srpnja 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Boris Hlatki

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku Iva Pezić