REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-803/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja AGIO d.o.o., OIB 99717137551, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Bonić, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora dijela nekretnine- suvlasnički dio - redni broj 71 etažno vlasništvo stambena zgrada [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povezan s vlasništvom poslovnog prostora u prizemlju, površine 142 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi [adresa], što je tužena dužna priznati i tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva koju će u suprotnom zamijeniti ova presuda."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.276,00 EUR, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.997,22 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. ožujka 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva, u kojoj navodi da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno odredbi čl. 186. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te zaprimio negativan odgovor. Navodi da je već vodio parnični postupak protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništava na nekretnini koja je predmet ovog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1627/2021, da je presudom od 4. srpnja 2024. njegov tužbeni zahtjev odbijen, kao i da je ta presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3880/2024 od 7. listopada 2024., no da se ova tužba temelji na drugoj pravnoj osnovi i s promijenjenim činjeničnim opisom pa da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari. Ističe da je u mirnom posjedu dijela nekretnine

- suvlasnički dio- redni broj 71 etažno vlasništvo stambena zgrada [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povezan s vlasništvom poslovnog prostora u prizemlju, površine 142 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi [adresa] i to od 2. travnja 1979., da je pravna osnova posjeda upravo Odluka kojom 27. prosinca 1995. Socijaldemokratska partija Hrvatske, kao osnivač trgovačkog društva AGIO d. o. o., unosi nekretnine koje su predmetom ovog postupka u temeljni kapital tužitelja i istodobno dopušta tužitelju da se uknjiži kao vlasnik, da je u postupku povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige Zemljišnoknjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog omaške GSKG-a, upisao tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine, no da je upravo tužitelj vlasnik predmetne nekretnine. Nadalje, u tužbi ističe da je radna organizacija graditeljstva Udarnik, Zagreb, Ratkajev prolaz 8, sklopila kupoprodajni ugovor sa Skupštinom općine Susedgrad 17. srpnja 1978., a predmet ugovora je upravo predmetni poslovni prostor, da je nakon toga 2. travnja 1979. Općina Susedgrad odlukom prenijela vlasništvo poslovnog prostora Općinskoj konferenciji Saveza komunista Susedgrad, a Općina Susedgrad, na temelju Ugovora od 25. travnja 1979. prenijela poslovni prostor u vlasništvo Općinske konferencije Saveza komunista Hrvatske – Susedgrad. Zbog svega navedenog smatra da je vlasnik predmetne nekretnine, stoga tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, što je tuženik dužan priznati i tužitelju izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva koju će u suprotnom zamijeniti presuda. Predložio je i da Socijaldemokratska partija Hrvatske sa sjedištem u [adresa], pozove da stupi u parnicu kao umješač na strani tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da ne postoji istovjetnost zahtjeva za mirno rješenje spora i predmetne tužbe jer se u tužbi tužitelj poziva na neke nove okolnosti usmjerene na zemljišnoknjižni postupak pa predlaže odbaciti tužbu. Nadalje, ističe prigovor presuđene stvari jer postoji identitet stranaka, identitet zahtjeva i identitet činjenične osnove kao u parničnom postupku poslovni broj P-1627/2021. Navodi da tužitelj dostavlja iste isprave s kojima je sud raspolagao u postupku poslovni broj P- 1627/2021, kao i da pravo vlasništva dokazuje Odlukom o povećanju temeljnog kapitala društva tužitelja, od 27. prosinca 1995. unosom predmetne nekretnine u temeljni kapital, a koja Odluka je ocijenjena nevažnom za stjecanje prava vlasništva, s obzirom na to da primjenom odredaba Zakona o trgovačkom društvu, ne proizvodi pravne učinke jer u sudski registar nije bila upisana na zakonom propisani način pa do povećanja temeljnog kapitala tužitelja nije došlo unosom predmetne nekretnine. Protivi se prijedlogu za sudjelovanje Socijaldemokratske partije kao umješača u ovom postupku te ističe da je nesporno činjenica da je na predmetnoj nekretnini Republika Hrvatska kao vlasnik upisana u postupku povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenim ugovora, ali da je taj zemljišnoknjižni postupak pravomoćno okončan i rezultat tog postupka ne može biti predmet ovog postupka. Zbog svega navedenog predlaže odbaciti tužbu.

3. Ovaj sud je o otpočetoj parnici obavijestio Socijaldemokratsku partiju Hrvatske, sukladno odredbi čl. 206. ZPP-a.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5. do 8. spisa), očitovanje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 26. veljače 2025. na zahtjev za mirno rješenje spora (str. 9. do 10. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3880/2024 (str. 11. do 16. spisa), isprave vezane uz zemljišnoknjižni postupak (str. 17. do 29., od 66. do 99. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1627/2021 (str. 30. do 38. spisa), izjavu o usklađivanju sa Zakonom o trgovačkim društvima (str. 39. do 46., 49. do 53. spisa), Odluku o povećanju temeljnog kapitala (str. 47. i 48., 114. i 115. spisa), Odluku o osnivanju u društva s ograničenom odgovornošću (str. 54. do 61., 100. do 113. spisa), Ugovor o prijenosu nekretnina (str. 62. do 65., 124. do 126. spisa), Kupoprodajni ugovor (str. 116. do 121. spisa), Odluku o prijenosu nekretnina (str. 122. spisa), Izvadak iz posjedovnog lista (str. 123. spisa), kao i Povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (str. 128. do 132. spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prvotno se ističe da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe obratio zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, a koji zahtjev za mirno rješenje spora je odbijen, stoga su ispunjene pretpostavke iz čl. 186. a ZPP-a za pokretanje ovog parničnog postupka.

7. U odnosu na tuženikov prigovor da ne postoji istovjetnost zahtjeva za mirno rješenje spora i predmetne tužbe ističe se da tužitelj i u tužbi i u zahtjevu za mirno rješenje spora ističe kako smatra da je upravo tužitelj vlasnik nekretnine, iako je kao vlasnik u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora upisana Republika Hrvatska te je postavljen isti tužbeni zahtjev na utvrđenje tužiteljevog prava vlasništva te su navedene iste činjenice i dokazi u prilog tvrdnji da je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla. Činjenice koje tužitelj ističe u tužbi, a koje nije naveo u zahtjevu za mirno rješenje spora, i odnose se na na omaške GSKG-a u postupku povezivanja zemljišnih knjiga i knjige položenih ugovora, nisu izravno vezane za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla ni za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, već se tiču upravo nepravilnosti u vođenju tog zemljišnoknjižnog postupka, a koji je pravomoćno okončan i koje ne mogu biti predmet ispitivanja u ovom postupku, stoga je taj prigovor nepostojanja istovjetnosti zahtjeva za mirno rješenje spora i predmetne tužbe neosnovan.

8. Neosnovan je tuženikov prigovor presuđene stvari, budući da je predmet tužbenog zahtjeva u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1627/2021 utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju zakona, dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14, dalje: ZV), dok je predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla, sukladno odredbi čl. 115. ZV-a, dakle ne postoji identitet tužbenih zahtjeva, iako se činjenice na kojima tužitelj temelji tužbene zahtjeve, kao i isprave kojima ih tužitelj dokazuje u oba postupka podudaraju.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje tužiteljevog prava vlasništva na predmetnom posebnom dijelu nekretnine – suvlasnički udio redni broj 71 etažno vlasništvo stambena zgrada [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] i upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povezan s vlasništvom poslovnog prostora u prizemlju površine 142 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, [adresa] (dalje: predmetna nekretnina) na temelju pravnog posla, sukladno odredbi čl. 115. ZV-a.

10. Između stranaka nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora.

11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužitelj stekao pravo vlasništva, na temelju pravnog posla.

12. Tužitelj u tužbi ističe da je stekao pravo vlasništva na temelju Odluke o povećanju temeljnog kapitala trgovačkog društva AGIO d.o.o. ulaganjem stvari od 27. prosinca 1995., dakle unosom predmetne nekretnine u temeljni kapital tužitelja.

13. Pravni temelji stjecanja prava vlasništva, kao jednog od stvarnih prava, mogu biti pravni posao, odluka suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanje i zakon (kako je to propisano čl. 20. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Službeni list SFRJ" broj: 6/1980, 36/1990, "Narodne novine" broj: 53/91, dalje: ZOVO, koji je bio na snazi u trenutku donošenja predmetne Odluke o povećanju temeljnog kapitala, a kao i čl. 114. st. 1. ZV-a, koji je na snazi od 1. siječnja 1997.).

14. Međutim, za stjecanje vlasništva na nekretninama pravni posao je samo pravni temelj (titulus), dok je način stjecanja (modus) upravo upis u zemljišne knjige (čl. 33- ZOVO-a, odnosno čl. 119. st. 1. ZV-a), i bez upisa u zemljišne knjige tužitelj nije stekao nikakvo pravo vlasništva, stoga tužitelj ne može tužbenim zahtjevom zahtijevati utvrđenje svog prava vlasništva, već bi eventualno mogao zahtijevati utvrđenje da ima valjani pravni temelj za stjecanje tog stvarnog prava, a to tužitelj ne traži.

15. Nadalje, tužitelj u tužbi tvrdi da je valjani pravni posao upravo Odluka osnivača Socijaldemokratske partije Hrvatske o povećanju temeljnog kapitala trgovačkog društva Agio d.o.o. ulaganjem stvari, od 27. prosinca 1995.

16. Odredba čl. 457. Zakona o trgovačkim društvima "Narodne novine" broj:

111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24, dalje: ZTD) uređuje povećanje temeljnog kapitala (uplatama uloga) kod društva s ograničenom odgovornošću na način da je za povećanje temeljnoga kapitala potrebna odluka članova društva o izmjeni društvenog ugovora (st. 1.) Temeljni kapital može se povećati uplatama novih poslovnih udjela ili uplatama povećanja postojećih poslovnih udjela, ali i unošenjem rezervi i dobiti društva u temeljni kapital (st. 2.) Na temelju povećanja temeljnoga kapitala poslovne udjele u društvu mogu preuzeti postojeći članovi društva i druge osobe (st. 3.) Ako u društvenom ugovoru, odnosno u odluci o povećanju temeljnoga kapitala nije drugačije određeno, postojeći članovi društva imaju pravo prvenstva da u roku od mjesec dana od donošenja odluke o povećanju temeljnoga kapitala preuzmu poslovne udjele u srazmjeru nominalnim iznosima svojih poslovnih udjela u društvu (st. 4). Izjava o preuzimanju poslovnog udjela daje se u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik (st. 5). Osobe koje uplatom poslovnih udjela pristupaju društvu moraju u izjavi o tome navesti da to čine na način kako je to određeno društvenim ugovorom. U izjavi moraju se navesti iznosi koji se uplaćuju za preuzete poslovne udjele i druge činidbe na koje preuzimatelj treba biti obvezan na temelju društvenog ugovora (st. 6). Odredbe članka 390. tog Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na povećanje temeljnoga kapitala društva. Povećanje temeljnoga kapitala ulaganjem stvari i prava moguće je samo onda ako se u odluci o povećanju kapitala to izričito navede i ako se odredi rok u kojemu će se u društvo unijeti stvari i prava. Stvari i prava moraju se unijeti u društvo prije nego što se registarskome sudu podnese prijava za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar (st. 7).

17. Odredbom čl. 458. ZTD-a koji uređuje upis povećanja temeljnoga kapitala novim uplatama u sudski registar i objavu upisa, propisano je da čim se preuzmu i uplate poslovni udjeli koji čine povećani temeljni kapital mora se registarskome sudu podnijeti prijavu za upis povećanja temeljnoga kapitala u sudski registar. Na prijavu i na ispitivanje prijave na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 394. i čl. 395. tog Zakona (st. 1.). Prijavi za upis moraju se priložiti:

1. izjave o preuzimanju poslovnih udjela u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili u javno ovjerenome prijepisu, 2. popis osoba koje su preuzele nove poslovne udjele potpisan od strane podnositelja prijave u kojoj se moraju, navesti iznosi preuzetih i uplaćenih poslovnih udjela, u čemu su oni uplaćeni i dokazi da je to učinjeno, koje treba priložiti popisu, a ako su poslovne udjele preuzeli postojeći članovi društva ukupni nominalni iznosi njihovih poslovnih udjela,

3. ako je temeljni kapital povećan ulaganjem stvari i prava, ugovore kojima je to ulaganje ostvareno (st. 2).

U objavi upisa da je povećan temeljni kapital društva navodi se sadržaj upisa, a ako su u društvo unesene stvari i prava i navodi iz stavka 2. točke 3. ovog članka. Kod toga je dovoljno da se uputi na isprave koje se nalaze kod registarskog suda (st. 4.).

18. Odredbom čl. 461. ZTD-a kojom je uređeno od kada važi povećanje temeljnog kapitala, propisano je da je temeljni kapital povećan od upisa odluke o povećanju toga kapitala u sudski registar.

19. Uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, kao i uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja, koji je dostavljen uz tužbu, ovaj sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke da bi predmetno povećanje temeljnog kapitala tužitelja, unosom stvari, odnosno predmetne nekretnine, na temelju Odluke o povećanju temeljnog kapitala tužitelja ulaganjem stvari, od 27. prosinca 1995., bilo provedeno na zakonom propisan način te upisano u sudskom registru.

20. U Odluci o povećanju temeljnog kapitala tužitelja od 27. prosinca 1995. nije određen rok u kojemu će se u društvo unijeti predmetna nekretnina, a što je bitan sastojak te Odluke sukladno odredbi čl. 457. st. 7. ZTD-a, kao ni iznos za koji se temeljni kapital povećava i na koji će se iznos tim povećanjem povećati temeljni kapital društva, a navedena Odluka o povećanju temeljnog kapitala nema ni učinka dok se ne upiše u sudski registar, a iz isprava u spisu ni ne proizlazi da je upisana.

21. Nadalje, nije dovoljno samo donošenje Odluke o povećanju temeljnog kapitala uplatama uloga, odnosno unosom stvari u društvu, već je potrebno i dati izjave o preuzimanju poslovnih udjela, kao i sklopiti ugovore o unosu stvari ako se poslovni udjeli uplaćuju njihovim unosom u društvu (čl. 458. st. 3 ZTD-a), a tužitelj takve isprave nije dostavio.

22. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do unosa predmetne nekretnine u temeljni kapital tužitelja, na temelju Odluke o povećanju temeljnog kapitala tužitelja ulaganjem stvari, odnosno nije došlo do povećanja temeljnog kapitala tužitelja unosom predmetne nekretnine u njegov temeljni kapital.

23. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

25. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, stoga mu pripada pravo na naknadu troška:

-sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 2.138,00 EUR,

-zastupanja na ročištu 2. srpnja 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 2.138,00 EUR, ukupno 4.276,00 EUR.

26. Tužitelj nije uspio u sporu pa nema pravo na naknadu troškova postupka stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu, 31. srpnja 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana