REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-930/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja KATLA CONSULTING d.o.o., OIB 98887296622, Zagreb, Strojarska cesta 2, kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Jurić, odvjetnica iz Zagreba, Harambašićeva 37, protiv tuženika BEBA STIL d.o.o. u likvidaciji, OIB 84740936788, Soblinec (Grad Zagreb), Soblinečka ulica 59A, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Pranjić, odvjetnik iz Rijeke, Verdijeva ulica 9, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 27. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, poslovni broj Ovrv-99607/2023 od 4. ožujka 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 373.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. studenog 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 825,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 4. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 42.839,37 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 63.556,80 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 373.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 18. studenog 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

I. Zabranom Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 i Erste & Steiermärkische banka d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, s njegovih računa [broj bankovnog računa] otvorenog u Zagrebačkoj banci d.d. i [broj bankovnog računa] otvorenog u Erste & Steiermärkische banci d.d. isplate novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

II. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s toga računa dok zabrana traje osim radi namirenja osigurane tražbine.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Ova prethodna mjera traje do proteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. prosinca 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave radi naplate potraživanja tužitelja u iznosu od 373.500,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da mu tužitelj nije izvršio usluge koje bi bila osnova izdavanja računa. Navodi da je tuženik s društvom TR Vog-Eli Fashion sklopio ugovor o poslovnoj suradnji i savjetovanju 26. siječnja 2022. Navodi da se radi o ništetnom, izmišljenom pravnom poslu predviđenom da se iskoristi kako bi se od tuženika stekla nepripadna imovinska korist. Navodi da je ugovor o poslovnoj suradnji i savjetovanju 15. kolovoza 2022. prenesen na tužitelja, koji je osnovan 17 dana prije toga. Navodi i to da je između stranaka 16. svibnja 2023. sklopljen sporazum o međusobnim pravima i obvezama u vezi ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju u kojem se navodi da je tužitelj s izvršenjem usluga započeo 3. travnja 2023. pa nije jasno što tužitelj nastoji naplatiti kada usluge nije pružao. Navodi da je ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen isključivo zato da bi tužitelj izdavao neosnovane račune i pokušao ih naplatiti od tuženika. Tužitelj je 30. lipnja 2023. izdao ukupno 4 računa na iznos od 201.000,00 eura te je potom zbog neplaćanja računa otkazao ugovor o poslovnoj suradnji premda po tom ugovoru nije ništa radio. Navodi da je tužitelj s unaprijed formiranim planom i namjerom poduzeo seriju radnji kako bi se pokušao okoristiti na teret tuženika. U tijeku postupka naveo je da je odredba čl. 6.3 ugovora o poslovnoj suradnji protivna čl. 350. Zakona o obveznim odnosima i člancima 4., 7. i 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Navodi da se ugovorna kazna ne može ugovoriti za slučaj raskida ugovora, a niti za neispunjenje novčane obveze. Ugovorna kazna se smatra odštetom koja nije predmet oporezivanja prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost. Navodi i da je ugovorna kazna suviše visoko određena jer se radi o nerazmjernoj vrijednosti obveze i visine ugovorne kazne. Stoga se sukladno odredbi čl. 354. Zakona o obveznim odnosima mora smanjiti da ne bude nerazmjerno visoka. Navodi da je TR Vog-Eli Fashion osnovan 2017. godine, a prestao je postojati 2024. godine te je čitavo vrijeme imao samo jedno prodajno mjesto u Srbiji. Nikada nije bio registriran za savjetodavne usluge i nikada nije djelovao izvan Srbije. Navodi da tužitelj nema zaposlenike, niti bilo kakve potrebne kvalifikacije za pružanje usluga navedenih u ugovoru. Navodi da je čl. 4.2. ugovora svaka ugovorna strana dala određena jamstva i da je tužitelj dužan priložiti dokaze da dana jamstva nisu neistinita. Navodi da čl. 2. ugovora definira područje primjene ugovora u Republici Hrvatskoj gdje TR Vog-Eli Fashion nije mogao raditi te da je čl. 1. st. 2. ugovora navedeno da Mauli s.p.a. putem većinskog člana društva tuženika upravlja poslovnim i financijskim procesima i politikama društva tuženika pa da su stoga moguća samo dva zaključka: ili je cijeli ugovor izmišljen od strane tužitelja i bivšeg člana uprave tuženika ili tužitelj savjetuje S s.p.a. o poslovnim procesima i upravljanju društva tuženika na području Republike Hrvatske. Navodi da se izvješća svode na navođenje broja djelatnika u dućanima, izgled prodajnog mjesta i sugestije da se obriše prašina ili otvori Instagram profil, a analiza konkurencije svodi se na fotografije drugih prodajnih mjesta. Navodi da osporava izvješća koja je tužitelj dostavio, da se ne može utvrditi tko ih je izradio i kada su izrađena. Osporava da su tuženiku ta izvješća predana. Navodi da je tužitelj 24. listopada 2023. dostavio poziv na plaćanje svojih računa 4, 5 i 6 koji su izdani sukladno sporazumu. Bivši član uprave tuženika ne provodi plaćanja iako je imao mogućnosti za to. Kako plaćanje po opomeni nije izvršeno tužitelj je otkazao ugovor. Navodi da je SSL u veljači 2024. dostavio dopis članovima društva u kojem navodi kako o opomeni i otkazu nije na vrijeme obaviješten od strane knjigovodstvenog servisa tuženika. Navodi da je SSL svjesno i namjerno, u dogovoru s tužiteljem poduzeo radnje na štetu društva s ciljem kako bi doveo do naplate računa koji su izdani za usluge koje nikada nisu pružene te radi naplate ugovorne kazne. Navodi da je SS supruga DSL i direktor društva Modakids u kojem svojstvu je sklopila ugovor o poslovnoj suradnji s tužiteljem 19. prosinca 2022. u vezi poslovnih procesa u Mađarskoj. SS jednako kao i SSL ne vrši plaćanja po opomeni iako je znala iznose i dospijeće računa i dopušta otkaz ugovora, sve u isto vrijeme kao i njezin suprug. Navodi da je SS djelovala zajedno i dogovorno sa svojim suprugom.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da su tuženik i TR Vog-Eli Fashion sklopili ugovor o poslovnoj suradnji i savjetovanju i da je 15. kolovoza 2022. sklopljen ugovor o prijenosu ugovora kojim je tužitelj stupio u poziciju TR Vog-Eli Fashion. Tuženik nije podmirio račune broj 5/1/2 i 6/1/2 nakon čega je tužitelj raskinuo ugovor o poslovnoj suradnji i savjetovanju. Zastupnik po zakonu tužitelja Katla Consulting DS osnovala je društvo tužitelja kako bi olakšali međusobno poslovanje u Republici Hrvatskoj. DS je izravno pružala usluge tuženiku, prvo kao zastupnik TR Vog-Eli Fashion, a potom kao zastupnik tužitelja. Navodi da DS ima iskustvo u upravljanu i radu dućana te je pružila usluge tuženiku i redovito podnosila pisana izvješća. Navodi da svaki izvještaj sadržava konkretne prijedloge za unaprjeđenje poslovanja, kao što su proširenje ili smanjenje pojedinog asortimana proizvoda, osmišljavanje novih promotivnih aktivnosti te uređenje prodajnih prostora. Posebna pažnja posvećena je ocjeni rada zaposlenika. Naknada za pružene usluge dogovorena je ugovorom o poslovnoj suradnji. Sporazumom o međusobnim pravima i obvezama stranke su dogovorile da će tužitelj izdati račune koje je potom tužitelj i izdao. Tuženik je platio račun 4/1/2, ali nije platio račune 5/1/2 i 6/1/2 pa je tužitelj raskinuo ugovor. Navodi da je ugovorom predviđen iznos naknade štete za slučaj raskida ugovora, a ne ugovorna kazna u smislu čl. 350. Zakona o obveznim odnosima.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 12-14, 216-218, 413-417 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji i savjetovanju (list 31-36 spisa), ugovor o prijenosu ugovora (list 37-38 spisa), sporazum o međusobnim pravima i obvezama u svezi ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju (list 39-41 spisa), rješenje Ovr-2252/23 (list 51-55 spisa), tužbu (list 57-61 spisa), potvrdu o članovima društva (list 62-63 spisa), prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava (list 66 spisa), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (list 84-87 spisa), poziv na plaćanje (list 219-220 spisa), konsalting izvještaje (list 222-292 spisa), pregledao fotografije (list 294-388 spisa), pročitao izvadak iz registra Agencije za trgovačke registre (list 426- 427 spisa), račun dobiti i gubitka (list 428-448 spisa), poslovno izvješće o subjektu (list 449-471 spisa), dopise (list 472-476, 507-513 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji i savjetovanju (list 478-501 spisa), izmjenu i dopunu broj 1 (list 502-506 spisa), financijska izvješća (list 528-539 spisa), pisane iskaze JS (list 541-542 spisa) i ZS (list 543 spisa), saslušani su svjedoci SSL (list 596-599 spisa), SS (list 599-600 spisa), ZS (list 608-609 spisa) i JS (list 610 spisa), zastupnica po zakonu tužitelja DS (list 611-613 spisa) i zastupnica po zakonu tuženika OS (list 613-614 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 373.500,00 eura.

7. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku sljedeće račune kojima ga je pozvao pozvao ispuniti tražbinu koja je predmet ovog postupka:

- račun broj 9/1/2 od 16. studenog 2023. u iznosu od 124.500,00 eura (99.600,00 eura uvećano za PDV 24.900,00 eura) po osnovi obeštećenja po članku 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju,

- račun broj 10/1/2 od 16. studenog 2023. u iznosu od 124.500,00 eura (99.600,00 eura uvećano za PDV 24.900,00 eura) po osnovi obeštećenja po članku 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju,

- račun broj 11/1/2 od 16. studenog 2023. u iznosu od 124.500,00 eura (99.600,00 eura uvećano za PDV 24.900,00 eura) po osnovi obeštećenja po članku 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju.

8. Iz ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju proizlazi da su ga sklopili tuženik kao naručitelj i TR Vog-Eli Fashion kao izvođač 26. siječnja 2022. Ugovorne strane su čl. 7.3. ugovora ugovorile da je mjerodavno pravo pravo Republike Hrvatske.

9. Iz ugovora o prijenosu ugovora proizlazi da su ga sklopili tužitelj, tuženik i TR Vog-Eli Fashion 15. kolovoza 2022. Tim ugovorom ugovorne strane su u čl. 2. ugovorile da potpisom tog ugovora izvođač (Tr Vog-Eli Fashion) prenosi, a primatelj ugovora/novi izvođač (tužitelj) prima ugovor o poslovnoj suradnji i savjetovanju od 26. siječnja 2022. te stupa u poziciju izvođača sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju od 26. siječnja 2022. sukladno odredbi čl. 127. Zakona o obveznim odnosima.

10. Ugovorne strane se u čl. 2. ugovora pozivaju na čl. 127. Zakona o obveznim odnosima, iz čega proizlazi da su se sporazumjele kako je za njihov odnos mjerodavno pravo Republike Hrvatske.

11. Čl. 127. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) propisano je da svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora. Prema odredbi čl. 127. st. 2. ZOO-a prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obaviještena o prijenosu.

12. Tuženik je dao pristanak na prijenos ugovora s obzirom na to da je potpisao ugovor o prijenosu ugovora te je čl. 4. ugovora dao i izričitu suglasnost na prijenos ugovora.

13. Prijenosom ugovora s TR Vog-Eli Fashion na tužitelja tužitelj je sukladno odredbi čl. 127. st. 1. ZOO-a postao nositelj svih prava i obveza TR Vog-Eli Fashion iz ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju.

14. Čl. 2.1. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju ugovoreno je da će izvođač pružati naručitelju sljedeće usluge:

- praćenje cjelokupnog poslovanja naručitelja i savjetovanje uprave društva naručitelja, što obuhvaća strateško i komercijalno savjetovanje,

- savjetovanje uprave društva naručitelja vezano za tehnička pitanja u administraciji i upravljanju,

- savjetovanje vezano za kadrovska pitanja,

- savjetovanje u vezi smanjenja troškova u operativnom dijelu,

- savjetovanje i pomoć u vezi s planiranjem, organizacijom, povećanjem učinkovitosti, kontrolom i upravljanjem informacijama u poslovanju naručitelja,

- savjetovanje u vezi marketinga,

- savjetovanje u vezi organizacije rada,

- ostalo savjetovanje u vezi s poslovanjem naručitelja koje se pokaže potrebnim tijekom trajanja ugovora sukladno zahtjevima naručitelja.

15. Čl. 2.2. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju ugovoreno je da će izvođač usluge obavljati usmeno, na sastancima ili putem video poziva s članovima uprave ili radnicima naručitelja, prema dogovoru i zahtjevu naručitelja, na sastancima ili putem video poziva s poslovnim partnerima ili potencijalnim poslovnim partnerima naručitelja, e-mailom ili telefonom. Ugovorne strane su suglasne da se sastanci s članovima uprave ili radnicima naručitelja ograničavaju na do 2 puta mjesečno, s time da će naručitelj te sastanke zakazati najmanje 10 dana prije njihovog održavanja upućivanjem poziva na e-mail izvođača. Ugovorne strane su suglasne da će izvođač dati pisano izvješće ako to zahtijeva naručitelj (jednom mjesečno) uz primjereni rok za ispunjenje.

16. Čl. 5.1. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju ugovoreno je da naknada za usluge iznosi 99.600,00 eura godišnje uvećano za porez na dodanu vrijednost.

17. Čl. 6.1. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju ugovoreno je da je taj ugovor sklopljen na određeno vrijeme od pet godina, a ugovoreno razdoblje na koje je ugovor sklopljen računa se od datuma ispostavljanja prvog računa naručitelju od strane izvođača.

18. Čl. 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju ugovoreno je da u slučaju ako naručitelj zakasni s plaćanjem dva ili više uzastopnih računa za usluge, izvođač može izjaviti da otkazuje ugovor, u kojem slučaju ugovorne strane suglasno ugovaraju da će naručitelj platiti izvođaču na ime obeštećenja iznos koji odgovara zbroju ugovorenih naknada iz čl. 5. ugovora uvećanih za PDV, koje dospijevaju u razdoblju od datuma otkaza do datuma redovitog isteka ovog ugovora, a koji iznos dospijeva datumom otkaza.

19. Iz sporazuma o međusobnim pravima i obvezama u svezi ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju proizlazi da su ga sklopili tužitelj i tuženik 16. svibnja 2023. Tim sporazumom određeno je da na zahtjev naručitelja izvođač pristaje usluge za razdoblje uključivo s 30. lipnja 2023. fakturirati naručitelju 50% naknade iz čl. 5. ugovora s time da za razdoblje od 1. srpnja 2023. izvođač fakturira 100% vrijednosti naknade iz čl. 5. ugovora. Sporazumom je određeno i da su stranke suglasne kako za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. izvođač izdaje 30. lipnja 2023. tri računa, prvi u iznosu od 6.400,00 eura uvećano za PDV, plativo do 14. srpnja 2023., drugi u iznosu od 21.700,00 eura uvećano za PDV, plativo do 20. rujna 2023. i treći u iznosu od 21.700,00 eura uvećano za PDV, plativo do 15. listopada 2023.

20. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj izdao tuženiku sljedeće račune 30. lipnja 2023.:

- račun broj 4/1/2 u iznosu od 8.000,00 eura (6.400,00 eura uvećano za PDV) po osnovi naknade iz čl. 5. ugovora za razdoblje od srpnja do prosinca 2023. s datumom dospijeća 14. srpnja 2023.,

- račun broj 5/1/2 u iznosu od 27.125,00 eura (21.700,00 eura uvećano za PDV) po osnovi naknade iz čl. 5. ugovora za razdoblje od srpnja do prosinca 2023. s datumom dospijeća 20. rujna 2023.,

- račun broj 6/1/2 u iznosu od 27.125,00 eura (21.700,00 eura uvećano za PDV) po osnovi naknade iz čl. 5. ugovora za razdoblje od srpnja do prosinca 2023. s datumom dospijeća 15. listopada 2023.

21. Iz računa proizlazi da su ispostavljeni sukladno navedenom sporazumu o međusobnim pravima i obvezama u svezi ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju.

22. Iz dopisa nazvanog poziv za plaćanje proizlazi da je tužitelj dopisom od 24. listopada 2023. pozvao tuženika platiti račune broj 5/1/2 i 6/1/2 u ukupnom iznosu od 54.250,00 eura u roku od 10 dana te je naveo da je u slučaju neplaćanja tužitelj ovlašten otkazati ugovor sukladno čl. 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju i potraživati plaćanje obeštećenja iz te odredbe.

23. U postupku nije sporno da tuženik nije platio predmetne račune broj 5/1/2 i 6/1/2.

24. Tuženik je u podnesku od 12. prosinca 2024. naveo da mu je tužitelj 16. studenog 2024. poslao otkaz ugovora budući da plaćanje po opomeni nije izvršeno pozivajući se na ugovornu odredbu o neplaćanju dva uzastopna računa. Iz toga proizlazi kako između stranaka nije sporno da je tužitelj 16. studenog 2024. izjavio tuženiku raskid ugovora zbog neplaćanja dva uzastopna računa, i to računa broj 5/1/2 i 6/1/2.

25. Odredbom čl. 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju nije ugovorena ugovorna kazna za slučaj neispunjenja novčane obveze, kako to smatra tuženik. Ne radi se o ugovornoj kazni u smislu odredbe čl. 350. ZOO-a. Odredbom čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano je da raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Odredbom čl. 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji ugovorne strane su ugovorile naknadu štete za slučaj raskida ugovora do kojeg dođe krivnjom tuženika na način da će naručitelj platiti izvođaču na ime obeštećenja iznos koji odgovara zbroju ugovorenih naknada iz čl. 5. ugovora uvećanih za PDV. Navedena odredba je dopuštena dispozicija kojom stranke uređuju svoje odnose za slučaj raskida ugovora do kojeg dođe krivnjom tuženika, a ne ugovaranje ugovorne kazne za slučaj neispunjenja novčane obveze, isplate naknade iz čl. 5. ugovora.

26. Neosnovano tuženik smatra da je odredbom čl. 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju ugovoren PDV na naknadu štete protivno odredbi čl. 4., 5. i 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/22, 39/22), prema kojim odredbama naknada štete ne predstavlja isporuku dobara i ne podliježe plaćanju PDV-a. Odredbom čl. 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju nije ugovoreno plaćanje PDV-a na tražbinu naknade štete, već je ugovorena naknada štete u visini punih iznosa preostalih ugovorenih naknada iz čl. 5. ugovora uvećanih za porez na dodanu vrijednost, te je takva odredba dopuštena. Dakle, visina naknade štete određena je prema punom iznosu preostalih tražbina s PDV-om, kako su ugovorene čl. 5. ugovora s obzirom na to da ugovorena naknada iz čl. 5. ugovora iznosi 99.600,00 eura uvećano za PDV, dakle, ukupno 124.500,00 eura godišnje.

27. Iz iskaza svjedoka ZS i JS proizlazi da su one zaposlene u tuženikovim dućanima te da je DS jednom mjesečno dolazila u obilazak dućana pri čemu je prvi put došla u svibnju 2023. godine, a posljednji put u prosincu 2023. godine. Obilazila je sve tuženikove dućane jednom mjesečno, a tuženik je imao 11 dućana. Prilikom obilaska dućana DS je gledala je li dućan uredan, je li garderoba uredno postavljena, predlagala je da svaki dućan otvori svoj Instagram profil te da se stave stolići u dućane.

28. Zastupnica po zakonu tužitelja DS iskazala je da je obilazila dućane tuženika, te da je najviše vremena provela u tržišnim centrima gledajući tuženikovu konkurenciju. Iskazala je da je slala izvještaje o svakom dućanu, o svakoj radnici te je poslije svakog posjeta dućanu slala izvještaj, video snimke i fotografije direktoru tuženika JSL.

29. Zastupnica po zakonu tuženika OS iskazala je da je ona u ožujku 2024. postala zastupnica tuženika kao likvidator društva, da je preuzela poslovnu dokumentaciju, da u njoj nije našla ništa o tužitelju, da je ugovor dobila tek naknadno nakon što ga je SSL dostavio u spis te da u poslovnoj dokumentaciji tuženika nije pronašla nikakve izvještaje za koje tužitelj tvrdi da ih je slao.

30. Svjedok SSL je u predmetnom razdoblju bio direktor tuženika. Iskazao je da je DS vodila sve dućane, kontrolirala vizualni dio dućana, izgled polica u dućanima, da li na policama ima robe, ponašanje i izvedbu prodavačica te mu je podnosila pisane izvještaje, fotografije i video snimke. Iskazao je da je izvještaje podnosila jednom ili dvaput mjesečno.

31. Svjedok SS iskazala je da je ona preporučila DS svom suprugu ZSL te da su joj radnice iz dućana govorile da je DS posjećivala dućane.

32. Iz konzalting izvještaja proizlazi da je tužitelj sastavio veliki broj pisanih izvještaja (list 222-292 spisa). U svakom izvještaju navedena su zapažanja, komentari i primjedbe za svaki tuženikov dućan nakon svakog obilaska. Navedeno je kako dućan izgleda, kako je roba posložena, kako su postavljene cijene artikala te su dani komentari i prijedlozi za svaki dućan. U svakom izvještaju je također naveden i dojam o radnicama u dućanu, o tome kako obavljaju posao i kako se odnose s klijentima. Iz izvještaja proizlazi da se odnose na razdoblje počevši od 17. travnja 2023. pa do 11. studenog 2023.

33. Iz fotografije u spisu proizlazi i da je tužitelj sačinio veliki broj fotografija s izgledom tuženikovih dućana i dućana koji koji predstavljaju konkurenciju tuženiku. Sud je na temelju konzalting izvještaja i iskaza svjedoka OSL i zastupnice po zakonu tužitelja DS utvrdio da je tužitelj sastavio veliki broj pisanih izvještaja nakon obilazaka dućana i dostavljao izvještaje i fotografije direktoru tuženika. Izvještaji su napisani detaljno i konkretno pa nisu logične niti uvjerljive tvrdnje tuženika da bi ti izvještaji bili napisani naknadno, za potrebe vođenja ovog postupka. U svakom izvještaju je detaljno opisano stanje u dućanima, te odnos prodavačica prema poslu i klijentima pri čemu su prodavačice navođene i imenima. Nije logično da bi tužitelj mogao naknadno, za potrebe vođenja ovog postupka, sastavljati takve izvještaje, već je logično i uvjerljivo da ih je sastavljao nakon svakog obilaska dućana, tim više što iz iskaza svjedoka JS i ZS proizlazi da je DS jednom mjesečno posjećivala sve dućane tuženika. Stoga je sud prihvatio iskaz zastupnice po zakonu tužitelja i svjedoka OSL da je tužitelj jednom ili dvaput mjesečno dostavljao direktoru tuženika JSL pisane izvještaje, te fotografije i videosnimke dućana. Zastupnica po zakonu tuženika OS postala je zastupnica tuženika tek u ožujku 2024., dakle, nekoliko mjeseci nakon spornog razdoblja, pa ona o samom pružanju usluga tužitelja nema neposredna saznanja. Činjenica što zastupnica po zakonu tuženika kada je postala likvidator nije pronašla pisane izvještaje u poslovnoj dokumentaciji tuženika ne znači da ti izvještaji nisu podneseni, kada je nedvojbeno da su sastavljeni (list 222-292 spisa), da je DS jednom mjesečno obilazila sve dućane tuženika i kada je tadašnji direktor tuženika iskazao da su mu izvještaji podneseni. OS je iskazala i kako u poslovnoj dokumentaciji nije našla niti ugovor o poslovnoj suradnji i savjetovanju, već da ga je prvi puta vidjela kada ga je SSL dostavio u spis. Međutim, nedvojbeno je da je taj ugovor sklopljen, dakle, činjenica što neke isprave likvidator tuženik nije pronašao u poslovnoj dokumentaciji ne znači da ugovor nije sklopljen ili da izvještaji nisu podneseni, već da je poslovna dokumentacija tuženika neuredno vođena, što nije predmet ovog postupka, već eventualno može biti osnova za vođenje nekih drugih postupaka prema osobama koje su bile dužne voditi poslovnu dokumentaciju.

34. Iz toga proizlazi da je tužitelj poduzimao radnje u ispunjavanju ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju. Stoga, neosnovano tuženik tvrdi da se radi o „izmišljenom“ ugovoru i da tužitelj nije pružao nikakve usluge tuženiku. Tužitelj je redovito obilazio svih 11 dućana tuženika u Republici Hrvatskoj i sastavljao te podnosio direktoru tuženika pisane izvještaje s fotografijama u kojima je davao komentare, primjedbe i prijedloge za svaki dućan. Time je tužitelj ispunjavao svoje obveze iz čl. 2.1. ugovora o savjetovanju i poslovnoj suradnji. Tužitelj je pratio poslovanje tuženika u svim tuženikovim dućanima koje je obilazio jednom mjesečno, davao savjete u vezi radnika zaposlenih u dućanima, organizacije rada u dućanima te o tome sastavljao pisana izvješća. Sama činjenica što tuženik smatra kako prijedlozi da svaki dućan otvori svoj Instagram profil, da u svakom dućanu bude stolić, kao i prijedlozi u pogledu postavke garderobe u dućanima nisu bili dostatni i da ih tuženik nije prihvatio, ne znači da tužitelj nije ispunio svoje obveze. Također, niti činjenica što u pisanim izvješćima nisu sadržane sve okolnosti navedene u čl. 2.1. ugovora ne znači da tužitelj nije ispunio svoje obveze. Ako je tuženiku tuženiku bio potreban još neki konkretni savjet, onda je mogao pozvati tužitelja da u tom pogledu dopuni pisana izvješća koja je podnosio.

35. Nisu odlučni tuženikovi navodi o tome da tužitelj prije toga nije obavljao nikakve savjetodavne usluge na području Republike Hrvatske i da je neistinito dao jamstva navedena u čl. 4. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanje. Te okolnosti ne utječu na valjanost ugovora. Činjenica što tužitelj prije toga nije obavljao usluge na području Republici Hrvatskoj ne znači da bi sklapanje ugovora o savjetovanju bilo zbog toga zabranjeno. U odnosu na davanje jamstava u čl. 4. ugovora, ako je tuženiku zbog bilo kojeg jamstva nastala bilo kakva šteta, tuženik može poduzimati prave radnje koje su propisane za slučaj neurednog ispunjenja obveze, ali to se ne tiče valjanosti sklopljenog ugovora, a niti samo davanje takvih jamstava utječe na činjenicu da je tužitelj svoje obveze iz ugovora ispunjavao.

36. U odnosu na tuženikove navode kako je čl. 2.3. ugovora predviđeno pružanje usluga usmeno na sastancima s članovima uprave valja istaknuti da činjenica što usluge nisu pružane i na sastancima ne znači da tužitelj nije ispunio svoju obvezu za koju je ispostavio račune broj 5/1/2 i 6/1/2, a zbog čijeg neplaćanja je ugovor raskinut. Čl. 2.3. ugovora ugovoreno je da će se usmeno na sastancima pružati usluge prema dogovoru i zahtjevu naručitelja i da će naručitelj zakazati sastanke najmanje 10 kalendarskih dana prije njihovog održavanja i poziv za sastanak uputiti izvođaču putem e-maila. Dakle, na tuženiku je bilo da zakaže sastanak i pozove tužitelja na taj sastanak, ako je smatrao da mu treba pružanje usluga i usmeno na sastancima, odnosno da mu nije dovoljno samo slanje pisanih izvještaja. Tuženik niti ne tvrdi da je zakazao bilo koji sastanak na koji se tužitelj ne bi odazvao. Prema tome, činjenica što tužitelj nije pružao usluge usmeno na sastancima ne znači da tužitelj nije ispunjavao svoje obveze jer je prema odredbi čl. 2.3. ugovora tuženik bio taj koji je bio dužan zakazati sastanak ako je to smatrao potrebnim i pozvati tužitelja na taj sastanak.

37. Tužitelj je ispunio svoje obveze u pogledu kojih je izdao račune broj 5/1/2 i 6/1/2 te je predmetne račune ispostavio sukladno sporazumu o međusobnim pravima i obvezama u svezi ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju. Tuženik nije podmirio dva uzastopna računa te je tužitelj raskinuo ugovor sukladno odredbi čl. 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju.

38. Tuženikovi navodi kako tadašnji direktor tuženika SSL namjerno nije platio račune po dospijeću, pri čemu je račun broj 5/1/2 dospio 20. rujna 2023., a račun broj 6/1/2 15. listopada 2023., s ciljem kako bi došlo do raskida ugovora ne tiču se valjanosti ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju sklopljenog 26. siječnja 2022. (dakle, više od godinu i pol dana prije toga), već se tiču radnji ispunjenja ugovora. U slučaju ako je tadašnji direktor tuženika postupao s ciljem oštećenja društva tuženika, odnosno raskida ugovora zato da bi cjelokupna tražbina tužitelja time dospjela, i u tom cilju namjerno nije platio dva uzastopna računa, kako to tvrdi tuženik, tada te okolnosti mogu biti odlučne za odnos tuženika i njegovog bivšeg direktora ZSL po osnovi eventualne odgovornosti direktora za štetu prouzročenu društvu, ali te okolnosti nisu odlučne za odnos tužitelja i tuženika, odnosno tuženikovu obvezu podmirit ugovorenu obvezu tužitelju.

39. Sud je odbio tuženikov prijedlog da sud izvrši uvid u spis P-1837/2024 koji se vodi između tuženika kao tužitelja u tom postupku i ZSL kao tuženika radi naknade štete. Tuženik nije određeno naveo u koju ispravu iz tog spisa predlaže izvršiti uvid, a nije zadatak suda da umjesto tuženika određuje koje bi to isprave iz nekog drugog spisa trebalo pročitati, već je tuženik sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a dužan određeno navesti ispravu koju predlaže pročitati, a nalazi se u spisu P-1837/2024. U tom predmetu tuženik je stranka pa su mu poznate sve isprave koje se u tom spisu nalaze. Nadalje, činjenica da tuženik vodi postupak protiv bivšeg direktora ZSL nije odlučna u ovom postupku, kako je obrazloženo u prethodnoj točki ovog obrazloženja. Stoga, uvid u taj spis nije potreban radi utvrđenja činjenice da je tuženik podnio tužbu radi naknade štete protiv bivšeg direktora.

40. Stranke su čl. 6.3. ugovora o poslovnoj suradnji i savjetovanju uredile svoje odnose za slučaj raskida ugovora te su ugovorile ako naručitelj zakasni s plaćanjem dva ili više uzastopnih računa za usluge, izvođač može izjaviti da otkazuje ugovor, u kojem slučaju ugovorne strane suglasno ugovaraju da će naručitelj platiti izvođaču na ime obeštećenja iznos koji odgovara zbroju ugovorenih naknada iz čl. 5. ugovora uvećanih za PDV, koje dospijevaju u razdoblju od datuma otkaza do datuma redovitog isteka ovog ugovora, a koji iznos dospijeva datumom otkaza. Ugovor je raskinut u studenom 2023. godine, a sklopljen je na rok od 5 godina (čl. 6.1. ugovora). Kako je ugovor raskinut u drugoj godini njegovog trajanja, a sklopljen je na rok od 5 godina, to je preostalo još razdoblje od 3 godine do redovitog isteka ugovora. Kako je čl. 5.1. ugovora ugovorena godišnja naknada u iznosu od 124.500,00 eura (99.600,00 eura uvećano za PDV), tuženik je sukladno čl. 6. 3. ugovora dužan platiti iznos od ukupno 373.500,00 eura.

41. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate koje teku od dana raskida ugovora s obzirom na to da je čl. 6.3. ugovora ugovoreno da naknada dospijeva danom raskida. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose s obzirom na to da je ugovor raskinut pa više nije na snazi zbog čega tražbina po osnovi naknade štete zbog raskida ugovora ne predstavlja tražbinu iz trgovačkog ugovora. Ugovor je raskinut 16. studenog 2023., što sam tuženik navodi u podnesku od 12. prosinca 2024. Stoga, zatezne kamate teku od 17. studenog 2023., ali tužitelj ih potražuje od 18. studenog 2023. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

42. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se od Porezne uprave pribavi podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu po računima broj 9/1/2, 10/1/2 i 11/1/2 jer se time ne bi utvrdile odlučne činjenice. Tužitelj niti ne tvrdi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, niti tuženikova obveza ovisi o tome je li koristio pravo na odbitak pretporeza. Činjenica što tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza ne dovodi do drugačije odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Također, valja istaknuti da sukladno odredbi čl. 221.b st. 1. ZPP-a postoji presumpcija postojanja tražbine ako je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, ali nikakva presumpcija nije vezana uz okolnost da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza, a ne iz presumpcija, te okolnost da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza ne dovodi do drugačije odluke u ovom postupku.

43. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi troškove parničnog i ovršnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Vrijednost predmeta spora je 373.500,00 eura. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

44. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om (25%) sukladno odredbi čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21 – dalje: Pravilnik) u iznosu od 825,00 eura.

45. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka dosuđene su tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a u po stopi za ostale odnose.

46. Tužitelju su priznati parnični troškovi sastava podnesaka od 30. listopada 2024., 7. siječnja 2025. i 10. veljače 2025. u iznosu od 5.620,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima od 16. siječnja 2025., 18. veljače 2025. i 11. travnja 2025. u iznosu od 2.860,00 eura za svako ročište jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročišta od 27. svibnja 2025. i 27. lipnja 2025. u iznosu od 5.620,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 33.720,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 8.430,00 eura, trošak prevođenja u zatraženom iznosu od 25,76 eura prema rješenju na ročištu od 27. svibnja 2025., trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 42.839,37 eura.

47. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na troškove postupka koje teku od dana donošenja presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- a za ostale odnose.

48. Tužitelj je u ovom postupku podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere na ročištu od 11. travnja 2025.

49. Odredbom čl. 501.a ZPP-a propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

50. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, a kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja te s obzirom na to da je i donesena prvostupanjska presuda kojom je uspio u parnici. Stoga je radi osiguranja te tražbine određena prethodna mjera.

51. Odluka o trajanju prethodne mjere temelji se na odredbi čl. 337. st. 2. OZ-a

Zagreb, 31. srpnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku