Posl.br. P – 514/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku ŠT, protiv tuženice TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupana po punomoćnici MT, radi utvrđenja prava korištenja , , nakon održane javne i glavne rasprava zaključene dana 06. lipnja 2025. dana 31. srpnja 2025. godine.

P r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

" Utvrđuje se da je tužitelj nositelj za 1/3 dijela prava korištenja grobnice oznake G-II- 44, polje 01, razred 00, broj 0044 na groblju Između tri crkve – Boninovo - Dubrovnik, pa je tužena dužna, temeljem ove presude, trpjeti upis tužiteljevog prava korištenja u grobnom očevidniku komunalnog trgovačkog društva Boninovo d.o.o. - Dubrovnik, uz istodobno brisanje tog prava s njenog imena.

Nalaže se tuženoj da uspostavi prijašnje stanje predmetne grobnice na način da na spomenik vrati kamenu ploču s natpisom „obitelj Fabijana Lulić 1975.g.“, u roku od 15 dana, i pod prijetnjom ovrhe. "

Nalaže se tuženoj, naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. "

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje, teku od dana presuđenja do isplate do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine. sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi mjesna nadležnost suda temelji se odredbi čl. 56 st. 1 Zakona o parničnom postupku s obzirom da se predmet spora – grobnica nalazi na području nadležnosti naslovnog suda.

U evidenciji grobnog očevidnika komunalnog trgovačkog društva BONINOVO d.o.o. - Dubrovnik, kao nositeljica cjeline prava korištenja grobnice oznake G-II-44, polje 01, razred 00, broj 0044 na groblju Između tri crkve – Boninovo - Dubrovnik upisana je tužena TT u cjelini, kao nasljednica sada pok. JT.

1.2. Navedeni upis ne odražava stvarno stanje budući je tužitelj je sukorisnik za 1/2 dijela prava korištenja navedene obiteljske grobnice, koje stekao temeljem Ugovora zaključenog dana 23. svibnja 1975.g., s ustupiteljem SAMOSTANOM DOMINIKANACA iz Dubrovnika, kao jedan od članova obitelji JT. Predmet navedenog Ugovora je bila kupoprodaja grobnice na groblju Između tri crkve u Dubrovniku – oznake G-II- 44, kojeg je u ime obitelji JT, zaključio jedan od članova obitelji pravni prednik tužene sada pok. JT, a upravo je stvarna volja ugovornih stranka bila da predmetna grobnica pripadne u vlasništvo cijeloj obitelji JT. Tužitelj ističe kako se, nakon zaključenja predmetnog Ugovora, u predmetnoj grobnici osim ukopa članova obitelji JT, u razdoblju od 1975.g. do 2003.g. uz njihovu suglasnost vršio i ukop trećih osoba. Pravni prednik parničnih stranaka sada pok. ČT je bio u braku sa pok. FT, a iz tog braka su potekli: pok. AT rođ. 1930 .g.- brat parničnih stranaka, pok. JT rođ. 1932.g.

– pravni prednik tužene i tužitelj CT – rođ. 1939. g. Nasljednici pok. BT – brata parničnih stranaka ne polažu pravo korištenje predmetne grobnice, budući isti žive u [adresa] te ostvaruju pravo na korištenje grobnice i ukop na groblju Mirogoju.

1.3.Pravni prednik tužene sada pok. JT je upisan u grobnom očevidniku kao nositelj cjeline prava korištenja, temeljem Ugovora o darivanju groba od 25. listopada 1975.g., koji nije odobren od strane samostanskog vijeća, a niti je evidentiran u službenim evidencijama SAMOSTANA SV. DOMINIKA u Dubrovniku, pa stoga niti ne proizvodi pravne učinke. Isto tako, tužena je samoinicijativno, sa spomenika na predmetnoj grobnici, uklonila kamenu ploču s natpisom „obitelj Fabijana Lulić 1975.g.“

1.4.Tužitelj ima opravdan i utemeljen pravni interes zahtijevati utvrđenje postojanja prava sukorištenja predmetne grobnice, temeljem odredbi čl. 15. st . 3 Zakona o grobljima i. čl. 187 st. 1 i 2 Zakona o parničnom postupku, uzimajući u obzir činjenicu da je stvarna volja ugovornih stranka bila da predmetna grobnica pripadne u vlasništvo cijeloj obitelji JT, te da mu, kao jednom od članova obitelji sada pok. ČT, pripada pravo sukorištenja predmetne grobnice na groblju Između tri crkve – Boninovo-Dubrovnik, a sve u cilju upisa ½ dijela prava korištenja u grobnom očevidniku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom traženju te predlaže da ista bude odbijena uz odluku da tužitelj naknadi tuženici troškove parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO koja teče od dana donošenja presude do isplate. Ugovorom o darovanju od 25.10.1975 god., darovatelj Dominikanski samostan iz Dubrovnika darovao je pok. suprugu tužene ČT JT grobnicu oznake G-II-44 , na groblju Između tri crkve, a koje darovanje je učinjeno iz razloga što je 1975 god. preminula kći tužene i pok. JT a sve u svrhu ukopa pok. djeteta. U to vrijeme pok. suprug tužene nije se mogao upisati kao korisnik darovane grobnice , te je 12.6.1984 god. zaključen ponovno ugovor o darovanju ovjeren u potpisu darovatelja pod br. Ov.- 5681/84 od 21.9.1984 god., temeljem kojeg ugovora ponovno darovatelj DOMINIKANSI SAMOSTAN daruje JT ovu grobnicu. Pokojni JT platio je porez na nasljedstva i darove u iznosu od 10.200,00 tadašnjih dinara, a temeljem rješenja Sekretarijata za financije od 9.8.1984 god. Rješenjem „ Pogrebnog „RO za obavljanje pogrebnih usluga br. 289/84 od 20.9.2984 god., uknjižen je pok. JT kao korisnik predmetne grobnice u cijelosti . I Ugovor o darovanju od 25.10.1975 god., kao i ugovor o darovanju od 12.6.1984 god., prikrivao je kupoprodajni ugovor , kojim je pok. JT kupio predmetnu grobnicu, to je Dominikanski samostan izdao potvrde pok. JT o isplati kupoprodajne cijene i to potvrdama od 30.9.1975 god., od 8.1.1976 god., i 15.7.1976 god. Nikada tužitelj nije sudjelovao kao kupac predmetne grobnice , jer je grobnicu kupio i isplatio kupoprodajnu cijenu pok. JT za sebe i za svoju obitelj . Istina je da u grobnicu su pokopani članovi obitelji JT kao i trećih osoba ali samo uz suglasnost pok. JT. Od 1975 god., pa sve do danas , dakle punih 46 godina grobnu naknadu za cjelinu groba plaćao je pok,. JT , a nakon njegove smrti supruga – tuženica , i nikada tužitelj nije svojatao bilo kakva prava na predmetnoj grobnici , niti sudjelovao u kupnji iste , pa je zaista čudno da nakon 46 godina se sjetio da bi on mogao biti korisnik . grobnice. Predmetnu grobnicu kupio je pok. JT za sebe i za svoju obitelj, platio ugovoreni iznos kupoprodajne cijene , kao i porez na promet , te se upisao 1984 god., kao nositelj prava korištenja ove grobnice, te tužitelj nema nikakva prava korištenja ove grobnice.

3 Sud je u dokaznom postupku pregledao pravno relevantne isprave priložene u spisu, saslušao stranke i sve predložene svjedoke HT, DT, GT, PT, ĐT, ČT kao i svjedok ZT u postupku osiguranja dokaza.

4 Sud je dakle proveo sve dokaze koje su stranke predložile.

4 1 Tužitelj na saslušanju od 18. rujna 2024. godine iskazuje "1962. godine je zajedno sa svojim ocem ĆT tražio grob. Obratio se svećeniku don. KT koji je došao u Dubrovnik, bio je prior, pitao ga za grob, rekao mu je da imaju dvije grobnice, jedna je za kapucine, a drugu je trebalo donijeti odluku na vijeću. Fra ZT koji je bio poglavar samostana 1975. godine u svibnju-u vijeću donosi se odluka da se grobnica prodaje obitelji ČT, čiji je predstavnik JT a to je njegov brat. Inače ih je bilo 3 brata JT, CT i AT. Plaćanje, odnosno novac su skupili otac, JT, on, a LT je plaćao samo naknadu da se može ukopati. 1975. godine TT umire maleno dijete koja se najprije kopala u Zagrebu, međutim kasnije je prebačena u ovaj grob. Najprije je trebalo očistiti grob a to je odradio gospodin ST koji je bio zaposlen u pogrebnom. Iza toga se u grob pokopaju njegova tetka ŽT, njegova punica UT po dozvoli, zatim njegov otac (1988), zatim 1991. godine u Domovinskom ratu se pokopao Joško Vuković, nakon njega Palmina Fantela, njegova majka je ukopana 1992. godine. Nakon toga je umrlo maleno dijete njegovog nećaka FT koje se kopalo u taj grob, te 2013. godine JT. Naknadno branitelj Joško Vuković i Palmina Fantela su premješteni u zajedničku grobnicu na Boninovu. Dakle kao što je rekao sve su plaćali njegov pokojni otac, njegov brat, on i NT ali LT je plaćao ne da bude vlasnik nego samo da se može pokopati-da ima pravo ukopa. Sve su plaćali od kuće u [adresa] koja je obiteljska kuća, tu su bili kasnije apartmani, kafić, da bi 2020. godine bila prodana u bescjenje i od tada plaća po njegovom saznanju FT sin pokojnog JT. Nikada nije bilo spora između braće i njega, brat je rekao da je plaćen porez. Nikada nije išao na pogrebno jer je sve to obavljao njegov brat JT kao predstavnik obitelji. 2021. godine idem sa svojim sinom na grob i vidi da nema ploče ČT nego samo TT. Nije mogao više tu stajati. Pošli su odmah na pogrebno gdje im je rečeno da je grob vlasništvo JT. Nakon toga su pošli u Dominikanski samostan, obratili se fra. PT koji je bio starješina, on im je donio Ugovor i rekao da je to sve što on ima jer kao što je rekao i ranije njihove odluke donosi vijeće. Njegov brat bi nosio novac ekonomu RT. 50 godina je bio natpis obitelj ČT. Gospođa TT je našla klesara IT a oni su i njihovu kamenicu stavili na dno groba i zalijepili tako da se ne može micati. Njihov natpis je pravio klesar VT kojega su njegov brat i on angažirali, inače je radio na pločama. "

Na upit punomoćnika tužitelja kakvi su bili odnosi sa njegovim bratom, odgovara bili su u jako dobrim odnosim kao što je i rekao brat je bio predstavnik, tako mu je sve vjerovao, zajedno su išli i na more, [adresa], vjerovao mu je i otac.

Na upit punomoćnika tuženice zašto je brat bio predstavnik obitelji pored živoga oca, odgovara, njegov otac je rođen 1903. godine, tada je imao blizu 70 godina, radio je u muzeju. Brat je imao sobu u samostanu gdje je slikao, a kako je otac bio star to je normalnije bilo da brat bude predstavnik. Dodaje da je njegova majka rođena 1907. Na daljnje pitanje je li mu poznato koliko je plaćen grob, odgovara ne zna točno koliko ali negdje oko 12000,00 dinara ili maraka, plaćeno je na rate, on je bio poslovođa i financijski je bolje stajao od njegove braće. Nije imao Ugovor u ruci, imao ga je njegov pokojni brat. Na daljnje pitanje na čije je ime trebao biti grob, odgovara obitelji ČT. Tako je izjavio i prior ZT. Na daljnje pitanje jesu li prijavili grob u ostavinskoj raspravi iza pokojnog oca, odgovara da nisu prijavili niti grob niti kuću u [adresa] koja je izgrađena još 1965. godine. Na daljnje pitanja kada i kako su kuću u [adresa] prebacili na nasljednike, odgovara prebacili su je na sudu sa svjedocima na sva tri brata AT, JT i CT, to je bilo poslije Domovinskog rata.

4.2.Tuženica na saslušanju od 24. listopada 2024. godine iskazuje "Predmetni grob je sada njen grob, promijenila je ploču a to je bio grob njenog muža JT, oni su ga dobili od C i isključivo to oni plaćaju, nitko drugi. Njen svekar je uplaćivao grob na [adresa]. Tužitelj ovdje ništa nije uplaćivao. Njima je grob trebao jer je nažalost umrla njihova kćer 1974. godine. Mora reći tko god se ukopao u ovaj grob da je došao pitati njih može li se uopće ukopati. Muž je platio porez na prijenos. Kupoprodajna cijena je bila 60.000,00 dinara i platili su je njen suprug i ona, a pomogli su im njeni roditelji, tako da tužitelj nema tu ništa niti je išta platio, niti je ikada govorio da je to bilo njegovo, čak ju je pitao može li se ukopati u taj grob, više puta i ona bi mu bila to i dopustila, međutim dogodile su se velike nesuglasice preko kojih ne može prijeći. Nije istinit navod tužitelja da bi grob kupio njen svekar, naime kupio ga je upravo njen muž. Na ovaj grob nije polagao pravo niti mužev drugi brat AT. Supruga od CT pokopana je u [adresa] u C, tada je nisu pitali za dozvolu pokopa."

4.3.Svjedok HT na saslušanju od 18. veljače 2025. godine iskazuje " Zna zašto je ovdje, predmetni grob je vlasništvo njene sestre TT, a prije toga je bio vlasništvo Ivankinog supruga JT. Kada je JT umro tada je grob prešao na TT. Sve to zna iz papira, papire joj je pokazivala njena sestra kada je počela ova parnica, pa su njih dvije zajedno to gledale. Zna da je JT bio upisan 1/1. Zna da je JT platio i prvi porez. Njena sestra i sestrin suprug su imali malodobnu kćer koja je nažalost umrla sa svojih 6 mjeseci, rođena je 1973. godine. Njima je trebao grob, pa je Svetov otac išao u Dominikanaca jer je tamo radio, i pitao za grob. Grob je kupio Š, on ga je i platio, a sjeća se da su mu pomogli i njeni roditelji. Ne može se sjetiti cijene. U grobu su pokopani mala beba koja je stara 6 mjeseci, kći od Š i njene sestre, T, Svetovi otac i majka, a pokopana je i Blaženkova punica ali su za to dozvolu tražili od njene sestre TT. Grob je tu na Boninovu. Ponovno na pitanje čija je predmetna grobnica, odgovara od njene sestre TT. Još jedanput navodi da su ga Š i njena sestra TT kupili upravo radi njihove male bebe koja je umrla od 6 mjeseci, a da nije bilo toga slučaja ne bi ga niti kupili. Nije bilo nikakvog govora o tome da bi grob bio namijenjen za širu obitelj."

Na pitanje pun. tuženice tko je plaćao naknadu za korištenje groba, odgovara T i M. Na daljnje pitanje je li ikada itko prije tužbe govorio da je to zajednički grob obitelji TT da je to eventualno kupio njihov pokojni otac, svjedokinja odgovara "ne". Dodaje kada je tijekom Domovinskog rata 1991. poginuo njen sin, i njega su tu ukopali, dok nije napravljeno vojno groblje, a dozvolu je tražila od njene sestre TT.

Na pitanje pun. tužitelja je li joj poznato koji su natpisi na kamenicama na predmetnom grobu, svjedokinja odgovara da ima kamenica od Svetovih roditelja, a kasnije i Svetova kamenica. Na daljnje pitanje je li zna tko je bio prior kod C, kada je Svetov otac išao na razgovor u isti, svjedokinja odgovara da ne zna.

4.4.Svjedok DT na saslušanju od 18. veljače 2025. godine iskazuje " Zna zašto je ovdje, predmetni grob na Boninovu je grob od TT a prije toga je bio od njezinog supruga JT. JT je kupio i platio taj grob od C jer je njima umrla mala beba od 6 mjeseci(J), pa su upravo radi toga i morali kupiti grob. Bila je na sprovodu i JT, to zna da ima kamenica sa natpisom JT, tu je kamenicu napravio njen sin pa odatle i crpi saznanje, a za druge kamenice ne zna. Zna da su tu pokopani J i JT, za druge ne zna. Dakle još jedanput navodi da je grob kupio i platio JT upravo radi smrti svoga malog djeteta, ne zna da bi u kupnju bila eventualni uključena šira obitelj."

Na pitanje pun. tuženika da li zna kada je umrla J, odgovara 1974. godine, a to zna jer su ona i M zajedno bile u drugom stanju, i njezino dijete je nažalost umrlo. Na daljnje pitanje da li je poznavala i poznaje CT, odgovara da zna jer je bio prijatelj njenog pok. Muža, ali nikada nisu razgovarali o tome grobu.

Na pitanje pun. tužitelja je li zna gdje su pokopani roditelji od JT, odgovara da ne zna jer nije bila tu, jedno vrijeme je živjela u [adresa]. Na daljnje pitanje je li joj poznato je li bilo prije kamenice koju je radio njezin sin neka druga kamenica na grobu, odgovara da ne zna.

4.5.Svjedok GT na saslušanju od 18. veljače 2025. godine " Tužitelj je njoj dundo, u biti suprug sestre njenog oca. Ovdje je radi grobnice koja se nalazi na Boninovu, to je grob od pok. ČT, a ČT ima 3 sina, jedan je CT, jedan je JT te imaju jednog brata u Zagrebu za kojeg ona ne zna kako se zove. Često ide na Boninovo jer tu je pokopana njena majka i na tom grobu je bio spomenik obitelji ČT i prije par godina je taj spomenik netko dignuo i sada je spomen ploča JT. U tom grobu je ukopana njena pok. baka OT. OT je od Fabijanove nevjeste majka pok. ET. Kada je umrla njena baka koja je doživjela moždani i umrla je nakon 10 dana, njena tetka je molila ČT da se tu ukopa baka, jer nisu imali groba, a kako je bila iz Hercegovine, tada bi se morala pokopati u Hercegovini. Zna da su tu pokopani osim njene bake, i ČT, zatim jedno malo dijete, Blaženkovi roditelji, i jedan mladić koji je poginuo u Domovinskom ratu. Sve to zna po pričama njene tetke. Tetka joj je o svemu pričala jer su njeni roditelji nažalost rano umrli. Ne zna kako je ČT došao do toga groba."

Na pitanje pun. tužitelja što sada piše na kamenici u odnosu na prije, svjedokinja odgovara samo zna da je sada novi spomenik vidi i bijeli kamen, piše drugo ime, ima možda 3-4 godine, mada ne može točno precizirati, a kao što je i rekla prije je bio spomenik na kojem je pisalo obitelj ČT, ovalni spomenik po sredini.

Njena baka umrla je prije ČT.

Na poseban upit pun. tuženika je li joj poznato koje godine je grob kupljen, odgovara da ne zna. Na daljnje pitanje kako joj je poznato da bi taj grob bio od ČT, odgovara kada je njena baka umrla (1978. godine), kao što je i rekla njega je zamolila da se baka tu pokopa i uvijek su spominjali zahvalnost prema ČT što je to dopustio. Na daljnje pitanje je li joj poznato na čije ime glasi i glasio ovaj grob, odgovara da je uvijek smatrala da glasi na pok. ČT. Jer je vidjela i natpis na grobu, te se iznenadila kada je vidjela da je taj natpis promijenjen. Na daljnje pitanje je li joj poznato tko je uopće prvi ukopan u taj grob, odgovara da ne zna točno ali zna da je tetka joj pričala da tu ima i jedno malo dijete, kao i njena pok. baka, ali ne zna točno tko je prvi ukopan i tko je sve tu ukopan.

4.6. Svjedok PT na saslušanju od 14. svibnja 2025. godine iskazuje "Da nema saznanja kakva je bila stvarna volja ugovornih stranaka da predmetna grobnica pripadne u vlasništvo u cijeloj obitelji ČT. Može iskazati da u vrijeme kada je bio upravitelj Samostana Sv. Dominika u Dubrovniku sudu u Dubrovniku je poslao kupoprodajni Ugovor kojeg je našao arhivi Samostana i taj Ugovor je koliko se sjeća glasio na obitelj ČT kao kupca, a prodavatelj Samostan Sv. Dominika u Dubrovniku. Ne može se sjetiti kada je Ugovor bio sklopljen. Koliko se sjeća radilo se o kupoprodajnom Ugovoru a ne o darovnom Ugovoru, naime Samostan Dominikanaca u Dubrovniku, po njegovom sjećanju je prodao obitelji ČT grobno mjesto. Ističe da je u arhivi Samostana našao samo jedan Ugovor te se ne radi o više ili o nekoliko Ugovora. Drugih saznanja nema."

4.7. Svjedok ĐT od 14. svibnja 2025. godine iskazuje "Njegovi roditelji, brat i on doselili su u Zagreb iz Dubrovnika 1972. godine, nedugo nakon toga dobili su informaciju od njegovog djeda ČT da je kupljena grobnica na ime obitelji ČT. Ističe da je prije par godina kada je otišao na groblje u Dubrovnik, na toj njihovoj obiteljskoj grobnici više nije pisalo " Č" već je pisalo " JT". Tuženu vezano za to nije kontaktirao niti bilo koga drugoga. Navodi da se nejgov djed zvao ČT kao njegov brat, i on je imao djecu JT, AT i CT. Navodi da nije vidio nikakav Ugovor vezano za kupoprodaju ili darovanju grobnog mjesta."

4.8. Svjedok ČT od 14. svibnja 2025. godine iskazuje " Njegova saznanja vezano za predmetno grobno mjesto je da je Samostan Dominikanaca u Dubrovniku formalno prodao njegovom djedu koji se zvao ČT. Smatra da je nemoguće u to vrijeme da bi Dominikanski samostan grobno mjesto dao ili prodao samo jednom članu njihove obitelji. Naime, onaj tko je bio najviše vezan uz F je bio njegov otac AT, on je bio mućen kao dijete 1945. godine, bio je zadnji svjedok smaknuća C, neposredno iza završetka 2. svjetskog rata. Ponovno ističe da je njegov otac bio izuzetno vezan za F, a njegov djed ČT je bio čovjek posebnog povjerenja C u [adresa], čuvao je i Samostan i muzej Dominikanaca te je bio trećoredac, tako da je nemoguće da bi A izdvojili samo JT koji je bio njegov stric te da bi samo njemu dali grob. Izričito izjavljuje da je oduvijek na grobu pisalo obitelj JT sve do trenutka kada su tužitelj i nasljednici njegovog strica JT ušli u konflikt zbog nekih drugih problema, te su tada promijenili ploču na grobnom mjestu i više nije pisalo obitelj JT već je pisalo obitelj JT, CJ i AT. Smatra da je volja kupca, odnosno cijele njegove obitelji bila da se kupi grobno mjesto u ime cijele obitelji, a ne samo za obitelj JT, naime JT je kada se sklapao Ugovor bio predstavnik cijele obitelji JT.

4.9. Svjedok ZT na zapisniku od 09. travnja 2021. godine iskazuje " Sklopio je Ugovor u svibnju 1975. godine sa ČT (ocem CT i JT), koji je radio kao vratar u samostanu i htio je kupiti grob. Odlukom samostanskog vijeća odobrena mu je prodaja groba. Nakon sklapanja toga Ugovora u rujnu te godine otišao je na studij u Pariz i više nije imao nikakvog utjecaja niti mogućnosti išta napraviti u vezi tog posla.

Na poseban upit punomoćnika da li je taj Ugovor bio sklopljen za obitelj JT ili za pojedinog određenog člana svjedok izjavljuje da je za njega bio glavni ČT.

Na poseban upit punomoćnika ima li saznanja o drugom Ugovoru odnosno o Ugovoru o darivanju groba od 25. listopada 1975. godine isti je izjavio da nema.

Na poseban upit punomoćnika da li smatra da li je ČT taj grob kupio za cijelu obitelj ČT, svjedok izjavljuje da je za njega ČT bio predstavnik cijele obitelji ČT, da su sinovi odnosno članovi obitelji bili bliski, ali da nisu pričali točno o tome za koga se kupuje grob.

4 10. Iz Ugovora zaključenog 23. svibnja 1975. godine između Samostana Dominikanca iz Dubrovnika, Vrata od Ploča 5, zastupan po prioru ZT i obitelji ČT, zastupane po prof. JT, [adresa].

Ugovorne stranke su se suglasile o zaključenju kupoprodajnog ugovora o kupoprodaji groba koji se nalazi Između tri crkve u Dubrovniku pod b G II-44 a pod nadgrobnim natpisom obitelj " ŠJ".

Samostan Dominikanaca iz Dubrovnika prodaje obitelji JT gore citirani grob koji je ostavštinom obitelji " ŠJ" vlasništvo istog samostana i to za 25.000,00 dinara s tim da troškove prenosa i poreza preuzima obitelj JT.

Samostan Dominikanaca iz Dubrovnika prenosi na obitelj JT pravo vlasništva i uknjiženja na gore navedeni grob.

Obitelj JT se obvezuje da u roku od 30 mjeseci isplati ratama ugovorenu cijenu za gore navedeni grob a vrijednost se obračunava prema paritetu US.

Ovaj ugovor sačinjen je u 4 istovjetna primjerka od kojih 2 primjerka zadržava svaka ugovorena stranka.

4 11. Iz ugovora o darivanju groba s jeden strane Dominikanski Samostan u Dubrovniku, zastupan po starješini TJ, kao darodavac a s druge strane prof. JT [adresa] u [adresa], zaključuje za sebe i za svoje pravne sljedbenike slijedeći Ugovor o darivanju groba.

Ugovorne stranke utvrđuju da je darodavac Dominikanski samostan iz Dubrovnika, Među vratima od Ploča. vlasnik odnosno isključivi korisnik groba u Dubrovniku koji se nalazi na groblju Tri crkve-Dubrovnik, do sada uknjižen kod Pogrebne ustanove u Dubrovniku pod brojem G II-44, a pod nadgrobnim natpisom Obitelj " ŠJ". U vezi utvrđenja iz točke I. ovog Ugovora darodavac Dominikanski Samostan iz Dubrovnika daruje daroprimcu prof. JT, Fabijana, rođenog **.**.1932. u [adresa], sa stalnim boravkom u [adresa], opisani i označeni grob iz točke I ovog Ugovora, a daroprimac JT grob prihvaća.

Potpisani ovog ugovora darodavac uvodi daroprimca u posjed označenog groba iz točke I. ovog Ugovora i u svrhu budućeg isključivog korištenja grobom ovlašćuje ga da bez njegovog daljnjeg sudjelovanja izvrši sve potrebne radnje radi uknjižbe prava isključivog korištenja grobom iz točke I. ovog ugovora kod Pogrebne ustanove u Dubrovniku na svoje ime.

4. 12. Iz rješenja Sekretarijata za financije Dubrovnik

Poreznom obvezniku JT iz [adresa] utvrđuje se osnovica poreza na nasljedstva i darove u iznosu o 60.000,00 dinara. Na utvrđenu osnovicu razrezuje se:

- porez na nasljedstva i darove u iznosu od 10.200,00 dinara

- povećani porez zbog nepravodobnog prijavljivanja porezne obveze u iznosu od /

- Ukupno: 10.200,00 dinara

Razrezani iznos poreza porezni obveznik je dužan platiti u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja na Zbrojni prolazni račun poreza i doprinosa građana općine Dubrovnik broj 31700-846-018-21. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa naplatu razreznog poreza.

.

4. 13. Iz rješenja od 20. rujna 1984. godine POGREBNO R.O. za obavljanje pogrebnih usluga s PO Dubrovnik, Broj.289/84, o uknjiženju predmetne grobnice u knjigu korisnika grobnica koja se vodi kod ove radne organizacije za groblje Između Tri crkve pod brojem Uloška G. II.-44. na ime i u korist:

1. JT iz [adresa] za cijelo 1/1.

Istovremeno brišući pravo korištenja Samostan Dominikanaca u Dubrovniku prema Rješenju 242/63 od 20. kolovoza 1963. godine.

4. 14. Iz potvrde Boninovo Dubrovnik d.o.o. od 19. veljače 2024. godine, razvidno je da za predmetnu grobnicu oznake Groblje: Boniovo, Odjel: 02, Polje: 01, Razred: 0, Broj: 0044 kao nositelj cjeline prava korištenja upisana je TT ud. JT iz [adresa], koja i plaća grobnu naknadu posljednjih 20 godina.

4 .15. Iz kartice grobnog mjesta list spisa 14 razvidno je koje su osobe ukopane u grob dakle J koja je ukopana 1975, MJ 1988, [adresa], JJ 2003 te ostale osobe

-

1 0

4 16. Iz računa broj list spisa 29 razvidno je da se upravo JT izdaje rješenje o pravu korištenja za obiteljsku grobnicu koja je predmet spora i za to naplaćuje tisuću dinara, račun potpisuje tadašnji direktor pogrebnog ČJ

4 17. Iz uvjerenja list spisa 30 razvidno je da se potvrđuje da je JJ uplatio porez za grobnicu , uvjerenje izdaje tadašnja uprava prihoda/danas Porezna uprava/

4 18. Iz potvrda u spisu razvidno je da istim Prior samostana potvrđuje da je upravo od JT primio sav iznos novca za predmetnu grobnicu. Ls 31

5. Dakle predmet spora je pravo korištenja grobnice odnosno prava volja ugovornih stranaka prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji odnosno darovanju groba.

6. Ugovorom iz 1975 naznačeni su samostan i obitelj JT zastupana po JT /kupoprodjni ugovor/

U ugovoru o darovanju naznačen je JT -1975.

Ponovno ugovorom o Darovanju iz 1985 kao daroprimatelj je naznačen JT jer se , kako tvrdi tužena nije mogao upisati JT na temelju ugovora iz 1975.

Upravo iz rešenja o uknjiženju Pogrebnog je razvidno da je JT upisan na temelju ugovora iz 1984.

Svjedoci ispitani u ovom postupku naravno drugačije iskazuje , ali bitno je istaknuti :

Svjedokinja HT zna da je suprug tužene platio porez, te smatra da je grob njegov, kupio ga je od C, Svjedokinja DT iskaziva identično. Svjedokinja GT zna da je MJ ukopan u grobu ali ne zna kako je do njega došao.

Svjedok fra PT iskazuje da nema saznanja kakva je bila volja ugovornih strana, samo zna da je našao ugovor u arhivi samostana, svjedoci ĐT i ČT nemaju saznanja točno čiji je grob, ali znaju o natpisu na ploči No svjedok ČT smatra da je stvarna volja ugovornih strana bila da se grob proda cijeloj obitelji.

Svjedok ZT zna da je ČT bio predstavnik ali ne zna točno za koga od obitelji je bio grob.

Čl 26 ranijeg Zakona o obveznim odnosima NN 53/91 propisano je da je ugovor sklopljen kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.,

Ovdje je bitno utvrditi pravu volju ugovornih stranaka

1 1

7. Za istaknuti da je nitko od svjedoka nema neposrednih saznanja o pravoj volji ugovorni strana.

Tužitelj tijekom postupka smanjuje tužbeni zahtjev na jednu trećinu što je znakoviti je nitko od nasljednika sina AT ne traži svoj dio prava korištenja na predmetnoj grobnici.

8. Čl 191 st 3 Zakona o parničnom postupku je propisano da smanjenje tužbenog zahtjeva nije preinaka , radi čega i nije potreban pristanak tuženika

9. Međutim da je grobnica za cijelu obitelj logično je da bi i nasljednici iz Zagreba od sina AT tražili svoj udio prava korištenja.

Isto tako je za naglasiti da bi tada ista bila obuhvaćena u ostavini iza CTL, a sam tužitelj je rekao da nije.

Za istaknuti je da najstariji svjedok ZT upravo u svom iskazu ističe da nije pričano točno za koga je grob.

Sve isprave u spisu su na tuženičinog supruga, a upravo B dostavlja potvrdu da je ista /tuženica / uplaćivala održavanje groba dugi niz godina, pa je nelogično zašto to nije radio i sam tužitelj kada tvrdi da je grob njegov ,a isto tako e razvidno da je upravo tuženičin suprug plati porez

10. Suglasnost volje ugovornih stranaka je bitna pretpostavka za nastanak ugovora i ukoliko dođe do neslaganja stranka oko značenja pojedinih odredbi ugovora predmet tumačenja odnosi se na izjavu volja predmet tumačenja je volja izražena u ugovoru.

11. U slučaju nesklada kao što ovdje imamo između potomaka tada se treba istražiti zajednička namjera ugovaratelja kako to tumače odredbe Zakona o obveznim odnosima.

12. Sud ponovno navodi da upravo na temelju izjava starijih svjedoka naročito svjedok ZT nije jasno na koga se odnosio grob, tj vl groba, sam navodi da nije pričano na koga je grob

13. Postavlja se pitanje ukoliko je grob za cijelu obitelj zašto onda sam tužitelj nije upravi pogrebnog uplaćivao svoj dio jednu trećinu na ime korištenja, postavlja se pitanje zašto nasljednici iz Zagreba ne traže grob svoj dio od jedne trećine, te u konačnici sam tužitelj koji tijekom postupka smanjuje svoj tužbeni zahtjev sa polovine na trećinu.

1 2

Znakovito je da JT plaća sve račune i sam porez o čemu dostavlja u spis dokaze.

Ranije važeći Zakon o grobljima je čak propisivao u slučaju da grobno mjesto nije plaćeno 10 godina , čl 14, tada se smatra napuštenim…./NN 19/98.

Dakle nije od male važnosti za istaknuti da upravo tuženica već 20 godina plaća grobno mjesto.

Stranke sklapaju i darovni ugovor i kupoprodajni ugovor, činjenica je da je grobnica plaćena, što tuženica dokazuje ispravama u spisu. Činjenica je da je JT naveden u više Ugovora. U ugovoru iz 1975 navedeno je obitelj JT zastupana po JT, dok je u daljnjem ugovoru navedeno FJ za sebe i slijednike svoje, kako to pojašnjava punomoćnica upravo za svoju užu obitelj, suprugu i djecu

14.Dakle Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl 8 Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/03, 57/11 25/13 i 28/13 sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan

Naročito analizom dokaza tj usporedbom kao što je gore navedeno u obrazloženju presude.

Upravo je isto razvidno iz sadržaja ugovora, sadržaja uplatnica potvrda koje se nalaze u spisu.

Sud ponovno navodi da je grob za obitelj JT tada bi istog tražili i nasljednici iz Zagreba, djeca pok AT te bi bio obuhvaćen u ostavini.

Dakle sud smatra da volja ugovornih stranaka nije bilo sklapanje ugovora za obitelj JT.

15 O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl 154 st 1 ZPP pa su tuženici koja je uspjela u postupku priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom u skladu s vrijednosti predmeta spora, i vrijednosti boda od 2 EUR i uvećani za 25 posto PDV i to sastav odgovora na tužbu, u iznosu od 100 bodova, zastupanja na četiri ročišta i to 22 ožujak 2022, 18 rujna 2024., 24 listopad 2024, 18 veljače 2025, 6 lipnja 2025, svaka radnja po 100 bodova uz 25 posto Pdv, dakle svaka radnja 200 EUR, cjelokupni trošak iznosi 1 500 EUR.

U Dubrovniku, 31. srpnja 2025.

S u t k i nj a

Kate Ogresta Jović

1 3

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismenom u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika