Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: Pr-21/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Bojanu Zustoviću i dr., odvjetnicima u Pazinu, protiv tuženika t.d. HRVATSKA LUTRIJA d.o.o., OIB 27905228158, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lovrić & Klobučar j.t.d., iz Zagreba, radi isplate, izvan ročišta, dana 31. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o., OIB: 27905228158, da tužiteljici ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 450,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.06.2020. pa do isplate, a koje kamate do dana 31.12.2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do dana 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od dana 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
II Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 12. lipnja 2025. tužiteljica tvrdi da je zaposlena kod tuženika dulje od pet godina. Tuženik da je tužiteljici neispravno obračunavao i isplaćivao plaće i naknade plaće, na način da ih je obračunavao i isplaćivao u manjem iznosu nego što da joj po zakonu i drugim propisima tuženika pripada. Tužiteljici da su plaće za utuženo razdoblje isplaćivane u iznosima koji da su sadržani u platnim listama priloženim tužbi, odnosno koje da će biti zatražene od tuženika. Prije pokretanja ovog postupka, na zahtjev Sindikata radnika Hrvatske lutrije (SRHL), dana 18.12.2024. godine, stalna sudska vještakinja za područje ekonomije, grane financije i bankarstvo ČLE, dipl. oecc., izradila da je financijsko vještačenje u kojem da su ispravno izračunate plaće za dvije radnice tuženika u skladu s propisima tuženika i to odredbama Pravilnika o radu i Kolektivnog ugovora koji da reguliraju način obračuna i isplate plaće za sve radnike tuženika. U nalazu i mišljenju od 18.12.2024. vještakinja da je utvrdila (str. 23) da je poslodavac Hrvatska lutrija d.o.o. Zagreb, ovdje tuženik, radnicama VL i AL, u promatranom razdoblju od 2021. do 2023. godine: neispravno obračunavao osnovnu plaću budući da je aktima koji reguliraju plaću propisano da osnovnu plaću čini umnožak osnovice i koeficijenta složenosti radnog mjesta uvećano za 644,00 HRK bruto, dok da je poslodavac osnovnu plaću obračunavao na način da je osnovnu plaću činio umnožak osnovice i koeficijenta složenosti radnog mjesta za svaki sat rada, a potom da je u obračunu plaće dodao bruto iznos od 644,00 HRK razmjerno satima rada, neispravnim obračunom osnovne plaće radnicama manje obračunavao bruto plaću te da su posljedično manje obračunata uvećanja plaće za posebne uvjete rada (npr. za rad u smjeni, nedjeljom, praznikom i sl.), neispravnim obračunom osnovne plaće radnicama manje da je obračunao i dodatak za minuli rad s obzirom da se isti obračunava na osnovicu puta koeficijent složenosti radnog mjesta ali da se uključuju i uvećanja za posebne uvjete rada - dodaci za rad u smjeni, nedjeljom i sl., s obzirom na to da se naknada plaće za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora utvrđuje na osnovi prosječne plaće, neispravnim obračunom bruto plaća manje obračunavao i naknadu za godišnji odmor i bolovanje (to da nije materijalno značajan iznos), za promatrano razdoblje manje obračunao i isplatio bruto plaće u iznosima od 7,85 EUR do 48,09 EUR mjesečno, neispravno obračunavao osnovne plaće u razdoblju od kolovoza 2023. godine nadalje jer da je radnicama osnovna plaća u tome razdoblju niža od iznosa zakonske minimalne plaće u RH, neispravno vršio zapljenu plaće u skladu s Ovršnim zakonom, te da je radnici ovršen veći iznos plaće od propisanog uslijed neispravno utvrđenih izuzeća od ovrhe. Nakon što da su provedenim vještačenjem potvrđene sumnje u vezi s nezakonitim obračunavanjem i isplatom plaća pribavljena da je dodatna dokumentacija tuženika pa da je ista vještakinja provela financijsko vještačenje na okolnost izračuna plaće za iste dvije radnice za razdoblje od 01.01.2020. godine do zaključno 13.02.2025. godine (zaključno za mjesec siječanj 2025.) te da je izradila nalaz i mišljenje od dana 25.04.2025. Vještačenje da je provedeno na temelju sljedeće dokumentacije tuženika: Pravilnik o radu na snazi od 29.09.2014. godine, Pravilnik o radu od 15.01.2020. godine – pročišćeni tekst, Odluka o dopunama Pravilnika o radu od 01.04.2020. godine, Odluka o dopunama Pravilnika o radu od 03.04.2020. godine, Pravilnik o radu na snazi od 02.12.2021. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu na snazi od 15.09.2022. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu na snazi od 20.12.2023. godine, Pravilnik o radu na snazi od 01.07.2023. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu na snazi od 20.12.2023. godine, Pravilnik o radu na snazi od 01.04.2024. godine Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta, na snazi od 01.04.2023. godine, Kolektivni ugovor zaključen između Sindikata trgovine Hrvatske i Republičkog sindikata radnika Hrvatske s jedne strane i Hrvatska lutrija d.o.o. s druge strane, na snazi od 01.08.2023. godine, Odluke Hrvatske lutrije d.o.o. od 01.03.2022., 22.12.2022. i 07.12.2023. godine, obračunske isprave plaće za radnicu VL za razdoblje od 01.01.2020. do 13.02.2025. godine, obračunske isprave plaće za radnicu AL za razdoblje od 01.01.2020. do 13.02.2025. godine. Iz mišljenja vještakinje od 25.04.2025. (str. 146) da proizlazi da je tuženik kao poslodavac u promatranom razdoblju od 01.01.2020. do 31.01.2025. godine, radnicama VL i AL, uslijed neispravnog obračuna osnovne plaće, obračunao i isplatio plaće i naknade u manjem iznosu (radnici VL u ukupnom iznosu od 461,35 EUR – Tabela br. 5. i radnici AL u ukupnom iznosu od 372,95 EUR – Tabela br. 10.). Kako da tuženik kao poslodavac svim radnicima plaće obračunava na temelju istih propisa, za što da primjenjuje jednak način obračuna, iz navedenog da proizlazi da je tuženik i tužiteljici kao radnici neispravno obračunavao plaće protivno zakonu i propisima tuženika jer da je pogrešno obračunavao osnovnu plaću odnosno da nije primjenjivao pozitivne propise o minimalnoj plaći. Slijedom svega navedenog, tužiteljica u ovom postupku potražuje sve razlike manje obračunate i isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 5 godina unazad od dana podnošenja tužbe, odnosno razlike manje obračunate i isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od mjeseca svibnja 2020. godine pa do danas, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji da će se svi pojedinačni mjesečni iznosi preplate točno precizirati nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu. Slijedom svega navedenog, tužiteljica da podnosi ovu tužbu. Zahtijeva da sud nakon provedenog postupka donese presudu sljedećeg sadržaja: "Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o., OIB: 27905228158, da tužiteljici ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 450,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.06.2020. pa do isplate, a koje kamate do dana 31.12.2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do dana 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od dana 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da, prije očitovanja o samoj osnovanosti tužbe, napominje kako se Sindikat radnika Hrvatske lutrije (dalje: Sindikat), kao zastupnik ovdje tužitelja i drugih svojih članova koji su radnici tuženika, u skladu s čl. 169. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZOR), na samom kraju siječnja 2025.g. obratio tuženiku sa Zahtjevom za dostavom svih akata, odnosno propisa tuženika kojima se definira način određivanja, obračunavanja i isplate plaće radnicima tuženika, kao i sa Zahtjevom za mirno rješenja spora postavljenim na temelju Financijskog vještačenja ČLE od 18.12.2024. koje da je nepotpuno izrađeno na temelju samo pojedinih akata tuženika te platnih lista za dvije radnice tuženika – VL i AL, koje da su se odnosile na razdoblje od 2021. do 2023.g. Odmah po primitku prethodno spomenutih zahtjeva tuženik da je počeo postupati po istima. Otpočeo da je komunikaciju s punomoćnicima Sindikata koji da je djelovao kao zastupnik tužitelja i drugih radnika. Bez odgađanja, odmah po prikupljanju, Sindikatu da je u elektroničkom obliku dostavljena tražena dokumentacija, odnosno Kolektivni ugovor te svi interni akti tuženika kojima da su bila uređena prava radnika u proteklih pet godina. Štoviše, kada nije dobiven povratni odgovor, tuženik da je kontaktirao zajednički ured punomoćnika ovdje tužitelja, koji da je bio i punomoćnik Sindikata, radi provjere jesu li zaprimili traženu dokumentaciju, gdje da mu je od strane djelatnice odvjetničkog ureda rečeno da trenutno imaju puno posla, te da će se povratno javiti. Nakon toga, u cilju mirnog rješenja spora, na inicijativu tuženika, predložen da je i dana 04.03.2025. održan sastanak na kojem da je u ime Sindikata sudjelovao punomoćnik ovdje tužitelja. Na navedenom da je sastanku postignut dogovor da će se dostaviti dopunjeno Financijsko vještačenje kroz dva tjedna. Predmetno dopunsko vještačenje, koje da je tužitelj priložio i ovom spisu, u konačnici da je dostavljeno 7 tjedana i 5 dana nakon toga sastanka – 28.04.2025., što da tuženik nije problematizirao jer da je iz dostavljenog vještačenja, koje da ima preko 140 stanica, potpuno jasno da se radi o zahtjevnom i opsežnom vještačenju koje da zahtijeva određeno vrijeme za izradu. Odmah po primitku dopunskog Financijskog vještačenja – 28.04.2025., tuženik da je započeo analizu istog. No, kako da je predmetno vještačenje iznimno složeno i opsežno, tuženik da je, u cilju mirnog rješenja spora, odlučio angažirati stalnog sudskog vještaka za financije, kako bi upravo on, kao neovisna i stručna osoba koja da ne odgovara tuženiku, izradio nalaz i mišljenje kojim bi se utvrdile obveze tuženika prema članovima Sindikata, uključujući i ovdje tužitelja. U skladu s time, tuženik da je, cijeneći činjenicu da je vještaku, s obzirom na opsežnost zadatka, potrebno određeno vrijeme za izradu nalaza i mišljenja, ali i činjenicu da tuženik zapošljava oko 1.500 radnika glede kojih da je potrebno napraviti novi obračun, zamolio da se rok za dostavu prijedloga za mirno rješenje spora produlji za šest tjedana. Međutim, suprotno proklamiranoj volji za mirnim rješenjem spora, Sindikat radnika koji da je djelovao kao i zastupnik ovdje tužitelja, svojeg člana, takvo da je produljenje roka uvjetovao odricanjem tuženika od prava na isticanje prigovora zastare za sve tražbine koje su dospjele na plaćanje od 21.01.2025. do 13.05.2025.g., a koje da u ovom postupku tužitelj nije niti utužio. Kako da tuženik na predmetno odricanje od prigovora zastare, u situaciji kada da isti nikako nije kriv za prolongaciju cijelog postupka mirnog rješenja spora i posljedičnu zastaru pojedinih potraživanja, nije mogao pristati, punomoćnici Sindikata da su, protivno suglasno izraženoj namjeri za mirnim rješenjem spora, obavijestili tuženika da će članovi toga Sindikata odmah, odnosno već tada, 20.05.2025., pokrenuti pojedinačne sudske sporove; te da su na taj način jednostrano prekinuli postupak mirnog rješenja spora. Jedan od sudskih postupaka koji da je bez ikakvog povoda pokrenut protiv tuženika da je i ovaj u kojem da je tužitelj podnio tužbu radi isplate razlike plaće i naknade plaće u posljednjih pet godina, do kojih da je došlo uslijed drugačijeg načina obračuna plaće. Tuženik ističe da, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, ovim odgovorom na tužbu priznaje osnovu tužbenog zahtjeva, ali navodi da u ovom trenutku nije u mogućnosti priznati visinu tužbenog zahtjeva, s obzirom da je isti nepropisano sastavljen. Naime, sukladno čl. 90. i 95. ZOR-a, plaća i naknade plaće da predstavljaju primitke koje poslodavac isplaćuje radniku mjesečno, za obavljeni rad u određenom mjesecu, odnosno za razdoblje u jednom mjesecu tijekom kojeg radnik nije radio zbog opravdanih razloga. Pritom da je kod tuženika, u skladu s čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.) i čl. 90. st. 4. ZOR-a, tijekom cijelog utuženog razdoblja Kolektivnim ugovorom, odnosno Pravilnicima o radu koji da predstavljaju sastavni dio ugovora o radu svih njegovih radnika bilo određeno da se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec. Međutim, protivno Kolektivnom ugovoru i svim aktima tuženika na koje da se tužitelj poziva, kao i Zakonu o radu, tužitelj da je tužbom, na ime razlike plaće i naknade plaće koje da dospijevaju mjesečno, utužio paušalni iznos od 450,00 EUR koji da je, sudeći prema zatraženom tijeku kamata, dospio na plaćanje kao jedinstveni iznos od 450,00 EUR dana 12.06.2020. Pored toga, tužitelj da tužbenim zahtjevom, koji da u skladu s čl. 433.a ZOR-a glasi na bruto iznos, potražuje i zatezne kamate na dio bruto plaće koji da se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a na koje da nema pravo budući da zatezne kamate mogu teći tek od dospijeća obveze. A sukladno čl. 24. st. 1. Zakona o porezu na dohodak, obveza uplate poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, što da uključuje i obvezu na uplatu razlike poreza i prireza na dohodak koju tužitelj tužbom zahtijeva, da dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće radniku, a taj iznos tužitelju da još nije isplaćen (tako da i VSRH u rješenju Revr 363/2016-2 od 04.10.2017. te Županijski sud u Zagreb u toč. 18. presude Gž R 3243/2022-3 od 03.01.2023.) Slijedom navedenog, kako da je tužbeni zahtjev nesporno paušalno i nepropisno sastavljen, tuženik da u ovom trenutku može priznati samo osnovu tužbenog zahtjeva, ali ne i njegovu visinu. Slijedom svega navedenog, tuženik ovim putem, vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka iz čl. 10. Zakon o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), kojeg da su se obvezni pridržavati i stranke i sud u parničnom postupku, poziva tužitelja da spor riješe mirnim putem putem, pri čemu da se tuženik obvezuje izvršiti obračun plaće tužitelju na način sukladan Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru i svim drugim primjenjivim aktima tuženika, sve kako bi se smanjili troškovi koji da bi po okončanju prvostupanjskog postupka, uslijed nagrada punomoćnika te troškova vještačenja, višestruko nadišli vrijednost utuženog iznosa. U slučaju da tužitelj, protivno načelu ekonomičnosti postupka, i pored jasno izraženo volje tuženika da istome isplati iznos razlike plaće i naknade plaće koji mu pripada prema važećim izvorima radnog prava, i dalje ustraje na vođenju postupka iako da za njegovim vođenjem doista nema potrebe, tuženik ističe da tada svakako potražuje parnični trošak koji da mu je nastao sastavom ovog odgovora na tužbu u iznosu od 125,00 EUR (s PDV-om), ali i da će potraživati sve daljnje troškove koji bi mu eventualno nastali jer da bi tužitelj, usprkos svemu navedenom, i dalje nastavio ustrajati na vođenju ovog postupka. I to prije svega na temelju čl. 157. ZPP-a jer da tuženik, koji da je od početka mirnih pregovora svojim ažurnim postupanjem, sazivanjem sastanaka i promptnim udovoljavanjem zahtjevima Sindikata tužitelja isključivo komunicirao namjeru za mirnim rješenjem spora, doista nije dao nikakav povod tužitelju za podnošenje ove tužbe. A zatim i po čl. 156. st. 1. ZPP-a jer da će svi daljnji troškovi koji bi tuženiku eventualno nastali nakon ovog odgovora na tužbu zbog toga što da tužitelj, nakon što mu je tuženik priznao osnovu tužbenog zahtjeva i izrazio namjeru za isplatom pripadajućih razlika plaće i naknade plaće, nastavi i dalje potpuno nepotrebni voditi ovaj postupak, biti troškovi koji da su uzrokovani krivnjom tužitelja, i na koje da bi stoga tuženik neprijeporno imao pravo prema čl. 156. st. 1. ZPP-a. Zaključno, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebno navode tuženika iz odgovora na tužbu, te činjenicu da se stranke nalaze u trajnom radnom odnosu u kojem da su nužno upućene jedna na drugu, tuženik predlaže sudu da, sukladno čl. 186.d ZPP-a, uputi stranke na pokretanje postupka medijacije.
3. U ovom se sporu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eur, a ne radi se o nekom od sporova iz čl. 459. ZPP-a. Shodno tome, sukladno čl. 458. st. 1. ZPP-a, radi se o sporu male vrijednosti.
4. Prema čl. 461.a st. 2. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze za utvrđivanje tih činjenica.
5. Prema čl. 461. a st. 3. ZPP-a postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Prema st. 4. istog članka sud će u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.
Niti jedna od stranaka nije podnijela obrazloženi prijedlog da se ročište održi. S druge strane, s obzirom na činjeničnu osnovu na koju se tužitelj poziva nije bilo potrebno održati ročište radi provođenja dokaznog postupka. Zato u ovom predmetu nije održano ročište.
6. U parničnom postupku se činjenice ne utvrđuju po službenoj dužnosti. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se tužitelj poziva, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika dulje od pet godina.
No, iz činjenica navedenih u tužbi, odnosno, iz činjenične osnove na koju se tužiteljica poziva, ne proizlazi osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, pa nije bilo ni potrebno izvoditi dokaze radi utvrđenja tih činjenica.
O razlogu za takav stav nastavno.
Tužiteljica u tužbi uopće ne iznosi činjenice o tome koliko joj je iznosila mjesečna plaća u utuženom periodu, kolika su joj mjesečne plaće, odnosno, naknade plaća, trebale biti isplaćivane u utuženom periodu, pa onda niti za koliko su joj, uslijed neispravnog obračuna, plaće, odnosno, naknade plaća, isplaćivane u manjem iznosu, odnosno koliko iznose razlike manje obračunatih i isplaćenih plaća, koje potražuje. Tužiteljica ne samo da u činjeničnom dijelu tužbe ne konkretizira zašto od tuženika potražuje upravo utuženi iznos, već niti na jednom mjestu ni ne spominje iznos od 450,00 eur, čiju isplatu zahtijeva tužbenim zahtjevom.
Doduše, tužiteljica je predložila određene dokaze. Međutim, predmet dokazivanja u parničnom postupku su tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju određenih činjenica koje su sporne i pravno relevantne, odnosno, odlučne za donošenje odluke u određenom sporu. Zadaća je postupka dokazivanja provjera navoda – tvrdnje stranke o postojanju ili nepostojanju tih činjenica. Dokazi se, dakle, ne mogu predložiti prije tvrdnje o činjenici, jer se, kao što je rečeno, dokazom samo provjerava određena činjenična tvrdnja stranke. Stoga, nije dopušteno dokazivanje radi pukih izvida tj. provođenje dokaza s neizvjesnim ishodom u pogledu činjenica koje će se dokazom utvrditi. Isprave na koje se poziva tužiteljica i vještačenje su dokazi, te se s obzirom da tužiteljica nije navela gornje činjenice, ti dokazi ne mogu izvoditi radi utvrđenja tih činjenica. Za istaći je da je tužiteljica ta koja je primala plaće, odnosno, naknade plaća pa joj te činjenice moraju biti poznate, jer se radi o njenim vlastitim primanjima. Konačno, tužiteljica je u tužbenom zahtjevu, kojim traži da joj se plate razlike manje isplaćenih plaća, odnosno, naknada plaća definirala tužbeno traženje, pa je za zaključiti da zna visinu tih razlika.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.
8. Tužiteljica je zatražila naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
Tuženik nije izgubio ovu parnicu, pa nije dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 31. srpnja 2025.
S u d a c:
Alen Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. tužiteljici p.p.,
2. tuženiku p.p.
S u d a c:
