REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-198/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krelja Tovarac, uz sudjelovanje Ivane Kraljić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika SR zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) povodom optužnog prijedloga, PU zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb, nakon provedene glavne i javne rasprave u odsutnosti okrivljenika i tužitelja, dana 31. srpnja 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
Temeljem čl.182. točke 3. Prekršajnog zakona
Okrivljenik: SR, sin S i H, djevojački F, rođen **.**.1971. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], KV, vozač, nezaposlen srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje djece, sa stanom u [adresa], prekršajno nekažnjavan,
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
I. da bi 24. rujna 2021. u 22.35 sati u Zagrebu u autobusu „Samoborček“ reg. oznake [registarska oznaka] NA Slavonskoj aveniji narušavao javni red i mir na način da je vikao i galamio vrijeđajući HR riječima:„ pička ti materina, jebem ti sve“, na zgražanje ostalih putnika,
pa da bi time počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
II. Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i točka 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Policijska uprava zagrebačka, VIII. policijska postaja Zagreb, pod brojem 511-19-34/05-5-240-1/2021 podnijela je 1. listopada 2021. optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
1.2. Nakon provedenog postupka sud je 20. siječnja 2022. donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, a koja je povodom žalbe tužitelja ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak sa uputom da se događaj zbio u autobusu koji predstavlja tzv. ograničeno javno mjesto.
2. U ponovljenom postupku sud je ispitao okrivljenika i svjedoke HR, FR i ER, proveo je suočenje okrivljenika i svjedokinje ĆR, pročitao službenu zabilješku o dojavi te izvršio uvid u izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.
3. Okrivljenik SR u svojoj je obrani naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je dao tijekom prethodnog postupka i poriče počinjenje prekršaja. Predmetne zgode on je izuzetno preuzeo autobusnu liniju za kolodvor na kojoj prethodno nije vozio, a to je učinio iz razloga što već dvije noći prije toga otpremnik nije imao koga poslati na tu liniju. Kada je došao na autobusnu stanicu, vidio je da tamo čekaju dvije ženske osobe, iste su ušle u autobus, on ih je pristojno pozdravio s "dobro večer", da bi mu njih dvije na to opsovale majku, nakon toga ih je pitao za karte, nisu mu htjele pokazati karte, već su cijelo vrijeme na njega galamile, psovale ga i pitale zbog čega autobusa nema već dvije večeri. Rekao im je da odu u stražnji dio autobusa i da šute, na što su mu odgovorile da će one sjediti gdje god hoće i da će govoriti što god hoće, zbog čega je skrenuo s autobusom na prvo ugibalište. Nije točno da bi vikao na jednu putnicu govoreći joj riječi iz optužnog prijedloga, jer to uopće nije njegov način komunikacije, rekao je da razumije zašto su iznervirane, ali to nije imalo veze sa njime. Nije točno da bi vikao na njih i vrijeđao ih pogrdnim riječima. U pisanoj obrani okrivljenik je poricao izvršenje djela prekršaja navodeći da je predmetne zgode doista došlo do incidenta sa navedenom putnicom koja je pogrešno zaključila da on neće zaustaviti autobus na stanici, pa ga je odmah napala riječima :“ koji ima problem da joj ponovno neće stati na stanici“, on ju je upitao da li ima pokaznu kartu, ista mu je odgovorila da kartu ima, ali mu je neće pokazati, nakon čega je sjela iza mjesta vozača i nastavila ga je vrijeđati. Upozorio ju je da prestane vikati, neka sjedne otraga ili on dalje neće nastaviti s vožnjom. Ista je bila ljuta i nije popuštala sa vrijeđanjem, zbog čega on nije mogao nastaviti s vožnjom, pa je izašao iz autobusa, što je putnicu još dodatno razljutilo te je pozvala policiju.
4. Svjedok HR iskazala je da se dobro sjeća predmetnog događaja, bilo je vrijeme E, radila je u popodnevnoj smjeni, i „hvatala“ je autobus koji vozi za Samobor koji je polazio u 22,30 sati. Vidjela je autobus prijevoznika za Samobor i stala je na autobusnu stanicu gdje je čekala zajedno sa još dvije djevojke. Autobus je krenuo, vidjela je da isti neće stati na stanici, potrčala je prema Sveučilišnoj biblioteci i autobus je tada na njezin znak stao, pa su sve tri ušle autobus. Ona je ušla prva i odmah se obratila vozaču riječima:" zašto ne staješ na stanici", da bi na to krenule druge riječi sa njegove strane, isti joj je rekao da izađe van, urlao je cijelo vrijeme, ona je sjela negdje u sredinu autobusa, a okrivljeni je cijelo vrijeme vikao. Dolaskom do Slavonske avenije isti je nasred ceste zaustavio autobus i krenuo je prema njoj, a ona je tada pozvala policiju, nakon čega je okrivljeni pomaknuo autobus na autobusnu stanicu kod Adiko banke. Okrivljenik je bio iznerviran, čitavo je vrijeme vikao, izlazio je iz autobusa i vraćao se natrag u autobus, a vikao je i kada su došli policijski službenici. Policajac joj je rekao da ih okrivljenik ne želi voziti, pa su njih tri putnice otišle na slijedeći autobus. Zbog proteka vremena se ne sjeća što je okrivljenik vikao, sjeća se da je psovao. Upoznata s obranom okrivljenika iskazuje da mu nikada nije opsovala majku, već da ga je samo upitala zbog čega ne staje na stanici. Ističe da je cijelo vrijeme sjedila u autobusu, a okrivljenik je nasrtao na nju vičući i tjerajući ih van.
4.1. Svjedok ĆR u svom je iskazu navela da je predmetne zgode bila u autobusu kojim je upravljao okrivljenik, a kada se autobus zaustavio na stanici kod Lisinskog, u autobus je ušla HR, koja je odmah vozaču autobusa prigovorila zbog čega kasni i zbog čega je stao nakon autobusne stanice. Vozač autobusa joj je nešto bezobrazno odgovorio, a ona je mu je na to odgovorila da se smiri, jer da ga je ona samo nešto lijepo pitala. Nakon toga vozač je zaustavio autobus i rekao da neće voziti dok ona ne izađe iz autobusa, rekao je da će je fizički izbaciti, ako ne izađe sama i tada joj je ona dala mobitel sa kojeg je ista pozvala policiju. Ne sjeća se točno koliko je ljudi u tom trenutku bilo u autobusu, ali je svakako osim njih dvije bilo još putnika. Vozač je zaustavio autobus i izašao iz njega, a ona je ostala sa HR čekati dolazak policije. Na poseban upit navodi da se ne sjeća točno koliko je putnika bilo u autobusu i kada su i kako isti izašli iz autobusa. Po dolasku policije obje su dale svoje iskaze i nakon toga su otrčale na slijedeći autobus.
Upoznata sa iskazom koji je dala 22. prosinca 2021. u kojem je navela da je predmetne zgode čekala na autobusnoj stanici kod Lisinskog dolazak autobusa koji vozi u Samobor, Samoborček, vidjela je nailazak autobusa koji je krenuo ranije s polazne stanice, a dok se autobus približavao stanici izgledalo joj je kao da neće stati na stanici. Gospođa koja je s njom stajala na stanici je vozaču autobusa mahnula da stane, pa je autobus stao nekoliko metara iza stanice. U autobus je prvo ušla ova gospođa, a zatim i ona i njezina poznanica, gospođa je vozača upitala zašto nije stao, on joj je grubo rekao da je stao, ista ga je pitala što se događa s linijom, a vozač je počeo vikati i tražiti ih da izađu. U trenutku kada su ulazile u autobus isti je bio prazan. Tijekom cijele prepirke s ovom gospođom vozač autobusa je vikao i tražio da izađu, rekao je da će voziti samo njezinu poznanicu, a njih dvije da neće voziti, ona mu je rekla da se smiri i da ne viče na gospođu, svjedokinja je navela da se sada sjeća da je sa njom bila kolegica.
4.2. Prilikom suočenja s okrivljenikom svjedok ĆR je iskazala da ostaje kod svega što je navela, dok je okrivljenik, gledajući svjedokinju u oči naveo da je laž sve što je ista iskazala, autobus je bio prazan, a on nije kriv što nije mogao stati točno na stanici. Nije točno da je vikao i vrijeđao nju i HR.
4.3. Svjedok IR, policijski službenik koji je utvrdio prekršaj okrivljenika, iskazao je da se sjeća događaja koji je prijavila gospođa koju je zatekao u autobusu koji je stajao na Slavonskoj aveniji, dok je okrivljenik vozač autobusa, stajao izvan autobusa .Tijekom razgovora sa vozačem autobusa i ovom gospođom utvrdio je da je gospođa tijekom vožnje prigovarala vozaču da kasni i da nije zaustavio autobus na stanici, zbog čega je vozač stao sa strane, rekao joj da ga ometa u vožnji i nije htio voziti dalje. Koliko se sjeća vozač autobusa nije navodio da ga je gospođa vrijeđala, a gospođa je rekla da je vozač autobusa nju vrijeđao, ne sjeća se više kojim riječima. U autobusu su osim ove gospođe bili prisutni i neki putnici, možda dvije ili tri osobe od kojih je samo jedna gospođa posvjedočila događaju. Tijekom intervencije vozač autobusa bio je pristojan i smiren, a gospođa je bila malo uzrujana. Misli da je istu najviše uzrujalo to što vozač autobusa nije htio nastaviti vožnju, a sljedeći autobus je trebao doći tek za sat i pol.
4.4. Uvidom u prekršajnu evidenciju utvrđeno je da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.
4.5. Iz službene zabilješke o dojavi utvrđeno je da je HR **.**.2021. u 22,38 sati telefonom dojavila događaj na Slavonsoj aveniji bb nasuprot HRT-a navodeći da je napada vozač.
5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, imajući u vidu obranu okrivljenika koji je poricao počinjenje prekršaja te iskaze u postupku ispitanih svjedoka sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj na način na koji mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret.
5.1. Okrivljenik u svojoj obrani poriče počinjenje prekršaja navodeći da niti je vikao na HR niti ju je vrijeđao riječima navedenim u optužnom prijedlogu. Iz iskaza svjedoka policijskog službenika proizlazi da je okrivljenik tijekom njegove intervencije bio pristojan i smiren, dok je HR bila uzrujana. Ovakav iskaz svjedoka policijskog službenika, koji je ocijenjen objektivnim i uvjerljivim, suprotan je iskazu svjedokinje HR u djelu u kojem ista navodi da je okrivljenik bio iznerviran, da je čitavo vrijeme vikao, izlazio iz autobusa i vraćao se natrag u autobus, a vikao je i kada su došli policijski službenici. Iskaz svjedokinje HR u ovom djelu nije u svom iskazu potvrdila niti ĆR. Iz iskaza ove svjedokinje nije utvrđeno da je okrivljenik izgovorio riječi koje su mu optužnim prijedlogom stavljene na teret, budući da ista u svom iskazu navodi da je okrivljenik HR, na njezin prigovor zašto autobus kasni i zašto nije stao na autobusnoj stanici, odgovorio nešto bezobrazno. Provedenim dokaznim postupkom, na osnovi sudu dostupnih dokaza, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi tijek predmetnog događaja, jer okrivljenik u svojoj obrani poriče počinjenje prekršaja, a iz iskaza u postupku ispitanih svjedoka nije bilo moguće utvrditi da bi okrivljenik remetio javni red i mir u autobusu na način opisan u optužnom prijedlogu.
6. Slijedom navedenog, sud je, u nedostatku dokaza, a primjenom načela „in dubio pro reo“, temeljem čl.182.točke 3. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio od optužbe nalazeći da nije dokazano da bi počinio prekršaj za koji se optužuje.
7. Kako je okrivljenik oslobođen optužbe, to je shodno tome odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Zagreb, 31. srpnja 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Ivana Kraljić
Andrea Krelja Tovarac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostavna naredba:
1. Okrivljenik: SR, [adresa]
2. tužitelj: PU zagrebačka, VIII. Policijska postaja Zagreb
3. spis
