P-5598/2024-65

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja EP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Braće [adresa], zastupanog po punomoćnici Vedrani Spagnol, odvjetnici u Malom Lošinju, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Kalauza, odvjetnika i punomoćnice tuženika Azre Ćustović, odvjetnici, a po objavi presude dana 31. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 628-50-4009232 koja glasi: " Utvrđuje se ništetnom odredba članak 2. Ugovora o kreditu broj 628-50- 4009232 sklopljenog između tužitelja UP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika RAIFFEISEN AUSTRIA d.d. (OIB :53056966535) Zagreb, Magazinska cesta 69 dana 30. 3. 2007. u Zagrebu koja glasi: " Redovna kamata 5,20% (pet zarez dvadeset posto) godišnja, promjeniva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja u trenutku sklapanja ovoga ugovora iznosi 15 % ( petnaest posto ) godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje korisnik kredita duguje temeljem ovoga Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima. " te odredba članak 7. istoga Ugovora koja glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za cHF, važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita " pa te odredbe Ugovora i svaka naknadna izmjena Odluke banke Kreditora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana odnosno tužitelja i tuženika…".

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju EP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati s osnove ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i odredbi ugovora u kojoj je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF i u dijelu gdje je ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu CHF po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja ukupni preplaćeni iznos od 4.317,88 EUR, odnosno iznos od 1.794,02 EUR na ime preplate kamata i 2.523,85 EUR na ime preplate tečaja sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose preplate kamate od dana njihova dospijeća do isplate kako slijedi:

- na iznos od 1,86 EUR od 31.5.2007. pa do isplate,

- na iznos od 2,92 EUR od 30.6.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,99 EUR od 31.7.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,22 EUR od 31.8.2007. pa do isplate,

- na iznos od 3,54 EUR od 30.9.2007. pa do isplate,

- na iznos od 3,82 EUR od 31.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 6,37 EUR od 30.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 7,14 EUR od 31.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR od 31.1.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 29.2.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,53 EUR od 31.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,28 EUR od 30.4.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,77 EUR od 31.5.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,19 EUR od 30.6.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,88 EUR od 31.7.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,75 EUR od 31.8.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,16 EUR od 30.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 3,17 EUR od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,16 EUR od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR od 30.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 119,10 EUR od 31.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 40,75 EUR od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 206,78 EUR od 31.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 8,27 EUR od 28.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 4,84 EUR od 31.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 5,49 EUR od 30.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,77 EUR od 31.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 2,16 EUR od 31.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 8,54 EUR od 31.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,55 EUR od 30.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 21,39 EUR od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,30 EUR od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 3,02 EUR od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,71 EUR od 28.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 18,96 EUR od 31.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 18,37 EUR od 30.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR od 31.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 8,55 EUR od 30.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 22,86 EUR od 31.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 29,34 EUR od 30.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,26 EUR od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 14,17 EUR od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 11,47 EUR od 31.1. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR od 29.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 242,59 EUR od 31.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 10,86 EUR od 31.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 16,29 EUR od 30.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 15,91 EUR od 31.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 16,99 EUR od 31.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 19,34 EUR od 30. 9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 16,84 EUR od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 15,64 EUR od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 16,47 EUR od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 21,20 EUR od 31.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 17,19 EUR od 28.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 16,84 EUR od 31.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 18,41 EUR od 30.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 23,30 EUR od 31.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 23,42 EUR od 30.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 22,22 EUR od 31.7.2013. pa do isplate,

- na iznos od 20,30 EUR od 31.8.2013. pa do isplate,

- na iznos od 19,01 EUR od 31.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 0,78 EUR od 30.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 28,06 EUR od 28. 2.2014. pa do isplate,

- na iznos od 11,63 EUR od 31.3.2014. pa do isplate,

- na iznos od 442,25 EUR od 30.4.2014. pa do isplate

te na pojedinačne iznose preplate tečaja kako slijedi od dana njihova dospijeća pa do isplate:

- na iznos od 1,88 EUR od 31.3.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,57 EUR od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,76 EUR od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR od 31.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,05 EUR od 28.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,09 EUR od 31.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 12,46 EUR od 30.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,46 EUR od 31.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,24 EUR od 30.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,83 EUR od 31.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,00 EUR od 31.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,90 EUR od 30.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,72 EUR od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,93 EUR od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 11,70 EUR od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,23 EUR od 31.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,65 EUR od 28.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,07 EUR od 31.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,43 EUR od 30.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,69 EUR od 31.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,65 EUR od 30.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,40 EUR od 31.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,29 EUR od 31.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 30,91 EUR od 30.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,08 EUR od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 35,16 EUR od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 45,45 EUR od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 38,16 EUR od 31.1.2011. pa do isplate,

-na iznos od 40,72 EUR od 28.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 37,47 EUR od 31.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 38,05 EUR od 30.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,84 EUR od 31.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 53,18 EUR od 30.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,70 EUR od 31.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 58,79 EUR od 31.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 52,31 EUR od 30.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,61 EUR od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 51,12 EUR od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 54,20 EUR od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 56,90 EUR od 31.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,26 EUR od 29.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,40 EUR od 31.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,65 EUR od 30.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 57,51 EUR od 31.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,07 EUR od 30.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,45 EUR od 31.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,36 EUR od 31.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 53,02 EUR od 30.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,52 EUR od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 56,72 EUR od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 55,87 EUR od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 51,16 EUR od 31.1.2013. pa do isplate

- na iznos od 55,16 EUR od 28.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,51 EUR od 31.3.2013. pa do isplate,

- na iznos od 53,95 EUR od 30.4.2013. pa do isplate,

- na iznos od 49,06 EUR od 31.5.2013. pa do isplate,

- na iznos od 48,93 EUR od 30.6.2013. pa do isplate,

- na iznos od 50,13 EUR od 31.7.2013. pa do isplate,

- na iznos od 52,06 EUR od 31.8.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,72 EUR od 30.9.2013. pa do isplate,

- na iznos od 53,35 EUR od 31.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 54,32 EUR od 30.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 55,43 EUR od 31.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 56,04 EUR od 31.1.2014. pa do isplate,

- na iznos od 57,56 EUR od 28.2.2014. pa do isplate,

- na iznos od 57,09 EUR od 31.3.2014. pa do isplate

po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od:

-0,01 EUR za zateznim kamatama tekućim od 31.7.2013. pa do isplate,

-0,04 EUR za zateznim kamatama tekućim od 31.1.2009. pa do isplate,

-0,01 EUR za zateznim kamatama tekućim od 31.8.2012. pa do isplate,

-0,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30.6.2013. pa do isplate,

-0,01 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31.7.2013. pa do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.157,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 31. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog u toč. III. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 30. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 628-50-4009232 na iznos od 17.508,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja, a kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom otplate promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Ističe kako je odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamata sukladno odluci Banke o kamatnim stopama, a prema odredbi čl. 7. ista se kao i anuitet u cjelini obračunava u CHF prema otplatnom planu. Tužitelj nije bio upoznat sa Odlukom banke niti mu je objašnjena metoda izračuna kamate, a nije bio upoznat niti sa činjenicom što sve to znači i koje posljedice može imati po tužitelja kao korisnika kredita. Tužitelj nije bio u položaju ravnopravnog pregovarača o uvjetima promjene kamatnih stopa niti vezanosti anuiteta za valutnu klauzulu. Prema iznesenom tužitelj smatra da su navedene odredbe toga ugovora ništetne pozivom na odredbu čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača do 6.8.2007. godine, a nakon toga na odredbu 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, kao i na odredbe Zakona o obveznim odnosima koji se primjenjuje kao lex generalis. Poziva se na pravna utvrđenja u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesenoj u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Ističe da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (čl. 7. Ugovora) i promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 2. Ugovora). Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnom odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 25.000,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka.

1.1. Tužitelj je u podnesku od 28. svibnja 2025. preinačio tužbu u dijelu u kojem potražuje preplaćeni iznos po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, budući da je povećao tužbeni zahtjev. Sud je navedenu preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužitelj je tužbeni zahtjev specificirao nakon provedenog financijskog vještačenja, odnosno nije ga mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako se iz historijata tužbe dade zaključiti kako je tužitelj stava da je ovaj postupak samo formalne naravi te da povreda interesa pojedinačnog potrošača direktno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Takav stav tužitelja je neosnovan. Tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na auto kredite. Tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Tuženik ističe da je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba kojom je ugovorena valutna klauzula sadržana je u čl. 1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznos anuiteta izražen u CHF. Tuženik je tužitelju prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem kojiH je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom, već s promjenjivom kamatnom stopom (što tužitelj ne spori), tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik posebno ukazuje i na odredbe ZIDZPK kojima je propisana konverzija kredita vezanih uz valutnu klauzulu u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Neosnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od dana dospijeća svakog pojedinog anuiteta. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-10128/2019-47 od 23. svibnja 2024., utvrđene su ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.482,43 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznos do isplate (toč. II izreke). Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.407,58 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja presude do isplate. Točkom IV. izreke presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa dosuđenog u toč. III. izreke, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od donošenja presude do isplate. Rješenjem sadržanim u presudi dopuštena je preinaka tužbe.

3.1. Povodom žalbe tuženika podnijete protiv navedene presude, Županijski sud u Vukovaru je rješenjem poslovni broj Gž-421/2024-3 od 16. rujna 2024. uvažio žalbu tuženika kao osnovanu te presudu i rješenje ukinuo i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, s time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

3.2. U naprijed navedenoj odluci višeg suda navedeno je da u žalbi tuženik između ostaloga ističe kako zbroj pojedinačnih, mjesečnih iznosa, unutar ukupno dosuđenog iznosa nije jednak dosuđenom iznosu, već je veći te obzirom da sud navodi kako prihvaća nalaz i mišljenje vještaka nije jasno na koji način utvrđuje dosuđeni iznos u izreci presude. Prvostupanjska presuda u pogledu razloga koji se odnosi na razliku u visini dosuđenog iznosa u odnosu na pojedinačne mjesečne iznose navedene u izreci pobijane presude temeljem preinačenog tužbenog zahtjeva tužitelja nema nikakve razloge. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će imajući u vidu ranije navedeno ponovno donijeti pravilnu i zakonitu odluku i pri tome dati jasne razlog o svim odlučnim činjenicama, a posebno u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te pri tome voditi računa da zbroj pojediničnih mjesečnih iznosa mora odgovarati ukupnom iznosu utvrđene preplate.

3.3. U ponovnom postupku ovaj sud je imao u vidu uputu višeg suda sadržanu u navedenoj odluci.

4. Sud je u ponovnom postupku izveo već ranije izvedene dokaze pa je izvršio uvid Ugovor o kreditu (stranica 5-9 spisa), otplatnu tablicu (stranica 10-12 spisa), presliku naloga za plaćanje (stranica 13-40 spisa), zahtjev za kredit (stranica 59 spisa), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1.12.2006. do 31.3.2007.(stranica 60-61 spisa), tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF (stranica 62 spisa), stručni članak "Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli" (stranica 81-93 spisa), stručni članak "Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse" (stranica 94-102 spisa), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Moniki Stanić iz UNIS REVIZIJA d.o.o., proveo dopunsko financijsko vještačenje, proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke te saslušanjem svjedoka JP i ŠP. Sud je u ponovnom postupku proveo i dopunsko vještačenje po navedenom vještaku radi utvrđenja samo tzv. "pozitivnih razlika".

5. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 17.508,99 CHF, prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja te uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20 %, s rokom otplate od 84 mjeseca. Sporno je li ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te pravo tuženika mijenjati kamatnu stopu i time povećavati mjesečne anuitete. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupala zastara potraživanja.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. ZPP, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

8. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko sadržaja sporne odredbe kredita sud je saslušao svjedokinju JP, svjedoka ŠP i tužitelja. Svjedokinja JP je iskazala kako tužitelju nije bila osobni bankar niti je s njim pregovarala o uvjetima kredita. Svjedok ŠP je iskazao kako poznaje tužitelja i oni su 2007. zajedno radili u auto školi, poznato mu je da je tužitelj u to vrijeme podigao kredit za kupnju auta, koji mu je služio za osobne potrebe, zna da mu je rata kredita rasla. On je bio jamac po tom kreditu, ugovor je zaključen u Rijeci u tuženoj banci, njih dvojica su bili u toj banci, ugovor je možda djelomično pročitao, ugovor je potpisao. On njegov kredit nije otplaćivao. Oni o uvjetima kredita nisu pročitali. On se ne sjeća da li su tužitelju odredbe ugovora bile jasne, razumljive i uočljive. Što se tiče njegove svjesnosti da se u konkretnom slučaju radi o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i u valuti CHF može reći da u to vrijeme nije baš bio financijski pismen, on je više vjerovao tužitelju i banci. Taj dan kada su bili u banci, tužitelj nije tražio pojašnjenje odredbi ugovora. Oni kada su došli u banku ugovor je već bio pripremljen. Tužitelj je iskazao kako je odlučio kupiti automobil i otišao je u jednu auto kuću na Krku, tamo je našao automobil koji mu se sviđa i rekao je da bi automobil kupio na kredit i u toj auto kući su mu ponudili kredit preko tužene banke, rekli su mu da je kredit u valuti CHF i da je povoljan i da je to stabilna valuta, oni su u toj auto kući rekli da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali mu nisu rekli što može utjecati na promjenu kamatne stope ili tečaja. Povodom tog ugovora o kreditu išao je u banku u Rijeku, kada je tamo došao, papiri su bili spremni i on je ugovor potpisao. U banci nije s nikim razgovarao o uvjetima kredita. Nakon dvije godine mu se počela mijenjati rata, tako da je postupno rasla, o razlozima te promjene nisu ga iz banke obavijestili, on nije tražio od banke da mu objasne razloge te promjene. On je osobno otplaćivao kredit, automobil mu je služio za osobne potrebe. On ugovor nije pročitao, bilo je puno stranica, nije mu bilo ponuđeno da bira između više kredita CHF, EUR, kuna. To je bilo prije 15 godina, njemu je bilo važno da kupi automobil, nije išao za tim da bi se možda mijenjala rata, imao je povjerenja u banku. Kada je bio u auto kući nije uopće bilo spomenuto da bi se mogao podignuti kredit u eurima pa niti o uvjetima takvih ugovora. On banci nije prigovarao kada je došlo do povećanja rate.

8.1. Sud prihvaća iskaz svjedoka ŠP i iskaz tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim, budući da isti imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza navedenog svjedoka i tužitelja nije ničim doveden u sumnju.

8.2. Iskaz svjedokinje JP sud nije posebno cijenio obzirom da naprijed navedena svjedokinja čije je saslušanje izvedeno nije sudjelovala u pregovorima sa tužiteljem oko sklapanja samog ugovora o kreditu niti je potpisnik istog pa stoga nema saznanja od sklapanju istog, već je ista iskazivala o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora pa stoga saslušanje takvog svjedoka nije prikladan dokaz za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču u postupku sklapanja osporenog ugovora (tako i u odlukama USRH broj: U-III- 2267/2019 i broj: U-III-1085/2021). Sud nije provodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu budući da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (tako i u rješenju USRH broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

9. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

10. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 30. ožujka 2007. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

11. Iz provedenih dokaza, a imajuću vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu).

12. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO. U odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, ali time nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom toga, utvrđeno je kako predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, a niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga, po ocjeni ovog suda, sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istima istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužitelju je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo mu je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Stoga tužitelj kao potrošač nedvojbeno nije imao utjecaja na sadržaj predmetne odredbe (cijenu), pa je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

13. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo ga i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF.

14. Odredbom čl. 3. st. 1. ZZP propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno da je isti namijenjen kupnji rabljenog vozila. Tužitelj je isti zaključio kao fizička osoba, izvan svog zanimanja, svoje poslovne aktivnosti i poduzetničke djelatnosti. Teret dokaza da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio u svrhu koja je namijenjena njegovom zanimanju, odnosno njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tuženiku pa kako tuženik na tu okolnost nije preložio provođenje bilo kakvih dokaza, niti takva činjenica proizlazi iz provedenih dokaza, to sud istaknuti prigovor ocjenjuje neosnovanim.

15. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323 st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Ujedno je tuženik ostvario korist glede plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

16. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Moniki Stanić iz UNIS REVIZIJA d.o.o. Dopunsko vještačenje je provedeno radi utvrđenja tzv. pozitivnih razlika. Vještak je u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 22. studenog 2024. izračunala preplaćeni iznos kredita s osnove valutne klauzule ukoliko se tečaj CHF valute u trenutku realizacije kredita uzme kao važeći tečaj, a uzimajući u obzir samo tzv. pozitivne razlike. Vještak je izračunala da ukupno potraživanje tužitelja glede tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta, iznosi ukupno 2.523,85 EUR. Vještak je u svom dopunskom nalazu i mišljenju izračunala preplaćeni iznos kredita s osnove promjenjive kamatne stope, ukoliko se početno ugovorena kamatna stopa od 5,20 % uzme kao važeća kamatna stopa. Vještak je izračunala da ukupno potraživanje tužitelja temeljem promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na ime razlike obračunatih kamata primjenom ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje iznosi 1.794,02 EUR. Na dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 22. studenog 2024. stranke nisu imale primjedbi, a na nalaz i mišljenje od 16.6.2020. tuženik je imao primjedbi navodeći da nema prigovora na matematički izračun vještaka, no ističe da isti ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit, iako je nesporno predmetni krediti vezan uz valutu CHF te su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Na navedeno se vještak očitovao podneskom od 4.3.2022. navodeći kako je njegov zadatak bio očitovati se na okolnost visine potraživanja prema navodima tužbe. Istaknute primjedbe tuženika sud smatra irelevantnima, obzirom da je zadatak vještaku postavljen sukladno utvrđenjima iz kolektivnog spora te je vještak izradio nalaz i mišljenje sukladno zadatku koji mu je sud odredio. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Ujedno se ističe kako je tuženik u podnesku od 18.5.2023. naveo kako vještaka nije potrebno pozivati na ročište. 16.1. Dakle, upravo na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 2.523,85 EUR, a utvrđeno je i da je tužitelj zbog povišenja kamatne stope na temelju ništetne ugovorne odredbe preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 1.794,02 EUR, kako je zatraženo specificiranim tužbenim zahtjevom prema podnesku tužitelja od 28. svibnja 2025. Na te iznose dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u t. II. izreke ove presude, sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO).

16.1. Pritom valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika tj. za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od prodajnog tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita, neovisno o tome što je provedeno dopunsko financijsko vještačenje radi utvrđenja istih. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik pa ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos. Pritom se ukazuje i na shvaćanje VSRH navedeno u odluci poslovni broj Rev- 549/23 od 18.12.2023. u kojoj VSRH zauzeo jasan stav u vezi negativnih razlika i naveo da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Isto to vrijedi i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st. 6. ZPP. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. U konkretnom slučaju tuženik nije niti istaknuo prigovor prijeboja. Dakle, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.

16.2. Odluka u toč. III. izreke donijeta je imajući u vidu pojedinačne iznose navedene u t. II. izreke ove presude, odnosno tabelirani prikaz koji je sastavni dio dopunskog nalaza i mišljenja vještaka u kojem je utvrđen iznos pretplate pojedinih iznosa pa je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u kojem od tuženika potražuje isplatu pojedinih iznosa koji mu ne pripadaju. Također se napominje kako je tužitelj glede pojedinih iznosa na koje teku zatezne kamate zatražio manje nego mu pripada, odnosno manje od ukupno zatraženog iznosa (zatražio je kamate na iznos od 55,51 EUR umjesto na iznos od 55,52 EUR tekuće od 31.3.2013. pa do isplate, kamate na iznos od 56,04 EUR umjesto na iznos od 56,11 EUR tekuće od 31.1.2014. pa do isplate), dok nije zatražio zatezne kamate na iznos od 1,49 EUR tekuće od 11.2.2008., iako bi mu one pripadale, no po ocjeni ovog suda to ne utječe na osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva jer je zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa na koji tužitelj potražuje zatezne kamate manji od ukupno dosuđenog, odnosno zatraženog iznosa (a nije veći) pa je tužitelju dosuđeno kako je zatražio.

17. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te za potraživanje tužitelja na temelju ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude posl. br. Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena poštom, preporučenom pošiljkom 13. lipnja 2019., te je preinačena podneskom od 9. listopada 2020., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR temeljem Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podnesaka od 4.11.2019., 15.1.2020., 9.10.2020., 16.1.2024., 28. 5.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1.) za svaki navedeni podnesak, trošak zastupanja na ročištima održanim 21.1.2020., 20.4.2021., 4.4.2024., 3.7.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1.) za svako navedeno ročište. Za zastupanje na ročištu održanom 7.11.2019. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 9. toč. 5. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, budući da je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen. Za podnesak od 21.10.2024. priznat mu je trošak u iznosu od 50,00 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife, odnosno 25 % nagrade iz Tbr 7. toč. 1. Tarife, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kategoriji "ostalih" podnesaka u parničnom postupku. Sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troška za sastavljanje navedenog podneska tužitelj je odbijen. Za svaku navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 79,63 EUR, trošak uplate predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR te trošak uplate predujma za provođenje dopunskog financijskog vještačenja u iznosu od 187,50 EUR. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

18.1. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 23.9.2019. kojim isti izvještava kako je uplatio sudsku pristojbu na tužbu, budući da uplatu sud provjerava putem e spisa. Za pristup na ročište od 7.9.2020. nije mu priznat trošak, budući da na isto ročište nije pristupila punomoćnica niti zamjenički punomoćnik tužitelja. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podnesaka od 19.2.2020. i 22.1.2025. kojim isti izvještava sud kako je uplatio predujam za financijsko vještačenje, budući da uplatu sud sam provjerava putem računovodstva ili Ipis financijske kartice predmeta. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podneska od 12.10.2020. kojim dostavlja zamjeničku punomoć za zastupanje tužitelja, budući da je istu zamjenički punomoćnik mogao predati na raspravi. Nije mu priznat niti trošak sastavljanja podnesaka od 7.12.2020. i 19.4.2021. budući da isti, s obzirom na svoj sadržaj nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu, 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Vukovaru.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici Vedrani Spagnol, odvjetnici

2. tuženiku po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku