Poslovni broj: Povrv-45/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja BIGROM d.o.o. u stečaju Gospić, Kukljić 65, OIB: 25104092057, kojeg zastupa Nenad Nedeljković, odvjetnik iz Rijeke, Dolac 8 protiv tuženika GB LIKA d.o.o. Gospić, Crikvenička ulica 5, OIB: 69673934947, kojeg zastupa Karlo Blažan, odvjetnik iz Zagreba, Mažuranićev trg 8, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 18. lipnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nenada Nedeljkovića, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 31. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića poslovni broj: Ovrv-3156/2023 od 4. siječnja 2024. godine kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 21.289,24 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 20.998,13 EUR od 16. studenoga 2022. godine do isplate,

- na iznos od 291,11 EUR od 1. prosinca 2022. godine do isplate,

sve po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 833,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (čl. 29. st. 2 ZOO-a) koje na taj iznos teku od 4. siječnja 2024. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.134,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu utužio iznos od 20.998,13 EUR po računu br. 71-BIG-48050 i iznos od 291,11 EUR po računu br. 72-BIG-48050 zajedno s potraživanjem s osnova zakonskih zateznih kamata.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borisa Zdunića iz Gospića, poslovni broj Ovrv-3156/2023 od 4. siječnja 2024. godine naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa i nadoknada nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 833,61 EUR.

3. Tuženik je u prigovoru osporio osnovanost i visinu potraživanja. Naveo je da nema nepodmirenih dugova prema tužitelju.

4. Tužitelj je uz podnesak od 22. studenoga 2024. godine dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoje potraživanje.

5. Rješenjem poslovni broj Povrv-16/2025 od 14. veljače 2025. godine, Općinski sud u Gospiću oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje te je predmet ustupljen ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

6. Rješenjem od 27. ožujka 2025. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje. Postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Sud je pozvao stranke da iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve/navode i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica sukladno odredbi čl. 299. a st.1 ZPP-a.

7. U podnesku od 28. ožujka 2025. godine tužitelj je naveo da je tuženik preuzimao u više navrata robu od tužitelja vozilima čije su registarske oznake navedene na otpremnicama. Vozači da su pritom potvrdili preuzimanje određene količine agregata (pijeska za beton). Vaganje da je vršio zaposlenik tužitelja ĆA, a da je na kamione robu utovarivao zaposlenik tužitelja GA. Otpremnice da je vodila, ažurirala i fakturirala zaposlenica tužitelja ZA. Cijena po izdanim računima da se temelji na službenim cijenama tužitelja. Utuženi računi da nisu nikada osporavani i da tuženik nije isticao primjedbe ni na količinu, a niti na kvalitetu robe. Predložio je pribavu podataka od Porezne uprave o odbitku pretporeza kao i provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te saslušanje svjedoka ZA, ĆA, PA i stečajnog upravitelja tužitelja TA.

8. Po prijedlogu za određivanje prethodne mjere, istaknutom u podnesku od 24. travnja 2025. godine, sud je donio rješenje o razdvajanju te u razdvojenom postupku, koji se vodio pod poslovnim brojem R1-39/2025, prihvatio prijedlog za osiguranje.

9. Tuženik je u podnesku od 30. travnja 2025. godine potvrdio postojanje poslovnog odnosa između stranaka. Naveo je da je uz kupoprodaju šljunka između stranaka bila ugovorena i usluga betonare odnosno da je tuženik kod tužitelja imao zakupljeno miješanje betona u koju svrhu da je kod tužitelja na skladištu ostalo bar dva silosa cementa u vlasništvu tuženika. Tužitelj da je uredno izvršavao uslugu betonare o čemu da se vodila evidencija. Po otvaranju stečajnog postupka nad tužiteljem da su radovi vezani uz uslugu betonare obustavljeni. Tužitelj da je odbio vratiti tuženiku cement i da nije uračunao vrijednost cementa u tuženikov dug prema tužitelju. Navedeno da se pokušalo sporazumno riješiti s bivšim stečajnim upraviteljem tužitelja DA, ali da je dogovor o tome izostao. Na iznijete okolnosti predložio je saslušanje zastupnika po zakonu tuženika ČA, saslušanje DA te provođenje očevida ne licu mjesta kao i građevinsko-financijsko vještačenje.

10. Na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu održanim18. lipnja 2025. godine tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva. Istaknuo je da je iz pribavljenog podatka od Porezne uprave vidljivo da je tuženik koristio odbitak pretporeza po utuženim računima. Smatra da je dostavom pisane dokumentacije dokazana okolnost isporuke agregata, a da tuženik činjenicu plaćanja nije dokazao. Istaknuo je da tuženik nije vršio prijave potraživanja u stečajni postupak otvoren nad tužiteljem.

11. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

13. Nesporno je između stranaka da su bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o kupoprodaji agregata (pijesak za beton) iz čl. 376. st. 1 i 2 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22,155/23) i to tužitelj u svojstvu prodavatelja, a tuženik u svojstvu kupca.

14. Nesporna je okolnost da je tužitelj izvršio isporuku robe tuženiku prema otpremnici na str. spisa 114 u vezi koje izdan račun br. 72-BIG-48050 (str. spisa 37 i 113) i otpremnicama na str. spisa 116-168 u vezi kojih je izdan račun br. 71-BIG- 48050 (str. spisa 39 i 115).

15. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu cijene za isporučenu robu s obzirom na tuženikov prigovor da je između stranaka postojao i poslovni odnos u vezi isporuke betona te činjenice da je prema navodima tuženika kod tužitelja ostao tuženikov cement na skladištu.

16. U vezi istaknute primjedbe da je postojao i poslovni odnos iz ugovora o djelu u vezi usluga betonare ističe se da navedeno ne utječe na utvrđenu činjenicu da je na strani tuženika, a vezano za dokazanu isporuku agregata, nastala obveza plaćanja kupoprodajne cijene obračunate po utuženim računima. Kako nema dokaza da bi u odnosu na izdane račune bile isticane primjedbe kako u pogledu količine isporuke tako i kvalitete isporučene robe, utvrđeno je da je tuženik dužan platiti tužitelju obračunatu cijenu. Stoga su računi 72-BIG-48050 i 71-BIG-48050 prihvaćeni kao vjerodostojne isprave koje istinito i vjerno prikazuju poslovni odnos između stranaka. Navedeno nalazi potvrdu i u činjenici da je tuženik utužene račune proknjižio u svojim poslovnim knjigama te po istima iskoristio odbitak pretporeza, a kako to proizlazi iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Gospić, Ispostava Gospić Klasa: 410-19/25-

02/25, Ur.br. 513-07-09-01/25-2 od 15. travnja 2025. godine (str. spisa 173).

17. Budući da tuženik u predmetnom postupku nije istaknuo konkretno protupotraživanje, a niti precizirao drugu vrstu prigovora valjalo je primjenom odredbe čl. 438. st. 1 ZOO-a tužbeni zahtjev ocijeniti pravno osnovanim i primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na neplaćeni iznos glavnice temelji se na primjeni čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a i činjenici utvrđenog dospijeća novčane obveze koja je utvrđena uvidom u utužene račune (str. spisa 8 i 9).

19. Budući da su u postupku utvrđene sve bitne činjenice iz dostavljenih pisanih isprava valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka ZA, ĆA, zastupnika po zakonu stranaka; na strani tužitelja stečajnog upravitelja TA, a na strani tuženika ČA kao i saslušanjem svjedoka DA uz provođenje očevida na licu mjesta i financijsko-građevinsko vještačenje.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su priznati nastali troškovi ovrhe zbog čega je primjenom č. 451. st. 3 ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke. U odnosu na preostali parnični trošak tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 22. studenoga 2024. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.), sastav podneska od 28. ožujka 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom i ročištu za glavnu raspravu od 18. lipnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 375,00 EUR i sudske pristojbe za presudu 259,34 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i pripadajućoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 31. srpnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.