Posl. br. P-46/2025-

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9

20 350 Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 11. srpnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika i zakonskog zastupnika tužene CŠ, dana 31. srpnja 2025 godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Tuzibelj, pašnjak, površine 21678 m2, i to baš dijela koje je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u nalazu i mišljenju od 11. lipnja 2025. godine, skici lica mjesta na dan očevida, M 1:500, k. o. [katastarska općina] (prilog 1.), prikazao kao lik omeđen slovima: A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, A, površine 1082 m2, pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti parcelaciju navedene katastarske čestice, na način da se od opisanog dijela te katastarske čestice formira nova katastarska čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.

II. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Tuzibelj, pašnjak, površine 21678 m2, i to baš dijela koje je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u nalazu i mišljenju od 11. lipnja 2025. godine, skici lica mjesta na dan očevida, M 1:500, k. o. [katastarska općina] (prilog 1.), prikazao kao lik omeđen slovima: S, T, U, V, W, X, Y, Z, AA, AB, AC, AD, AE, AN, AO, AP, S, površine 427 m2, pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti parcelaciju navedene katastarske čestice, na način da se od opisanog dijela te katastarske čestice formira nova katastarska čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.

III. Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisane u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Njiva, šuma, površine 3279696 m2, i to baš dijela koje je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u nalazu i mišljenju od 11. lipnja 2025. godine, skici lica mjesta na dan očevida, M 1:500, k. o. [katastarska općina] (prilog 1.), prikazao kao lik omeđen slovima:

AE, AF, AG, AH, AI, AJ, AK, AL, AM, AN, AE, površine 113 m2, pa je na temelju ove presude ovlašten odmah zatražiti parcelaciju navedene katastarske čestice, na način da se od opisanog dijela te katastarske čestice formira nova katastarska čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na toj novoosnovanoj katastarskoj čestici s imena Republika Hrvatska, uz istodobnu uknjižbu toga prava na svoje ime, za cijelo.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je isključivi izvanknjižni vlasnik, računajući i vrijeme posjedovanja njegovih prednika, više od 170 godina neprekidno pošten, miran i istinit posjednik dijelova nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisanih:

- u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Tuzibelj, pašnjak, površine 21678 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 24. srpnja 2024. godine, prikazao kao lik omeđen slovima: A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, Q, R, S, AB, AC, AD, A, površine 1608 m2

- u zemljišnoknjižnom ulošku broj: [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Njiva, šuma, površine 3279696 m2, i to baš dijela koji je Marko Vukša iz Metkovića, dipl. ing. geod., stalni sudski vještak za geodeziju, u skici lica mjesta, k. o. [katastarska općina], M 1:500, izrađenoj 24. srpnja 2024. godine, prikazao kao lik omeđen slovima S, T, U, V, W, X, Y, Z, AA, AB, S, površine 113 m2.

Opisano zemljište tužitelju je 1980. godine usmenom i odmah u cijelosti realiziranom darovnom pogodbom darovao njegov sada pok. otac GŠ pok. ČŠ, koji je taj dio nekretnina, također temeljem usmene i odmah u cijelosti realizirane darovne pogodbe, dobio na dar početkom pedesetih godina 20. stoljeća od svoje majke RŠ. Do svoje smrti 1985. godine, tužiteljev otac živio je s tužiteljem u obiteljskoj kući koja se nalazi na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čiji je vlasnik tužitelj, a koja nekretnina neposredno graniči s kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U tužiteljevu vlasništvu je i kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja također neposredno graniči s kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a na kojoj se nalaze potporni zidovi, koje tužitelj redovito održava u svrhu zaštite od rasipanja i ispiranja zemlje do kojeg bi moglo doći djelovanjem kiša, a što bi ugrozilo njegovu obiteljsku kuću i okućnicu. Ni tužiteljeva oca GŠ, ni tužitelja, a ni njihove prednike, nikada nitko nije smetao u mirnom posjedovanju opisanog zemljišta, koje je djelomično omeđeno suhozidom. Na predmetnom zemljištu su se prije nalazile dvije štale i svinjac, u kojima su tužiteljevi prednici držali stoku, a tu su imali i dimaru te kokošinjac, a koje objekte je tužitelj porušio. Drugi dio opisanog zemljišta korišten je kao vrt u kojem se sadilo razno povrće, uz koji su držali stogove sijena. Na dijelu toga zemljišta bili su zasađeni šipci sladunci. U zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao vlasnica kat. čest. br. [katastarska čestica], Njiva, šuma, površine 3279696 m2, i kat. čest. br. [katastarska čestica], Tuzibelj, pašnjak, površine 21678 m2, upisana je Republika Hrvatska. U DGU, Područnom uredu za katastar Dubrovnik, Ispostavi za katastar nekretnina Metković, kao posjednik kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vode se Hrvatske šume d.o.o., ĐŠ [adresa] ud. Č, ĐŠ pok. ČŠ, „ C“ i LŠ pok. ĐŠ, a kao posjednik kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vodi se Republika Hrvatska. Hrvatske šume d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, izdale su potvrdu klasa: ST/24- 01/2626, ur. broj: 15-00-05/02-24-03 od 8. listopada 2024. godine, da sporni dijelovi kat. čest. br. [katastarska čestica] i kat. čest. br. [katastarska čestica], nisu obuhvaćeni Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Nova Sela“ za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025. godine. Za predmetna zemljišta nije podnesen zahtjev bivših vlasnika za povrat, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Iz lokacijske informacije klasa: 350-05/24-10/001430, Ur. broj:

2117-23-4/10-24-0003, od 29. listopada 2024. godine, koju je izdala Dubrovačko- neretvanska županija, Upravni odjel za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Metković, proizlazi da se predmetno zemljište nalazi unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja. Dana 16. prosinca 2024. godine tužitelj se Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko-upravnom odjelu, obratio zahtjevom za mirno rješenje spora, kojim je tom državnom odvjetništvu predložio da s njim sklopi nagodbu, kojom će mu Republika Hrvatska priznati pravo vlasništva na opisanim dijelovima kat. čest. br. [katastarska čestica] i kat. čest. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], i kojom će ga ovlastiti da u pogledu tih dijelova označenih katastarskih čestica zatraži osnivanje novih katastarskih čestica, a potom i uknjižbu brisanja prava vlasništva na tim novoosnovanim katastarskim česticama s njenog imena, uz istodobnu uknjižbu tog prava na svoje ime, za cijelo. Dopisom broj: N-DO-57/2024 od 23. prosinca 2024. godine, Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, Građansko-upravni odjel, odbilo je tužiteljev zahtjev kao neosnovan. Slijedom navedenoga, kao izvanknjižni vlasnik predmetnog zemljišta, tužitelj podnosi tužbu i predlaže sudu da nakon provedenog postupka tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe da s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se poziva i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno dopuniti priloženu skicu lica mjesta koordinatama na način da bude pogodna za raspravljanje u sudskom postupku. Predlaže se zatim skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li 2 predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Metkovića kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati Grad Metković, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak postupka.

3. Podneskom od dana 09. srpnja 2025. godine, a nakon što mu je dostavljeno vještvo vještaka mjernika Marka Vukše a na koji tužitelj nije imao primjedbi te je sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

4. Među strankama je sporno da li je tužitelj vlasnik spornih nekretnina, odnosno da li je mogao nasljeđivanjem od oca steći vlasništvo, a njegov prednik steći vlasništvo dosjelošću.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08

- ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu, uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika, te saslušanjem svjedoka i tužitelja.

8. Ocjenom provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je i tužbeni zahtjev osnovan kao u izreci, a takav svoj zaključak sud temelji na sljedećim dokazima i na njima izvedenim zaključcima i primijenjenom pravu.

9. U zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana je Republika Hrvatska (vidljivo iz Zk izvatka), pa je pasivna legitimacija tužene neupitna, obzirom da se radi o tužbi kojom se tužitelj želi upisati vlasnikom, uz istodobno brisanje postojećeg upisanog vlasnika.

10. Iz izvoda iz posjedovnih listova za k. č. [katastarska čestica] i za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da su na iste upisane kao posjed RH.

11. Očevidom na licu mjesta a nakon što je tužitelj pokazao predmetne nekretnine, sud utvrđuje da se predmetne nekretnine nalaze na području Vida pučki zvano [adresa]. Predmetne nekretnine dijeli betonirana cesta, a u pogledu koje ceste tužitelj odustaje od zahtjeva te napominje da će tužbeni zahtjev uskladiti sa dopunom i nalazom mišljenja vještaka kad mu isti bude dostavljen. Prvi dio predmetne nekretnine se nalazi u produžetku kuće tužitelja. Zemljište je kaskadno i omeđeno suhozidima i na njemu rastu masline. Južna granica ovog dijela nekretnine je omeđena zidom i suhozidom čiji završetak na jugo zapadu ujedno predstavlja početak zapadne granice predmetne površine koja na sjeveru završava na sjevernom rubu starog suhozida. Sjeverna granica je definirana južnim rubom betonske ceste. Opisana cjelina je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sjeverna cjelina predmetne nekretnine je u južnom dijelu definirana južnim dijelom betonskoga puta dok je sa sjeverne i zapadne strane granica definirana zidovima i suhozidima što je vidljivo sa skice lica mjesta. U svome zapadnome dijelu cjelina je u naravi voćnjak a u istočnome dijelu nasuti plato. Spomenuta cjelina sastoji se od dijelova kat. čest. [katastarska čestica] u južnom dijelu i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u sjevernom dijelu.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Marka Vukše za geodeziju u prilogu skice lica mjesta između ostalog proizlazi da je na skici lica mjesta prikazano stvarno stanje predmetne nekretnine koju je pokazao tužitelj. Predmetna nekretnina se nalazi u [adresa] na području zvanom [adresa]. Predmetnu nekretninu u dva dijela dijeli betonska cesta. Prvi dio predmetne nekretnine nalazi se u produžetku kuće tužitelja. Zemljište je kaskadno i omeđeno suhozidima i na njima rastu masline. Južna granica ovog dijela nekretnine je omeđena zidom čiji završetak na jugozapadu ujedno predstavlja početak zapadne granice predmetne površine koja na sjeveru završava na sjevernom rubu starog suhozida. Sjeverna granica je definirana rubom betonske ceste. Opisana predmetna nekretnina na prilogu 1. skici lica mjesta označena kao lik

A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,A, površine 1082 m2, predstavlja dio katastarske čestice [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

Drugi dio predmetne predmetne nekretnine je u južnom dijelu definirana južnim dijelom betonskog puta dok je sa sjeverne i zapadne strane granica definirana zidovima i suhozidom. U svom zapadnom dijelu cjelina je u naravi voćnjak a u istočnom dijelu nasuti plato. Opisana predmetna nekretnina je na prilogu 1 skici lica mjesta označena kao lik S,T,U,V,W,X,Y,Z,AA,AB,AC,AD,AE,AF,AG,AH,AI,AJ,AK,AL,AM,AN,AO,AP,S, površine 540 m2, a sastoji se od – dijela katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na skici lica mjesta označena kao lik S,T,U,V,W,X,Y,Z,AA,AB,AC,AD,AE,AN,AO,AP,S površine 427 m2 i dijela katastarske čestice [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] na skici lica mjesta označena kao lik AE,AF,AG,AH,AI,AJ,AK,AL,AM,AN,AE površine 113 m2. Na prilogu 2-fotografijama lica mjesta se vidi predmetna nekretnina na dan očevida, a na prilogu 3. skica lica mjesta na dan očevida M 1:500 sa preklopljenim DOF-om predmetna nekretnina je preklopljena sa Digitalnom orto-foto kartom (Lidar 2022).

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer je isti sačinjen sukladno pravilima znanstvenog pristupa, logike i osobnog iskustva, a temelji se na pravilnoj metodologiji i na objektivnim činjenicama.

14. U konkretnom, iz sadržaja spisa povodom zahtjeva za mirno rješenje spora (NDO 47/24) zahtjev za mirno rješenje spora je tužitelj je podnio tuženiku 16.12.2024. godine, a na koji zahtjev je zz tužene odgovorila dana 23. 12. 2024. godine, pa kako je izostala nagodba između stranaka ovog prijepora, ovaj sud smatra tužbu tužitelja, podnesenu 31.01.2025. godine pravovremenom i u skladu s odredbom čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku.

15. Na području ovog suda je opće poznata činjenica o nesređenosti imovinsko- pravnih odnosa, radi čega je čak i Vlada RH 2000. godine donijela posebnu, nespecifičnu, još uvijek važeću Odluku o mjerama za sređivanje imovinskopravnog, geodetsko-katastarskoga i gospodarskoga stanja u dolini rijeke Neretve „Narodne novine“ br. 126/00 (koja Odluka je obuhvatila i područje k. o. [katastarska općina]) a koja Odluka je bila povod za početak većeg broja novih katastarskih izmjera na području Općinskog suda u Metkoviću, a kojih cilj je bio između ostalog i obnova zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. (koja čeka svoj red nakon izvršene nove geodetske izmjere).

16. Već sama takva u biti neuobičajena Odluka, i pored općepoznate činjenice nesređenosti zemljišnih knjiga, govori čvrsto o tome koliko je stanje u zemljišnim knjigama u dolini Neretve (između ostalog na području k. o. [katastarska općina].) loše, odnosno koliko su zemljišne knjige nepouzdan temelj za utvrđivanje stvarnog vlasnika.

17. Svjedok NŠ, je iskazao da on živi i da je rođen u [adresa] te je još kao dijete dolazio kod oca tužitelja, da je još kao dijete išao iza kuće Matine gdje su njegovi imali tor te dva vrtla u kojima su bili zasađeni šipci sladunci, bilo je i smokava a bilo je i maslina. Koliko on zna G nitko nije ometao u posjedu niti u vezi toga ima nekih sporova. Na upit pun. tužitelja, naveo je da je otac od NŠ, ĐŠ pričao da je predmetna nekretnina od njegove majke RŠ. Nadalje je odgovorio da NŠ ima još jednog brata te koliko je njemu poznato Matin otac ĐŠ je kuću i zemlju iza kuće dao svom sinu NŠ. Na upit zz tuženika svjedok navodi da tužitelj ima 3 sestre i jednog brata te nikad nije čuo da bi među njima bilo nekog spora ili da bi polagali pravo na ovu nekretninu. Nadalje kada mu se pokazuje slika s lista 96 spisa pojašnjava da je pored južne strane predmetne nekretnine prolazio a tim putem su se slivale i vode kada bi padala kiša. Navodi da su na oba dijela nekretnine bili torovi, odnosno po jedan tor građen suhozidom i pokriven slamom. Bili su to manji objekti u kojem se čuvala stoka. Nadalje navodi da ono sa izvjesnošću može iskazivati je ono što on pamti od 60-tih godina, a već je naveo da mu je otac od NŠ, ĐŠ pričao da je to ta zemlja bila dota njegove majke RŠ.

18. Svjedok KŠ je naveo da je on išao u školu sa Matinim bratom te su se inače družili i da je često bio kod njih u kući, a inače je i on rođen i živi u [adresa]. Pomagao im je nositi travu zelenu i suhu sa Norilja. Na predmetnoj nekretnini su bile štale u kojima se držala stoka pa je bilo potrebno za istu donositi travu. Na predmetnoj nekretnini je bio svinjac i kokošinjac. Nadalje postojao je i tor za kravu i magare, a on im također pomagao čistiti tor. Na predmetnoj nekretnini je bilo raznog voća šipaka, smokava. Sada su na toj nekretnini masline i predmetna nekretnina je uređena na način da je obzidana kamenom. Koliko je njemu poznato nitko G nije ometao u posjedu predmetnih nekretnina a među njima misli na NŠ, njegova brata i sestre nema nikakvih sporova u vezi predmetne nekretnine. Na upit pun. tužitelja navodi da mu je poznato gdje je živio Matin otac te je isti selio više puta, točnije tri puta te je pred kraj života živio u kući koja se nalazi u neposrednoj blizini utužene zemlje. Nadalje je odgovorio da je Matin otac ĐŠ rođen 1920. godine, a umro 1985. godine, da je predmetnu nekretninu u doti donijela Matina baka RŠ rođena R, a rođena je 1892. godine. Navodi da je njemu 68-osma godina te da ne pamti kada je štala građena jer je ista građena puno prije, a građene su od kamena i pokrivena sa tzv. "ručicam" koje su se pravile od krova i botura slagane na hrpice, povezivane te tako slagane na krov tora te da te štale danas nisu na terenu. Na upit zz tuženika navodi da su spomenute štale, kokošinjci, torovi bili puno ranije nego što je on kao dijete dolazio na predmetne nekretnine. Navodi da pristupni put koji sada postoji na terenu nije građen davno po njegovoj procjeni građen je prije 5-6 godina. Nakon što mu se pokazuje slika lica mjesta sa lista 96 spisa, isti pokazuje mjesta na kojem su bili tor, kokošinjac, svinjac, te su se iste nalazile i s jedne i druge strane sadašnjeg puta. Odgovorio je da su na predmetnoj nekretnine gdje su sada vidljive masline bile lastve na kojima su bili šipci i smokve, a također i sa druge strane sadašnjeg puta su bili šipci. Nadalje je naveo da je tužitelj u međuvremenu uređivao tu svoju nekretninu te ista je obzidana zidom i u mnogome je promijenjen izgled u odnosu na raniji period.

19. Svjedok VŠ, u svom iskazu je izjavio da je on rođen i živi u [adresa], te dobro zna gdje se predmetna nekretnina nalazi. Predmetnu nekretninu je držala njegova baba RŠ te se sjeća da je njima kao djeci branila da prolaze tuda. Na predmetnoj nekretnine je bilo nekoliko vrtlova, dikoja smokva, pokoji bajam. Također se sjeća da je bio jedan tor, te da su bili svinjac i kokošinjac, sve ono što je na selu bilo potrebno za život. Na upit pun. tužitelja navodi da je imao 7-8 godina od kad pamti babu RŠ. Nadalje odgovara da nikada nitko nije branio babi RŠ, ĐŠ i NŠ da posjeduje i obrađuje predmetnu nekretninu. Navodi da je NŠ predmetnu nekretninu dobio od svog oca ĐŠ, a ĐŠ od svoje majke, a Matine babe RŠ. Nadalje je iskazao da su cijelo vrijeme predmetnu nekretninu držali obitelj NŠ a tu misli na njegovog oca ĐŠ i babu RŠ i da su predmetnu nekretninu radili. Na upit zz tuženika, svjedok odgovara da su torovi bili građeni od kamena, a pokriveni slamom a bili su izgrađeni dok je on još bio dijete. Nadalje je naveo da NŠ ima brata Đ i tri sestre, te da mu nije poznato da bi bilo bilo kakvih sporova između NŠ i njegovog brata i sestara. Navodi da se ne može precizno izjasniti kolika je površina, ali misli da ima 1000 do 2000 m2.

20. Svjedok ŠŠ je naveo da je on zet od NŠ te dobro zna gdje se nalazi predmetna nekretnina. On je dolazio 80-tih godina u Ilića. Tada je bio živ i Matin otac ĐŠ, a i baba RŠ. Poviše sadašnje kuće je bio tor, svinjac, kokošinjac, bio je prostor za gnoj, prostor za sijeno – stogovi, a bila su i dva vrtla u kojima je sađeno povrće, bilo je i voćaka i to šipaka i smokava. U vrtu je od povrća sađen kupus, krumpir i bob. Po pričama ĐŠ i RŠ predmetnu nekretninu je baba RŠ donijela u doti. Na upit pun. tužitelja svjedok je naveo da su bila dva tora u kojima su bili magarac i krava, a misli da je bilo čak i ovaca. Torovi su bili zidani od kamena a bili su pokriveni boturom. Nadalje je naveo da su torovi bili sazidani puno prije, a misli da su isti gradili baba RŠ, odnosno njezina obitelj. Navodi da je NŠ nekretninu stekao nasljedstvom od svog oca ĐŠ, a koliko je njemu poznato NŠ nema nikakvih sporova sa svojim bratom i sestrama, te je ova nekretnina pripala NŠ. Navodi da on ne može preciznije odrediti površinu ali onako od oka misli da ima oko 1.500 m2. Na poseban upit zz tuženika odgovara da postoji pristupni put sa sjeverne strane kuće a koji je građen prije 6 – 7 godina, a kada mu se pokazuje skica lica mjesta sa lista 96 spisa da se stanje na terenu sada u značajnoj mjeri promijenilo u odnosu na prijašnje stanje, jer je NŠ sve to porušio te uredio predmetnu nekretninu ista je sa tri strane obzidana kamenim zidom. Misli da su štale srušene prije 15-tak godina, te pokazuje na predmetnoj skici položaj štale i vrtova.

21. Svjedoci su dali detaljne informacije o načinu korištenja nekretnine, a na licu mjesta se i sud uvjerio da su nekretnine pod utjecajem ljudske djelatnosti pa je sud poklonio vjeru njihovim iskazima, jer su svjedoci dovoljno stari da mogu znati sve bitne činjenice, lokalni su mještani, nemaju razloga za govoriti neistinito, a iskazi su im podudarni te u skladu stanja lica mjesta.

22. U svom iskazu tužitelj je naveo da njegova pok. baba RŠ nije imala braće i sestara te je ovu nekretninu naslijedila od svojih roditelja, a kasnije je tu nekretninu naslijedio njegov otac ĐŠ, a nakon njega je istu dobio on. Na predmetnoj nekretnini su bili torovi, jedan tor je bio za svinje, drugi za goveda, a imao je i ovce. Na nekretnini se također nalazio i kokošinjac. Unutar nekretnine su se nalazili vrtlovi, a bilo je i raznih voćki. Od voćaka su bili šipci, bajami, poneka smokva. S obzirom da je predmetna nekretnina uz njegovu kuću on je porušio te stare štale, kokošinjac i svinjac te je istu gotovo u cijelosti obzidao kamenim zidom te su na istom posađene masline. Njega, moga oca ĐŠ i babu RŠ nikada nitko nije ometao u posjedu ove nekretnine. Na upit pun. tužitelja, navodi da je njegov otac rođen 1920. godine, a da je umo 1985. godine te se je predmetna nekretnina stalno obrađivala. Istu je obrađivala njegova baba RŠ, a nakon nje otac ĐŠ, a sada istu obrađujem on. Odgovara da su spomenuti torovi i svinjci bili izgrađeni i prije nego što se baba RŠ udala u Iliće, a da je iste gradio njezin otac. Na upit zz tuženik, tužitelj je naveo da je on prije 15-20 godina srušio štale. Nakon što mu se predočila skica lica mjesta s lista 96 spisa, isti je pokazao mjesta gdje su se nalazili tor, svinjac, kokošar tužitelj je naveo da su se isti nalazili s jedne i druge strane sada postojećeg puta. Također je pokazao položaj vrtova te naveo da bi masline bile sađene nedugo nakon rušenja štala, a da mu nije ništa poznato vezano za stanje zemljišnih knjiga na tom području.

23. Tužitelj je po ocjeni ovog suda dokazao da je stekao vlasništvo nasljeđivanjem iza svog oca GŠ koji je preminuo 1985. godine, a koji je predmetnu nekretninu također stekao nasljeđivanjem iza smrti svoje majke RŠ, a ona pak iza svojih roditelja, odnosno pravnim sljedništvom unatrag više generacija. Na temelju iskaza svjedoka kao i podataka iz spisa utvrđeno je da je RŠ posjedovala predmetnu nekretninu još od početka 20-tog stoljeća te da je taj posjed nastavljen preko njenog sina GŠ, a potom i preko tužitelja. Po ocjeni ovog suda posjed tužiteljevih prednika je bio pošten i neprekinut te utemeljen na pravnom sljedništvu (nasljeđivanju) i na činjenici dugotrajnog faktičnog raspolaganja nekretninama.

24. Naime, na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

25. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju. Sud je poklonio vjeru dobro obaviještenim svjedocima glede činjenica nasljeđivanja prednice RŠ, čija je to starina, koju je naslijedio ocu tužitelja sada pok. GŠ, a kojeg je pak naslijedio ovdje tužitelj koji je zapravo u najgorem slučaju (najkasnije 1999.godine) postao izvorni stjecatelj temeljem dosjelosti obzirom da su svjedoci svjedočili da je njegov otac bio posjednik (vlasnik) sporne nekretnine, a RŠ praktički znatno prije 1959.godine neprekidno, a tijekom postupka se nije ukazalo da bi činjenice bile drugačije.

26. U više odluka viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina.

27. To jer je pomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

28. Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

29. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod ne vrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

30. Odluka o trošku je izostala obzirom stranke isti nisu popisale;

31. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 31. srpnja 2025.

S u d a c :

Damir Ujdur

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA.

1. Pun. Tonći Milić, odvjetnik, Metković

2. ODO Metković na br. P-DO-14/2025