REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž Ovr-283/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja AMCO-ASSET MANAGEMENT COMPANY S.P.A. d.d. (OIB:29163637960) iz Italije, Napulj, Via Santa Brigida 39, zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika KJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Saši Stipiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1569/2023-33 od 02. svibnja 2025., 31. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba ovrhovoditelja te se u cijelosti ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1569/2023-33 od 02. svibnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., određen je prekid ovog postupka do okončanja parničnog postupka kojeg ovršenik može pokrenuti protiv ovrhovoditelja u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja i u kojemu može tražiti utvrđivanje ništetnosti ugovora ili pojedinih dijelova navedenih ugovora i dodataka ugovorima, i to: Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj 022/2007 sa Sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od dana 10. srpnja 2007., aneksa br. 1 Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj 022/2007 sa Sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 1. rujna 2009., aneksa br. 2 Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja broj 022/2007 sa Sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 26. rujna 2011., Aneksa br. 3 Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj 022/2007 sa Sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 30. srpnja 2013., te Ugovora o dugoročnom kreditu broj KS-29/2011 sa Sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine, od 02. rujna 2011. i Aneksa br. 1 Ugovoru o dugoročnom kreditu broj KS-29/2011 sa Sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 30. srpnja 2013., a koji ugovori su sklopljeni između prednika ovrhovoditelja VENETTO BANKA d.d., Zagreb, Draškovićeva 58, OIB: 81712716992 kao davatelja kredita te TEM-95 d.o.o., Zagreb, Međimurska 19, OIB: 47988156317, kao korisnika kredita i založnih dužnika i jamaca;

-u st. II., da se za pokretanje tužbe iz st. I. ovršeniku daje primjereni vremenski rok od 90 dana od dana primitka rješenja te je unutar tog roka ovršenik ovlašten podnijeti tužbu iz st. I. izreke i o tome (poslovnom broju predmeta) prije isteka navedenog roka obavijestiti sud;

-u st. III., da ako ovršenik u zadanom roku ne pokrene tužbu i o istome ne obavijesti ovaj sud pozivom da će sud na temelju dostupne dokumentacije odlučiti postoji li ništetnost ugovora iz st. I. izreke ili njihovih pojedinih dijelova i ukoliko utvrdi da ništetnost ugovora ili njihovih pojedinih dijelova ne postoji, postupak će nastaviti.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP). U žalbi, u bitnome, navodi da su ugovori sklopljeni između prednika ovrhovoditelja Veneto banka d.d., kao davatelja kredita te TEM-95 d.o.o. kao korisnika kredita i založnih dužnika i jamaca, da navedeni ugovori nisu sklopljeni između trgovca i potrošača, već između Veneto banka d.d. i TEM-95 d.o.o., pravnih osoba, pa da stoga pogrešan zaključak suda kako se u konkretnom postupku radi o potrošačkom ugovoru, da sud pogrešno zaključuje da su korisnik kredita i založni dužnici/jamci u predmetnim ugovorima nastupali kao potrošači, da je korisnik kredita TEM-95 d.o.o. pravna osoba, pa isti ne može biti potrošač. Nadalje, fizičke osobe koje su dale založno pravo nad svojom imovinom za osiguranje kredita pravnoj osobi

– su založni dužnici, ali nisu potrošači u tom odnosu. Činjenica da je založni dužnik fizička osoba nije dovoljna da bi ugovor bio potrošački.

2.1. Ističe se i kako su navedeni krediti bili korišteni za poslovnu djelatnost, a ne osobne potrebe, a što je ključni kriterij kod određivanja je li ugovor potrošački ili nije. Direktiva na koju se sud poziva u konkretnom postupku nije primjenjiva jer se ista odnosi na ugovore sklopljene između potrošača i trgovaca, a ne između dvije pravne osobe ili između trgovaca, kao što je to slučaj ovdje, gdje su ugovor sklopile Veneto banka d.d. (pravna osoba) i TEM-95 d.o.o., kao založni dužnik. Nadalje, ovršenik je u trenutku kupnje predmetne nekretnine bio upoznat s upisanim založnim pravom u zemljišnim knjigama. Opće je poznato da su zemljišne knjige javne, te da svaki kupac nekretnina, prije nego li ju kupi provjerava stanje u zemljišnoj knjizi. Pobijano rješenje o prekidu doneseno je unatoč činjenici da postoji pravomoćno rješenje o ovrsi, da je proveden uviđaj, izvršena procjena vrijednosti i dr., odnosno isto je protivno važećem zakonodavstvu i praksi Suda Europske unije.

2.2. Žalbeni je prijedlog ovrhovoditelja "da se ukine pobijano rješenje u cijelosti", odnosno podredno "da se ukine pobijano rješenje u cijelosti te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova ovrhovoditelju."

3. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje na temelju čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ) u granicama razloga navedenih u žalbi ovrhovoditelja te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na razloge navedene u čl. 50. st. 5. OZ- a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava po ocjeni ovog suda u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim sud prvog stupnja zbog pogrešnog materijalno-pravnog pristupa nije pravilno i potpuno utvrdio činjenični stanje pa žalbeni navodi žalitelja dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

5. Iz stanja predmetnog spisa proizlazi slijedeće:

-da je ovrhovoditelj protiv ovršenika podnio 02. lipnja 2023. prijedlog za ovrhu na temelju ovršnih isprava na nekretninama ovršenika, a kao ovršne isprave navedene su Ugovor o okvirnom zaduženju sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava te Aneks broj 1, Aneks broj 2 i Aneks broj 3 navedenom Ugovoru kao i Ugovor o dugoročnom kreditu sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava i Aneks broj 1 tom Ugovoru;

-da je postupajući po prijedlogu ovrhovoditelja sud donio rješenje o ovrsi 08. rujna 2023. te ovrhovoditelju priznao troškove postupka u iznosu od 25.217,34 eura;

-da je na to rješenje o ovrsi ovršenik 28. rujna 2023. izjavio žalbu postupajući po kojoj je sud prvog stupnja ovršenika zaključkom od 12. listopada 2023. uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga predviđenog odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a a Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 21. prosinca 2023. pod poslovnim brojem Gž Ovr- 2236/2023 to rješenje o ovrsi potvrdio osim iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu;

-da je zaključkom od 09. veljače 2024. određeno izvođenje dokaza provođenjem građevinskog vještačenja te da je dana 12. travnja 2024. proveden uviđaj na licu mjesta u Zagrebu, Ulica grada Chicaga 25 i 27 nakon kojega je vještak dostavio svoj nalaz i mišljenje (stranica 711 do 753 spisa);

-da je podneskom od 25. studenog 2024. ovršenik predložio da se donese rješenje o prekidu postupka i uputi ga se u parnicu "u kojoj će se utvrđivati ništetnost nepoštenih odredbi iz Ugovora".

6. Postupajući po navedenom prijedlogu ovršenika, sud prvog stupnja utvrđuje da se radi o potrošačkom ugovoru, odnosno da navedene isprave predstavljaju pravni posao koji ima svojstvo ugovora o kreditu koji je sklopljen između trgovca i potrošača u kojem je prednik ovrhovoditelja nastupio kao trgovac, a korisnik kredita i založni dužnici, odnosno jamci kao potrošači pa je pozivom na odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, odnosno na presudu Suda Europske unije broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. te na odredbe čl. 12. i čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a odredio prekid postupka.

7. Prvostupanjski sud nadalje navodi da je pregledom ovršnih isprava na kojima se temelje tražbine utvrdio da stranke tog posla predstavljaju trgovca i potrošača u smislu čl. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22 i 59/23 – dalje ZZP) te da isprave "sadrže potencijalno nejasne odredbe" koje da je potrebno preispitati jer da postoji mogućnost da bi mogle biti utvrđene kao nepoštene u smislu Direktive 93/13/EEZ i čl. 53. ZZP-a. Isto tako, imajući u vidu odredbu čl. 65. OZ-a sud ističe da ista ne omogućava odgodu provedbe ovrhe samo na temelju pokrenutog parničnog postupka već zahtjeva ispunjenje ostalih dodatnih pretpostavki pa cijeneći da ovršni sud nije ovlašten u ovršnom postupku ispitati nepoštenost pojedinih odredbi navedenih isprava smatra da je valjanost Ugovora odnosno pojedinih njegovih odredbi prethodno pitanje u ovom postupku.

7.1. Pri tome napominje da se u presudi Suda Europske unije C-407/18 ne navodi riječ "odgoda" već riječ "suspend" koja da ima "znatno veću težinu od prekida i da bi se mogla tumačiti kao stavljanje izvan snage".

8. Valja istaknuti da je Sud Europske unije u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog Ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom za primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ).

8.1. Pri tome je Sud odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

9. Stoga, i navedena odluka upućuje na institut odgode ovrhe, a ne na prekid ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 213. u vezi sa čl. 12. ZPP-a. Ovdje valja imati u vidu i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2022. (poslovni broj Su IV- 87/2022) prema kojem će u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a proizlaze iz potrošačkih ugovora ovršni sud po službenoj dužnosti preispitati sadrže li potrošački ugovori nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe tako, da će sumarno povjeriti je li ovršenik potrošač, zatražiti dostavu potrošačkog ugovora, po potrebi zakazati ročište te izvijestiti potrošača o ništetnosti odredbe ugovora i ako se potrošač nije odrekao zaštite, a ovršni sud ocijeni da su odredbe ništave ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu (u cijelosti ili djelomično). Isto tako, zaključeno je da će ovršni sud postupiti na označen način kod već donijetog rješenja o ovrsi – kada može preinačiti svoje rješenje i odbiti ovršne zahtjeve u cijelosti ili djelomično, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u sumnji jesu li pojedine odredbe nepoštene, sud može ovršenika uputiti u parnicu radi nedopustivosti ovrhe do donošenja koje odluke će odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti.

9.1. Dakle, iz navedenog zaključka proizlazi da kod ovršnih isprava koje proizlaze iz potrošačkih ugovora ovršni sud može ukoliko su za to ispunjenje pretpostavke odgoditi ovrhu ne zahtijevajući kumulativno ispunjenje dodatnih pretpostavki, odnosno mogućnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

10. Navedeno se odnosi na ovršne isprave koje su proizašle iz potrošačkih ugovora, a sud prvog stupnja zaključuje da se upravo radi o potrošačkom kreditiranju, da su predmetni ugovori ustvari potrošački ugovori. Žalitelj s tim u vezi ističe da se ne radi o potrošačkim ugovorima jer da je korisnik kredita pravna osoba TEM-95 d. o. o., a da su fizičke osobi založni dužnici ali da oni ne mogu predstavljati potrošače. Ovrhovoditelj je navedene ovršne isprave - Ugovore i Anekse s prijevodom na hrvatski jezik priložio u spis međutim, sud nije u smislu odredaba ZZP- a obrazložio svoju tvrdnju da se "nesporno radi o potrošačkim Ugovorima". Ovo iz razloga jer nisu uzete u obzir odredbe ZZP-a koje propisuju da je tim zakonom uređena zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu (čl. 1.) kao i da se potrošače definira kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili poslovne djelatnosti (čl. 4. t. 21.).

10.1. Dakle, osim što se mora utvrditi tko su stranke navedenog Ugovora o kreditu potrebno je utvrditi i koja je bila namjera tog kredita pa ukoliko bi se namjera sastojala u nekakvoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti ne bi se moglo raditi o potrošačkom ugovoru.

11. Isto tako, sud prvog stupnja ne navodi o kojim se potencijalno ništetnim odredbama Ugovora radi, a niti to proizlazi iz podneska ovršenika kojim je isti predložio prekid ovršnog postupka. Nadalje, sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je ovršenik upućen zaključkom na pokretanje parničnog postupka te da je isti pokrenuo postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu 26. listopada 2023. koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P-9910/23.

12. Slijedom iznijetog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a a sukladno odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a prihvatiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

13. U ponovnom postupku potrebno je pravilno primijeniti navedeni Zaključak od 11. ožujka 2022., ocijeniti predstavljaju li predmetne ovršne isprave potrošačke ugovore te sadrže li iste nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. U sumnju jesu li pojedine odredbe nepoštene sud prvog stupnja može ovršenika uputiti u parnicu radi nedopustivosti ovrhe (pri čemu treba uzeti u obzir i već pokrenutu parnicu), a ovrhu odgoditi po službenoj dužnosti do donošenja odluke u toj parnici čime će tek imajući na umu i ostale navode žalbe ovrhovoditelja u ovom predmetu moći donijeti novu zakonitu odluku.

U Puli - Pola 31. srpnja 2025.

Sudac

Dolores Peruško