REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-6255/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆK iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa MK, službena osoba, radi nepripadne isplate mirovine, 31. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 140-03/23-03/OB: 03114424793, URBROJ: 341-99-06/2- 23/2441 od 16. studenog 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, KLASA: UP/I 140-03/21-03/03114424793, URBROJ: 341-15-

06/2-21-7829 od 10. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 140-03/23-03/OB: 03114424793, URBROJ: 341-99-06/2-23/2441 od 16. studenog 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, KLASA: UP/I 140-03/21- 03/03114424793, URBROJ: 341-15-06/2-21-7829 od 10. ožujka 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. rujna 2001. do 30. lipnja 2003. i za razdoblje od 29. siječnja 2006. do 31. prosinca 2013. u ukupnoj svoti od 145.175,71 kn.

2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, navodeći da je nastupila zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate mirovine i da je tijekom spornog perioda nepripadne isplate samo četiri mjeseca bila u radnom odnosu, dok je ostatak razdoblja bila nezaposlena osoba koja je sama uplaćivala doprinose za mirovinsko osiguranje, odnosno uplate je vršio slovenski nositelj mirovinskog osiguranja. Stoga, smatra da u smislu članka 90. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju nije bila zaposlena i nije obavljala djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja, zbog čega se ne može smatrati da je nepripadno primala mirovinske iznose. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis upravnog postupka te održao raspravu 17. srpnja 2025.

6. Prema članku 90. stavku 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, 71/99, 127/00 i 59/01; dalje: ZMO/98) korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza osiguranja, isplata mirovine se obustavlja.

Prema članku 165. stavku 1. ZMO/98 osigurana osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu.

Prema članku 165. stavku 2. ZMO/98 obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji:

1) kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ZMO/98,

2) kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće.

Napominje se da je odredba članka 90. stavka 3. ZMO/98 naknadno dopunjavana, ali ne u onom aspektu koji bi bio relevantan za slučaj tužiteljice. Isto važi i za citirane odredbe članka 165. ZMO/98.

7. Prema članku 168. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13; dalje: ZMO/13) pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

Prema članku 168. stavku 2. ZMO/13 zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate.

Prema članku 169. stavku 2. ZMO/13 tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na povrat nepripadne isplate, kamata i troškova naplate prekida se svakom službenom radnjom Zavoda usmjerenom na utvrđivanje ili povrat nepripadne isplate, kamata i troškova naplate, koja je dostavljena obvezniku povrata na znanje.

Prema članku 169. stavku 3. ZMO/13, nakon poduzetih radnji iz članka 169. stavka 2. ZMO/13 zastarni rok počinje ponovno teći.

Napominje se da do donošenja prvostupanjskog rješenja (rješenja Područne službe u Sisku od 10. ožujka 2021.) u ovom predmetu nisu mijenjane i/ili dopunjavane citirane odredbe članka 168. i 169. ZMO/13.

8. Tuženik osporenim rješenjem odbija žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, navodeći da je pravilno utvrđen period i iznos nepripadne isplate obiteljske mirovine tužiteljici. U odnosu na prigovor zastare, tuženik obrazlaže da se na razdoblje za koje je utvrđena nepripadna isplata mirovine primjenjuje Zakon o mirovinskim osiguranju koji je važio do 31. prosinca 2013. Kako je prema članku 166. stavku 2. ZMO/98 određeno da zastara naknade štete počinje teći od kada je postalo konačno rješenje kojim je utvrđeno da korisniku ne pripada isplaćeno davanje, to je zaključak tuženika da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara. Nadalje, tuženik odbija i navode tužiteljice o neispunjavanju uvjeta za obustavu mirovine u smislu članka 90. stavka 3. ZMO/98, jer se ta odredba temelji na nespojivosti primanja mirovine sa svojstvom osiguranika i plaćanjem doprinosa, odnosno trajanjem obveznog osiguranja.

9. U ovom predmetu relevantna su dva pitanja. Prvo se tiče je li na strani tužiteljice postojala nepripadna isplata obiteljske mirovine, a drugo se tiče zastare prava na utvrđenje nepripadne isplate obiteljske mirovine.

10. U odnosu na pitanje nepripadne isplate, sud polazi od toga da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku, KLASA: UP/I 140-03/18-03/03114424793, URBROJ: 341-15-06/2-18-17022 od 16. siječnja 2019. tužiteljici obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 1. rujna 2001. (točka I. izreke), da joj je uspostavljena isplata obiteljske mirovine s danom 1. srpnja 2003. (točka II. izreke) i da joj je obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 29. siječnja 2006. (točka III. izreke), s time da žalba protiv tog rješenja nema odgodni učinak. Napominje se da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-03/19-03/03114424793, URBROJ: 341-99-06/2- 19-2095 od 2. travnja 2020. odbijena žalba tužiteljice protiv navedenog rješenja Područne službe u Sisku od 16. siječnja 2019. Također, iz podataka sudskog spisa, spisa upravnog postupka, kao i navoda tužiteljice, ne proizlazi da bi navedeno (izvršno) rješenje Područne službe u Sisku od 16. siječnja 2019. bilo stavljeno izvan snage.

10.1. Iz naprijed navedenog, sud zaključuje da je za period koji je ovdje relevantan (od 1. rujna 2001. do 30. lipnja 2003., od 29. siječnja 2006. do 31. prosinca 2013.) razriješeno pitanje je li tužiteljica u dotičnom periodu bila ovlaštena primati mirovinu. Naime, iz citiranog rješenja Područne službe u Sisku od 16. siječnja 2019., koje je izvršno (žalba nema odgodni učinak) i stoga proizvodi pravne učinke, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici u spornim periodima bila obustavljena isplata obiteljske mirovine. Kako za vrijeme obustave isplate korisnik nije ovlašten primati mirovinu, to su iznosi primljeni tijekom perioda obustave nepripadno primljeni iznosi u smislu članka 165. stavka 1. i 2. ZMO/98. Uvažavajući navedeno, nisu odlučni navodi tužiteljice o tome je li bila (samo)zaposlena ili se radilo o nekoj drugoj osnovi osiguranja kod slovenskog nositelja mirovinskog osiguranja i tko je uplaćivao doprinose. To su sve prigovori koji su mogli biti relevantni za primjenu člana 90. stavka 3. ZMO/98 u okviru postupka vezanog za obustavu isplate mirovine, o čemu je odlučeno izvršnim rješenjem Područne službe u Sisku od 16. siječnja 2019., a to rješenje, kako je već navedeno, još uvijek proizvodi pravne učinke jer nije stavljeno izvan snage.

11. U odnosu na pitanje zastare prava na utvrđenje nepripadne isplate mirovine, sud polazi od toga da je u ovoj stvari upravni postupak pokrenut nakon stupanja na snagu ZMO/13. Naime, odredbe ZMO/13 koje reguliraju nastup zastare prava na utvrđenje nepripadne isplate, posljedično određuju (ne)dopuštenost vođenja upravnog postupka radi utvrđenja nepripadne isplate. Stoga su, suprotno navodima tuženika, za pitanje zastare prava na utvrđenje nepripadne isplate relevantne odredbe ZMO/13.

11.1. Tijela tuženika saznala su za okolnosti relevantne za nepripadnu isplatu u 2014. kada su u svezi tužiteljice zaprimile obrazac E-205 slovenskog nositelja mirovinskog osiguranja od 24. travnja 2014. Dakle, u smislu članka 168. stavka 2. ZMO/13 predmetna zastara je počela teći 1. siječnja 2015.

11.2. U konkretnom slučaju, rješenjem Područnog ureda u Sisku broj 35825 od 28. kolovoza 2014. tužiteljici je utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za period od 1. rujna 2001. do 31. prosinca 2001., dok je rješenjem Područnog ureda u Sisku broj 35825 od 29. kolovoza 2014. tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za period od 1. siječnja 2002. do 30. lipnja 2003. te od 30. siječnja 2006. do 31. siječnja 2014. No, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 140-03/15-03, OB: 03114424793, URBROJ: 341-99-06/2- 15-5132 od 17. srpnja 2015. i rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 140-03/15-03, OB: 03114424793, URBROJ: 341-99-06/2- 15-5133 od 20. srpnja 2015. poništena su navedena rješenja Područnog ureda u Sisku od 28. kolovoza 2014. i od 29. kolovoza 2014. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

11.3. Nakon 17., odnosno 20. srpnja 2015. pa sve do 10. ožujka 2021. (kada je doneseno prvostupanjsko rješenje u ovom predmetu) nije poduzeta niti jedna radnja usmjerena na utvrđenje nepripadne isplate mirovine, a koja bi bila dostavljena na znanje tužiteljici. U tom pravcu je tuženiku ukazano i u presudi Upravnog suda u Rijeci broj Us I-505/2023-4 od 18. svibnja 2023. (točka 13. presude). Tuženik u osporenom rješenju ne navodi niti jednu takvu radnju, a niti iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da bi bila poduzeta takva radnja, uz dostavu na znanje tužiteljici. Napominje se da članak 169. stavak 2. ZMO-a ne predviđa da bi radnje koje se tiču obustave isplate mirovine bile one radnje koje dovode do prekida zastare prava na utvrđivanje nepripadne isplate.

11.4. U prilog naprijed izloženih stajališta o primjeni ZMO/13 (u pogledu zastare prava na utvrđenje nepripadne isplate) i o tome da obustava isplate nema utjecaj na prekid predmetne zastare, govore i stajališta izražena u sudskoj praksi, odnosno presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2388/2022-3 od 10. travnja 2024., donesenoj u predmetu u kojem su mirovinski iznosi također bili nepripadno isplaćeni za vrijeme važenja ZMO/98, a upravni postupak radi utvrđenja nepripadne isplate je bio pokrenut nakon stupanja na snagu ZMO/13.

11.5. Uvažavajući izloženo, valja prihvatiti prigovor zastare prava na utvrđenje nepripadne isplate, budući da je nakon prekida zastare (17., odnosno 20. srpnja 2015.) pa do ponovno poduzete radnje (10. ožujka 2021.) koja je dostavljena na znanje tužiteljici, proteklo znatno više od propisano petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 168. stavka 1. ZMO/13, čime je nastupila zastara koja je sprječavala utvrđenje nepripadne isplate obiteljske mirovine tužiteljici za sporni period.

12. Slijedom navedenog, sud je ocijenio nezakonitim osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, zbog čega je pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) poništio navedena rješenja pod točkom I. i II. izreke ove presude, čime je riješena ova upravna stvar.

U Zagrebu 31. srpnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. ĆK, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, [adresa] Zagreb

3. u spis