REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-115/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

b e z o d r ž a v a nj a r a s p r a v e

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA ROVINJ – AUTORITÀ PORTUALE REGIONALE DI ROVIGNO, Rovinj, Obala Pina Budicina 1, OIB: 32857429536, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik iz Pule, Leharova 1, protiv tuženika WIZ PLIN j.d.o.o., Zbjegovača (Grad Kutina), Školska ulica 41, OIB: 79355591964, radi isplate, 31. srpnja 2025., izvan ročišta,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku WIZ PLIN j.d.o.o., Zbjegovača, Školska ulica 41, OIB: 79355591964, da tužitelju ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA ROVINJ – AUTORITÀ PORTUALE REGIONALE DI ROVIGNO, Rovinj, Obala Pina Budicina 1, OIB: 32857429536, isplati iznos od 16.275,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku WIZ PLIN j.d.o.o., Zbjegovača, Školska ulica 41, OIB: 79355591964, da tužitelju ŽUPANIJSKA LUČKA UPRAVA ROVINJ – AUTORITÀ PORTUALE REGIONALE DI ROVIGNO, Rovinj, Obala Pina Budicina 1, OIB: 32857429536 naknadi parnični trošak u iznosu od 1.406,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 31. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 2. svibnja 2025. podnio tužbu. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik 5. listopada 2023. zaključili Ugovor o nabavi vozila na elektropogon tipa pick-up prema ponudi tuženika za ugovorenu cijenu od 26.040,00 EUR, bez PDV-a (s PDV-om 32.550,00 EUR-a). Člankom 4. navedenog Ugovora stranke su ugovorile način plaćanja na način da se 50% iznosa plaća po sklapanju ugovora, a 50% nakon uredne isporuke vozila. Tužitelj je ispunio svoju obvezu te je 6. listopada 2023. platio 50% iznosa vrijednosti vozila s PDV-om u iznosu od 16.275,00 EUR-a. Tuženik, međutim, nije nikad izvršio isporuku vozila, iako je to bio dužan izvršiti u roku od 60 kalendarskih dana od sklapanja Ugovora. Štoviše, tuženik je izvijestio tužitelja putem maila dana 21. ožujka 2024. da Ugovor uopće neće moći ispoštovati zbog razloga koji se navode u samom mailu te je zamolio kraće vrijeme u kojem će tužitelju pokušati vratiti uplaćeni iznos na ime polovice vrijednosti vozila koje neće moći isporučiti. Nakon dva mjeseca tužitelj se ponovno obratio tuženiku radi povrata plaćenog te je tuženik u svom mailu učinio nespornim navode koje tužitelj ističe u tužbi, moleći pritom duži rok za povrat uplaćenih sredstava.

1.2. Tužitelj je uz tužbu priložio isprave: Zahtjev za isplatu (list 4 - 5 spisa), e- mail korespondencija (list 8 - 9 spisa), dokaz o plaćanju iznosa od 16.275,00 EUR-a (list 14 spisa), račun tuženika br. 01-10/23 od 9. listopada 2023. (list 17 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 18 – 22 spisa), Ugovor o nabavi vozila na elektro-pogon tipa pick-up (list 23 - 25 spisa), e-mail korespondencija (list 26 - 27 spisa).

1.3. Slijedom iznijetog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci.

2. U dogovoru na tužbu od 14. srpnja 2025. tuženik je naveo da su svi navedeni podaci u dopisu tužitelja točni te da nema potrebe bilo što od toga osporavati. Tuženik dalje pojašnjava da se našao u teškoj situaciji zbog koje ne može tužitelju ispuniti tražbinu. Navodi da je podnio prijavu DORH-u za prijevaru u poslovanju. U međuvremenu da je promijenio dobavljača za vozila marke CENNTRO i sada ih nudi po cijeloj Hrvatskoj, a budući da je njegov novi dobavljač iz Italije odgovorniji i ozbiljniji, nada se da će biti povoljnijih rezultata. Dalje navodi da Fond zaštite okoliša spominje da će ovog ljeta objaviti natječaj za sufinanciranje takvih vozila, samo za pravne subjekte. Spominje se iznos od 21 milion EUR-a koji bi trebao biti namijenjen za električna gospodarska i komercijalna vozila. U protekla 3 mjeseca obišao je sva veća mjesta, gradove od Rovinja do Dubrovnika (autokampove, hotele, renta car kuće i sve firme koje vrše dostavu hrane i pića) jer su vozila gabaritno uža-manja, pa su pogodna za vršiti dostavu u gradovima sa uskim ulicama. Sada očekuje da Fond konačno objavi natječaj kako bi mogao realizirati nekoliko vozila i na taj način od razlike cijene prodanih vozila vratiti dug Lučkoj upravi Rovinj ili im ponuditi vozilo koje bi ih moglo zadovoljiti, u iznosu novca koje su platili. Molim da mu se omogući vraćanje sredstava na predloženi način jer ne vidi ovog trenutka drugu mogućnost za povrat duga. Dodatno navodi da pokušava još nešto raditi pa bi možda mogao mjesečno vršiti uplatu duga onoliko koliko bi uspio zaraditi tim dodatnim poslom.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj je u podnesku od 24. srpnja 2025. predložio donošenje presude bez održavanja rasprave kojom će se, s obzirom na priznanje odlučnih činjenica od strane tuženika, u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, sve temeljem odredbe članka 332.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

4. Ocjenom dokaza priloženih uz tužbu, cijeneći navode tuženika istaknute u odgovoru na tužbu, sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

5. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je isplata novčanog iznosa od 16.275,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. listopada 2023.

6. Cijeneći navode tuženik iz odgovora na tužbu u kojima ne spori da su stranke postupka bile u poslovnom odnosu temeljem kojega je tužitelj tuženiku uplatio novčani iznos od 16.275,00 EUR radi nabave vozila na elektropogon do isporuke kojeg vozila nije došlo, već navodi da nije u mogućnosti isporučiti ugovoreno vozilo niti vratiti uplaćeni novac, sud zaključuje kako su nesporne odlučne okolnosti da su stranke postupka bile u ugovornom odnosu, da je temeljem tog ugovornog odnosa tužitelj tuženiku isplatio iznos od 16.275,00 EUR radi nabave vozila na elektropogon, da tuženik tužitelju nije isporučio vozilo na elektropogon te neće isporučiti predmetno vozilo, da tuženik tužitelju nije vratio uplaćeni novčani iznos od 16.275,00 EUR.

7. Uvidom u Ugovor o nabavi vozila na elektropogon (stranica 23-25 spisa) utvrđeno je da su stranke postupka zaključile predmetni ugovor 5. listopada 2023. kojim se tuženik obvezao tužitelju isporučiti vozilo na elektro pogon tipa Teemak, Cenntro, a tužitelj se obvezao tuženiku plati za to vozilo iznos od 24.040,00 EUR, pritom se tužitelj obvezao 50% ugovorene cijene platiti tuženiku nakon potpisivanja ugovora, a ostatak nakon isporuke vozila (članka 1., 2., 3. i 4. Ugovora).

8. Uvidom u potvrdu o izvršenom nalogu od 6. listopada 2023. (stranica 14 spisa) razvidno je da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od 16.275,00 EUR, dok je uvidom u račun broj 1-10/23 od 9. listopada 2023. utvrđeno da je tuženik tužitelju obračunao uplatu navedenog predujma u iznosu od 16.275,00 EUR (stranica 17 spisa).

9. Uvidom u elektroničku poštu tuženika od 21. ožujka 2024. (stranica 26 spisa) utvrđeno je da je isti obavijestio tužitelja da nije u mogućnosti isporučiti ugovoreno vozilo te da neće moći ispuniti ugovorene obveze, te da će uplaćeni predujam vratiti čim bude mogao.

10. Uvidom u dopis tužitelja od 31. svibnja 2024. (stranica 4 spisa) utvrđeno je da je tužitelj zatražio povrat uplaćenih sredstava u iznosu od 16.275,00 EUR budući da je iz navoda tuženika razvidno da se ugovor neće izvršiti. Navedeno postupanje tužitelja, s obzirom na navode tuženika istaknute u elektroničkoj pošti od 21. ožujka 2024., sud cijeni kao izjavu o raskidu ugovora u skladu s odredbom članka 363. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Budući da je tuženik već dopisom od 21. ožujka 2024. obavijestio tužitelja da ugovorenu obvezu neće ispuniti, to je tužitelj osnovano temeljem odredbe članka 363. ZOO-a raskinuo ugovor bez ostavljanja dodatnog roka, te osnovom odredbe članka 368. stavak 2. ZOO-a zatražila povrat uplaćenog predujma. U tom smislu, tuženik je i na navedeni dopis tužitelja odgovorio elektroničkom poštom od 5. lipnja 2024. u kojem potvrđuje navode tužitelja te moli dodatni rok za vraćanje uplaćenog predujma.

10. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su stranke postupka bile u obvezno pravnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji od 5. listopada 2023., temeljem kojeg ugovora je tužitelj tuženiku 9. listopada 2023. isplatio iznos od 16.275,00 EUR, dok tuženik tužitelju nije isporučio ugovorenu stvar. Nadalje, utvrđeno je da je ugovor od 5. listopada 2023. raskinut, a da tuženik tužitelju nije vratio uplaćeni predujam.

11. Na temelju svega navedenog sud zaključuje da je tuženik dužan tužitelju vratiti uplaćeni predujam u iznosu od 16.275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 6. listopada 2023. (dan kada je tuženik primio uplatu) sukladno odredbi članka 363. stavka 5. ZOO-a. Budući da tužitelj povrat uplaćenih sredstava ostvaruje temeljem zakona (a ne temeljem ugovora) stopa zakonskih zateznih kamata određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a („ostali odnosi“).

12. Prema odredbi članka 332.a stavak 2. ZPP-a ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članci 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.

13. U konkretnom slučaju, kao što je prethodno obrazloženo tuženik je u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, a budući da nisu postojale druge smetnje za donošenje presude bez rasprave, sud je primjenom odredbe članka 325. u svezi članka 323.a stavak 2. ZPP-a, cijeneći ranija obrazloženja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odlučio kao u toč. I. izreke presude.

14. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova za sastav tužbe 250,00 bodova odnosno 500,00 EUR + PDV (625,00 EUR), za pristojbu na tužbu iznos od 104,60 EUR, pristojbu na presudu u iznosu od 209,20 EUR te za sastav podneska od 24. srpnja 2025. 250,00 bodova odnosno 500,00 EUR + PDV (625,00 EUR).

15. Budući da je u ovom sporu uspio u cijelosti, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 625,00 EUR (s PDV-om) prema Tbr. 7. i 11. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa), te trošak sastava podneska od 24. srpnja 2025. u iznosu od 625,00 EUR sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i 46. Tarife.

16. Tužitelj je podmirio troškove pristojbe na tužbu u iznosu od 104,60 EUR, pa ostvaruje pravo na naknadu navedenih troškova. Pristojba na presudu bez održavanje rasprave, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 104,60 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 52,30 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (52,30 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

17. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.406,90 EUR sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. (čl. 29. st. 2. ZOO-a, „ostali odnosi“), o čemu je odlučeno u toč. II. izreke presude.

U Pazinu 31. srpnja 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku petnaest dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po pun.,

- tuženiku.