Poslovni broj: P-1777/2019-41
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbniku ŽĆ, i po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zadru, protiv tužene OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnicima iz OD Anić i Anić d.o.o., odvjetnicima iz Splita, radi isplate, nakon glavne, javne rasprave održane dana 02. srpnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 30. srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi;
" Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 24.401,95 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 37,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2008. do isplate,
- 110,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2008. do isplate,
- 124,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2008. do isplate,
- 110,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2008. do isplate,
- 101,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2008. do isplate,
- 102,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2008. do isplate,
- 121,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2008. do isplate,
- 121,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2008. do isplate,
- 120,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2008. do isplate,
- 150,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2008. do isplate,
- 150,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2008. do isplate,
- 172,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2008. do isplate,
- 211,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2009. do isplate,
- 215,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2009. do isplate,
- 195,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2009. do isplate,
- 197,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2009. do isplate,
- 199,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2009. do isplate,
- 195,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2009. do isplate,
- 207,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2009. do isplate,
- 205,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2009. do isplate,
- 205,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2009. do isplate,
- 201,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2009. do isplate,
- 208,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2009. do isplate,
- 212,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2009. do isplate,
- 222,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2010. do isplate,
- 227,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2010. do isplate,
- 239,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2010. do isplate,
- 238,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2010. do isplate,
- 254,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2010. do isplate,
- 263,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2010. do isplate,
- 270,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2010. do isplate,
- 290,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2010. do isplate,
- 292,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2010. do isplate,
- 296,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2010. do isplate,
- 291,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2010. do isplate,
- 335,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2010. do isplate,
- 323,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2011. do isplate,
- 307,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2011. do isplate,
- 291,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2011. do isplate,
- 282,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2011. do isplate,
- 303,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2011. do isplate,
- 335,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2011. do isplate,
- 375,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2011. do isplate,
- 411,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2011. do isplate,
- 364,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2011. do isplate,
- 337,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2011. do isplate,
- 343,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2011. do isplate,
- 356,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2011. do isplate,
- 369,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2012. do isplate,
- 371,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2012. do isplate,
- 366,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2012. do isplate,
- 365,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2012. do isplate,
- 372,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2012. do isplate,
- 371,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2012. do isplate,
- 365,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2012. do isplate,
- 361,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2012. do isplate,
- 351,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2012. do isplate,
- 366,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2012. do isplate,
- 368,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2012. do isplate,
- 366,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2012. do isplate,
- 344,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2013. do isplate,
- 355,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2013. do isplate,
- 361,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2013. do isplate,
- 368,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2013. do isplate,
- 347,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2013. do isplate,
- 344,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2013. do isplate,
- 345,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2013. do isplate,
- 348,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2013. do isplate,
- 357,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2013. do isplate,
- 357,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2013. do isplate,
- 360,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2013. do isplate,
- 366,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2013. do isplate,
- 198,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2014. do isplate,
- 206,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2014. do isplate,
- 207,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2014. do isplate,
- 203,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2014. do isplate,
- 199,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2014. do isplate,
- 200,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2014. do isplate,
- 205,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2014. do isplate,
- 207,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2014. do isplate,
- 210,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2014. do isplate,
- 213,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2014. do isplate,
- 217,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2014. do isplate,
- 215,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2014. do isplate,
- 344,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2015. do isplate,
- 217,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2015. do isplate,
- 217,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2015. do isplate,
- 217,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2015. do isplate,
- 217,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2015. do isplate,
- 217,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2015. do isplate,
- 217,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2015. do isplate,
- 229,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2015. do isplate,
- 247,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
II. Prihvaća se djelomično (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.182,14 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 29,24
EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2011. do isplate,
- 251,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2011. do isplate,
- 258,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2011. do isplate,
- 271,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2011. do isplate,
- 283,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2012. do isplate,
- 285,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2012. do isplate,
- 280,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2012. do isplate,
- 280,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2012. do isplate,
- 286,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2012. do isplate,
- 285,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2012. do isplate,
- 279,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2012. do isplate,
- 276,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2012. do isplate,
- 265,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2012. do isplate,
- 280,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2012. do isplate,
- 282,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2012. do isplate,
- 280,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2012. do isplate,
- 258,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2013. do isplate,
- 269,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2013. do isplate,
- 276,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2013. do isplate,
- 282,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2013. do isplate,
- 262,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2013. do isplate,
- 259,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2013. do isplate,
- 259,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2013. do isplate,
- 262,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2013. do isplate,
- 271,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2013. do isplate,
- 272,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2013. do isplate,
- 274,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2013. do isplate,
- 280,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2013. do isplate,
- 112,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2014. do isplate,
- 120,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2014. do isplate,
- 121,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2014. do isplate,
- 118,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2014. do isplate,
- 114,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2014. do isplate,
- 114,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2014. do isplate,
- 120,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2014. do isplate,
- 121,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2014. do isplate,
- 124,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2014. do isplate,
- 127,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.10.2014. do isplate,
- 131,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.11.2014. do isplate,
- 129,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.12.2014. do isplate,
- 258,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.01.2015. do isplate,
- 132,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.02.2015. do isplate,
- 132,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.03.2015. do isplate,
- 132,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.04.2015. do isplate,
- 132,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.05.2015. do isplate,
- 132,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2015. do isplate,
- 132,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.07.2015. do isplate,
- 132,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.08.2015. do isplate,
- 132,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.09.2015. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu preko dosuđenog, tj. za iznos od 7.084,55 EUR, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.
IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici JĆ, u iznosu od 53.383,26 kuna / 7.084,55 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od 21. veljače 2016., pa do isplate.
I
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima trošak postupka u iznosu od 1.063,71 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženom zaključio Ugovor o kreditu dana koji sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, tuženik kao trgovac, nije tužitelja kao potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na postupnoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je stoga valutna klauzula ništetna, ali da je tuženik teretio tužitelja s pozivom na valutnu klauzulu. Predmetnim ugovorom tužitelj se obvezao tuženiku plaćati kamate. Stopa kamata nije određena jer je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamate. Stopa kamata nije odrediva jer ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Pošto su kamate ugovorene, ali njihova stopa nije ugovorom ni određena, ni odrediva, stopa kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Gore navedenim postupanjem, tuženik je tužitelju počinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga je tuženik, koji je sastavio ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Predlaže prihvatiti glavni tužbeni zahtjev, podredno istaknute eventualno kumulirane tužbene zahtjeve.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru, i prigovor da je tužba neuredna i stoga nepodesna za daljnje postupanje, odnosno prigovor da tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu za čije podnošenje nisu ispunjeni uvjeti, a u svakom slučaju protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava pravnu osnovu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan te ujedno ističe i prigovor radi prebijanja. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru za suđenje u ovoj pravnoj stvari, jer da je u vrijeme podnošenja tužbe sjedište tuženika bilo u Splitu, a ne u Zadru, kako je to pogrešno navedeno u tužbi. Prije upuštanja u raspravu o meritumu ovog spora, tuženik prvenstveno ističe da je tužba s procesnog aspekta neuredna i stoga nepodesna da bi se po njoj moglo dalje postupati, pa predlaže da sud tužbu vrati tužitelju uz nalog da tužbu ispravi, a pod prijetnjom odbačaja tužbe sukladno odredbi članka 109. ZPP-a. Nadalje, ako tužitelj smatra da se ovdje radi o tužbi iz članka 186. b st. 2. i 3. ZPP-a, tuženik ističe da ova tužba to nije, jer u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe. Tužiteljica da raspolaže cjelokupnom dokumentacijom o vraćanju ovog kredita, pa stoga nije bilo potrebe da bilo kakvu dokumentaciju traži od tuženika. U cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, jer da tužiteljica nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) koji je stupio na snagu dana 30.09.2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Naime, u skladu s odredbama ZID ZPK (NN 102/15) u postupku provođenja konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tužitelj je sukladno odredbi članka 19.e st. 5. prihvatio konverziju kredita nakon čega je s tuženikom sklopio Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu, kojim je konverzija i provedena. (dalje: Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu) U skladu s odredbom članka 19. b ZPK-a konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, provodi se na način da se položaj potrošača ovdje tužitelja izjednači s položajem u kojem bi tužitelj bio da je od početka koristio kredit s valutnom klauzulom u EUR. Ovo dosljedno znači da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, dakle ex tunc. Sklapanjem Dodatka br. 1 dosljedno je provedeno načelo konverzije kredita iz člana 19.b ZID ZPK i upravo zato što konverzija djeluje ex tunc, u skladu s odredbom članka 19.c ZPK-a došlo je do promjene, ali ne samo valutne klauzule na način da je iznos početno odobrene glavnice sada izračunat prema tečaju EUR, već je izmijenjena i početno ugovorena kamatna stopa, početno utvrđeni otplatni plan i sve njegove izmjene (dakle i kamatne stope) zamijenjeni su novim otplatnim planom, pa su dosljedno i svi iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka konvertirani u EUR po tečaju na dan uplate. Tuženik osobito ističe da, suprotno tvrdnji tužitelja, predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti, čak i kada bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope eventualno i bile ništetne. Odredbom članka 324. ZOO-a ali i članka 102. ZZP/07, propisano je da ništetnost pojedinih ugovornih odredbi ne povlači ništetnost preostalih ugovornih odredbi, a osobito ne ugovora u cjelini. Konačno, tuženik u odnosu na još uvijek neodređenu tražbinu tužitelja na isplatu po tom osnovu, ističe prigovor radi prebijanja te tražbine s tražbinom tuženika s osnove plasiranog kredita na temelju Ugovora o kreditu. Za slučaj da sud ignorira sve prethodno rečeno, a potvrđeno i od strane Vrhovnog suda RH i usvoji podredni tužbeni zahtjev, tuženik u odnosu na još uvijek neodređeni iznos tražbine tužitelja radi isplate ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine a po osnovu utvrđene i za podmiru dospjelih obroka kredita tužitelja iskorištene preplate u iznosu od 53.383,26 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 21.02.2016. g. pa sve do konačne isplate.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (l.s. 7 - 11), Dodatak br.1 Ugovora o kreditu (l.s. 22-23), Potvrdu o iznosu pretplate (l.s. 26), Promet po računu (l.s. 27-29), Izračun KĆ (l.s. 41-51, 60-71), Izračun konverzije (l.s. 135-147), nalaz i mišljenje vještaka Majde Korljan (l.s. 214-226), te saslušao skrbnicu tužitelja (l.s. 310-311).
4. Sud je dana 28. veljače 2022. godine donio Rješenje kojim prekida postupak u ovoj pravnoj stvari zbog podnošenja Zahtjeva za prethodnu odluku Suda Europske unije u predmetu Općinskog Građanskog suda u Zagrebu, te je dana 24. veljače 2023. godine donio Rješenje kojim se nastavlja postupak prekinut prethodno citiranim Rješenjem od 28. veljače 2022. godine.
5. Sud je Rješenjem pod točkom I. izreke odbio kao neosnovanim prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Naime, Iz Ugovora o kreditu (l.s. 10) zaključenim između tužitelja i tužene člankom 15.1. je ugovoreno da će iste u sporu potražiti rješenje u pregovorima, a ukoliko u tome ne uspiju da se određuje nadležnost stvarno nadležnog suda prema prebivalištu Korisnika kredita, a koje prebivalište tužitelja je konstatirano u Ugovoru u čl. 16.1. Kako iz same tužbe, a i Ugovora proizlazi da je adresa prebivališta tužitelja u [adresa], samim time i za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan je ovaj sud, slijedom čega je kao neosnovan odbijen prigovor nenadležnosti ovog suda.
6. Glavni tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan, dok je (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom stečenog bez osnove u iznosu od 24.401,95 EUR u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO, zatim prvi eventualno kumulirani zahtjev za isplatom iznosa od 17.266,69 EUR u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu, potom drugi eventualno kumulirani zahtjev za isplatom iznosa od 19.981,95 EUR u situaciji da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO, i na koncu, treći eventualno kumulirani zahtjev za isplatom iznosa od 9.529,40 EUR u situaciji da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu, sve na pojedine mjesečne iznose sa navedenim zakonskim zateznim kamatama.
7.1. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice, koje među strankama nisu sporne:
- da je tužitelj s tuženikom 19. prosinca 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 061219291420 s navedenom namjenom – stambeni kredit za kupnju stambenog prostora, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 143.784,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita,
- da je kredit odobren s rokom otplate 25 godina, u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja,
- da je u čl. 3. ugovora ugovorena kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,89 %, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke
- da su stranke dana 21. siječnja 2016. zaključile Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu, a da iz Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF slijedi da je utvrđen iznos preplate koji će se koristiti za podmirivanje 50% budućeg mjesečnog obroka u iznosu od 53,383,26 kuna / 7,084,55 EUR-a (iznos priznat u konverziji (l.s. 26),
- da se radi o stambenom kreditu radi kupnje stana, te da tužitelj ima status potrošača jer je kao fizička osoba zaključio pravni posao radi realizacije namjenskog kredita, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, obrtničkoj ili poduzetničkoj djelatnosti, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje, bivše supruge tužitelja, a sada njegove skrbnice, koja je u vrijeme podizanja kredita zajedno sa suprugom sudjelovala u kupnji nekretnine kao i odluci oko podizanja kredita, a tužitelju status potrošača tuženik tijekom postupka ni ne osporava.
8. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
9. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
10. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
11. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
12. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora
13. U konkretnom slučaju sud zaključuje da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednokratnoj odluci banke te one u kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako ugovorena je kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kao korisnik kreditnih usluga i kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, formulirala banka, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, ovdje tužitelja.
14. Kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje ZPP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
15. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora pa je tuženik trebao, jer je teret dokaza bio na njemu, dokazati takve tvrdnje, a što isti nije dokazao, jer je na tu okolnost trebao predložiti saslušanje djelatnika banke koji je sudjelovao u toj predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora, a što isti nije učinio.
16. Točno je da se tuženik tijekom postupka pozvao na to da bi tužitelju dao takve obavijesti i u spis predmeta dostavio letke, obavijesti i drugu dokumentaciju, međutim, ovi dokazi sami za sebe ne ukazuju da je doista u konkretnom slučaju zaposlenik banke u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dao obavijest predniku tužitelja, pa proizlazi zaključak da tuženik u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu nije oborio predmnijeve djelomične ništetnosti ugovora o namjenskom kreditu. Ovo stoga što iako su u ugovore inkorporirani opći uvjeti poslovanja tuženika koji su javno dostupni, o njima, po prirodi stvari, tužitelj ne može pojedinačno pregovarati. K tome tuženik ni ne spori da ni ugovor niti opći uvjeti ne sadrže ni referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope jer donošenje odluke banke o eventualnoj promjeni kamate u skladu s tržišnim uvjetima, protivno tvrdnji tuženika, ne može se smatrati preciznim načinom utvrđivanja promjene kamatne stope.
17. Dakle, tuženik je taj na kojem je bio teret dokaza da su tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu bile dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, pa da je isti informirano odlučio o sklapanju ugovora s takvim odredbama, a što tuženik nije dokazao.
18. Stoga, u predmetnom slučaju analizom prijepornog ugovora ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao ugovorenu kamatnu stopu što isti ni ne osporava, pa iako povišenjem kamatne stope nije prekoračio gornju granicu ugovorene kamatne stope, ovakva ugovorena odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te je kao takva nepoštena. Također, sud nalazi utvrđenim da tuženik nije na transparentan način informirao potrošača da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzulu i EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
19. Ovdje valja reći da je sukus u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku tako da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
20. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku
– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
21. Nadalje, nije osnovan ni prigovor tuženika koji se odnosi na isključenje sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli od primjene Direktive 93/13/EEZ, tvrdeći da se radi o dispozitivnoj odredbi, pa da je stoga isključena dopustivost kontrole nepoštenosti valutne klauzule.
22. Naime, odredba o valutnoj klauzuli, koja je nesporno dispozitivna norma sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO, nije isključena od ocjene nepoštenosti u smislu čl. 1. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Valutna klauzula sadržana u odredbi čl. 22. st. 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako ni ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, tako da se i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016. izjasnio kako je ta odredba po svojoj pravnoj naravi dispozitivna odredba koja je neutralna prema svojim adresatima, što znači da u pravnom smislu osigurava jednakost obiju ugovornih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne radi se o ugovornoj odredbi koja bi bila isključena od ocjene nepoštenosti u smislu Direktive 93/13.
23. Također, prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navod se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to znači da su u ugovoru tužiteljici trebali na transparentan način biti objašnjeni i razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
24. Kako dakle, promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu prednika tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP, slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
25. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Naime, odredba ugovora o kreditu ništetna je u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope jednostranom odlukom banke, no ona nije ništetna u dijelu kojim su stranke ugovorile kamatnu stopu od 4,89 % godišnje, pa unatoč ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i ništetnosti kasnije odlukom tuženika povećanih kamatnih stopa, ugovor u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO može opstati i bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako da se za cijelo vrijeme trajanja ugovora primjenjuje pravno valjana odredba o početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 4,89 % godišnje kao osnova za obračun razlike više plaćane kamatne stope. Time se ne ograničuje sloboda ugovaranja promjenjive kamatne stope, već se kreditoru samo nameće obveza ugovaranja jasnih i egzaktnih parametara o kojima tijekom trajanja kreditnog odnosa ovisi promjena ugovorene kamatne stope. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna zbog toga što ju je tuženik mijenjao protivno ugovoru, već zato što je njezinu promjenjivost ugovarao protivno zakonu.
26. Iako se na kraju obveza tuženika iz Ugovora o kreditu doista svela na fiksni iznos kredita u kunama i fiksnu te relativno nisku kamatnu stopu s obzirom na namjenu kredita – onu početnu ugovorenu, tek je na ovaj način unesena pravična ravnoteža u ovaj obveznopravni odnos koji zbog toga nije izgubio identitet jer ugovor o kreditu može opstati bez odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i bez dijela odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima kojom je sav teret tečajne razlike prebačen na tužitelja kao korisnika kredita.
27. Iz navedenih razloga valjalo je odbiti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, a ujedno prihvatiti (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je visina utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.
28. Naime, tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao činjeničnu osnovu tužbe da je s tuženom bankom sklopio predmetni ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
29. Što se tiče prigovora tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita istaći je da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
30. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 tužitelj ima pravo na svoje potraživanje zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 M protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja (svih) preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi.
31. Inače sama konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
32. Također je istaći da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju pretplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.
33. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužitelja i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka (tako i Županijski sud u Zadru broj Gž- 834/2021).
34. Po mišljenju ovog suda činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor o kreditu nije od značaja na restitucijski zahtjev, jer konverzija pravno nije od utjecaja na utuženu samostalnu izvanugovornu obvezu tuženika da tužitelju vrati stečeno bez osnove uslijed terećenja tužitelja po ništetnim odredbama ugovora uvećano za pripadajuće zatezne kamate (tako i VSRH posl. br. Rev 1096/2022).
35. Što se pak tiče visine postavljenih tužbenih zahtjeva, u ovoj pravnoj stvari izveden dokaz vještačenjem te je visina tražbine utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, te nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud prihvaća u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim.
36. Na temelju citiranog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da potraživanje tužitelja prema tuženiku u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO iznosi 21.776,01 EUR, zatim u situaciji da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu da tada tražbina tužitelja iznosi 17.266,69 EUR, potom da u situaciji da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana po stopi iz čl. 26. st. 3. ZOO kreditu da tada tražbina tužitelja iznosi 19.981,95 EUR, i na koncu, u situaciji da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu, da tada tražbina tužitelja iznosi 9.529,40 EUR, sve sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama.
37. Kraj takvog stanja stvari, a slijedom ranije danog obrazloženja, u konkretnom slučaju valjalo je kao neosnovan odbiti glavni tužbeni zahtjev, a ujedno prihvatiti (prvi) eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja kao djelomično osnovan, te naložiti tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 10.182,14 EUR, sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama.
38. Naime, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
39. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
40. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
42. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
41. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.
42. Isto tako tuženik je istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
43. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
44. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2019. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 11. lipnja 2019., to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.
45. Pritom je ovdje istaći da je tužitelj točnu visinu pretplate s osnove ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli saznao nakon provođenja financijskog vještačenja, te je podneskom od 14. travnja 2023. uredio tužbu u smislu odredbe čl. 109. ZPP, a ne izvršili preinaku iste, pa se u smislu citirane odredbe smatra da je tužba podnesena sudu kad je prvi put bila podnesena.
46. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je valjalo prihvatiti za iznos od 10.182,14 EUR, s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz istog Ugovora, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tj. za ukupni iznos od 7.084,55 EUR (iznos koji je tužitelju priznat u konverziji), tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, sve na temelju citiranih odredbi te odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.
47. U odnosu na prigovor radi prebijanja istaknut po tuženiku još u odgovoru na tužbu a koji se odnosi na tvrdnju tuženika da ima tražbinu prema tužitelju, po osnovi preplate koja da je utvrđena u konverziji te iskorištena za namirenje budućih iznosa konvertiranog kredita, za istaći je da je konverzijom kredita utvrđeno je da je iznos preplate koji će se koristiti za podmirivanje 50% budućeg mjesečnog obroka, 7.581,62 EUR. Stoga je ovaj sud upravo za navedeni iznos odbio tužitelja sa dijelom tužbenog zahtjeva, smatrajući da je priznavanjem tog iznosa u konverziji i korištenjem istog za namirivanje daljnjih obroka kredita, on dijelom obeštećen. Međutim i neovisno o tome, tuženik nema nikakvu osnovu za potraživanje tog iznosa od ovdje tužitelja, pa je valjalo utvrditi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju.
48. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao pod toč. I. – IV. izreke ove presude, pri čemu je navesti da u situaciji kao što je predmetna, kada je sud prihvatio prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, to nije bilo mjesta odlučivanju o preostalim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevima tužitelja.
49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) te odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, po kojima je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), za sastav obrazloženih podnesaka od 26. veljače 2020., 27. srpnja 2020. i 11.siječnja 2021. po 100 bodova i od 06. travnja 2023 (Tbr. 8. toč. 1.) ali ne više od 4 podneska, za zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili su se dokazi na dane 05. lipnja 2020., 04. veljače 2021, 09. listopada 20223., 22.svibnja 2025, i 02. srpnja 2025., svaka radnja od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), ukupno 2.500 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura (Tbr. 54.), čini iznos od 5.000,00 eura. Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25 %, dođe se do ukupnog iznosa od 6.250,00 eura, koliko iznosi trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika. Ovom iznosu valja pribrojiti trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura, što čini sveukupan trošak postupka u iznosu od 6.648,17 eura.
50. Kako su stranke djelomično uspjele u sporu (58% tužitelj, odnosno 42% tuženik), to tužitelja, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, pripada pravo na dio ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, što je u konkretnom slučaju 16%, slijedom čega tužitelja pripada pravo na ukupan trošak postupka u iznosu od 1.063,71 eura, koji joj je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan. Ovo se odnosi na traženje tužitelja za naknadu troškova zatražen protivno Tarifi te odredbama ZPP-a koje se odnose na vrijednost predmeta spora, te zatraženu naknadu za radnje koje nisu bile potrebne za vođenje postupka (trošak požurnica, troškovi inicijalnog vještačenja i sl.).
Zadar, 30. srpnja 2025.
Sutkinja
Maja Nevešćanin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešnog primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnicima
2. Tuženiku po punomoćnicima
