Republika Hrvatska

P-677/2022-45

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesne Vignjević – Žak i Boška Žaka, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tužene ŠNN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dalibor Divić, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 12. svibnja 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22; dalje: ZPP), dana 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 17/213 šuma Komarnica površine 3446 m2, i tužena ŠNN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna je trpjeti da se u zemljišnoj knjizi ovoga suda izvrši upis prava vlasništva u korist tužiteljice."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnične troškove u iznosu od 1.687,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tužene podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine opisane u izreci. U tužbi tvrdi da je tužena u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 17/171 pašnjak Belevinka površine 474 čhv i čk.br. 17/213 šuma Komarnica površine 3446 m2. Tužiteljica opisuje da je tužena od SN kupila nekretninu iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 17/171 pašnjak Belevinka površine 474 čhv i čk.br. 17/165 šuma Komarnica površine 958 čhv i zaključuje da tužena od SN nije kupila čk.br. 17/213 površine 3446 m2. Na temelju prijavnog lista i geodetskog elaborata na opisanim nekretninama 19. srpnja 2022. broj čestice [katastarska čestica] promijenjen je u novi broj čestice [katastarska čestica], sve na ime tužene. Tužiteljica tvrdi da SN nikada nije bio ni vlasnik ni posjednik nekretnine koja je predmet spora, a iz podataka posjedovnog lista broj 82 od 10. lipnja 2022. vidljivo je da je kao vlasnik i posjednik čk.br. 17/213 šuma površine 3446 m2 bila evidentirana tužiteljičina majka RN rođ. ŽN. S obzirom na to da je tužiteljica jedina nasljednica svoje majke, smatra da je nasljeđivanjem u posjedu čk.br. 17/213 iako ta nekretnina nije navedena u rješenju o nasljeđivanju iza pok. NN, vjerojatno zbog nesređenosti zemljišnoknjižnog stanja. Tužiteljica tvrdi da su u posjedu sporne čestice još od 1931. bili njezini djed i baka ŽN i KN, a naslijedila ih je tužiteljičina majka RN koja je nekretninu posjedovala zajedno sa svojim suprugom ČN i s tužiteljicom i nikada nitko drugi nije polagao pravo na ovu nekretninu ili ih smetao u posjedu. Zbog navedenoga tužiteljica smatra da je temeljem poštenog i mirnog posjeda nekretnine tijekom gotovo 90 godina dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine pa predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženoj naloži plaćanje parničnih troškova.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe i tužbeni zahtjev tvrdeći da je nekretninu koja je predmet spora kupila pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, u dobroj vjeri, sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige. Tužena opisuje da je 6. lipnja 2022. od SN između ostalih čestica kupila i čk.br. 17/165 šuma Komarnica i svoje pravo vlasništva nekretnine upisala je u zemljišnoj knjizi. Prije kupnje prodavatelj SN tuženoj i njezinom suprugu pokazao je nekretninu i međe, a nakon kupoprodaje tužena je uočila da zemljišnoknjižna čk.br. 17/165 koju je kupila u katastarskom operatu nosi oznaku 17/213 pa je zatražila usklađivanje tih oznaka. Stoga je nakon provedbe katastarskog prijavnog lista čk.br. 17/165 u zemljišnoj knjizi dobila oznaku 17/213. Tužena osporava da su tužiteljica i članovi njezine obitelji bili u posjedu predmetne čestice i da je tužiteljica pošteni posjednik nekretnine jer iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tužiteljičina majka RN **.**.1998. prodala čk.br. 17/165 ĐN, ocu SN i od tada je predmetna nekretnina u vlasništvu i posjedu obitelji SN, sve dok je tužena nije kupila, a to je tužiteljici moralo biti poznato pa ne može biti pošteni posjednik nekretnine. Tužena smatra da tužiteljica ne može steći vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću, čak i da nije znala da je njezina majka prodala nekretninu, jer tužiteljica nije bila u posjedu nekretnine, a poštenim posjednikom mogla je postati tek smrću svoje majke 2004. slijedom čega nije proteklo vrijeme od 20 godina tužiteljičinog poštenog posjeda. Konačno, tužena navodi da je predmetna nekretnina označena kao čk.br. 17/165 opisana kao ostavinska imovina pok. ĐN, a nije spomenuta kao ostavinska imovina tužiteljičinih roditelja. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i potražuje naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posebnog izvatka za čk.br. 17/213 k. o. [katastarska općina], iskaza promjena od 10. lipnja 2022., rješenja o nasljeđivanju ovoga suda od 4. srpnja 2002., rješenja ovoga suda broj Z- 11024/2022 od 9. lipnja 2022., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Slavke Marković od 2. prosinca 2004., ugovora od 6. lipnja 2022., zapisnika od 8. srpnja 2022., rješenja ovoga suda od 26. svibnja 2000., povijesnih podataka zemljišne knjige za spornu česticu, izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kopije plana, podataka Područnog ureda za katastar Bjelovar (listovi 59-71), povijesnog izvatka zemljišne knjige za čk.br. 17/165 k. o. [katastarska općina], kupoprodajnog ugovora od 6. svibnja 1968., izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepisa posjedovnog lista broj 82 k. o. [katastarska općina], podataka Područnog ureda za katastar Bjelovar (listovi 147- 156) i izvoda iz katastarskog plana.

Pročitan je zapisnik o uviđaju od 21. veljače 2024..

Pročitani su skica lica mjesta i nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka GEO – Agi d.o.o..

Pročitani su iskazi stranaka.

Pročitani su iskazi svjedoka SNN, IN, HN, ZN, SN, ĆN, AN, RNN i CN.

Pročitani su predmeti ovoga suda broj Z-11024/22 i Z-13692/22.

Nije izveden dokaz dodatnim saslušanjem tužiteljice kako je to predloženo u podnesku od 2. svibnja 2025. jer to nije bilo potrebno za utvrđenje spornih činjenica. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka PN jer ona zbog visoke dobi i lošeg zdravlja nije mogla pristupiti na raspravu kao ni dokaz saslušanjem svjedoka ON koja je u dolasku na sud bila spriječena poslovnim obvezama pri čemu je ocjena suda da saslušanje tih svjedoka ne bi doprinijelo utvrđenju spornih činjenica s obzirom na opsežno proveden dokazni postupak.

4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz pročitanih isprava proizlazi da je tužena u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica nekretnine koja je predmet ovoga spora, tj. nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 17/213 šuma Komarnica površine 3446 m2. Pravo vlasništva tužene u zemljišnoj knjizi upisano je rješenjem ovoga suda broj Z-11024/2022 od 9. lipnja 2022. na temelju ugovora o kupoprodaji koji je tužena kao kupac sklopila s ranijim vlasnikom nekretnine SN kao prodavateljem. Njih dvoje ugovor o kupoprodaji sklopili su 6. lipnja 2022., njihove potpise na ugovoru istoga dana ovjerio je javni bilježnik Marija Kustić iz Bjelovara, a predmet ugovora bile su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 17/35 šuma Komarnica površine 1400 čhv, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 997/3/1 livada Povratek površine 344 čhv, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 17/165 šuma Komarnica površine 958 čhv i čk.br. 17/171 pašnjak Belevinka površine 474 čhv, i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 131/4 pašnjak Zdenčak površine 169 čhv i čk.br. 131/23 pašnjak Zdenčak površine 219 čhv. U ugovoru je naznačeno da je tužena kao kupac u cijelosti prodavatelju isplatila kupoprodajnu cijenu u iznosu od 15.000,00 kn i da je tužena odmah stupila u posjed kupljenih nekretnina. Potom je rješenjem ovoga suda broj Z-13692/2022 od 21. srpnja 2022. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] promjenjen broj čestice iz stare čk.br. 17/165 šuma Komarnica površine 958 čhv u novu čk.br. 17/213 šuma površine 3446 m2, sve na temelju prijedloga za upis Područnog ureda za katastar Bjelovar, zapisnika od 12. srpnja 2022., geodetskog elaborata od 18. srpnja 2022., prijavnog lista iz srpnja 2022., kopije katastarskog plana (stanje prije promjene) od 11. srpnja 2022. i kopije katastarskog plana (predloženo novo stanje) od 11. srpnja 2022..

Dakle, nekretnina koja je predmet ovoga spora (upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 17/213 šuma Komarnica površine 3446 m2) u vrijeme kada ju je tužena kupila od SN u lipnju 2022. u zemljišnoj knjizi bila je označena kao čk.br. 17/165 šuma Komarnica površine 958 čhv (površina od 958 čhv jednaka je površini od 3446 m2). Među strankama nije sporno koja zemljišna površina je predmet ovoga spora, a to potvrdili i suglasnim pokazivanjem na uviđaju koji je održan 21. veljače 2024.. U naravi predmetna čestica je šuma na neravnom terenu. Zbog toga u ovom postupku nije bilo potrebno izvoditi dokaze usmjerene na identifikaciju nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 17/165 šuma Komarnica površine 210 čhv, iako ta čestica ima isti katastarski broj kao što ga je imala i sporna čestica u trenutku kada ju je tužena kupila od SN. Sukladno tome, jer među strankama nema spora o identitetu čestice koja je predmet spora, na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ne utječe sadržaj isprava koje se odnose na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 17/165 šuma Komarnica površine 210 čhv, koja je vlasništvo DN koja nije ni stranka ni sudionik ove parnice. (Valja primjetiti da je prilikom određivanja uviđaja na licu mjesta u toč. I. izreke rješenja ovoga suda broj P-677/2022-20 od 13. studenoga 2023. i u zapisniku o održanom uviđaju na licu mjesta broj P-677/2022-21 od 21. veljače 2024. greškom u pisanju brojeva pogrešno naznačeno da površina sporne čestice iznosi 474 čhv; točna površina te čestice je 958 čhv, odnosno 3446 m2, a navedeno nije utjecalo na pravilnost identifikacije čestice s obzirom na pokazivanja stranaka na licu mjesta i s obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka GEO – Agi d.o.o. o tome da se radi o čk.br. 17/213 površine 3446 m2 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i u posjedovni list broj 545 k. o. [katastarska općina].)

Iz isprava koje je na spis dostavio Područni ured za katastar Bjelovar i iz iskaza tužene proizlazi da je tužena nakon kupoprodaje inicirala provođenje upravnog postupka pred nadležnim katastarskim uredom koji je rezultirao promjenom broja čestice koja je predmet ovoga spora i to promjenom iz ranijeg broja čestice [katastarska čestica] u novi broj čestice [katastarska čestica] (pri tom nisu promjenjeni broj zemljišnoknjižnog uloška u koji je ta čestica upisana, opis zemljišta i površina zemljišta, tek je površina izražena u kvadratnim metrima, a ne u četvornim hvatima). Tužena navodi da je ovakvu promjenu inicirala radi usklađivanja podataka za sve nekretnine koje je kupila i da su joj u katastru predložili da podatke o brojevima čestica usklade prema podacima katastarskog plana jer su površine čestica odgovarale. Tako proizlazi i iz priloženog geodetskog elaborata (l. 59 – 71) i isprava koje su nastale u provedenom katastarskom postupku.

7. Iz iskaza promjena koji je Područni ured za katastar Bjelovar sastavio 10. lipnja 2022. vidljivo je da je RN rođ. KN bila evidentirana kao posjednik nekretnine upisane u posjedovni list broj 82 k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 17/213 šuma površine 3446 m2, i da je potom tužena upisana kao posjednik te čestice, sada upisane u posjedovni list 545 k. o. [katastarska općina].

Na temelju uvjerenja o povijesti katastarskih promjena sud utvrđuje da je nekretnina koja je predmet ovoga spora nekada u katastru u razdoblju od 1968. do 2003. bila označena kao čk.br. 17/165a iz k. o. [katastarska općina], šuma površine 3446 m2 (tj. 958 čhv) i ta čestica odgovarala je zemljišnoknjižnoj čestici 17/165 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kao njezini suposjednici bili su evidentirani ČN i RN, svaki u ½ dijela. Tijekom 2003. ta čestica označena je brojem katastarske čestice [katastarska čestica] i kao posjed NN, ali iz napomene uvjerenja od 28. siječnja 2025. proizlazi da je promjena koja je izvršena 2003. temeljena na provedbi ostavinskog postupka iza pok. ČN i da RN te 2003. nije trebala biti evidentirana kao jedini posjednik čk.br. 17/213 jer ta čestica nije bila predmet nasljeđivanja iza pok. ČN pa su kao suposjednici katastarske čestice broj [katastarska čestica] (ranije katastarske čestice broj [katastarska čestica]/165a) i nadalje trebali ostati ČN i RN. Tužena je u katastarskim podacima evidentirana kao vlasnica predmetne čestice 10. lipnja 2022. na temelju rješenja ovoga suda broj Z- 11024/2022. Pri tom je nadležni katastarski ured uvažio činjenicu da je iz povijesnih zemljišnoknjižnih podataka vidljivo da je Bara Gašparić 1968. prodala čk.br. 17/165 (koja sada ima novi broj čestice [katastarska čestica]) i da ta činjenica o prodaji nije bila evidentirana u katastarskom operatu.

8. Roditelji tužiteljice ŠN bili su ČN i RN. ČN umro je 4. lipnja 2002., a rješenjem o nasljeđivanju ovoga suda broj O-407/02-5 od 4. srpnja 2002. utvrđeno je da su njegove zakonske nasljednice supruga RN i kćerka ŠN i da ostavinska imovina u cijelosti pripada ostaviteljevoj supruzi. Nekretnina koja je predmet ovoga spora nije utvrđena kao ostavinska imovina pok. ČN. RN umrla je 6. studenoga 2004., a rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Slavke Marković iz Bjelovara broj O-788/04 od 2. prosinca 2004. utvrđeno je da je njezina jedina zakonska nasljednica kćerka ŠN kojoj u cijelosti pripada ostavinska imovina. Nekretnina koja je predmet ovoga spora nije utvrđena kao ostavinska imovina pok. NN. Nekretnina koja je predmet ovoga spora u vrijeme kada je u zemljišnoj knjizi bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao čk.br. 17/165 šuma Komarnica površine 958 čhv bila je vlasništvo ĐN koji ju je kupio od NN kupoprodajnim ugovorom od 6. svibnja 1968. (taj ugovor proveden je u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-2644/1968). ĐN umro je 2. svibnja 2000., a rješenjem o nasljeđivanju ovoga suda broj O-366/00-4 od 26. svibnja 2000. utvrđeno je da su njegovi zakonski nasljednici supruga UN i sin SN i da ostavinska imovina u cijelosti pripada ostaviteljevom sinu. Nekretnina koja je predmet ovoga spora utvrđena je kao ostavinska imovina pok. ĐN (u rješenju o nasljeđivanju očitom je greškom u pisanju broja naznačena površina čestice od 358 čhv, a ne 958 čhv; da je zaista tako proizlazi iz činjenice da su svi ostali podaci o čestici u rješenju o nasljeđivanju identični podacima tada važeće zemljišne knjige) i SN upisan je kao vlasnik čestice u zemljišnoj knjizi. Kako je već rečeno, SN nekretninu je 6. lipnja 2022. prodao tuženoj, a ona je inicirala postupak promjene broja čestice.

9. Svjedok SNN u svom iskazu opisuje da poznaje parnične stranke i da zna gdje se nalazi čestica koja je predmet spora. Radi se o nekretnini koja je nekada bila dijelom vinograd, dijelom livada i dijelom šuma, a koristili su je tužiteljičini roditelji ČN i Š koji su nekretninu kosili i obrađivali vinograd. Nakon što su tužiteljičini roditelji prestali obrađivati nekretninu ona je obrasla šumom i tako je već 30-40 godina, a svjedok je ponekad viđao tužiteljicu ili njezinu djecu da obilaze šumu. Nije joj poznato da su SN ili njegovi pravni prednici na području gdje se nalazi predmetna čestica imali vlastite nekretnine i nije joj poznato da je tužiteljičina majka 1968. ĐN prodala nekretnine koje su opisane kao šuma Komarnica.

Svjedok IN zna da je predmetna čestica bila vlasništvo tužiteljičinih roditelja i on je viđao tužiteljičine roditelje da prolaze uz njegovu klijet i uz njegov vinograd u pravcu te čestice. U naravi, radilo se o vinogradu, livadi i šumi. Nakon što su tužiteljičini roditelji prestali obilaziti spornu nekretninu, a nekretninu su obilazili sve dok su mogli hodati, nekretnina je obrasla šumom. Također, svjedok je viđao i tužiteljicu da ide prema predmetnoj čestici. Svjedok nikada nije čuo da su EN, ĐN i SN na području gdje se nalazi predmetna čestica imali neku nekretninu u vlasništvu i nikada ih nije vidio da idu u pravcu te čestice, a nije čuo da je tužiteljičina majka ĐN prodala neku nekretninu, kao što nije čuo ni to da je tužena na području gdje se nalazi sporna čestica kupovala nekretnine.

Svjedok HN sjeća se da je kao dijete viđao tužiteljičine roditelje i tužiteljičinog brata da konjima i "gumenjakom" idu na nekretninu koja je predmet spora, tamo su obrađivali vinograd i kosili livadu, a nakon što su to prije najmanje 20 godina prestali činiti nekretnina je obrasla drvećem. Svjedok navodi da je i tužiteljica dolazila na tu nekretninu, sama, s roditeljima ili sa sinom, a tamo nije vidio ĐN i SN. I sada pokojni susjed GN pričao mu je da je predmetna čestica vlasništvo tužiteljičinih roditelja. Svjedok nije čuo da je tužiteljičina majka prodala neke nekretnine ĐN.

Svjedok ZN od 2018. ili od 2019. vlasnik je susjedne čestice koja je u naravi također šuma i nije mu poznato tko je vlasnik nekretnine koja je predmet ovoga spora. Nikada ga nitko nije zvao na lice mjesta radi utvrđivanja međe i nije mu poznato je li SN imao nekretninu na području gdje se nalazi sporna čestica. Na spornoj čestici nikada nikoga nije vidio, a nije čuo ništa o tome da je tužiteljičina majka ĐN prodala nekretninu. U jednom trenutku tužiteljica je od njega zahtijevala da makne granje koje je palo na njezinu česticu, no tom prilikom radilo se o tužiteljičinoj čestici katastarskog broja 200 uz koju je svjedok rušio drva u svojoj šumi.

Svjedok SN u iskazu tvrdi da je nekretnina koja je predmet spora bila vlasništvo njegovog oca ĐN i da je on nekretninu naslijedio očevom smrću 2000.. ĐN nekretninu je kupio 1968. od nekog člana tužiteljičine obitelji, obilazio je nekretninu i u njoj uz pomoć VN rušio drva. Svjedok je u šumi bio dva puta. Budući da zbog lošeg zdravlja ne može raditi, sve svoje nekretnine prodao je tuženoj. Prije kupoprodaje tužena, njezin suprug i svjedok obišli su predmetnu česticu, a tuženičin suprug podatke koje su zatekli na licu mjesta usporedio je s podacima koje je imao na mobitelu. Svjedok navodi da se ni tužiteljica ni članovi njezine obitelji ni njemu ni njegovom ocu nikada nisu javljali bilo kakvim pitanjem koje bi se odnosilo na spornu nekretninu, a iako je prilikom uviđaja na licu mjesta 21. veljače 2024. naveo da nije siguran može li pokazati nekretninu koju je prodao tuženoj, u iskazu pojašnjava da je tada mislio na činjenicu da bi mu se na mjestu uviđaja bilo teško orijentirati jer je sve zaraslo. Osim toga, svjedok navodi da i inače ima problem slabijeg pamćenja. Prilikom sklapanja ugovora tužena i svjedok SN koristili su podatke izvatka iz zemljišne knjige koji je svjedok pribavio u zemljišnoknjižnom odjelu.

Svjedok ĆN suprug je tužene koji u iskazu opisuje na koji način su tužena i on kupili cjelokupnu imovinu SN. Svjedok navodi da su SN, tužena i on prije kupoprodaje zajedno obišli nekretninu koja je predmet ovoga spora, SN pokazao im je nekretninu, a svjedok je nekretninu obišao uspoređujući zatečeno stanje s podacima sustava "Geoportal" koji su mu bili dostupni pomoću mobitela. SN tada im je pokazao ugovor kojim je njegov otac kupio nekretninu i isprave s ostavinske rasprave iz kojih je bilo vidljivo da je SN naslijedio svu imovinu svoga oca. Osim toga, svjedok je u zemljišnoj knjizi utvrdio da su sve nekretnine koje SN prodaje njegovo vlasništvo. Svjedok tvrdi da nitko nije spominjao da tužiteljica na području na kojem se nalazi predmetna čestica ima u vlasništvu neku nekretninu i da im nitko nikada ni na koji način nije spominjao tužiteljicu vezano uz predmetnu česticu. Nakon kupoprodaje tužena i on čuli su da će ih tužiteljica tužiti jer su joj uzeli zemlju pa je svjedok otišao do tužiteljice i njezinog sina CN, ali nisu pronašli zajedničko rješenje. Tužena je u katastru nakon što je kupila nekretninu inicirala postupak promjene broja čestice s broja 17/165 na broj 17/213 jer su postojale dvije čestice s brojem 17/165, a katastar je promjenu obrazložio činjenicom da ne mogu biti dvije čestice istoga broja i da čestica broj 17/213 odgovara predmetnoj čestici. Tužena i SN ugovor o kupoprodaji sastavili su na temelju podataka zemljišne knjige i katastra na temelju kojih je predmetna čestica u cijelosti bila vlasništvo SN. Druga čestica koja je bila označena brojem 17/165 bila je u vlasništvu druge osobe, a čk.br. 17/213 nije mogla biti predmet kupoprodaje. Svjedok AN u srodstvu je sa parničnim strankama jer su njezina majka i RN sestre, tj. tužiteljica joj je sestrična, a tužena je unuka pokojnog brata AN. Svjedok opisuje da je nekretnina koja je predmet spora nekada u naravi bila vinograd i oranica, tamo su išli brati grožđe, a danas je ta nekretnina obrasla šumom. Svjedok tvrdi da je RN predmetnu nekretninu naslijedila od svoga oca LN, a tijekom 1968. ili 1969. vinograd je prodala ĐN jer vinograd više nije mogla obrađivati. ĐN zbog vlastite invalidnosti kratko je obrađivao taj vinograd i nekretnina je obrasla šumom. Smrću ĐN vlasnikom predmetne čestice postao je njegov sin. Svjedok AN opisuje da u [adresa] iz [adresa] češće dolazi u razdoblju od proljeća do jeseni, ali nije viđala tužiteljicu na nekretnini koja je predmet spora ili da ide prema toj nekretnini.

Svjedok RNN djelatnica je Područnog ureda za katastar koja je sudjelovala u postupku usklađivanja brojeva čestica koji je proveden na zahtjev tužene s obzirom na to da je predmetna čestica u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] imala broj 17/165, a na katastarskom planu i u katastarskom operatu čestica je imala broj 17/213. Tužena je česticu identificirala na katastarskom planu i na snimki terena, time da u podacima katastra nije bilo brojčano identičnih čestica kao u zemljišnoj knjizi (u zemljišnoj knjizi bile su dvije čestice broj 17/165), već je postojala jedna čestica broj 17/165 i postojala je jedna čestica broj 17/213 pa se usklađenje brojčane oznake čestice moglo izvršiti na temelju površine čestice koja je bila ista i u zemljišnoj knjizi i u katastru. Također, u trenutku provođenja postupka usklađivanja tužena je bila upisana kao vlasnik i kao posjednik nekretnine u zemljišnoj knjizi i u katastru. Svjedok CN nema saznanja o odlučnim činjenicama jer je kao djelatnik Područnog ureda za katastar Bjelovar sudjelovao samo u administrativnom dijelu postupka usklađivanja podataka katastra i zemljišne knjige i njegov rad sastojao se isključivo u sastavljanju popratnog dopisa od 18. srpnja 2022. koji je upućen zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda.

10. Tužiteljica u iskazu tvrdi i opisuje da je nekretnina koja je predmet ovoga spora u naravi bila livada i vinograd, da je ta nekretnina bila u posjedu njezinih roditelja ČN i NN, da su se njezini roditelji bavili poljoprivredom i da su na toj čestici njezini roditelji kosili travu, sušili sijeno i držali krave. Kada su se tužiteljičini roditelji prestali baviti poljoprivredom, nekretnina je postupno obrasla drvećem. Tužiteljici nije poznato kako su njezini roditelji stekli nekretninu. Tužiteljica tvrdi da je nakon smrti roditelja (ČN umro je 2002., a RN umrla je 2004.) nastavila koristiti nekretninu obilazeći šumu i povremeno iz nje uzimajući drva za ogrjev. Na nekretninu je išla i dok su njezini roditelji bili živi i tamo je pomagala svojim roditeljima, a nakon smrti tužiteljičinih roditelja nekretninu su za tužiteljicu obilazili i neki drugi ljudi. Tužiteljica tvrdi da njezini roditelji nikada nikome nisu prodali nekretninu koja je predmet ovoga spora i da na tu česticu nikada nisu dolazili ni SN ni njegovi roditelji. Iznimno od toga, tužiteljica navodi da je njezina majka još u vrijeme kada je tužiteljica bila malo dijete prodala drugu česticu koja je također imala katastarski broj 17/165, no radilo se o čestici koja je udaljena od sporne nekretnine. Tužiteljica je saznala da je tužena kupila spornu nekretninu u trenutku kada je čula da se svjedok ĆN po selu hvali da ide rušiti šumu na predmetnoj čestici i nakon toga je pokrenula ovu parnicu. U to vrijeme saznala je i da je broj čestice promijenjen i da joj se nitko nije obratio u postupku promjene broja čestice. Tužiteljica smatra da je nekretnina koja je predmet ovoga spora bila predmet nasljeđivanja u ostavinskom postupku koji je proveden nakon smrti njezine majke.

Tužena u iskazu opisuje da je zajedno sa svojim suprugom tijekom 2021. i 2022. od SN kupila sve njegove nekretnine, uključujući i nekretninu koja je predmet ovoga spora, a u ugovorima o kupoprodaji ona je navedena kao kupac. Prije kupoprodaje predmetne čestice koja je i tada u naravi bila šuma SN, tužena i njezin suprug obišli su nekretninu, a pri tom nisu koristili geodetske usluge stručne osobe, nego im je SN pokazao granice čestice. SN svoje imanje stekao je od svojih roditelja, a tuženoj i njezinom suprugu nije rekao da su tužiteljica ili njezini roditelji na bilo koji način povezani s predmetnom nekretninom. Tekst ugovora o kupoprodaji kojim je tužena predmetnu česticu kupila od SN napisala je tužena, a pri tom je koristila podatke zemljišnoknjižnog izvatka. U tom trenutku zemljišnoknjižna čestica 17/213 iz k. o. [katastarska općina] nije postojala pa nije mogla biti navedena u kupoprodajnom ugovoru, već je predmetna čestica u tom ugovoru navedena tadašnjim zemljišnoknjižnim brojem čestice [katastarska čestica]. Nakon kupoprodaje tužena i njezin suprug u selu su čuli da im tužiteljica poručuje da će se "vidjeti na sudu", a tužiteljica o tome nije htjela razgovarati sa suprugom tužene. Potom je tužena u katastru pokrenula postupak usklađivanja podataka za sve nekretnine koje je kupila i opisuje da su joj u katastru predložili da se podaci o brojevima čestica usklade sukladno katastarskom planu jer su površine čestica "odgovarale".

11. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je pravo vlasništva nekretnine stekla nasljeđivanjem od svoje pokojne majke NN, odnosno, tvrdi da je pravo vlasništva nekretnine stekla dosjelošću. S druge strane, tužena tvrdi da je pravo vlasništva nekretnine stekla na temelju pravnog posla s povjerenjem u istinitost i potpunost podataka zemljišne knjige.

12. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.. Prije njega od 1. siječnja 1812. vrijedio je austrijski Opći građanski zakonik i radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u obzir valja uzeti i odredbe toga propisa budući da je pravni prednik tužiteljice RN bila u posjedu sporne nekretnine 1968. i ranije, tj. u vrijeme važenja toga Zakonika (Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.; Narodne novine broj 73/91).

Prema paragrafu 1452. Općeg građanskog zakonika pravo se dosjelošću stječe zakonitim prijenosom posjeda na nekog drugoga, a prema paragrafu 1460. da bi se pravo moglo dosjelošću steći potrebna je sposobnost stjecatelja da može steći, sposobnost stvari i stvarni stjecateljev posjed, time da posjed mora biti zakonit, pošten i istinit i trajati kroz cijelo zakonom određeno vrijeme. Posjed je zakonit, ako je utemeljen na naslovu dovoljnom da se zadobije vlasnost (paragraf 1461.), posjed mora biti pošten (paragraf 1463.) i posjed mora biti istinit, tj. ne smije biti stečen silom, lukavstvom, potajno ili na izmoljeni način (paragraf 1464.). Temeljem paragrafa 1493. poštenom stjecatelju stvari u vrijeme dosjelosti uračunava se vrijeme njegovog zakonitog i poštenog prednika, time da kod stjecanja izvanrednom dosjelošću u trajanju od 40 godina prednikov posjed ne mora biti zakonit. Osoba koja dosjelošću stekne stvar ili pravo može protiv dosadašnjeg vlasnika u sudskom postupku tražiti utvrđenje prava vlasništva i tražiti upis svoga prava u javnoj knjizi (paragraf 1498.). Temeljem paragrafa 326. pošteni posjednik je onaj koji iz vjerojatnih uzroka drži da je stvar koju posjeduje njegova, a nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa.

Prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za izvanrednu dosjelost potrebno je 20 godina posjedovanja, a ne 40 godina kako je to bilo propisano u Općem građanskom zakonu.

Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema čl. 30. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

U bitnome na isti način i čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istoga članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema čl. 18. st. 1. – 3. toga zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Temeljem st. 5. toga članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Čl. 3. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) propisuje da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, a iz toga proizlazi da je rješenje o nasljeđivanju kao odluka kojom se utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava ostaviteljevom smrću stekli nasljednik i druge osobe (čl. 226. st. 1. Zakona o nasljeđivanju) deklaratornog karaktera.

14. Čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom. Prema čl. 115. st. 1. i 3., čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. i 2. istoga zakona vlasništvo nekretnine na temelju pravnoga posla stječe se pravnim poslom kojemu je cilj stjecanje vlasništva, pravni posao da bi bio valjan treba biti u pisanom obliku, a vlasništvo se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu. Sukladno čl. 122., čl. 123. st. 1. i čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, time da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti. Stjecatelj koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

Čl. 128. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva (čl. 122. Zakona o nasljeđivanju propisuje da se nasljedstvo neke osobe otvara njezinom smrću), a nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

Tužiteljica tvrdi da je pravo vlasništva nekretnine stekla dosjelošću, a kada je riječ o stjecanju prava vlasništva nekretnine na temelju zakona, čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da je onaj koji stekne takvo pravo ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, no takvo vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona.

15. Nekretnina koja je predmet spora u naravi je zemljište obraslo drvećem (šuma) i okružena je istim takvim česticama, a po prirodi stvari na takvu nekretninu ne ide se često, ni zbog pregledavanja stanja nekretnine, ni zbog ekonomskog iskorištavanja nekretnine. Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da je ta nekretnina bila vlasništvo tužiteljičine majke NN, a ona ju je 6. svibnja 1968. zajedno s čk.br. 17/94 šuma Komarnica površine 218 čhv (obje čestice tada su bile upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) prodala ĐN. Nakon smrti ĐN pravo vlasništva nekretnine naslijedio je SN, a on je nekretninu 6. lipnja 2022. prodao tuženoj. Nekretnina koja je predmet spora nije mogla u ugovorima o kupoprodaji od 6. svibnja 1968. i od 6. lipnja 2022. biti označena danas važećim zemljišnoknjižnim podacima (tj. kao nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 17/213 šuma Komarnica površine 3446 m2) jer je u vrijeme sklapanja tih pravnih poslova bila označena brojem čestice [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina], a tek je u srpnju 2022. broj čestice promijenjen u novi broj 17/213.

Na temelju činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima sud zaključuje da je tužena predmetnu česticu stekla u dobroj vjeri, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige, jer u vrijeme sklapanja i provedbe ugovora o kupoprodaji od 6. lipnja 2022. nije imala razloga posumnjati da nekretnina pripada prodavatelju SN. SN bio je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine, nekretninu joj je pokazao na licu mjesta i time je uveo u posjed i istovremeno joj je predočio isprave koje su bile temelj njegovog stjecanja nekretnine. Tužiteljica nije dokazala drugačije. Dapače, iako tužena već u odgovoru na tužbu ističe da je nekretninu stekla pouzdajući se u potpunost i istinitost stanja zemljišne knjige, tužiteljica tijekom parnice ne iznosi činjenice kojima bi osporila savjesnost tužene, nego tužbu i tužbeni zahtjev temelji i tijekom postupka naglašava tvrdnje o vlastitom posjedu nekretnine i tvrdnje o nepravilnom radu katastra, iako su za stjecanje prava vlasništva nekretnine odlučni podaci zemljišne knjige jer se nikome ne može predbaciti da nije postupao u dobroj vjeri samo zbog toga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Tužiteljica ni ne tvrdi da je tužena mogla na bilo koji način saznati da nekretnina nije vlasništvo prodavatelja SN i da je tužiteljica u posjedu nekretnine, a iz iskaza tužene proizlazi da se pri kupoprodaji nekretnine vodila stanjem zemljišne knjige i da je ni SN ni netko drugi nisu upoznali s bilo kojom činjenicom koja bi je navela na sumnju u njegovo vlasništvo nekretnine. RN kao prodavateljica i ĐN kao kupac ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopili su 6. svibnja 1968. i nikada njih dvoje nisu na bilo koji način pokušali ispraviti zemljišnoknjižno stanje o vlasništvu predmetne čestice, iako su oboje nakon sklapanja ugovora živjeli još više od 30 godina (RN umrla je 2004., a ĐN umro je 2000.). Da je tužiteljičina tvrdnja o tome da je predmet prodaje 6. svibnja 1968. bila druga nekretnina zaista točna, za pretpostaviti je da bi stranke ugovora tijekom tih tridesetak godina uočile eventualnu grešku i poduzele neku radnju da se greška ispravi. Tužiteljica nije dokazala da je njezina majka 1968. ĐN prodala drugu čk.br. 17/165 iz k. o. [katastarska općina], njezina tvrdnja nije potvrđena pročitanim ispravama i iskazima saslušanih osoba, a može se uočiti da postoji velika razlika u površinama tih čestica (predmetna čestica površine je 958 čhv, a čk.br. 17/165 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine je 210 čhv, što je gotovo peterostruka razlika) pa bi eventualna pogreška pri sklapanju ugovora o kupoprodaji 1968. bila lako uočljiva strankama ugovora. Također, nekretnina koja je predmet ovoga spora nije utvrđena kao ostavinska imovina tužiteljičine majke NN, već je prethodno utvrđena kao ostavinska imovina pravnog prednika tužene ĐN, što također govori u prilog da je RN tu česticu prodala ĐN, a tužiteljica sve do pokretanja ovoga spora nije poduzela ni jednu pravnu radnju radi utvrđenja da je ona nasljeđivanjem stekla pravo vlasništva nekretnine u smislu citiranih odredbi Zakona o nasljeđivanju, iako je njezina majka umrla 2004. .

Dakle, sud smatra da tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani jer je tužena predmetnu česticu stekla u dobroj vjeri, pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige. Stoga nisu odlučne tužiteljičine tvrdnje o stjecanju prava vlasništva nekretnine dosjelošću jer, sve i da je tužiteljica bila pošteni posjednik nekretnine u zakonom propisanom razdoblju, njezino pravo ne bi bilo jače od prava tužene.

Podredno, u odnosu na tužiteljičin posjed sporne čestice valja reći da saslušani svjedoci TN, IN, HN i ZN nemaju nikakvih saznanja o tome da je tužiteljičina majka RN ĐN prodala nekretnine, iako je o tome sklopljen ugovor u pisanom obliku, a u iskazima opisuju da su u nekom razdoblju viđali i tužiteljicu i njezine roditelje da obrađuju i obilaze predmetnu česticu i da je nekretnina obrasla drvećem nakon što je tužiteljičini roditelji više nisu mogli obrađivati. Iskazi tih svjedoka govore u prilog činjenici da su tužiteljica i njezini roditelji bili u posjedu predmetne čestice. Budući da tužiteljičini roditelji više nisu bili u stanju obrađivati nekretninu, a tužiteljica je jedno vrijeme živjela izvan Republike Hrvatske, nekretnina je s vremenom obrasla samoniklim drvećem (nije riječ o kultiviranoj šumi). RN tu nekretninu prodala je 1968. i tada je njezin posjed izgubio svojstvo savjesnosti/poštenja. Zbog te činjenice, ako je tužiteljica zaista naslijedila posjed svoje majke njezinom smrću, tada je tužiteljica posjed predmetne nekretnine stekla 2004., time da se nepošten/nesavjestan posjed njezine pravne prednice ne uračunava u tužiteljičino vrijeme dosjedanja nekretnine. Tužiteljica je tužbu u ovome sporu podnijela 19. kolovoza 2022. pa se može zaključiti da je najkasnije toga dana saznala da je tužena u posjedu nekretnine, a u razdoblju od 2004. do 2022. nije protekao zakonski rok od 20 godina potreban za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću. Zbog toga tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan čak i da tužena nije pravo vlasništva nekretnine stekla u dobroj vjeri.

16. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

17. Odluka o parničnim troškovima iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužena je u cijelosti uspjela u parnici i tužiteljica je dužna naknaditi joj troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.687,50 EUR, koji se odnose na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje punomoćnika na ročištima i na očevidu 12. travnja 2023., 21. travnja 2024., 8. siječnja 2025., 9. siječnja 2025., 13. siječnja 2025. i 12. svibnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište, sastav podnesaka od 18. siječnja 2023. i 25. ožujka 2024. u iznosu od 150,00 EUR za svaki podnesak i PDV u iznosu od 337,50 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice, a odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi.

Odluka o trošku zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

18. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 30. srpnja 2025.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.