Republika Hrvatska

Posl.br. 15:Povrv-13/2025

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., OIB:16912997621, Put od Republike 14, 20000 Dubrovnik, zastupan po punomoćnicima KŠ i UŠ iz [adresa], protiv tuženika CŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 07.srpnja 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i osobno tuženika, a presude javno objavljene dana 30.srpnja 2025.g., istog dana

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je dana 13.studenoga 2024 pod poslovnim brojem Ovrv-5514/2024 donio javni bilježnik u Dubrovniku Luce Bronzan.

II.Nalaže se tuženiku CŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČISTOĆA d.o.o., OIB: 16912997621, Put od Republike 14, 20000 Dubrovnik, namiri tražbinu u iznosu od 132,38 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 18,11 EUR od 01.08.2022.,

• na iznos od 18,58 EUR od 01.03.2023.,

• na iznos od 18,10 EUR od 21.03.2023.,

• na iznos od 18,10 EUR od 21.04.2023.,

• na iznos od 18,10 EUR od 21.05.2023.,

• na iznos od 18,10 EUR od 21.06.2023.,

• na iznos od 13,93 EUR od 21.07.2023.,

• na iznos od 9,36 EUR od 21.07.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak postupka u iznosu od 200,00 Eur, sa zateznom kamatom koja teče od 30.srpnja 2025 do isplate, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj Čistoća d.o.o. (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika CŠ (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 11.listopada 2024. godine javnom bilježniku Luci Bonzan iz Dubrovnika prijedlog za ovrhu temeljem kojeg je javni bilježnik dana 13.studenoga 2024. godine donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5514/2024.

2.Protiv rješenja o ovrsi, ovršenik, ovdje tuženik CŠ, **.**.2024. podnosi pravodobni prigovor, a povodom kojeg je prigovora pobijano rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5514/2024, ovaj sud rješenjem poslovni broj Povrv-13/2025, dana 17.veljače 2025.g. godine stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su sve provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3.Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, navodi kako potražuje od tuženika na temelju vjerodostojne isprave i to izvadak iz poslovnih knjiga od 11.listopada 2024, šifra partnera 1002706, iznos od 156,03€, uvećan za zakonske zatezne kamate.

4.U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, sada odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako je za predmetnu šifru kupca dogovorio sa tužiteljem šestomjesečno plaćanje u iznosu po 9,36€ na mjesec, koje iznos je tužitelju i plaćen i to dana 04.kolovoza 2023 i 16.listopada 2023.g.Tvrdi da su računi na iznos od 18,10€ obračunati u duplom iznosu te da je dogovorio sa tužiteljem da iste stornira. Tijekom 2024 je izvršio sve dužne uplate.

5. Podneskom tužitelja od 30.siječnja 2025.g. isti tvrdi da se predmetno potraživanje odnosi na naknadu za pruženu uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada za mjesec lipanj 2022. godine, na razdoblje od siječnja 2023. godine do lipnja 2023. godine te na razdoblje od lipnja do kolovoza 2024. godine, temeljem računa koje tužitelj dostavlja, uz podnesak. Nadalje, tvrdi da je iz priloženih računa vidljivo kako se naknada odnosi na obračunsko mjerno mjesto koje se vodi pod šifrom partnera 1002706 na adresi [adresa] na kojem upravo tuženik ima prebivalište i gdje tuženik živi tijekom cijele godine i na koju adresu su svi računi i dostavljeni, a što potvrđuje potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o adresi

prebivališta od dana 14.10.2024. godine. Budući da se niti jedan od računa tužitelju nije vratio kao neuručen jasno je kako je tuženik redovno primao sve račune pa tako i one koji su predmetom ovog postupka. U odnosu na navode tuženika kako je isti s tužiteljem imao dogovoreno šestomjesečno plaćanje računa za 2023. godinu tužitelj ističe kako je tuženik jasno i nedvosmisleno obaviješten kako se računi ne mogu umanjivati unazad jer na iste tuženik nije u skladu s Općim uvjeta poslovanja s korisnicima od dana 02.11.2017. godine (dalje u tekstu: Opći uvjeti) podnio prigovor.

Poziva se na čl. 18. Općih uvjeta prema kojima rok za podnošenje pisanog prigovora na ispostavljeni račun iznosi 8 dana od dana primitka računa, a ukoliko korisnik usluge ne podnese prigovor u navedenom roku smatra se da je suglasan s izvršenim obračunom. Tuženiku su iznosi računa s obzirom na opseg potrošnje umanjeni, ali isključivo za buduće razdoblje počevši od mjeseca srpnja 2023. godine. Tuženik je obaviješten kako je u odnosu na prethodno razdoblje dužan podmiriti sva postojeća dugovanja budući da tužitelj nije ovlašten retroaktivno bez ikakve osnove vršiti promjene u svojim poslovnim knjigama.

U odnosu na navode tuženika iz prigovora kako je za 2024. godinu podmirio sve račune tužitelj ističe kako se predmetno potraživanje ne odnosi na razdoblje od siječnja do svibnja 2024. godine.

Stoga navode tuženika iz prigovora smatra neistinitim jer da je tuženik bio upoznat s računima koji su predmetom ovog postupka pa se u odnosu na iste mogao pravovremeno očitovati odnosno istima prigovoriti što je propustio učiniti. Nadalje, tužitelj ističe kako je tuženik nakon pokretanja ovog postupka djelomično podmirio račune za srpanj i kolovoz 2024. godine stoga tužitelj podneskom smanjuje tužbeni zahtjev, kako je naveden i izreci ove odluke.

6.U dokaznom je postupku sud pregledao cjelokupnu pravnorelevantnu dokumentaciju u spisu i to specifikaciju utuženih računa od 11.listopada 2024. (list spisa 16), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta tuženika (list 17), račune za šifru korisnika 1002706 (list 37-46), Opće uvjete poslovanja s korisnicima tvrtke Čistoća d.o.o. Dubrovnik (list 48-62), Odluku o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Dubrovnika (list spisa 63-76), Cjenik td Čistoća d.o.o. (list 77-81), Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada Općinskog vijeća Općine Dubrovačko primorje (list 82-116), prilog II Opći uvjeti Ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list 117-121), e-mai poruka od 19.studenoga 2024 (list 229), izvod prometa na računu (230-232), računi (list 233-235).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplata iznosa od 132,38€ s pripadajućim zateznim kamatama, koja novčana tražbina se odnosi na javnu uslugu odvoza i odlaganja komunalnog otpada na adresi [adresa].

9. Uvidom u predane račune je utvrđeno da se odnose na lipanj 2022, (18,11€),period od siječanj (18,58€), veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2023 (po 18,10€) te za lipanj 2024.g.(9,36€).

10. Odredbom članka 64. st.1, st. 2. i st. 3. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 84/21, dalje: ZGO), propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada, da je javna usluga sakupljanja komunalnog otpada usluga od općeg interesa te da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada uključuje uslugu prikupljanja na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge miješanog komunalnog otpada, biootpada, reciklabilnog komunalnog otpada i glomaznog otpada jednom godišnje te uslugu preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu i uslugu prijevoza i predaje otpada ovlaštenoj osobi. Stavkom 4. istoga članka je propisano da izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno na svom području osigurati obavljanje javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, osiguravajući pri tom javnost rada kako bi se osiguralo odvojeno sakupljanje miješanog komunalnog otpada iz kućanstava i drugih izvora, biootpada iz kućanstava, reciklabilnog komunalnog otpada, opasnog komunalnog otpada i glomaznog otpada iz kućanstava.

11. Sukladno članku 68. ZGO javnu uslugu pruža davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada koji je trgovačko društvo, koje osniva jedna ili više jedinica lokalne samouprave i u kojem većinski dio dionica odnosno udjela čine dionice odnosno udjeli jedne ili nekoliko jedinica lokalne samouprave, temeljem odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada ili pravna ili fizička osoba – obrtnik temeljem koncesije dodijeljene odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave

12. Nadalje, člankom 70. st. 1. ZGO propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine dok je st.2 propisano da korisnici javne usluge iz st. 1. ovog članka ovisno o načinu korištenja nekretnine, trajno ili povremeno u svrhu stanovanja ili u svrhu obavljanja djelatnosti ili druge svrhe se razvrstavaju u kategorije korisnika kućanstvo ili korisnika koji nije kućanstvo. Stavkom 4. Istoga članka je propisano da je korisnik usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika, omogućiti davatelju usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje otpada kad to mjesto nije na javnoj površini i platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

13. Sukladno čl. 71. ZGO propisano je da je nekretnina koja se trajno ne koristi nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva.

Polazeći od navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da obveza plaćanja troškova javne usluge sakupljanja komunalnog otpada nije ugovornog karaktera, već proizlazi iz zakona.

14.Prema tužiteljevim Općim uvjetima poslovanja s korisnicima (dalje OUP) korisnik usluge je definiran kao pravna ili fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik nekretnina odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

Prema čl.19. OUP cijena javne usluge prikupljanja komunalnog otpada utvrđuje se cjenikom kojeg donosi davatelj usluge prema postupku predviđenim zakonom. Korisnici imaju mogućnost podnošenja pisanih prigovora u roku od 8 dana od primitka računa. U protivnom da se smatra da je obračun u redu.

15.Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa]. Tuženik podneskom od 17.ožujka 2025.g. tvrdi da na predmetnoj adresi postoji kuća s dva kućna broja i dvije šifre kupca, za koje prima mjesečne račune od po 9,36€.

16.Spornim se, kao prvo, postavilo pitanje da li je tuženik time što nije podnio prigovor u roku od 8 dana od primitka računa, izgubio pravo isticanja prigovora na račune.

16.1.Kod tužitelje je osnovano povjerenstvo za reklamacije potrošača, kako je određeno u čl.16 OUP, a isto je osnovano u svrhu pružanja bolje kvalitete usluga i radi zaštite korisnika usluga, a ne, kako smatra tužitelj, da bi korisnik, sada tuženik, izgubio pravo na protivljenje ispostavljenim računima tužitelja budući nije u roku od osam dana od dana primitka računa na iste prigovorio.

16.2.Nije sporno da je adresa tuženika [adresa], međutim nije propisana zakonska obveza isporučitelja komunalnih usluga, ovdje tužitelja, slanja računa preporučenom pošiljkom, što on uostalom i ne čini, pa stoga tužitelj ne može niti imati saznanja o tome kada je tuženik zaprimio račune i od kada mu teče rok za prigovor, odnosno kada je taj rok za korisnika-tuženika istekao.

Stoga se ovaj istaknuti razlog tužitelja smatra neosnovanim.

17.Ono što je bitno i što tuženik dalje tvrdi je da mu za istu nekretninu tužitelj nije mogao vršiti obračun odnosno ispostaviti račune u punom iznosu jer je riječ o jednoj nekretnini odnosno istoj polovici jedne kuće, pritom istovremeno tvrdeći da u nekretnini postoje dvije šifre kupca pod brojevima 1002706 i 1002707. Kako je tuženik fizička osoba sa prebivalištem na području [adresa] (čl.7. Odluke od 3.5.2018.),a prema čl.6. iste odluke korisnik javne usluge je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, a obračunsko mjesto je definirano kao adresa nekretnine korisnika javne usluge tada u vrijeme izdavanja računa tužitelj, kao pružatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, pri čemu je obveza korisnika pravovremeno obavijestiti davatelja usluga o svakoj promjeni podataka (čl.19.toč.13 Odluke), pa time i činjenici koju iznosi tuženik u ovom postupku, nije mogao imati saznanja o tome da na različitim adresama u naravi postoji jedna nekretnina istog korisnika. Tužitelj je, u skladu sa Odlukom o pružanju javne usluge skupljanja miješanog komunalnog otpada (list 187),a istom je propisano u članku 89. da se svaka promjena koja se prijavljuje prihvaća od datuma prijave te je isključena mogućnost retroaktivnog učinka prijavljene promjene, i u skladu sa priloženim cjenikom, pravilno ispostavio račune tuženiku, koji nije dokazao da ih je platio odnosno nije dokazao da je zatražena promjena prihvaćena prije izdavanja neplaćenih računa.

18.Odredbom čl.7. i 219. Zakona o parničnom postupku je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

18.1.U vezi s naprijed navedenim odredbama tuženik je dostavio izvode prometa po računu na ime svoje supruge SŠ, tvrdeći da je sve račune tužitelja podmirio.Prema njegovim navodima tuženik tvrdi da je dana 4.lipnja 2024 platio račune za mjesece od siječnja do lipnja 2024 te da je dana 22.listopada 2024 platio račune od srpnja do prosinca 2024.

18.2.Tužitelj po navedenih mjesecima iz 2024.g. tereti tuženika samo za lipanj te godine dok se drugi računi odnose na 2023.g. i jedan račun iz 2022.g.

18.3.Iz izvoda proizlazi da je tuženik platio 4.lipnja 2024 platio 46,80€, za pet mjeseci, što iznosi po 9,36€ mjesečno dok iz izvoda ne proizlazi da je platio račune od siječanja (18,58€), veljača, ožujak, travanj, svibanj i lipanj 2023 i lipanj 2022.

18.4.Stoga je u skladu sa priloženim ispravama u spisu te činjenici da iz svakog pojedinog računa koji tužitelj dostavlja u spis vidljivo kako se naknada odnosi na obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa] na kojem upravo tuženik ima registrirano prebivalište i ne spori da je vlasnik nekretnine, a budući tuženik nije dokazao da je u utuženom razdoblju postojao dogovor o drugačijem načinu obračuna jer to ne proizlazi iz e-mail poruke koju tuženik dostavlja u prilogu budući je riječ o jednostranoj poruci prema tužitelju koja ne potvrđuje nikakav prethodni dogovor, osnovan zahtjev tužitelja za naplatom utuženog iznosa.

18.5.Slijedom navedenog, tužitelj je dokazao osnov i visinu tražbine, dok tuženik nije dokazao da bi utuženu tražbinu podmirio pa je tuženik u obvezi platiti naknadu za uslugu odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za nekretninu [adresa], koja se vodi pod šifrom 1002706, u utuženom periodu.

18.6. Zaključno Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja odnosno ispisa otvorenih stavaka i izdanih računa proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bila evidentiran kao korisnik komunalnih usluga odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada za nekretninu- na adresi [adresa] te da duguje ukupan iznos od 132,38€, koja tražbina se sastoji od pojedinačnih iznosa iskazanim u priloženim računima. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja je vjerodostojna isprava koja s obzirom na izdatnika i sadržaj u relativno visokom stupnju vjerojatnosti dokazuje postojanje tražbine koja je u njoj navedena, a u toj ispravi je u konkretnom slučaju navedena adresa objekta u pogledu kojeg postoji obveza odvoza i zbrinjavanja otpada te je istu tu adresu tužitelj u tužbi naveo kao adresu prebivališta tuženika. Dužnost je tužitelja kao trgovačkog društva istinito, vjerodostojno i potpuno iznositi podatke u svojim poslovnim i knjigovodstvenim knjigama te se presumira da oni to i čine, slijedom čega ovaj sud smatra da su podaci u poslovnim knjigama tužitelja vjerodostojni. Uzimajući u obzir navedeno kao i to da tuženik ne osporava korištenje nekretnine na adresi [adresa] proizlazi zaključak da je tuženik bio korisnik nekretnine za koju je nastao predmetni dug radi zbrinjavanja otpada. S obzirom na to da je tuženik utvrđena kao korisnik nekretnine za koju postoji obveza plaćanja komunalnih usluga odvoza i zbrinjavanja otpada, bio evidentiran je i kao korisnik navedene usluge jer se korištenjem nekretnine nesumnjivo otpad proizvodi te je u konkretnom slučaju tuženik dužan navedeni otpad predati tužitelju kao osobi koja obavlja predmetnu javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina u kojoj tuženik obavlja djelatnost, sukladno vodećem načelu „onečišćivač plaća".

19.Slijedom navedenoga trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev sadržan u podnesku tužitelja od 25.02.2025.g.i odlučit kao pod točkom I i II. i to na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022 dalje: ZPP), na način da je valjalo prvo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te potom odlučiti kao u točki II. izreke.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema vrijednosti predmeta spora.

21.1. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog iz rješenja o ovrsi nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se taj trošak razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom ovršnog odnosno parničnog postupka s tim u svezi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (tako i Zaključak 3.1. na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. Su- IV-204/17).

21.2.Stoga tužitelju pripadaju troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku s osnove naknade za sastav podneska od 30. siječnja 2025. I 25.veljače 2025 (25 b, Tbr. 8/1) i zastupanje na ročištu dana 7. srpnja 2025 (25 b, Tbr. 9/1), imajući na umu vrijednost jednog boda od 2,00 Eur, iznosi 150,00 Eur-a. Tome valja dodati trošak PDV-a od 25% i predujam naknade javnog bilježnika 12,50 Eur, pa sveukupni trošak iznosi 200,00 Eur.

U Dubrovniku, 30. srpnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisani u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku