Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-602/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ID iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvjetnice u Rijeci, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Metelko, I i partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1288/2024-10 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-1288/2024-10 od 28. svibnja 2025. u točki I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. za nadoknadu parničnog troška u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607 – 5103587566 sklopljenog 12. lipnja 2007.g. između ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK D.D. te ABC kao Korisnika kredita, HD i OD kao Založnih dužnika sadržana:

- u članku 10 Ugovora pod naslovom NAKNADA kojim je navedeno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 1,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestoHRK) obračunate s datumom Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju s osnova naknade za obradu kredita isplati iznos od 787,55 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. lipnja 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 937,27 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan."

1.1. Prvostupanjskim rješenje je odlučeno:

"Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 787,55 eura."

2. Protiv prvostupanjske presude u točki I. II. i III. izreke tuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim članka 10. Ugovora o kreditu u svezi naknade za obradu zahtjeva i odobravanja kredita te zahtjev za povrat iznosa plaćenog po navedenoj osnovi.

8. U ovom predmetu nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu br. broj 2402006-1031262160/5103587566 (dalje: Ugovor o kreditu)u iznosu od 134.000,000 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju nekretnine. Nije sporno da je u članku 10. Ugovora o kreditu određena naknada za obradu zahtjeva i odobrenje kredita u visini od 1,00% na iznos kredita, obračunato s datumom Ugovora o kreditu, a što daje iznos od 787,55 eura.

9. Pravilno navodi tuženik da je odredba članka 10. Ugovora o kreditu u kojem su ugovoreni troškovi obrade kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva. Međutim, navedena odredba se ne odnosi na predmet ugovora i cijenu pa je dopušteno ocjenjivati je li poštena i iz to razloga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik prije svega smatra da je predmetna ugovorna odredba izuzeta iz ocjene poštenosti primjenom članka 83. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03., dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

10. Prvostupanjski sud je povezujući navode iz iskaza tužiteljice da se prije sklapanja Ugovora o kreditu nije u banci osobito niti razgovaralo, niti pojašnjavalo sa sadržajem članka 10. Ugovora o kreditu prema kojem se tzv. ulazna naknada obračunava u određenom postupku od glavnice kredita (1,00%) i za koji iznos se kredit umanjuje prilikom isplate, pravilno zaključio da o predmetnoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale i da se radi o standardnoj ugovornoj odredbi koju je unaprijed formulirao tuženik i na koju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja.

10.1. Naime, sve to utvrdivši da tuženik nije tužiteljici jasno naveo i obrazložio o kakvim se to stvarnim troškovima radi i koji će biti podmireni naplatom te naknade, odnosno u ovom postupku nije dokazao koje usluge ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu, osim što je tužiteljici jasno ukazano koji iznos treba platiti.

11. Prema članku 81. stavku 1. ZZP/03. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. toga članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. U članku 87. stavku 1. ZZP/03. je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13. Neosnovano tuženik osporava rezultate provedenog testa nepoštenosti u konkretnom slučaju smatrajući da prvostupanjski sud nije imao u vidu cjelinu sadržaja članka 81., 82. i 85. ZZP/03.

14. Pravilno prvostupanjski sud smatra da to što tužiteljici nije tuženik jasno naveo o kakvim se to točno stvarnim troškovima radi koji ulaze u spornu naknadu, a uzimajući da se radi o tipskom ugovoru o kreditu, da se o spornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, da je to dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, pa je takova ugovorna odredba ništetna u smislu članka 81. stavka 1. i članka 87. stavka 1. ZZP/03.

15. Pri tome valja ukazati da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C- 224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi:„ Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.“, pa iako se Direktiva 93/13 ne primjenjuje na konkretan slučaj s obzirom je Ugovor o kreditu sklopljen 12. lipnja 2007., to razmišljajući u duhu prava Europske unije proizlazi, da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je odredba članka 10. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena tzv. ulazna naknada nepoštena ugovorna odredba.

16. Pri tome treba dodati da je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi kredita. Isto tako treba navesti i to da time što tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade ugovorenom postupku od iznosa kredita, proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik ima pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobrenja kredita, jer korisnici kredita kojima je odobren veće iznos kredita plaćaju i višu naknadu.

17. Kako je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi u tom je dijelu usvojio tužbeni zahtjev pozivom na prednje citirane zakonske odredbe, to je usvojio i zahtjev radi isplate nakon što je otklonio tuženikov prigovor zastare. Pri tome se prvostupanjski sud osnovano pozvao i prihvatio pravno stajalište Vrhovnog suda RH (Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.) kako novčani zahtjev nije u zastari jer da ista teče tek od pravomoćnosti sudske odluke o ništetnosti ugovorne odredbe pa je tužiteljica podnijela tužbu u okviru općeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

18. S obzirom da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja i nametnuo tužiteljici sklapanje ugovora s ništetnom odredbom to je kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti kamatu koja teče od dana plaćanja naknade, članak 1115. ZOO. To što je prvostupanjski sud dosudio kamatu na iznos plaćene naknade idući dan 14. lipanja 2007. nakon što je plaćana 13. lipnja 2007. kako to proizlazi iz spisa, a sudeći u okviru tužbenog zahtjeva, to se tuženik neosnovano poziva na pogrešnu primjenu materijalnog, s time da takav zahtjev tužiteljice ide samo njoj na štetu.

19. Odluka o troškovima postupka je pravilna i po osnovi i po visini, članak 154. stavak 1. i članak 155. ZPP, uz pravilnu primjenu materijalnog prava navedenog u presudi.

20. Slijedom navedenog valjalo je primjenom članka 368. stavka 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a u točki II. o troškovima žalbenog postupka primjenom članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP.

21. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda u točki IV. nije ispitivana, kao niti rješenje.

U Sisku 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Košir Skračić