Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-66/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika EOS Relatum d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB 62630566206, zastupanog po punomoćniku Nikoli Remenaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Remenar&Remenar u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 10. prosinca 2024., poslovni broj: P- 239/2024-11, 30. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice ČĆ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu od 10. prosinca 2024., poslovni broj: P- 239/2024-11.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eur kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 10. prosinca 2024. poslovni broj P-239/2024-11 riješeno je:
" Tužba u ovoj pravnoj stvari se odbacuje.“
2. Na takvo rješenje žalbu iz svih razloga uložila je tužiteljica. Navodi da je tužiteljica od Općinskog suda u Čakovcu u ovršnom predmetu poslovni broj: Ovr- 100/2016, u 2 navrata i to podnescima od dana 27.02.2024. i 02.07.2024. zatražila da je uputi u parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena, no sve do dana podnošenja ove tužbe, sud to ne čini iako je po stavu drugostupanjskog suda isto bio dužan učiniti. Navodi da prvostupanjski sud odbacuje tužbu i zbog činjenice da nije bilo nove upute na ovu parnicu od strane Općinskog suda u Čakovcu, kao i to da tužiteljica nije isticala u žalbi na rješenje o ovrsi prigovor prava na dom, a tužiteljica takav stav Suda u cijelosti je promašen. Smatra kako zbog pogreške prvostupanjskog ovršnog suda, a uzevši u obzir uputu drugostupanjskog suda, tužiteljica ne smije imati posljedice u vidu oduzimanja njezinog doma, a ovakva tužba je bila jedini način da se zaštiti njezino konvencijsko pravo na dom, te je ista pravno dopuštena, sve kako je to ista u ovome postupku detaljno obrazložila. Ističe da tužiteljici u dosadašnjem tijeku ovršnog postupka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom, poslovni broj: Ovr-100/16, niti u jednom trenutku nije bilo omogućeno isticati svoje pravo na dom, stoga je sud istu morao uputiti na podnošenje ove parnice. Smatra da ovršna isprava temeljem koje se vodi sporni ovršni postupak nije provela sudsku kontrolu, a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, te je i iz tog razloga valjalo nastaviti ovaj postupak i donijeti meritornu odluku. S obzirom na navedeno, ovime se predlaže usvojiti ovu žalbu i preinačiti pobijano rješenje u korist tužiteljice, podredno, ukinuti predmetno Rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da prvostupanjski sud u donošenju rješenja nije pogrešno niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje niti je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka a u konačnici niti pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže žalbu tužiteljice kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje uz nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a, a na druge povrede tužiteljica svojom žalbom ne upućuje.
6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno, a proizlazi iz dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka:
- da je predmet ovog postupka utvrđenje u cijelosti nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 6. ožujka 2017., poslovni broj: Ovr-100/16-10 i ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Čakovcu od 15. siječnja 2019., poslovni broj: Ovr-100/16-23,
- da je uvidom u presudu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 286/2017- 15 od 5. travnja 2018. utvrđeno da je presudom na temelju odricanja odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice a koji glasi: "Proglašava se ovrha u predmetu broj Ovr-100/16-10 u dijelu nekretnine ovdje tužiteljice ČĆ upisanoj u zk. ul. Broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestice broj 461/b/1/1 kuća dvorište od 154 čhv, nedopuštenom",
- da je ovdje tuženik pravni sljednik ovrhovoditelja Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolsberg Egen a čije potraživanje je osigurano dobrovoljnim založnim pravom na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], list 27,
- da je uvidom u spis prvostupanjskog suda Ovr-100/16 utvrđeno je da je donijeto rješenje o ovrsi 6. ožujka 2017., poslovni broj: Ovr-100/16-10 kojim je temeljem ovršne isprave određena ovrha na predmetnim nekretninama ali samo na dijelu u suvlasništvu ovdje tužiteljice (tako ovršenice), (dok nije odlučeno o suvlasničkom dijelu tada već pokojnog KĆ, dakle djelomično rješenje o ovrsi), a na koje rješenje je ovdje tužiteljica podnijela žalbu, između ostalog iz razloga da je dio kredita otplatila i da potraživanje ovrhovoditelja nije osnovano, a koja žalba je kao neosnovana odbijena rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž
Ovr-526/2017-2 od 28. rujna 2017.,
- da ovršenica ovdje tužiteljica u ovršnom postupku rješenjem od 17. listopada 2017. Ovr-100/16-20 upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe broj Ovr- 100/16-10 od 06. ožujka 2017. godine nedopuštene iz razloga jer je ovršenica navodi da je platila dug, a koje rješenje je tužiteljica primila dana 13. studenog 2017. i osim toga rješenja o upućivanju u parnicu, tijekom ovrhe nije više rješenjem upućivana u parnicu,
- da je dana 15. siječnja 2019. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr- 100/16-23 (iako u sustavu eSpisa se je isto rješenje podbroja Ovr-100/16-22) na temelju ovršne isprave na predmetnim nekretninama i za suvlasni dio pok. KĆ nakon što je sud pozvao nasljednike istog, između ostalog ovdje tužiteljicu kao nasljednicu, da preuzmu postupak, a koje rješenje o ovrsi je također postalo pravomoćno dana 2. veljače 2019.,
- da je uvidom u spis Ovr-100/16 utvrđeno je da je predmeta nekretnina prodana 17. listopada 2023. ponudiocu OĆ rješenjem Ovr-100/16-86, te da je donijet zaključak o predaji nekretnine broj Ovr-100/16-105 kupcu OĆ,
- da se na rješenje o dosudi tužiteljica žalila a koja žalba je odbijena kao neosnovana po nadležnom županijskom sudu.
7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužiteljice.
8. Naime, u smislu članka 288. stavka 2. ZPP propisano je da, osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu, sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.
9. Iako je prvostupanjski sud utvrdio da je o nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-100/16-10 od 06. ožujka 2017. godine već pravomoćno odlučeno presudom na temelju odricanja poslovni broj P-286/2017-15 od 5. travnja 2018. kojim je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se ovrha Ovr-100/16-10 proglasi nedopuštenom, pa je temeljem članka 288. stavka 2. ZPP, za tu ovrhu valjalo tužbu odbaciti, ovaj sud ističe da u odnosu na predmet parničnog postupka prvog stupnja P-286/2017. i predmet ovog postupka, nema identiteta postupka. Naime, iako se radi upravo o nedopuštenosti iste ovrhe i to između istih stranaka (tuženik je sada pravni sljednik ovrhovoditelja u trenutku donošenja rješenja o ovrsi) činjenica da se parnični postupak P-286/2017 vodio samo iz žalbenog razloga kojeg je tužiteljica tamo isticala (tada ovršenica) da je dug plaćen, čini razliku između istovjetnosti oba postupka, pa se u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti odredba članka 288. ZPP.
10. No, bez obzira na navedeno pod točkom 8. i 9. ovog rješenja, tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da predmetna parnica nije pokrenuta temeljem rješenja ovršnog suda o upućivanju u parnicu tužiteljice, slijedom čega je tužba tužiteljice nedopuštena (u odnosu na obje ovrhe) pa je istu temeljem članka 55. stavka 3. i 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20. i 114/22., dalje: OZ) osnovano valjalo odbaciti.
11. Naime, u smislu članka 55. stavka 1. OZ ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a stavkom 4. da ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe, nakon isteka roka, bude također upućen na parnicu, dužan je razloge zbog kojih je izjavio tu žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava. U konačnici stavkom 5. istog članka je propisano da ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu.
12. Slijedom iznesenog u konkretnom slučaju predmetna tužba je mogla biti podnesena, kao put pravne zaštite, samo temeljem rješenja ovršnog suda kojim upućuje tužiteljicu u parnicu i to samo iz razloga zbog kojih je upućena u parnicu. Kako tužiteljica, nakon 2017., nije rješenjem ovršnog suda upućena u parnicu radi prigovora prava na dom, sada ponesena tužba radi proglašenja nedopuštenim ovrha Ovr-100/16-10 i Ovr-100/16-23, je nedopuštena te ju je kao takvu i valjalo i odbacio (pa tako i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj: Pž 1205/2024-2 od 25. ožujka 2024. i Vrhovni sud RH u odluci Rev -1100/2017-2 od 23. svibnja 2017.).
13. Zbog tužiteljice se ističe da ostali žalbeni razlozi nisu od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda kojim je tužba odbačena, jer su bili ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavka 5. OZ za odbacivanje tužbe tužiteljice. Razlozi prvog stupnja a koji se odnose na činjenicu do kojeg trenutka je tužiteljica tijekom ovrhe mogla isticati prigovor prava na dom, nisu od utjecaja na odluku kojom se odbacuje tužbe, već eventualno su mogli biti predmet ovršnog postupka i osnovanosti pravnih lijekova i zahtjeva tuženice kao ovršenice koje je isticala tijekom ovršnog postupka.
14. Slijedom iznesenog žalbu tužiteljice je valjalo kao neosnovanu odbiti temeljem članka 373. a. stavka 1. u svezi članka 381. ZPP i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.
13. U smislu članka 166. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP ovaj sud smatra da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban trošak za ovaj žalbeni postupak slijedom čega je naknada istog kao neosnovan i odbijen i odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Sisku 30. srpnja 2025.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
