Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž -594/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dušanu Piskavici, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice Županijske lučke uprave Krk, Trg bana Jelačića 5, OIB: 89919564697, zastupane po punomoćniku Nikoli Fanuku, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj: P - 1202/2021-9 od 16. siječnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj: P -1202/2021-9 od 16. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:

" I. Utvrđuje se da je bez pravnog učinka nezakoniti i nedopušteni Raskid ugovora o vezu u komunalnom dijelu luke Krk br. [broj veza] od 01. siječnja 2002., te se nalaže tuženiku Županijskoj lučkoj upravi Krk, Trg bana Jelačića 5, OIB: 89919564697, da sa tuženikom VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zaključi Ugovor o korištenju komunalnog veza broj [broj veza] za plovilo registarske oznake [registarska oznaka], sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Nalaže se tuženiku Županijskoj lučkoj upravi Krk, Trg bana Jelačića 5, OIB: 89919564697, da o svom trošku preuzme plovilo [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz suhe marine Lakmartin, organizira prijevoz plovila do Luke Krk i priveže plovilo na vez broj 14. sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku Županijskoj lučkoj upravi Krk, Trg bana Jelačića 5, OIB: 89919564697 naknaditi tužitelju VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.400,00 EUR (tisućučetiristoeura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23.,dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se utvrdi nezakonitim i nedopuštenim raskid ugovora o vezu (pravilno ugovora o korištenju veza), br. [broj veza] od 1. siječnja 2002, a koji je ugovor jednostavnom izjavom volje jednostrano raskinula tuženica. U ovoj jednostavnoj izjavi volji od 8. lipnja 2017. kao razlog jednostranog raskida se navodi kako je tužitelj nabavio novo polovio koje prelazi 10% dužine i širine starog (za koji je zaključen predmetni ugovor o korištenju veza), a što da je suprotno članku 4. ugovora o korištenju veza br. [broj veza]. Također se kao razlog za raskid navodi kako je tužitelj u more stavio novi betonski blok na koji način da je onemogućio korištenje susjednog veza br. 13. U svezi s navedenim predmet spora jest i zahtjev tužitelja da tuženica s njime zaključi ugovor o korištenju komunalnog veza br. [broj veza] (u odnosu na novu brodicu ), kao i zahtjev da tuženica, o svom trošku, preuzme iz suhe marine Lakmartin tužiteljevo plovilo (brodicu) registarske oznake [registarska oznaka] ga preveze do Luke Krk te ga priveže na vez br. 14 (vez br.14 i br. [broj veza] jedan je te isti vez, što između stranaka nije sporno). Naime tužiteljevo plovilo uklonila je tuženica i smjestila ga u suhu marinu nakon što je jednostavnom izjavom, jednostrano raskinula predmetni ugovor.

6 Prije svega je za reći kako je prvostupanjski sud prvotno u ovom predmetu dana 25. listopada 2019. pod poslovnim brojem: P- 1222/2019-6 donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a koji je zahtjev i sada predmetan. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv navedene presude, Županijski je sud u Splitu, dana 17. studenoga 2021., pod poslovnim brojem: Gž-223/2020-2 donio rješenje kojim je ukinuo navedenu prvostupanjsku presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U obrazloženju „ukidnog“ rješenja od 17. studenoga 2021. Županijski je sud u Splitu pored ostalog naveo i slijedeće:

"17. Međutim, u predmetnom postupku, prvostupanjski je sud potpuno zanemario razmotriti predmetni slučaj uzimajući u obzir i odredbe članka 362. i 363. ZOO-a te je na taj način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je tako ostvaren žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Naime ostalo je neraspravljeno jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da tuženica jednostrano raskine predmetni ugovor jednostavnom izjavom, bez ostavljanja primjerenog roka tužitelju za uklanjanje spornog betonskog bloka. U tom smislu ostalo je nedostatno raspravljeno je li tužitelj prethodno isticao kako je spreman izvaditi iz mora sporni betonski blok, te je li ga u more postavio zaista iz nužde - potrebe da zaštiti sigurnost vlastitog plovila – broda sigurnim vezivanjem. Za napomenuti je i to kako je odredbom članka 4. ZOO-a propisano kako su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni se pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, konkretno i tužitelja i tuženice.

18. Slijedom navedenog, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a."

8. Sada pak u ponovljenom postupku prvostupanjski je sud izveo sve parnične radnje i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud, odnosno postupio je na temelju odredbe članka 377. stavak 2. ZPP-a.

9.1. S obzirom na prijedlog tuženice iz sada predmetne žalbe da drugostupanjski sud, podredno, ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, za reći je slijedeće.

9.2. Predmetna tužba podnesena je u srpnju 2018. Odredbom članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11.) koji je stupio na snagu 2. lipnja 2011. i koji se primjenjivao na postupke u kojima na dan stupanja na snagu ovog Zakona nije bila donesena prvostupanjska odluka, bio je dodan ZPP-u članak 437 a. koji je propisivao kako u postupku u parnicama iz radnih odnosa prvostupanjska se odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput. Kasnije je odredbom članka 80. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 25/13.). dalje ZID ZPP/13, koji je stupio na snagu 1. travnja 2013. dodan ZPP-u novi 366.a članak kojim je propisano da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput.

9.3. Usput je za navesti kako se u sudskoj praksi postavilo pitanje na koje se predmete odnosi zabrana dvostrukog ukidanja prvostupanjskih presuda to je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020., pod poslovnim brojem Su-IV-308/2020, zauzeto slijedeće pravno mišljenje: „Zabrana dvostrukog ukidanja iz čl. 366. a Zakona o parničnom postupku odnosi se na sve parnične postupke u tijeku, a ne samo na one u kojima je po prvi put prvostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013.“

9.4. Slijedom navedenog razvidno je kako ovaj drugostupanjski sud ni u kom slučaju više ne može ukinuti predmetnu prvostupanjsku presudu od 16. siječnja 2025. te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako to predlaže u žalbi, makar i podredno, tuženica.

10. Razmatrajući žalbene navode tuženice prije svega je za navesti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su tuženica i tužitelj 1. siječnja 2002. zaključili Ugovor o korištenju veza br. [broj veza] za plovilo reg. oznake [registarska oznaka], dužine 7 metara koje da je u vlasništvu korisnika (sada tužitelja),

- da je odredbom članka 4. predmetnog ugovora propisano kako korisnik veza ne smije bez suglasnosti Lučke uprave (tuženice) preuređivati, dograđivati, postavljati, mijenjati privez i lučku infrastrukturu,

- da je odredbom članka 6. predmetnog ugovora propisano kako korisnik prilikom nabave novog plovila zadržava vez, ako to novo plovilo nije veće preko 10% dužine i širine (starog plovila), osim ako plovilo svojom veličinom i drugim karakteristikama odgovara vezu na kojem se nalazi i ne remeti budući raspored plovila u luci,

- da je tužitelj kupio novo plovilo (brodicu) reg. oznaka [registarska oznaka] prema podatcima iz plovidbene dozvole izdane od strane Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, ima dužinu od 7,35 metara,

- da tužiteljevo novo plovilo (u odnosu na ono za koje je zaključen predmetni ugovor 1. siječnja 2002.) ne prelazi 10% veličine prijašnjeg plovila reg. oznaka [registarska oznaka],

- da je novo plovilo tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka] „stalo“ unutar gabarita predmetnog veza br. [broj veza],

- da je tuženica u ispravi od 8. lipnja 2017. dala jednostavnu izjavu volje o jednostranom raskidu o korištenju veza br. [broj veza], ovo iz razloga jer da je tužitelj postupio protivno odredbama članaka 4. i 6. predmetnog ugovora,

- da je prije jednostavne izjave tuženice o jednostranom raskidu predmetnog ugovora, tužitelj zaista postavio betonski blok u more, a kako bi mogao na siguran način vezati - sidriti vlastito plovilo (brodicu),

- da tuženica prije jednostavne izjave o jednostranom raskidu ugovora nije pozvala tužitelja na uklanjanje spornog betonskog bloka iz mora,

- da je sporni blok postavljen prema pravilima struke, te da ga je tuženica nastavila koristiti i nakon uklanjanja plovila (brodice) tužitelja,

- da je tužitelj bio voljan izvaditi sporni blok iz mora u sklopu dogovora sa tuženicom oko načina vezivanja - sidrenja njegovog plovila,

- da sporni betonski blok u moru ne ugrožava lučku infrastrukturu, te da je za sporni blok sada vezano polovilo (brodica) novog korisnika veza br. [broj veza],

- da je tuženica 2018. uklonila sa predmetnog veza plovilo (brodica) tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] („novo plovilo“) i deponirala ga u suhoj marini Lakmartin.

12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako nisu bile ispunjene pretpostavke da tuženica jednostavnom izjavom volje jednostrano raskine predmetni ugovor o korištenju veza od 1. siječnja 2002. Ovo stoga jer da tužitelj nije prekršio odredbu članka 6. predmetnog ugovora budući njegovo novo plovilo (brodica) nije bilo veće 10% od veličine prethodne brodice. U odnosu na postavljanje predmetnog betonskog bloka u more od strane tužitelja (radi sigurnog vezivanja - sidrenja njegovog plovila - brodice), prvostupanjski sud također smatra kako je nedopuštena i nezakonita jednostavna izjava tuženice o jednostranom raskidu ugovora. Ovo stoga što prethodno nije pozvala tužitelja da ukloni predmetni blok, a ovo u smislu odredbi članka 362. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ br. 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje ZOO).

13. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Isto tako, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, na način kako je to već navedeno u ovom obrazloženju.

14.1. Tuženica u žalbi ističe kako je „novo plovilo“ tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka] 2,85 metara, dok da je prethodno plovilo tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka] širine 2,50 metara, iz čega da proizlazi kako je „novo plovilo“ preko 10% šire od prethodnog tužiteljevog plovila (za 14%). Tuženica stoga smatra kako je tužitelj postupio suprotno odredbi članka 6. predmetnog ugovora o korištenju veza.

14.2. Nadalje, tuženica u žalbi ustraje u svojoj tvrdnji kako je tužitelj postavljajući betonski blok u more radi vezivanja - sidrenja brodice, postupio suprotno odredbi članka 4. predmetnog ugovora o korištenju veza ovo stoga jer da je to učinio bez suglasnosti tuženice. Stoga tuženica smatra kako je njezina jednostavna izjava o jednostranom raskidu predmetnog ugovora o korištenju veza dopuštena i zakonita.

15.1. Nakon razmatranja žalbe tuženice, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

15.2. Tuženica nije uspješno dovela u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda da veličine „novog plovila“ – brodice tužitelja za 10% premašuje veličinu njegove prethodne brodice. Suprotno tvrdnji tuženice, iz dozvole za plovidbu brodice (reg. oznake [registarska oznaka]), ne proizlazi da bi širina nove brodice iznosila 2,85 metara, i time za 14% bila šira od prethodne brodice tužitelja (str. 10. spisa). No, pored toga je za reći kako sve da je to i točno, u konkretnom slučaju, a prema navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda, za zaključiti je da bi i takva brodica (reg. oznaka [registarska oznaka]) svojom veličinom i drugim karakteristikama odgovarala predmetnom vezu za koji je bila usidrena. Stoga je za zaključiti kako tužitelj u predmetnom slučaju nije postupio protivno odredbi članka 6. predmetnog ugovora o korištenju veza.

15.3. Već je u ovom obrazloženju navedeno kako se sporni betonski blok koji je tužitelj položio u more i danas koristi za vezivanje - sidrenje brodice. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda da sporni betonski blok zaista smeta za sidrenje brodice na susjednom vezu (br.13) od predmetnog, a kao što navodi tuženica u svojoj jednostavnoj izjavi o jednostranom raskidu predmetnog ugovora, tada bi ona od 2017. do 2025. zasigurno blok sama uklonila. Slijedom navedenog za zaključiti je kako sporni betonski blok ne smeta za vezivanje - sidrenje brodice na vez br. 13 što kao jedan od razloga za jednostrani raskid ugovora navodi tuženica. Stoga po mišljenju ovog drugostupanjskog suda tužitelj postavljanjem spornog betonskog bloka u more nije postupio protivno odredbama članka 6. predmetnog Ugovora o korištenju predmetnog veza.

15.4. No, sve da je tužitelj postavljenjem betonskog bloka u more radi sigurnog vezivanja - sidrenja vlastite brodice i postupio protivno odredbi članka 6. predmetnog ugovora o korištenju veza, tuženica nije smjela jednostavnom izjavom volje jednostrano raskinuti predmetni Ugovor o korištenju veza, a bez da je prethodno pozvala tužitelja da ukloni sporni blok iz mora i na taj način ispuni svoje ugovorne obveze iz članka 6. predmetnog Ugovora o korištenju veza.

15.5. Odredbom članka 360. ZOO-a propisano je, pored ostalog, kako u dvostrano obveznim ugovorima kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete. Nadalje, odredbom članka 362. stavak 1. ZOO-a propisano je da kada vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni rok za naknadno ispunjenje, dok je stavkom 3. istog članka određeno da ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste pravne posljedice kao i u slučaju kada je rok bitan sastojak ugovora (tada se ugovor raskida po samom zakonu – ex lege).

15.6. Kako iz dokaznog postupka odnosno utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj sporni betonski blok postavio u more radi sigurnog vezivanja - sidrenja vlastite brodice, da je bio spreman na razgovore sa tuženicom oko te problematike, pa i ukloniti sporni blok, za zaključiti je kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da tuženica jednostrano raskine predmetni ugovor jednostavnom izjavom, bez ostavljanja primjerenog roka tužitelju za uklanjanje spornog betonskog bloka.

16. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev kako je nedopušten i nezakonit jednostrani raskid ugovora (koji je tuženica raskinula jednostavnom izjavom od 8. lipnja 2017.). Posljedično tome prvostupanjski je sud pobijanom presudom prihvatio i dio tužbenog zahtjeva za prijevoz tužiteljevog plovila

– brodice reg. oznake [registarska oznaka] suhe marine Lakmartin do predmetne luke- marine i vezivanje brodice na predmetni vez, kao i zahtjev da tuženica zaključi sa tužiteljem ugovor o korištenju veza u odnosu na sada „novo plovilo“ reg. oznaka [registarska oznaka]. Kako u odnosu na ove dijelove pobijane presude žaliteljica ne navodi nikakve konkretne žalbene razloge (osim u smislu da su neosnovani stoga što je njezina izjava o jednostranom raskidu ugovora pravilna i zakonita), ovaj drugostupanjski sud se u odnosu na ovaj dio pobijane presude neće posebno osvrtati. Ipak je za napomenuti kako je odredbom članka 7. stavak 1. predmetnog Ugovora o korištenju veza propisano kako korisnik gubi pravo na korištenje veza ako se ne pridržava odredbi Pravilnika o redu u lukama te odredbi ugovora. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako korisnik koji bespravno koristi vez dužan je ukloniti svoje plovilo sa veza.

17. Kako tijekom postupka nije utvrđeno da se tužitelj ne bi pridržavao odredbi Pravilnika i Ugovora, to je jasno kako u konkretnom slučaju ne može doći do primjene odredbe članka 7. predmetnog Ugovora. Dakle tužitelj nije izgubio pravo na korištenje veza, a uklanjanje njegovog plovila sa veza od strane tuženice je protupravno. U kontekstu pravilnosti i zakonitosti pobijane presude za spomenuti je i jedno od osnovnih načela ZOO-a, normirano odredbom članka 9. ZOO-a, a to je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, što se naravno odnosi i na tuženicu.

18. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude pravilno je i zakonito donesena u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju žalbu tuženice je trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić