Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj P-36/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u parničnom postupku tužitelja PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD Marcotulli i partneri d.o.o. Rijeka, Strossmayerova 16, protiv tuženika PZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne rasprave 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika NZ i tuženika, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku NZF da tužitelju PZ isplati iznos od 297,58 eura (slovima: dvjestodevedesetsedamsuraipedesetosam centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. siječnja 2021. do isplate, a koje se izračunavaju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži da sud naloži tuženiku NZF da tužitelj PZ isplati iznos od 700,07 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 252,19 eura od 5. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 60,09 eura od 31. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 72,61 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 18. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 14. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 18. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 17. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 14. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 14. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 17. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 13. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 23. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 18. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 18. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 17. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 19. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 21. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 17. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 12,60 eura od 16. prosinca 2020. do isplate,

kao i iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 357,67 eura na dan 31. prosinca 2020.

III. Nalaže se tuženiku NZF da tužitelju PZ nadoknadi trošak postupka u iznosu od 233,58 eura (slovima: dvjestotridesettrieurai pedesetosamcenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. srpnja 2025. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženik u kojoj potražuje isplatu iznosa od 7.516,81 kuna (konvertirano po fiksnom tečaju 7,53450 u današnju valutu 997,65 eura) uvećanog za zakonske zatezne kamate, kao i naknadu troškova postupka uvećanog za zakonske zatezne kamate. U tužbi navodi da su stranke 8. rujna 2017. sklopile ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom temeljem kojeg je tuženik unajmio stan u [adresa], od 1. rujna 2017. Stranke su ugovorile mjesečnu najamninu u iznosu od 1.900,00 kuna uz obvezu tuženika, kao najmoprimca, da plaća ostale troškove u vezi sa stanovanjem i to: utrošak električne energije, korištenje usluge HT d.d., objedinjene troškove stanovanja (utrošak vode, plina, čistoće, komunalne naknade, pričuve, čišćenje stubišta). Tuženik se obvezao ugovorenu najamninu plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do 5. u mjesecu, a prispjele račune plaćati u roku dospijeća pojedinog računa, te plaćene uplatnice dostaviti tužitelju, kao najmodavcu, najkasnije 20-og dana u tekućem mjesecu. Tuženik je faktički otkazao predmetni ugovor o najmu iselivši se iz predmetnog stana bez da je o tome prethodno izvijestio tužitelja. Tuženik je iselio oko Božića 2020., a tužitelj je za iseljenje saznao nekoliko dana kasnije nakon što su susjedi obavijestili o neuobičajenim okolnostima (tišina i neugodni mirisi koji se šire iz stana). Tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze, te je tužitelj ostao dužan najamninu za prosinac 2020., te neplaćene troškove usluge u fiksnoj HT mreži i objedinjenih troškove stanovanja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 28 i 29 spisa) navodi da osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Iz dokaza koji su priloženi tužbi nije vidljivo da su osnovani i vezani uz predmetni stan i razdoblje u kojem je stan unajmljen. Punomoćnik tužitelja VZ je već ranije pokušao od tužitelja naplatiti navodne troškove. Tuženik je dobio potvrdu od RI-stana (javnog stambenog poduzeća u Rijeci za naplatu pričuve) a i od javnog bilježnika da je takozvana „ovrha“ koju mu je predočio VZ bila krivotvorina. Tuženik je imao telefonsku liniju kod T-coma na ime ZZ, svoje bake, cijelo vrijeme stanovanja u tom stanu, isti telefonski priključak kojeg je imao u prethodnom stanu. Baka je cijelo vrijeme njegovog studiranja plaćala telefon i internet gdje god je stanovao. Baka je umrla dok je bio na 6. godini studija, pa je majka VZF podmirila račune za telefonsku liniju do kraja. Kod predaje stana nije tražio polog od 1900 kuna koje je predao VZ prilikom ulaska u stan niti je ostavio stan neuredan, već je angažirao spremačicu.

3. Na ročištu 16. lipnja 2021. (list 48 spisa) tužitelj je pojasnio da se od utuženog iznosa 1.900,00 kuna odnosi na neplaćenu stanarinu za prosinac 2020. Do tad je stanarine uplaćivao na ruke tužitelju do 5. u mjesecu, za što mu je tužitelj izdavao potvrdu. Iznos od 2.694,71 kuna se odnosi na ukupno dugovanje RI-stanu do prosinca 2020. Iznos od 547,10 kuna se odnosi na dugovanje RI-stanu za prosinac 2020. Preostali obroci predstavljaju naknadu za fiksni telefonski priključak HT-a u tužiteljevom stanu u [adresa]s u [adresa] s broj 051/516 837. Tuženik je bez tužiteljevog znanja uključio i telefonski priključak s brojem 051/607 601. Tuženiku nikad nije vraćen uplaćeni polog od 1.900,00 kuna jer je iskorišten za podmirenje raznih tuženikovih dugova nastalih za vrijeme njegova boravka u stanu.

4. Na istom ročištu je tuženik naveo da nije koristio telefonski priključak u unajmljenom stanu, već je imao svoju internetsku vezu i usmeno je dogovorio s VZ da će plaćati samo svoj telefonski priključak. Tužitelj je znao za njegovo iseljenje i tuženik je bio spreman platiti eventualne zaostale račune u vezi s korištenjem stana.

5. Tuženik je na ročištu 8. srpnja 2025. osporio i tijek zakonskih zateznih kamata. Smatra da tužitelj nikad nije tražio od njega plaćanje duga, pa i ako sud smatra da treba platiti dio duga, kamate moraju teći od pravomoćnosti presude.

6. Tijekom postupka su pročitani ugovor o najmu od 8. rujna 2017. (list 7 – 11 spisa), izresci plaćenih računa za uslugu u fiksnoj HT mreži (list 14 – 17 spisa), e- mail prepisku između ĐZ iz RI-stana i tuženika (list 30 – 32 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 33 i 34 spisa), potvrda o plaćanju HT-u od 4. ožujka 2021. (list 35 spisa), zahtjev za trajno isključenje HT usluge zbog smrti korisnika (list 36 i 37 spisa), računi za usluge u fiksnoj HT mreži (list 38 – 40 spisa), dopis RI-stana od 2. srpnja 2021. uz knjigovodstvenu karticu (list 65 – 68 spisa), dopis HT-a od 7. srpnja 2021. (list 70 spisa), saslušane su svjedokinje ZZF (list 108 i 109 spisa) i ĆZ (list 129 i 130 spisa), te tužitelj (list 110 spisa) i tuženik (list 110 i 111 spisa).

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. U postupku nije sporno da je tuženik od rujna 2017. do negdje kraja 2020. kao najmoprimac živio u tužiteljevom stanu u [adresa]. Najamninu u iznosu od 1.900,00 kuna je trebao plaćati do 5. u mjesecu jednom mjesečno unaprijed. Osim toga, trebao je plaćati najmodavcu utrošak električne energije, korištenje HT usluga, trošak stanovanja (vodu, plin, čistoću, komunalnu naknadu, pričuvu, čišćenje stubišta) na način da će dostavljene račun platiti u roku i uplatnice dostaviti najmodavcu do 20-og u tekućem mjesecu.

9. U postupku je sporno je li tuženik propisno otkazao i kad je otkazao ugovor o najmu, je li dužan platiti utužene račune prema RI-stanu, kao i je li obvezan platiti dug za stanarinu za prosinac 2020., te račune za HT priključak.

10. Prvenstveno, s obzirom da je utuženi iznos manji od 10.000,00 kuna, radi se o sporu male vrijednosti kako ga određuje čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). U sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. (čl. 461.a st. 2. ZPP-a) Unatoč toj zabrani, i tužitelj i tuženik su na ročištu 16. lipnja 2021. (list 48 spisa) predlagali nove dokaze. Tužitelj mora biti bolje pripremljen kad podnosu tužbu, te mora biti u trenutku podnošenja tužbe biti upoznat sa zabranom iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza bez svoje krivnje nakon podnošenja tužbe. Zakon je prema tuženiku blaži jer propisuje obvezu suda da u pozivu tuženiku na davanje odgovora na tužbu upozori tuženika do kojeg trenutka i pod kojim okolnostima smije iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze (čl. 284. st. 3. u vezi s čl. 461.a. st. 3. ZPP-a). Međutim, sud je tuženiku dostavi pogrešan poziv na davanje odgovora na tužbu u kojem je tuženik upozoren da smije iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze do zaključenja prethodnog postupka u skladu s čl. 284. st. 3. ZPP-a. (list 23 – 25 spisa) Tuženik je tako i učinio predloživši nove dokaze na pripremnom ročištu. Kako stranka ne smije biti stavljana u nepovoljniji položaj zbog pogreške suda, sud je prihvatio tuženikove dokaze predložene na tom ročištu. Tužitelj je isto predlagao dokaze na tom ročištu, ali on nema ispriku za stupiti nedovoljno pripremljen u ovu fazu parničnog postupka jer njegovo poznavanje zabrane predlaganja novih dokaza mora postojati već u trenutku podnošenja tužbe. Zbog toga sud nije prihvatio izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio na tom pripremnom ročištu (račune listovima 52 i 53 spisa, te saslušanje VZ kao svjedoka). Jedine tužiteljeve dokaze koje je sud prihvatio je pribaviti očitovanja od RI-stana o vremenskom periodu i osnovi tražbina koje je tužitelj podmirio u iznosu od 2.694,71 kuna, kao i podatci iz dopisa HT-a od 6. srpnja 2021. jer je tuženik izjavio da je on sam tražio od tužitelja da dostavi te dokaze, čime je zapravo predlagatelj tih dokaza tuženik, a ne tužitelj.

11. Ugovorom o najmu od 8. rujna 2017. je ugovoreno da tužitelj (kao najmodavac) daje tuženiku (kao najmoprimcu) u najam stan u [adresa]. Najamnina je iznosila 1.900,00 kuna i tuženik ju je trebao plaćati do 5. u mjesecu jednom mjesečno unaprijed. Osim toga, trebao je plaćati najmodavcu utrošak električne energije, korištenje HT usluga, trošak stanovanja (vodu, plin, čistoću, komunalnu naknadu, pričuvu, čišćenje stubišta) na način da će dostavljene račune platiti u roku i uplatnice dostaviti najmodavcu do 20-og u tekućem mjesecu. Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2017. Ugovoreni otkazni rok je 30 dana.

12. Iz izrezaka plaćenih računa za usluge u fiksnoj mreži HT-u je vidljivo da se odnose na razdoblje od siječnja 2019. do studenog 2020. Svi glase ne 95,00 kuna (osim za rujan 2019. 95,02 kuna i listopad 2019. 95,03 kuna). Svi su plaćeni u mjesecu koji slijedi mjesecu na kojeg se odnose.

13. Iz e-mail prepiske između ĐZ iz RI-stana i tuženika iz prosinca 2020. je vidljivo da je tuženik dostavio RI stanu prijedlog za ovrhu da dobije odgovor postoji li osnova za nju. Odgovor ĐZ, dipl. iur. iz RI-stana, glasi da je ovrha RI-stana poslovnog broja OVRV-7715/2020 javnog bilježnika Velibora Panjkovića je nepostojeća, odnosno da je lažna i očito krivotvorina. Ovrha se odnosi na dug režija za razdoblje od travnja do prosinca 2019. u ukupnom iznosu 1.232,32 kuna glavnice i 131,63 kuna troška i plaćena je 28. listopada 2020. Nakon usporedbe ispravne i lažne ovrhe, razvidno je da je netko u tabelu utuženih računa ubacio račune iz 2020. s krivotvorenim datumima dospijeća i bez pojedinačnih mjesečnih iznosa računa.

14. Iz prijedloga za ovrhu javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću je vidljivo da je predloženo donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave radi naplate ukupnog iznosa od 1.232,32 kuna. Ovrhovoditelj je RI-stan d.o.o., a ovršenik ovdje tužitelj. Pojedini obroci dospijevaju u svibnja, lipnja, srpnja, kolovozu studenom i prosinca 2019. i siječnju 2020. Iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga je vidljivo da se ovršeni iznosi odnose na troškove plina, odvoza otpada o vodne usluge.

15. Iz potvrde o plaćanju HT-a od 4. ožujka 2021. je vodljivo da je plaćen ukupni iznos od 757,18 kuna na taj datum, a uplatitelj je ZZ za adresu [adresa].

16. Iz zahtjeva za trajno isključenje HT usluge zbog smrti korisnika je vidljivo da je ZZF podnijela taj zahtjev zbog smrti ZZ **.**.2019., adresa [adresa] za telefonski priključak broj 051/610- 607.

17. Iz dopis RI-stana od 2. srpnja 2021. je vidljivo da je VZ **.**.2020. uplatio iznos od 2.694,71 kuna, čime su zatvoreni računi objedinjene naplate za stan br. 3, [adresa]. Iz priložene knjigovodstvene kartice je vidljivo da se plaćeni dug odnosi na zajedničku pričuvu, troškove vode, komunalnu naknadu, odvoz otpada, plin. Većina duga otpada na neplaćenu pričuvu (1.853,28 kuna). Iako u knjigovodstvenoj kartici nije izričito navedeno za koje se razdoblje plaćeni dio odnosi, iz broja fakture se da zaključiti da se dio neplaćenih pričuva odnosi na 2019. godinu (mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj, listopad, studeni i prosinac), a preostali dug na listopad i studeni 2020.

18. Iz dopisa HT-a od 6. srpnja 2021. je vidljivo da je vlasnik priključka za telefonski broj [broj telefona] tuženik, a računi za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2020. su slati na njegovu adresu u [adresa].

19. Svjedokinja ZZF, tuženikova majka, je, u bitnome, iskazala da je bila prisutna kad je njezin sin, tuženik, dogovarao predmetni najam stana sa tužiteljevim zetom VZ. Pri tom je platio polog od 1.900,00 kuna, a ugovor je potpisan nešto kasnije. Dogovorili su da će njezin sin sam plaćati račune i dati VZ na uvid dokaz da ih je platio. Sve je račune redovito platio, a računi za stariji telefonski priključak nikada nisu ni dolazili. Stari telefonski priključak nije imao internetsku vezu a njezina majka ZZ je obećala njenom sinu plaćati T-Com priključak za telefon i internet i on ga je svuda nosio sa sobom. Prilikom dogovora s VZ se obvezao prenijeti stari telefonski priključak kod tužitelja. Svjedokinja smatra da uopće nije bilo moguće imati dva telefonska broja u jednom stanu. VZ je tad naglasio da je tužitelju važno da u stanu ostane priključak HT- a i da tuženik ne prijeđe na nekog drugog teleoperatera kao što su to učinili neki drugi susjedi u zgradi.

20. Najam je zapravo počeo 2016., pa je njezin sin u tom stanu proveo 4 godine. Kasnije se ispravila da je dogovor o najmu sklopljen u srpnju 2017., a ugovor potpisan tek u rujnu da bi njezin sin mogao provjeriti može li se prenijeti priključak u stan. Četiri godine boravak je računala prema sinovim godinama studija koje proveo u tom stanu. Pri kraju najamnog odnosa je bila korona i otežana komunikacija. Njezin sin je čekao hoće li dobiti posao u drugom mjestu, pa nije znao hoće li nastaviti živjeti u tom stanu. Sredinom listopada 2020. je obaviješten da je dobio posao liječnika hitne medicine u Ličko – senjskoj županiji o čemu je obavijestio tužiteljevog zeta VZ i naveo da više tamo neće stanovati. Otkaz je dat usmeno, a njezin je sin napustio stan 15., 20. listopada 2020. Dogovorili su predaju ključeva na koju ga je ona vozila. Podmirili su sve račune do kraja 10 mjeseca i dogovoren je otkazni rok 1. studenoga 2020. Pri tom je dogovoreno i da će njezin sin i očistiti stan za što su angažirali čistačicu ĆZ koja je u nekoliko navrata očistila stan pri čemu je dobivala ključeve od stana od VZ kojem je ključeve i vratila. To se dogodilo tijekom prosinca 2020. VZ ih je obavijestio da je zadovoljan s poslom čišćenja.

21. 30. prosinca 2020. je VZ dostavio njezinom sinu prijedlog za ovrhu za kojeg nisu znali o čemu se točno radi. Ranije je te godine platila jednu ovrhu od oko 1.000,00, 1.200,00 kuna za predmetni stan, a radilo se o nekim pogrešnim obračuna Ri stana koji su zajedno obračunavali različite troškove, pa se u jednom trenutku ispostavilo da dijelovi nekih troškova za neke mjesece u 2019. godini nisu bili plaćeni. Njezin sin je provjerio kod javnog bilježnika i kod Ri stana taj prijedlog za ovrhu na što je obaviješten da su podatci u prijedlogu krivotvoreni. Radilo se o iznosu od oko 3.500,00 kuna. Javni bilježnik mu je rekao da oni ne koriste te brojeve navedene u prijedlogu za ovrhu i zaključili su da ih je netko nalijepio, na to je njezin sin rekao telefonski ili SMS-om VZ da mu neće platiti troškove iz prijedloga za ovrhu.

22. Svjedokinja ĆZ je očistila tužiteljev stan. Ne poznaje ni tuženika ni VZ, tužiteljevog zeta. Sve je dogovorila telefonski s tuženikovom majkom. Stanodavac, muškarac star između 50 i 60 godina, joj je otvori stan kad je dogovoreno čišćenje. Poslije je pregledao i zatvorio stan. Bio je zadovoljan radom. Ne zna je li tuženik u trenutku čišćenja već bio iselio iz stana, ali misli da, dok je čistila, tamo nije bilo osobnih predmeta, činilo se da u stanu nitko ne živi. Sjeća se samo da je iznijela 7-8 vreća smeća.

23. Tužitelj je na raspravi 26. studenog 2024., u bitnome, iskazao da je dao svom zetu VZ punomoć za iznajmljivanje stana u [adresa]. Zet mu je rekao da tuženik nikad nije plaćao račune za telefonski priključak, već ih je plaćao zet da ne bi isključili telefon. Ne zna zbog čega nije utuženo cjelokupno razdoblje boravka tuženika u stanu za telefonske račune. Zna samo da nije plaćen posljednji mjesec stanovanja, ali ne zna koji mjesec.

24. Tuženik je na raspravi 26. studenog 2024., u bitnome, iskazao da je naglasio VZ da mu je bitno da stan ima internetski priključak, pa je VZ pristao da uvede svoj priključak. Kad ga je VZ obavijestio o ovrsi 30. prosinca 2020., mislio je da ranije plaćena ovrha nije provedena. Ali ga je pravnica iz RI-stana obavijestila da podatci iz te ovrhe nisu istiniti pa je nije ni plaćao. Neobično mu je što mu niti jedan od tih račun nije dostavljen za vrijeme njegovog stanovanja u tom stanu.

25. Prvenstveno, tužitelj, na kojem je teret dokaza odlučnih činjenica na temelju čl. 7. s.t. 1. ZPP-a, nije dokazao da je tuženik još bio u najmu njegovog stana u prosincu 2020. Tuženik i njegova majka iskazuju dosljedno i konkretno, te su opisali situaciju koje je u skladu s materijalnim dokazima. Oni su oboje vremenski odredili tuženikovo iseljenje iz stana s krajem listopada, odnosno otkazni rok je dogovoren 1. studenog 2020. Tužitelj, s druge strane, tvrdi da nije ni znao da će tuženik iseliti iz stana, već se to zbilo oko Božića 2020. kad su ga susjedi izvijestili o tišini u stanu i neugodnom mirisu koji se širio iz stana. Ta tvrdnja je direktnom opreci s iskazom svjedokinje ĆZ, svjedokinje koja nema bliske veze niti s jednom strankom i nikakvog interesa da ijedna od stranaka uspije u sporu. Ona je iskazala da joj je plaćeno da očisti taj stan. Pri tom je u stan pustio muškarac star između 50 i 60 godina, upola mlađi od tuženika, a čini joj se da u stanu nitko tad više nije živio. To ukazuje da tužiteljev navod da je stan bio toliko prljav da su čak susjedi zamijetili smrad iz njega ne može biti istinit. Iz toga sud zaključuje da nije istinit tužiteljev navod da je tuženik bio u stanu do Božića 2020., niti da je otišao nenajavljeno kad je angažirao čistačicu da očisti stan, a koju je unajmila njegova majka, i koju je u stan pustio sredovječni muškarac koji sasvim sigurno nije svježe diplomirani liječnik. Kako je tuženikova majka, s kojom se složio i sam tuženik, iskazala da je otkazni rok za stan dogovoren 1. studenog 2020., sud mora prihvatiti taj datum kao najkasniji datum do kojeg je dokazano mogao trajati ugovor o najmu. Dakle, ugovor o najmu je trajao do listopada 2020., pa tuženik nije dužan platiti niti najamninu za prosinac 2020. u iznosu pod 1.900,00 kuna, niti račun od RI-stana za prosinac 2020. od 547,10 kuna.

26. Što se tiče iznosa plaćenog RI-stanu u iznosu od 2.694,71 kune, a kojeg je podmirio VZ **.**.2020., razvidno je iz strukture broja faktura navedenih u računovodstvenoj kartici RI-stana dostavljenoj ovom sudu da se dio neplaćenih pričuva koje je VZ platio 31. prosinca 2020. odnosi na 2019. godinu (mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj, listopad, studeni i prosinac), a preostali dug na listopad i studeni 2020. Sud je utvrdio da nije dokazano da je tuženik u studenog 2020. bio još uvijek najmoprimac predmetnog stana, pa niti ne treba platiti troškove za studeni 2020. koji iznose 452,60 kuna. Međutim, ostali trošak koji je tad plaćen RI-stanu obuhvaća i nesporno razdoblje tuženikovog boravka u stanu (od travnja 2019. do listopada 2020.), kao i tražbine koje je tuženik po čl. VI. predmetnog ugovora o najmu dužan platiti: zajedničku pričuvu, troškove vodnih usluga, komunalnu naknadu, odvoz otpada, plin. Stoga sve te troškove nastale za vrijeme tuženikovog boravka u stanu do 1. studenog 2020. tuženik treba platiti, ukupno 2.242,11 kuna.

27. Konačno, telefonski priključak kojeg je tužitelj plaćao, a koji je postojao paralelno s priključkom kojeg je plaćala tuženikova baka u tužiteljevom stanu, tuženik također ne treba platiti. Sud smatra da je uistinu bilo dogovoreno da će tužitelj zadržati postojeći priključak u stanu i da će ga plaćati, a da tuženik ima dopuštenje da uvede vlastiti priključak koji će mu omogućiti internetsku vezu u stanu. Naime, iako je ugovoreno čl. VI. predmetnog ugovora o najmu da će tuženik plaćati računa u roku i dostavljati uplatnice tužitelju do 20-og u tekućem mjesecu, tužitelju su, nesporno je, ti račun pristizali na njegovu adresu u [adresa], i svi su redovito plaćani u mjesecu koji je slijedio mjesecu za koji su izdani. Time se razlikuju od svih drugih računa koji su pristizali na adresu u [adresa]. Osim toga, neobično je da utuženo razdoblje u pogledu tih računa obuhvaća tek 2019. i 2020. godinu iako je tuženik u tom stanu od sredine 2017. A i sam tužitelj, iako uglavnom neupućen u zbivanja vezana uz najam stana, iskazuje da tuženik nikad nije plaćao te računa, već ih je plaćao VZ da ne bi isključili telefon. Krajnje je nelogično da bi netko plaćao tuđi dug od gotovo 100 kuna mjesečno kroz razdoblje od 3 i pol godine da bi zadržao postojeći telefonski priključak, a onda odjednom utužio zadnje dvije godine, iako je cijelo vrijeme postojala obveza nekog drugog da plaća te račune. Iz toga sud zaključuje da uistinu jest postojao dogovor tuženika s VZ, pa tuženik ne treba platiti preostali dio utuženog iznosa koji predstavlja dug za telefonski priključak.

28. Stoga je tuženik dužan podmiriti samo dug u iznosu od 2.242,11 kuna, odnosno 297,58 eura na temelje čl. VI. ugovora o najmu, kao dio duga kojeg je VZ podmirio RI-stanu, dok preostali dio utuženog iznosa treba odbiti.

29. Čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate koje teku od datuma plaćanja dosuđenog iznosa. Iako tuženik smatra da kamate moraju teći od pravomoćnosti presude jer tužitelj nikad od njega nije tražio plaćanje duga, dosuđeni iznos je dospio na naplatu danom plaćanja duga RI-stanu, a to se dogodilo 31. prosinca 2020. Dakle, tuženik je u zakašnjenju od 1. siječnja 2021. i zakonske zatezne kamate teku od tad.

30. Tužitelj je djelomično i u većoj mjeri uspio u parnici, pa ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tuženik je osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva sud vrednuje s 50% uspjeha. U pogledu visine, tužitelj je uspio dokazati visinu od 29,83% utuženog iznosa, što predstavlja 14,92 % uspjeha od preostalih 50% koji otpada na uspjeh u dokazivanju visine tužbenog zahtjeva. Ukupni uspjeh tužitelja je 64,92%, a tuženika 35,08%. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 29,84%, pa tužitelj ima pravo na naknadu tolikog postotka priznatih troškova.

31. Tužitelju se priznaje pravo na naknadu sljedećih troškova kao troškova potrebnih za vođenje parnice u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a:

- trošak zastupanja na ročištima 16. lipnja 2021., 17. srpnja 2024. i 26. studenog 2024. u iznosu od 150,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa), ukupno 450,00 eura, uvećano za PDV 562,50 eura,

- trošak zastupanja na ročištu 19. rujna 2024. od 37,50 eura u skladu s Tbr. 9.5. u vezi s Tbr 7.1. Tarife, uvećano za PDV 46,88 eura, jer se ročište odgodilo prije nego je počelo raspravljanje, pa u preostalom dijelu do zatraženih 150,00 eura uvećano za PDV zahtjev treba odbiti,

- trošak podnesaka od 14. travnja 2021. i 26. rujna 2024. u iznosu od 37,50 eura po podnesku, u skladu s Tbr. 8. 4. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, ukupno 75,00 eura, uvećano za PDV 93,75 eura, jer ne predstavljaju obrazložene podneske već ostale podneske, pa u preostalom dijelu do zatraženih 150,00 eura po podnesku zahtjev treba odbiti,

- trošak pristojbe na tužbu 39,81 eura,

- trošak pristojbe na presudu od 39,82 eura,

pa je ukupni priznati trošak 782,76 eura. Dio koji odgovara postotku od 29,84% tog iznosa je 233,58 eura koji je i dosuđen tužitelju.

32. Odbijaju se sljedeći troškovi kao nepotrebni za vođenje postupka:

- trošak sastava podneska od 24. svibnja 2024. jer predstavlja konverziju tužbenog zahtjeva iz stare valute u kunama u novu u eurima. Naime, bila je obveza ovog suda kao tijela javne vlasti na temelju čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22) dvojno iskazati iznose u sudskim aktima u prijelaznom razdoblju, pa je taj podnesak nepotrebno podnijet jer je sud obvezan sam konvertirati novčane iznose u skladu za zakonskom obvezom, te

- trošak podneska od 8. srpnja 2025. jer je sudu samo dostavljena punomoć za zastupanje tužitelja.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 30. srpnja 2025.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP-a)