Poslovni broj P-355/2024-19

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa Iva Kaselj Šabić, odvjetnica u OD Grgić & partneri, Zagreb, Pisarnica Osijek, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Brodsko-posavske županije, OIB 35325835386, Ivana Gorana Kovačića 58, Slavonski Brod, kojeg zastupa Krešimir Bogdan, odvjetnik iz Slavonskog Broda, radi isplate 995,42 eura, dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Županijska uprava za ceste Brodsko-posavske županije, Ivana Gorana Kovačića 58, Slavonski Brod, OIB: 35325835386 isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 iznos od 995,42 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23.02.2022. godine do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a sve u roku od 15 dana na IBAN [broj bankovnog računa] uz naznaku poziva na broj 220513810237.

Nalaže se tuženiku Županijska uprava za ceste Brodsko-posavske županije, Ivana Gorana Kovačića 58, Slavonski Brod, OIB: 35325835386 podmiriti i isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 sve prouzročene mu troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena a sve u roku od 15 dana na IBAN [broj bankovnog računa] uz naznaku poziva na broj 220513810237“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 906,25 eura (devetstošesteuraidvadesetpetcenti).

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 eura (devedesettrieuraisedamdesetpetcenti), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda je 13. studenog 2025., zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika radi regresne naknade štete u iznosu od 995,42 eura.

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je 13. studenoga 2021., u vremenu oko 20:25 sati na kolniku Županijske ceste 4205 oko 5000 m zapadno od Slavonskog Broda u općini Bebrina došlo do udara osobnog vozila u divljač – divlji zec na način da je vozač ČA upravljao s osobnim vozilom Audi A4 registarske oznake [registarska oznaka] kolnikom navedene županijske ceste smjerom istok – zapad te je dolaskom do opisanog mjesta udario u divljač-divljeg zeca koji je ispred osobnog vozila pretrčavao kolnik smjerom sjever – jug a uslijed udara da je divlji zec uginuo.

2.1 Također da je održavanje i označavanje mjesta štetnog događaja i to Županijske ceste 4205 u nadležnosti tuženika, da su djelatnici Postaje prometne policije Slavonski Brod utvrdili mjesto nastanka događaja te da na istome nije postavljena vertikalna prometna signalizacija koja bi označavala opasnost od divljači na cesti, da je na mjesto događaja pozvan lovnik Društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači „MIG-95“ iz Kaniže IA koji je i preuzeo brigu o uginuloj divljači.

2.2 Da je tužitelju povodom nastalog štetnog događaja odštetni zahtjev radi naknade nastale imovinske štete na oštećenom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] po polici osiguranja od odgovornosti br. 804271894 podnio oštećenik ČA a kojem je po utvrđenom pravnom osnovu i visini isplaćen ukupan iznos od 995,42 € dana 22. veljače 2022.

2.3 Da je Polica osiguranja od odgovornosti br. 804271894 ugovaratelja Ministarstva poljoprivrede sklopljena s osiguranicima i to svim davateljima prava lova i lovoovlaštenicima u Republici Hrvatskoj prema Središnjoj lovnoj evidenciji a oštećenici su treće osobe u smislu građanskopravne izvanugovorne odgovornosti.

2.4 Po isplaćenoj naknadi, tužitelj je obzirom da na mjestu događaja nije postavljen prometni znak „Divljač na cesti“, zatražio očitovanje od Lovačkog saveza Brodsko-posavske županije a koji su se očitovali da su dana 21. lipnja 2017., putem elektroničke pošte u ime Društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači „MIG-95“ zatražili postavljanje predmetnog prometnog znaka, a podnošenjem regresnog zahtjeva prema tuženiku, isti je otklonio svoju odgovornost.

2.5 Tužitelj ističe kako ima pravo na subrogacijsko potraživanje isplaćene naknade štete od tuženika temeljem članka 23. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti kojim je regulirana subrogacija a u vezi s člankom 963. Zakona o obveznim odnosima i to jer je tuženik tužitelju odgovoran po osnovu presumirane krivnje iz razloga što nije postupio po pozivu lovoovlaštenika za postavljanjem prometnog znaka Divljač na cesti a sve temeljem članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tuženom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i smatra da je Lovna udruga ta koja treba biti tužena u ovom predmetu, nastavno osporava kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva, da tuženi o navedenom događaju ima saznanja radi poziva tužitelja za isplatu, čini nespornim kako je Županijska cesta 4205 u nadležnosti tuženog, kao i činjenica da su djelatnici MUP-a utvrdili mjesto nastanka događaja i da na istom nije bila postavljena vertikalna prometna signalizacija koja bi označavala opasnost od divljači na cesti.

3.1. Kako je predviđeno člankom 50 stavak 2. Zakona o cestama pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti radi naleta na divljač ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javna cesta nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno propisima , da bi tuženik eventualno mogao odgovarati i to ne po causalnoj odgovornosti, već po načelu krivnje, ali da dostavljeni dokaz tužitelja u vidu e mail poruke lovne udruge od 21. lipnja 2017., nije dokaz da je Lovna udruga postupila po zakonskoj obvezi uređenoj Zakonom o Lovstvu, da navedena zakonska odredba članka 50. stavak 2. Zakona o cestama regulira prvenstveno odgovornost osoba koje upravljaju javnom cestom te doista propisuju odgovornost po načelu krivnje, no da ta zakonska odredba ne isključuje primjenu odredbe članka 1063. ZOO-a kao opće odredbe koja uređuje odgovornost vlasnika opasne stvari u konkretnom slučaju to se odnosi na lovačko društvo, budući da Zakonom o lovstvu nije propisano po kojim pravilima odgovornosti za štetu (objektivnim ili subjektivnim) lovoovlaštenik lovišta odgovara, pa je potrebno prihvatiti pravni stav naše judikature po kojem je u slučaju nastanka štetnog događaja radi naleta vozila na divljač deliktno odgovoran lovoovlaštenik i to po načelu uzročnosti (kauzaliteta), jer se divljač u takvim okolnostima smatra opasnom stvari i da takav stav zauzima i Trgovački sud u Rijeci u presudi P- 395/2016

3.2. Razlog radi kojeg tuženi smatra da nije odgovoran za regresni zahtjev je i u tome da lovna udruga svake godine ima obvezu prijaviti lovno gospodarstvenu osnovu, pa stoga svake godine treba tražiti postavljanje znakova jer niti tuženik, a niti druge uprave za ceste niti znaju a niti mogu znati da li se u lovno gospodarstvenoj osnovi lovne udruge za slijedeću godinu nalazi visoka divljač i slično, da je navedeno regulirano Zakonom o lovstvu u članku 80 stavak 7. , da je odredbom članka 80 stavak 6 i 7. Zakona o lovstvu uređeno da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran

-vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

-lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

3.3 Također da je lovoovlaštenik dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta a na temelju lovno gospodarske osnove za svaku godinu da se radi evidencija znakova, jer ne znači da ako je ovlaštenik lova 2017., zatražio postavljanje znakova na nekom području, da četiri godine poslije (2021., kada se nezgoda dogodila), još uvijek postoji potreba za istim, a također ne znači da tuženik nije 2017., postavio znakove koji su godinu-dvije nakon toga uništeni i otuđeni, kao što se to obično i događa, odnosno da lovačko društvo kao lovoovlaštenik u 2018, 2019, 2020 niti u 2021., nije zahtijevao od pravne osobe koja upravlja cestom, odnosno tuženika da istu dionicu ceste označi odgovarajućom prometnom signalizacijom odnosno opremom, što ukazuje na potpuni propust osiguranika tuženika kao lovoovlaštenika da poduzme odgovarajuće mjere kako bi se spriječile štete od divljači, a koje je bio dužan poduzeti sukladno odredbi članka 80. Zakona o lovu.

3.4. Osim osnove, tuženi također prigovara i visini štete jer isti nije sudjelovao u postupku u kojem se navedena utvrđivala, da iz dostavljenog izvida štete nije razvidna procijenjena šteta, niti je pružen dokaz o računu za popravak osobnog automobila, dok je iz Potvrde MUP-a razvidna procjena štete u visini od 4.000,00 kn.

3.5 Tuženi također smatra da je tužitelj mogao izbjeći udar u divljač da je vozio prilagođenom brzinom stanju i uvjetima na cesti.

4. Tijekom postupka i tužitelj i tuženik ustrajali su kod svojih navoda, tužitelj u odnosu na visinu štete pojašnjava da oštećenik nije imao obavezu popravljati vozilo kod izvođača već je izabrao ponuđeni mu nagodbeni iznos, a tuženik nije činio spornim da je 2017. od ovlaštenika lova zaprimio e-mail poruku kojom je isti zahtijevao da se na Županijskoj cesti 4205 u području gdje je nastala predmetna prometna nesreća postavi znak od opasnosti divljači na cesti, ne osporava da je tužitelj svom osiguraniku temeljem predmetnog štetnog događaja isplatio štetu u iznosu 995,42 eura te ne osporava da je Županijska cesta 4205 u nadležnosti tuženika i da ista u području nastanka prometne nesreće nije bila označena prometnim znakom opasnosti od divljači na cesti.

5. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to u potvrdu (stranice 6-7 spisa), podaci o prometnoj nezgode (stranica 8 spisa), fotografije (stranice 10-12 spisa), e-mail komunikacija Lovačkog saveza Brodsko-posavske županije i Županijske uprave za ceste Brodsko-posavske županije

(stranice 15-17 spisa), prepiska tuž

Itelja i tuženog (stranice 20-22 spisa), Ispis iz Registra udruga (stranice 23-28 spisa), Polica osiguranja od odgovornosti ugovaratelja Ministarstva poljoprivrede i tužitelja (stranica 29 spisa), Ugovor o osiguranju .. uz Uvjete za osiguranje izvanugovorne odgovornosti (stranice 30-43), potvrda o izvršenom plaćanju i Sporazum o izvansudskoj nagodbi (stranice 44-45), prijava i zahtjev za naknadu štete (stranice 52-53 spisa), Obračun visine štete (stranice 56-61 spisa), u dokumentaciju očevida PU Brodsko-posavske (stranice 32-58), saslušao je u svojstvu svjedoka ČA te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke AA.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), sud je na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete njegovom osiguraniku za nastala oštećenje na vozilu iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač (zeca), koji je izletio na cestu 13. studeni 2021., oko 20,25 sati na kolniku ŽC4205 između naselja Jurjevac i Široko Polje.

8. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako se u vrijeme na mjestu i na način iz tužbenog zahtjeva dogodila predmetna prometna nezgoda u svezi koje je na vozilu osiguranika tužitelja nastala šteta i u svezi koje je tužitelj svom osiguraniku isplatio novčani iznos od 995,42 eura.

8.1. Nesporno je i kako se tužitelj obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom, međutim istom nije udovoljeno.

9. Nesporno je kako se uz dio županijske ceste 4205 na kojoj se dogodila prometna nezgoda prostire lovište kojim gospodari Društvo za uzgoj, zaštitu i lov divljači „MIG-95“, a da taj dio ceste, gledajući smjer kretanja vozila koje je došlo u kontakt sa divljim zecom, nije bio označen prometnim znakom koji ukazuje na opasnost od divljači na cesti.

10. Nesporno je da je tuženik zaprimio zahtjev Lovačkog saveza Brodsko- posavske županije a i ime Društva za uzgoj, zaštitu i lov divljači „MIG-95“, i to dna 21, lipnja 2027., a kojim je zatraženo od tuženika postavljanje znaka upozorenja „Divljač na cesti“.

11. Sporno je u ovome postupku bila pasivna legitimacija tuženika, doprinos nastanku prometne nezgode od strane osiguranika tužitelja, kao i visina tužbenog zahtjeva.

12. Svjedok ČA u svojemu iskazu na ročištu održanom 15. srpnja 2025., u bitnom je naveo da je kritične zgode upravljao osobnim automobilom kolnikom koji mu je poznat stoga što istim prometuje nekih 10-ak godina, da cesta u dijelu gdje je nastao događaj nije označen znakom koji bi ukazivao na opasnost na cesti od divljači i da na tom potezu takav znak nikada prije nije niti bio postavljen, zna da postoje lovačka društva koja gospodare negdje na tom području ali ne zna točno granice njihovih lovišta, na udaljenosti nekih par km od mjesta događaja a gledajući njegov smjer kretanja postavljen je prometni znak koji ukazuje na opasnost od divljači na cesti, gledajući suprotni smjer kretanja nije siguran da je u blizini mjesta događaja takav znak postavljen, da je prometni znak ograničenje brzine kretanja 30 km/h postavljen u odnosu na mjesto događaja nekih 5 km, da se radi o dijelu ceste koji se proteže jednim nasipom, sa jedne strane ceste je rijeka Sava a sa druge strane raslinje odnosno šuma, prometni znak je postavljen prije jednog zavoja a nakon toga do mjesta događaja brzina kretanja nije regulirana drugim prometnim znakom, kritične zgode prometovao je u noćnim uvjetima vožnje, koliko se sjeća bilo je nešto magle na cesti, kretao se brzinom po njegovoj procjeni cca 60 km/h, da je prije prometnog znaka i morao smanjiti brzinu s obzirom na zavoj te se kretao otprilike brzinom cca 30 km/h a nakon toga kako se našao na ravnom cestovnom potezu povećao je brzinu i nastavio se kretati brzinom od oko 60 km/h, da je zeca vidio u trenutku kada je on sa desne strane iskočio pred vozilo dakle vidio ga je kada je on bio ispred vozila neposredno prije kontakta, nije stigao reagirati odnosno kočiti već je to učinio nakon kontakta, potom je nakon zaustavljanja samo stavio trokut kako bi izvijestio druge vozače o vozilu i nazvao policiju, prije nego što je došla policija na mjesto događaja došla je jedna osoba koja se predstavljala kao lovnik, nakon razgovora sa policijom da je nastavio sa svojim kretanjem a pretpostavlja da je lovnik zbrinuo uginulu životinju koja se nalazila na kolniku. Od tužitelja je dobio ponudu radi naknade nastale štete koju je prihvatio i to u iznosu od oko 7.000,00 kn.

13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prometne struke AA proizlazi da mjesto događaja do dolaska očevidne ekipe nije promijenjeno, da su položaj vozila i pronađeni tragovi fiksirani mjerenjem i fotografiranjem, da su većim dijelom na južnoj a manjim na sjevernoj prometnoj traci županijske ceste 4205, pronađeni tragovi krvi i dlake uginulog zeca koje je na skici mjesta događaja označeno brojem 1., na sjevernoj prometnoj traci županijske ceste 4205, prednjim dijelom okrenut u smjeru zapada, zatečen je osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka]., drugih tragova, osim opisanih oštećenja na vozilu, na mjestu događaja nije pronađeno, a mjesto događaja je skicirano i fotografirano, da na navedenoj dionici događaja nije postavljen znak opasnosti divljač na cesti, te proizlazi da se kontakt dogodio na području gdje nema postavljenog prometnog znaka divljač na cesti, da je brzina kretanja na dionici na kojoj se dogodio kontakt ograničena prometnim znakom na 30 km/h, pregledom oštećenja na vozilu zaključuje da je kontakt ostvaren sa prednje lijeve strane vozila i da se u predmetnom slučaju radi o naletu vozila na zeca koji je pretrčavao cestu sa desne na lijevu stranu. Analizirajući usporavanje vozila, put od mjesta udara do potpunog zaustavljanja, konačnu brzinu nakon zaustavljanja i da je zec odbačen 1,5 m iznosi mišljenje da je brzina kretanja vozila u trenutku udara bila približno 47 km/h, da je maksimalna brzina pri kojoj bi vozač mogao sigurno zaustaviti vozilo prije zeca je 33 km/h), obzirom na uvjete na kolniku smanjene vidljivosti (noć), javne rasvjete nema, mokar kolnik (kiša), vozač OA je mogao uočiti zeca približno u trenutku izlaska na kolnik , odnosno dolaskom zeca u naletni položaj, da je vrijeme reagiranja prosječno trijeznog vozača u uvjetima smanjene vidljivosti (noć), mokar kolnik poduzimanje radnje kočenja prosječno od 1,0 do 1,2 s, obzirom da je vrijeme mogućeg uočavanja zeca bilo u okviru vremena reagiranja slijedi da vozač OA u konkretnoj prometnoj situaciji pri brzina od cca 47 km/h nije imao tehničku mogućnost za izbjegavanje prometne nesreće, reagiranjem vozača u trenutku mogućeg uočavanja zeca, isti bi uspio zaustaviti OA prije mjesta naleta da se kretao brzinom ne većom od 33 km/h a obračun visine nastale štete na vozilu je u skladu sa ondašnjim cijenama.

13.1 Tužitelj je stavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka o kojima se vještak usmeno izjasnio na ročištu 15. srpnja 2025., navodeći da se ne može sa sigurnošću izjasniti kojom se brzinom kretao zec u trenutku izlaska na kolnik odnosno udara u vozilo, da podaci govore da se zec može kretati brzinom i do 72 km/h no u pravilu se uzima neka prosječna njegova brzina u ovakvim situacijama od cca 10 m/s odnosno 36 km/h a u konkretnoj situaciji mišljenja je da je zecu bilo potrebno 0,2 sekunde da bi prošao put od 2 metra i došao u sudarni položaj a vrijeme dolaska zeca u sudarni položaj je manje od vremena reagiranja prosječnog trijeznog vozača u konkretnim uvjetima, ustrajao je u mišljenju da se vozač kretao brzinom od 30 km/h da ne bi došao u kontakt sa divljom životinjom zecom odnosno da bi imao mogućnost reagiranja u smislu da bi ga mogao uočiti na vrijeme i reagirati, posebice stoga što je svjedok iskazivao da je koristio duga svjetala a pod dugim svjetlima mogućnost uočavanja je na nekih 100 m.

13.2 Nakon što mu je predočena skica sačinjena od strane ovlaštenih djelatnika nadležne policijske postaje sa lista 97 spisa, crvenom kemijskom olovkom označava mjesto koje je na skici označeno kao mjesto kontakta koje se nalazilo na lijevoj prometnoj traci gledajući smjer kretanja predmetnog vozila, za pretpostaviti je onda da se vozač kretao nekako po sredini prometnice, a s obzirom da je u toj skici evidentirano da je vozilo bilo zaustavljeno na udaljenosti od 15.47 m od mjesta kontakta da se može onda izračunati da je brzina u trenutku kontakta bila 47 km/h, ne postoje na kolniku evidentirani i fiksirani tragovi kočenja, ali je za pretpostaviti da je vozač nakon kontakta morao kočiti da bi se zaustavio nakon 15,40 m, kad bi se i uzelo da je mjesto kontakta od desnog ruba kolnika nekih 3 m to ne bi ništa mijenjalo jer bi i ta udaljenost bila manja u smislu da je zecu do mjesta kontakta a s obzirom na brzinu kretanja bilo potrebno puno manje vremena nego što bi bila reakcija prosječnog trijeznog vozača. Pojašnjava također da je svjedok rekao da se kretao pod dugim svjetlima brzinom od oko 60 km/h, materijalni tragovi koji su fiksirani od strane policije daju mu mogućnost da izračuna da je brzina u trenutku kontakta bila 47 km/h što znači da je vozač prije kontakta usporavao dali kočenjem ili puštanjem papučice gasa, a može samo pretpostaviti da je nakon kontakta došlo do intenzivnog kočenja i zaustavljanja nakon 15,4 m od mjesta kontakta.

14. Sud je svu materijalnu dokumentaciju u spisu, a koja tijekom postupka nije niti bila sporna, prihvatio kao vjerodostojnu.

15. Analizirajući materijalnu dokumentaciju u spisu sud zaključuje da je tužitelj svom osiguraniku, a na čijem vozilu je nastala materijalna šteta od naleta divljači (divlji zec), dok je upravljao ŽC 4205, istu na temelju Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici ( stranice 30-34 spisa), isplatio kao osiguratelj (Potvrda o izvršenom plaćanju (stranica 44 spisa).

16. Sud stoga zaključuje da u naravi tužitelj nema aktivnu legitimaciju potraživati regresnu isplatu naknade štete prema tuženiku. Tužitelj se poziva na zakonsku subrogaciju temeljem odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; u daljnjem tekstu ZOO), koji u stavku 1. propisuje: „Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu“.

17. Sud zaključuje da je tužitelj isplatio naknadu štete oštećeniku temeljem ocjene da je upravo njegov osiguranik Društvo za uzgoj, zaštitu i lov divljači „MIG- 95“, Č, odgovorno oštećeniku za štetu. Polica osiguranja od odgovornosti izdana je upravo za pokriće odgovornosti tužiteljeva osiguranika, ovdje lovačkog društva za štete trećima. Dakle, odgovorna osoba je lovačko društvo a sam tužitelj zaključuje isto kada plaća po polici osiguranja. Kod takvog stanja stvari na tužitelja ne mogu prijeći osiguranikova prava (prava lovačkog društva) jer ih osiguranik niti nema. Osiguranik (lovačko društvo) je odgovorna osoba umjesto koje je naknadu isplatio osiguratelj (ovdje tužitelj). To je kao da lovačko društvo isplati štetu oštećeniku pa naknadu te štete kao regres potražuje od tuženika. U tom slučaju nema zakonske subrogacije, a ugovorna očigledno ne postoji. Prava ima jedino oštećenik koji očigledno nije prenio svoja prava isplatitelju, odnosno tužitelju. Dakle, nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 963. ZOO-a, jer na tužitelja nisu prešla prava osiguranika – lovačkog društva koji ih u ovom slučaju nema.

18. Osim toga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a), odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., 127/24.)

18.1 Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj), mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

18.2 Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, propisano člankom 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, 133/23, dalje ZC). Međutim da bi došlo do odgovornosti pravne osobe zbog nepostojanja prometne signalizacije, dakle znaka "Divljač na cesti", prometna nezgoda bi trebala biti u uzročnoj-posljedičnoj vezi s izlijetanjem divljači. Po mišljenju suda postojanje znaka ne bi spriječilo divljač pa niti zeca na izlijetanje a da li bi postojanje navedenog znaka utjecalo na vozača dakako treba cijeniti u svakoj konkretnoj prometnoj situaciji.

19. Neosnovani su po utvrđenju suda navodi tuženika u odnosu na obavezu postavljanja prometnog znaka na ŽC 4205 gledajući smjer kretanja predmetnog vozila, naime tuženik ne čini spornim da je zaprimio 21. lipnja 2017., zahtjev Lovačkog saveza Brodsko-posavske za postavljanjem prometnog znaka "Divljač na cesti", te je tuženik po istome trebao postupiti, tuženik nije ničim dokazao da je takav prometni znak postavio, o tomu nije izvijestio predlagatelja, niti je dokazao da je nakon postavljanja prometni znak oštećen, otuđen, izvađen ili uništen.

20. Sud je u cijelosti poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju te iskazu sudskog vještaka prometne struke AA, držeći isti logičnim, uvjerljivim i danim sukladno pravilima struke, a nije našao niti jednu okolnost koja bi dovela u dvojbu njegov iskaz kako u odnosu na dinamiku nastanka prometne nezgode tako i na dio u kojemu iznosi mišljenje da je obračun štete iz studenog 2021., u skladu sa tadašnjim cijenama, na što tuženik, koji je u tom smislu istaknuo prigovor, nije imao primjedbi.

20.1 Vještak navodi da je za potrebe provođenja vještačenja korištena očevidna i foto dokumentacija od nadležne policijske postaje kao i ostala dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, a koja tijekom postupka nije osporena, da na predmetnoj dionici nije postavljen znak opasnosti divljač na cesti, a da je brzina kretanja na dionici na kojoj se dogodio kontakt ograničena prometnim znakom na 30 km/h. Vještak je po utvrđenju suda sukladno pravilima struke a temeljem očevidne dokumentacije, posebice skice mjesta prometne nesreća pojasnio kako je utvrdio brzinu kretanje vozila u trenutku kontakta, odnosno kako je utvrdio brzinu uz koju se vozač osobnog automobila mogao zaustaviti i izbjeći kontakt u zeca, radi se o naletnoj brzini od 47 km/h odnosno brzini kretanja od 33 km/h da bi se prometna nezgoda izbjegla.

20.2 Tužitelja je stavio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a sud je mišljenja da je sudski vještak na ročištu, ustrajući kod svoga nalaza, dao uvjerljive odgovore, iz kojega razloga je sud odbio prijedlog tužitelja za određivanjem novog prometnog vještačenja.

20.3 Svjedok ČA u svojemu iskazu ukazuje da mu je predmeta cesta poznata, da mu je poznato da postoje lovačka društva koja gospodare na području kojim se cesta pruža, da je na istoj brzina kretanja ograničena na 30 km/h, a da se prije kontakta sa divljom životinjom kretao pod režimom dugog svjetla brzinom od oko 60 km/h.

20.4 Vještak je uvjerljivo pojasnio razliku brzine kretanja koju je opisao vozač u odnosu na naletnu koju je izračunao da bi iznosila 47/km/h na način postojanja mogućnosti da je vozač uočio divlju životinju nakon čega je usporio sa kretanjem a nakon kontakta da je poduzeo i radnju kočenja radi zaustavljanja, uzimajući k tomu i da je vozač upotrebljavao duga svjetla na koji način mu je i preglednost bila veća.

21. Za napomenuti je da je svjedok-vozač iskazao da mu je poznato da neka lovačka društva gospodare na području kojim prolazi cesta što znači da je isti, neovisno o nepostojanju prometnog znaka trebao upravljati tom dionicom sa povećanim oprezom, napominje se da je predmetna dionica označena i prometnim znakom ograničenja brzine od 30 km/h a koju brzinu je vozač mogao i morao ispoštovati, prometni znak ograničenja brzine postavljen je sa razlogom, po mišljenju suda ne samo radi nailaska na zavoj, brzina kretanja po tom prometnom znaku vrijedi sve do slijedećeg prometnog znaka koji regulira brzinu kretanja a kojega na tom potezu ŽC nije bilo, dakle

-kako sam vozač ukazuje isti se prije kontakta kretao brzinom od oko 60 km/h, gdje je brzina prometnim znakom bila ograničena na 30 km/h,

-kaka je po utvrđenju sudskog vještaka u trenutku kontakta brzina iznosila 47 km/h,

-kako se kontakt sa divljom životinjom dogodio na lijevoj prometnoj traci do koje je zec morao prijeći prometnu površinu desne prometne trake,

-kako je vozač vozio pod režimom dugog svjetla te mu je preglednost ceste bila povećana,

-kako je isti, a po utvrđenju sudskog prometnog vještaka, da se kretao brzinom od oko 33 km/h odnosno brzinom kako je to nalagao prometni znak, mogao izbjeći kontakt sa divljom životinjom,

to sud nije utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između nastanka prometne nezgode i ne postavljanja prometnog znaka „Divljač na cesti", a što je bila zakonska obaveza tuženika, slijedom čega je i odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude.

22. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem UA na predloženu okolnost stoga što je istu tuženik tijekom postupka učinio nespornom te provođenje tog dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

23. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP- a i to članka. 151., članka 154. st. 1., članka 155. i članka 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

23.1 Sud je tuženiku koji je u cijelosti uspio u postupku, priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od ***935,89 eura i to na ime troška

-odgovora na tužbu od 27. studeni 2024., u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8 toč. 1),

-ročišta od 22. siječnja 2025., u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9. toč.1)

-podneska od 9. travnja 2025., u iznosu 150,00 eura ( Tbr. 8. toč. 1),

-ročišta od 28. svibnja 2025., u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 9. toč.2)

-ročišta od 15. srpnja 2025., u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9. toč. 1)

-ročišta za objavu presude od 30. srpnja 2025., u iznosu 50,00 eura (Tbr 9 toč. 5).

UKUPNO 725,00 eura

-PDV 25% u iznosu 181,25 eura

SVEUKUPNO 906,25, eura

23.2 Preko dosuđenog iznosa tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu 28. svibnja 2025., u zatraženom iznosu od 150,00 eura nego mu je priznat trošak sukladno Tbr. 9 toč 2, kao i pripadajući PDV.

23.3 Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 93,75 eura odbio kao neosnovan.

24. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku, 30. srpnja 2025.

SUDAC

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.