REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-155/2025-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, radi poništenja odluke, dana 30. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari koja glasi:

" I. Poništava se Odluka, broj: HP – 02/9 – 63209/24 od 27.12. 2024. godine i Odluka, broj: REG - 06/7 – 46884/24 od 29.10. 2024. godine.

II. Tužiteljica se oslobađa obveze naknade štete u navedenom iznosu od 1.500,00 USD.

III. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je Odlukom tuženika od 27. prosinca 2024. odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o naknadi štete od 29. listopada 2024. prema kojoj je tuženiku dužna nadoknaditi štetu u iznosu od 1.500,00 USD. Spornom odlukom, zbog pogrešnog tumačenja i primjene pravnog instituta krajnje nepažnje, tuženik ju neosnovano tereti za naknadu štete nastaloj u poslovanju s gotovim novcem, kada je zaprimila krivotvorene novčanice u ukupnom iznosu od 1.500,00 USD. Krivotvorene novčanice su zaprimljene u poštanskom uredu organizacijske jedinice Regija 6, na području Primorsko-goranske županije, gdje ona prema ugovoru o radu radi na radnom mjestu kao operater u poštanskom uredu. Prema stavu vještaka HNB-a da bi operater prepoznao krivotvorene novčanice, isti treba biti izvrstan, a ne prosječan. Djelatnici koji su poslani na obuke III razine u HNB svjedoče da nije jednostavno ručno prepoznati srednje kvalitetnu krivotvorinu za što se traži dodatna obuka i izvrsno poznavanje obilježja u svim detaljima. Da bi se za pouzdanu provjeru autentičnosti novčanica mogao koristiti model uređaja sa UV svjetlom potrebno je da osoba koja rukuje uređajem izvrsno poznaje izgled originalne novčanice pod UV svjetlom, odnosno zna koji elementi autentičnosti novčanice moraju pri određenoj valnoj duljini biti vidljivi i u kojoj boji. Provjera ovisi i o ostalim okolnostima poput starosti uređaja, odnosno jačine UV osvjetljenja, kao i pozicije na kojoj se nalazi uređaj budući da velika količina dnevnog svjetla može znatno smanjiti uvid u elemente koji fluoresciraju pod UV svjetlom od 365 nm. Dodatni uređaj za provjeru ispravnosti novčanica je tip Safescan, uređaj otvorenog tipa, za koji nigdje nije moguće pronaći potrebne specifikacije, kako bi se provjerilo udovoljava li uvjetima za potrebnu ispomoć u kontroli, koji nema evidenciju o servisiranju žarulja i ne pruža sigurnost prilikom provjere bez obzira na položeni online ispit i stečeno uvjerenje HNB - a. Brojačica za koju poslodavac tvrdi da ima „mode“ za USD stigla je u ured bez uputa i one su na računala radnicima dana tek u mjesecu listopadu. Zbog visoke rizičnosti rada sa novčanicama USD, potrebna je strojna kontrola. Naime, krivotvoritelji stalno izdaju nove serije, koje isključivo strojevi sa ažuriranim softwerom i/ili visoko educirani radnici mogu izdvojiti kao krivotvorine, te brzinska ručna kontrola nije primjerena za ovakve poštanske urede, jer radnici u njima obavljaju normirane poslove. Prema naputku ESB, provjera se vrši osjetilima, pri čemu je potrebno provjeriti autentičnost i prikladnost u gotovo 20 -tak točaka, što je fizički nemoguće odraditi i zadovoljiti broj usluga po zahtjevu tuženika, gdje bi polog gotovine iz dnevnog utrška samo jednog poslovnog subjekta od nekih cca 300 komada novčanica trajao 83,4 minute, prema normama koje je propisao tuženik. O neprikladnosti takvog ponašanja u prisutnosti korisnika da se i ne govori (pipanje novčanica, dizanje i gledanje prema svjetlu, šuškanje, nakretanje novčanica i dr.). Logično je da radeći tako normirane poslove nemaju dovoljno stručnosti i vremena za desetke detalja koje treba provjeriti kod utvrđivanja autentičnosti novčanica. Neosporna je i činjenica da je u više poštanskih ureda isti počinitelj podmetnuo krivotvorene novčanice iste kvalitete, pri čemu su sve radnice zaprimile novčanice, pregledavajući ih na način na koji su bile obučene i da niti jedna nije primijetila ništa neobično zbog čega bi korisniku odbila izvršenje usluge. Očito je da tuženik ne vodi računa o servisiranju opreme i ažuriranju softvera te obuci zaposlenika, čime je doveo zaposlenike u opasnost od počinjenja kaznenog djela. Kada je tuženik nabavom novih uređaja uveo novu tehnologiju isti je temeljem članka 54. st. 3. Zakona o radu bio dužan organizirati edukaciju radnika za rukovanje uređajima – brojačicama, koje se bitno razlikuju od starih modela, koju dobavljač izvodi u svim poslovnicama poslovnih subjekata, pa stoga nije bilo razloga zašto se isto ne bi odradilo i u poštanskim uredima. Također nema edukacije o održavanju uređaja, kako bi uređaj ispravno radio, koju su prošli svi zaposlenici banaka, ali ne i tuženika. Radnik koji rukuje gotovim novcem mora prema Zakonu o radu imati sigurna sredstva za rad koja su prilagođena količini i brzini obavljanja poslova koje tuženik zahtjeva od zaposlenika. Redovan rad sa novcem ne smije se oslanjati na ručni pregled novčanica, već mora biti automatiziran, putem certificiranih brojačica, ili uređaja za pojedinačnu strojnu detekciju novca, dok znanje stečeno na edukaciji mora biti „alat“ za eventualno objašnjenje kod izuzimanja sumnjivih novčanica. Smatra da tek kada tuženik sve navedeno provede i omogući može zahtijevati i potraživati naknadu po štetnom događaju prouzrokovanom od strane radnika, ne prije. Očito je da prema opisanim okolnostima šteta nije prouzročena iz njezine krajnje nepažnje, već se radi o običnoj nepažnji za koju ne može biti odgovorna. Stoga, predlaže poništiti Odluku tuženika od 27. prosinca 2024. i Odluku tuženika od 29. listopada 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. FINA je vršila obradu suviška PU 51513 Omišalj od dana 26.6.2023. te su zbog sumnje u krivotvorinu izdvojili sumnjive novčanice od 100,00 USD (5 komada). Novčanice su poslane u HNB na analizu te je utvrđeno da se radi o krivotvorinama: TIP OSREDNJE. Temeljem čl. 37. st. 6. Okvirnog ugovora o strateškom partnerstvu i eksternalizaciji zaključenog između njega i HPB d.d. utvrđeno je plaćanje naknade štete. Obzirom da je tužiteljica stekla uvjerenje HNB-a Nacionalni program obuke kojim se potvrđuje da je uspješno savladala edukaciju koja ima za cilj stjecanje vještina za djelotvornu ručnu provjeru autentičnosti novčanica i kovanog novca, i da svi uredi raspolažu sa UV lampama, ili certificiranim brojačima novca koji izdvajaju sumnjive novčanice, tužiteljica je na temelju svih raspoloživih alata mogla utvrditi da se radi o sumnjivim novčanicama za navedene tipove krivotvorina, a sukladno čl. 24. st. 7. Uputa za blagajničko i računsko poslovanje, manjak podmiruju radnici koji su preuzeli novčanicu ili kovanicu od korisnika. Tužiteljica je u svojoj izjavi navela da je u vrijeme zaprimanja novčanica poštanski ured u kojem radi bio opremljen UV lampom kojom je provjerila novčanice, ali su se po dnevnom svjetlu vrlo teško uočavali bitni detalji za prepoznavanje krivotvorene novčanice. Također, tužiteljica je navela da se radilo o ljetnoj sezoni kada je povećan obim posla zbog velikog broja turista i ona si nije mogla dozvoliti stalno provjeravanje novčanica u zbirci opisa stranih novčanica. Tužiteljica je postupala krajnje nepažljivo, jer je konkretna šteta rezultat njezinog propusta da upotrijebi pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Opisano postupanje tužiteljice predstavlja nemarno i neodgovorno ponašanje u izvršavanju svojih radnih zadataka i kao takvo predstavlja povredu obveza iz radnog odnosa koje za posljedicu ima i nastalu štetu. To tim više kada se uzme u obzir da tužiteljica radi s novcem te da je prilikom obavljanja takvih radnih zadataka ista bila dužna postupati s pažnjom dobrog stručnjaka u smislu odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj odredbi je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze i svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima kao i sukladno internim propisima tuženika. On se oslanja na ručnu provjeru autentičnosti novca, a ne strojnu te se u Odluci o kontroli provjere autentičnosti i prikladnosti gotovog novca eura (NN 134/22) jasno naznačuju da se provjera autentičnosti putem osposobljenog osoblja smatra ručnom provjerom. Tu istu provjeru novca smije provesti ručno osposobljeni zaposlenik kako je uređeno čl. 2. toč. 7. Odluke ESB/2010/14, a u Republici Hrvatskoj je to zaposlenik koji ima valjano uvjerenje kojim se potvrđuje da je prošao obuku koju organizira i provodi Odjel nacionalnog centra za borbu protiv krivotvorenja (NCBK) u Hrvatskoj narodnoj banci, a u skladu s Nacionalnim programom za obuku zaposlenika banaka i financijskih institucija za postupak provjere autentičnosti novčanica i kovanica. Tužiteljica je provjeru autentičnosti novčanica bila obvezna izvršiti neovisno o utrošenom vremenu i navedenoj nelagodi i stresu. Kraj navedenog, tužbu treba odbaciti, jer pobijane odluke ne predstavljaju odluke koje tužiteljica u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu može pobijati pred sudom. Dakle, u ovoj pravnoj stvari potrebno je prvenstveno utvrditi predstavljaju li pobijane odluke odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje te imaju li iste neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni pravni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. To stoga što je spornim odlukama on okvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje utvrđenog iznosa čime iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pa ne predstavljaju isprave koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku tuženika o naknadi štete od 29. listopada 2024., Zahtjev za zaštitu prava od 13. prosinca 2024., Odluku tuženika od 27. prosinca 2024., Upute za blagajničko i računsko poslovanje, dokumentaciju, sudsku praksu.

4. Odlukom o naknadi štete od 29. listopada 2024. (list 5-6. spisa) tuženik je odredio da mu je tužiteljica dužna naknaditi štetu zbog krivotvorenih novčanica u iznosu od 1.500,00 USD plativo u euru po prodajnom tečaju na dan plaćanja, a koju štetu je tužiteljica prouzročila iz krajnje nepažnje.

5. Nije sporno da je tužiteljica protiv Odluke o naknadi štete od 29. listopada 2024. pravovremeno dana 13. prosinca 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava (list 7-8. spisa).

6. Odlukom od 27. prosinca 2024. (list 9-10. spisa) tuženik je kao neosnovan odbio Zahtjev tužiteljice za zaštitu prava.

7. Sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje u tekstu: ZR-a) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. (čl. 133. st. 2. ZR-a).

8. Sukladno odredbi čl. 133. st. 3. ZR-a, a u svezi sa st. 1. i 2. istog članka, radnik koji je prethodno poslodavcu podnio zahtjev za zaštitu prava može pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu svog povrijeđenog prava iz radnog odnosa.

9. U ovoj pravnoj stvari potrebno je prvenstveno utvrditi predstavljaju li Odluka tuženika od 27. prosinca 2024. i Odluka tuženika od 29. listopada 2024. odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje te imaju li iste neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa.

10. Odluka tuženika od 27. prosinca 2024. i Odluka tuženika od 29. listopada 2024. nisu odluke kojima se pravo tužiteljice iz radnog odnosa povređuje, niti iste imaju neposredni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa, niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. To stoga što je spornim odlukama tuženik kvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje iznosa od 1.500,00 USD čime iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, pa ne predstavljaju isprave koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje. Tuženik bi svoje možebitno pravo na naknadu štete (za koje tuženik smatra da ga je stekao samim donošenjem predmetnih odluka) mogao ostvariti tek tužbom za naknadu štete u kojem postupku bi se utvrđivale sporne činjenice, odnosno je li šteta počinjena iz krajnje nepažnje i postoji li odgovornost tužiteljice za naknadom štete sukladno odredbi čl. 107. st. 1. ZR-a.

11. Kako Odluka tuženika od 27. prosinca 2024. i Odluka tuženika od 29. listopada 2024. nisu odluke koje se, u smislu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a, mogu pobijati pred sudom, valjalo je sukladno odredbi čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) tužbu odbaciti kao u izreci rješenja.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku