Poslovni broj: P-171/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužiteljice NGO iz [adresa], OIB; 74190512336, II tužiteljice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III tužiteljice ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV tužitelja GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Lei Erak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi ništetnosti, dana 30. srpnja 2025. godine,

presudio je

I Utvrđuju se dijelovi Ugovora o kreditu dana 31.10.2007.g. pod brojem 212059 između prednika tužitelja pokojnog FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, (ranije: Volksbank d.d., Nova hrvatska banka d.d.), u članku 6.1., kojim je ugovorena obveza prednika tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, jednokratno1.10 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita, ništetni i ne proizvode pravni učinak.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka, dioničko društvo, OIB: 87939104217, da 1. tužiteljici NGO, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljici NG, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljici ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], 1. do 3. tužiteljice sve iz [adresa]. tužitelju GG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, iznos od 230,36 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od 07.11.2007.do 31. srpnja 2015. po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022.,koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 31. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 81,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2025. godine do isplate po godišnjoj stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji napominju da su aktivno legitimirani na podnošenje tužbe u ovom postupku obzirom su tužitelji nesporno zakonski nasljednici iza pokojnog supruga odnosno oca pok. FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je s tuženikom sklopio predmetni ugovor o kreditu, pa su time i njegovi pravne slijednici, univerzalni pravni sukcesori. S obzirom da se u ovoj parnici radi o utvrđenju ništetnosti dijela, odnosno pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, te imajući u vidu da se na ništetnost može pozivati svatko te da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, to proizlazi da tužitelji posjeduju aktivnu legitimaciju, odnosno pravo podnošenja tužbe u ovoj parnici, sve sukladno odredbama članaka 322. -329. Zakona o obveznim odnosima te čl. 128. st. 1. ZN-a.

Tužitelji po punomoćniku dostavljaju rješenje javne bilježnice Ljerka Gec iz Zagreba od 10.05.2023.godine, a kojim je izvršena dioba prava iz Ugovora o kreditu br. 212059 od 31.10.2007.godine, a koji su predmet ove tužbe, a na način da se istime svi zakosnki nasljednici, ovdje I-IV.tužitelji, prihvaćaju nasljedstva te proglašavaju nasljednicima, svaki u ¼ dijela, te naknadno pronađene imovine.

Potraživanje nije moralo prije utuženja biti uneseno u rješenje o nasljeđivanju bi nasljednik imao pravo utužiti jer on kao univerzalni sukcesor stupa u pravni položaj svojeg prednika u pogledu svih njegovih prava i obveza, i to u trenutku njegove smrti, a ne u trenutku donošenja rješenja o nasljeđivanju. Rješenje o nasljeđivanju ne presumira da je ono potpuno, već se može naknadno i proširivati po potrebi. Zato sadržaj prvotnog rješenja o nasljeđivanju, odnosno izostanak da se konstatira potraživanje po osnovi tog ugovora, nije odlučna činjenica za aktivnu legitimaciju nasljednika u tužbi. Osim toga, nasljeđuje se po zakonu, u trenutku smrti ostavitelja(otvaranjem nasljedstva) , a ne trenutkom donošenja rješenja o nasljeđivanju koje samo konstatira postojanje prava koje je nastupilo smrću ostavitelja. Ostavitelj je u trenutku smrti još uvijek bio nositelj prava i obveza iz kredita, pa njegovom smrću se ta prava i obveze prenose na nasljednika, bilo to u rješenju ili ne, odnosno tužio on to do trenutka smrti ili ne.

I. Prednik Tužitelja, FG, (dalje u tekstu: tužitelj) je kao korisnik kredita i protivnik osiguranja sklopio s prednikom tuženika Volksbank d.d. kao banka-kreditor Ugovor o kreditu pod brojem 212059 dana 31.10.2007 g. na iznos od 35.860,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl. 4. veza s čl. 8) uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,30 % godišnje, te da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, prema čl. 2. Ugovora. Kredit je sklopljen na rok otplate od 84 mjeseci te je ugovoren u valutnoj klauzulu (čl. 4.). U čl. 6.1. Ugovora o kreditu određeno je da korisnik kredita dužan isplatiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita u visini 1,10 % jednokratno od iznosa kredita, a naplaćuje se prilikom puštanja kredita u tečaj (tzv „ulazna naknada“). Tuženik je dana 06.11.2007.g. naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.735,66 kn, a što po tečaju konverzije kn u EUR na dan 01.01.2023.godine (7.53450) predstavlja iznos od 230,36 EUR.

II. Tužitelj ističe da su spornom odredbom :

- stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužitelja da prije korištenja kredit a predniku tuženika plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanja kredita

- a sve to uslijed činjenice da tužitelj prije ili u trenutku sklapanja ugovora nije obaviješten o troškovima koji se tim naknadama podmiruju, odnosno uslugama koje se naknadama plaćaju ,

- da se s tužiteljem pnije pregovaralo oko naknade za obradu kredita, jer su unaprijed formulirane odredbe ugovora o kreditu , te da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj odredbi ugovara (tzv. tipski ugovor). Identičnu odredbu sadržavali su ugovori drugih korisnika kredita što upućuje da je sadržaj ugovora tipski, bez mogućnosti pregovora oko sadržaja. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate. Predmetni ugovor stranke su sklopile na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj, da su svi ugovori tuženika sastavljeni na istim obrascima za sve korisnike kredita i nitko od klijenata tuženika nije imao mogućnost ugovoriti bilo što osim gotovog bankarskog proizvoda. Tužitelj ističe da se nije pojedinačno pregovaralo o toj ugovornoj odredbi već mu je ta odredba nametnuta kao dio unaprijed formuliranog obrasca ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 3.82 % od iznosa kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini od 3.82 % od iznosa kredita. Odredba Ugovora o kreditu, kojom je određeno da je visina ulazne naknade za troškove obrade kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez navođenja bilo kakvih drugih parametara, koji će određivati visinu te naknade, čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita, ovdje tužiteljicu, u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika, iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu te naknade, već je upravo tuženik taj, koji sam o navedenoj visini odlučuje, a korisnik nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku te je ista ništetna. Odredba Ugovora o kreditu, koja utvrđuje obvezu korisnika kredita za plaćanje naknade za obradu kredita, ništetna je jer se radi o ugovoru sa standardnim stipulacijama, koji sadrži odredbe, prema kojima za sve ono što nije njima regulirano, vrijede odredbe općih akata banke, odnosno važeći propisi, a ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi stranaka regulirani u skladu s ugovorom izmijene propisi ili opći akti banke, korisnike kredita obvezuje postupati po nastalim promjenama te se isti ima cijeniti prema odredbi čl. 295. ZOO. Drugim riječima, da se o navedenim odredbama Ugovora, koji reguliraju materiju kreditiranja, koji su sadržani u samom Ugovoru, po prirodi stvari ne može pojedinačno pregovarati znači da su navedene odredbe Ugovora ništetne jer ga je prethodno pripremio tuženik, jer se o tim odredbama, pa tako i odredbama Općih akata banke te izmjenama i dopunama tih akata nije pojedinačno pregovaralo niti se to moglo, Očito je da plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od ------ % iznosa kredita prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Imajući u vidu da je tužitelj kao potrošač pri sklapanju ugovora bio ograničen uvjetima iz ponude banke, kao i za ostale ugovorne odredbe (npr. o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, za koje je utvrđeno da su nepoštene i time ništetne), može se zaključiti da tuženica nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje o spornoj odredbi niti je mogao pregovarati o njenom ne/prihvaćanju, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Sporna ugovorna odredba da je protivna i odredbama čl. 62. i 90. Zakona o zaštiti potrošača. Po čl. 87. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava. Čl. 84. ZZP-a da je utvrđeno kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne lako razumljive i uočljive. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci. Dakle, u bitnome, predmetna odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na obvezu plaćanja naknade (za obradu i odobravanje kredita), nepoštena je i time ništetna:

- zbog toga jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo te

- nije jasno i nedvosmisleno tužitelju kao potrošaču prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge, troškovi i dr.). U međuvremenu je donesene su brojne presude Vrhovnog suda RH, posebice presuda VSRH Rev-715/2024, kojom je također utvrđena ništetnost naknade za obradu kredita uz isplatu obeštećenja te su potvrđeni ovi pravni stavovi tužitelja.

III. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje dok prema čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe Ugovora ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen.

Prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Kako nije sporno da je tuženik na temelju sporne ugovorne odredbe čl. 6.1., koju sud ima utvrditi ništetnom u iznosu od 230,36 EUR koji je naplatio tužiteljici, prije isplate iznosa ukupnog odobrenog kredita i to dana 07.11.2007., to joj je tako stečeni iznos dužan vratiti uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana stjecanja. Na taj iznos tužitelji potražuje zateznu kamatu od dana nakon dana plaćanja do isplate. Prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 plaćena naknada, prema sada važećoj valuti, iznosi upravo utuženi iznos glavnice.

IV. Dodatno, tužitelj se poziva i na činjenice da je u nesporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetnu posl br. P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između 6 Poslovni broj: P-900/2020-9 ostalih i tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Pravna shvaćanja i utvrđenja iz navedenih presuda u kolektivnim sporovima mogu se posredno primijeniti na meritum ove pravne stvari pogotovo na procjenu nepoštenosti (test nepoštenosti) i time nevaljanosti ugovornih odredaba o naknadi za obradu – ulaznu naknadnu jer se povreda kolektivnih prava i interesa navedenih u tim odlukama odnosi na sve kredite bez obzira na valutu a ne samo na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz švicarski franak. To slijedi i iz Odluke Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. g. u kojoj stoji da je pravilan stav prvostupanjskog suda da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku donese presudu.

2. Tuženik, iako mu je tužba uredno dostavljena dana 5. ožujka 2025. godine, nije podnio odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, a budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnostima s dokazima koje je podnio sam tužitelj, niti s opće poznatim činjenicama, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP).

3. Sud je tužitelju dosudio trošak parničnog postupka temeljem odredbe čl. 154 ZPP-a. Trošak je odmjeren u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom, a koji se sastoji od troška sastava tužbe prema Tbr 7/1 i 36 32,5 bodova, odnosno 65 eura, a što uvećano za PDV iznosi 81,25 eura. Kamate na trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

4. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu. 30. srpnja 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st 2. ZPP-a).

DNA:

1) I-IV tužiteljima po pun.

2) tuženiku