Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-269/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Božidara Horvata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Petrić, odvjetnici u Novoj Gradiški, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupan po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, odlučuju o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-46/2019-40 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-46/2019-40 od 28. veljače 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.599,86 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.944,62 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je osnovana.

4. Neosnovano tuženiku žalbi ukazuje da su razlozi prvostupanjskog suda koji se odnose na preinaku tužbe iz podneska 14. travnja 2023. proturječni, budući da sud jasno iznosi svoje stajalište da se ne radi o preinaci tužbe iz čl. 190. ZPP, jer je tim podneskom tužbeni zahtjev smanjen, dok razlozi kojima se obrazlaže da je preinaka tužbe dopuštena kada je tužbeni zahtjev povećan radi usklađenja sa nalazom i mišljenjem vještaka, nije proturječan razlozima kojima se obrazlaže da se ne radi o preinaci tužbe, kako to pogrešno smatra tuženik u žalbi, budući da se ti razlozi o preinaci tužbe odnose na podnesak od 1. veljače 2022. kojim je tužiteljica, nakon provedenog vještačenja, povećala tužbeni zahtjev, što predstavlja nepravu preinaku, koja je dopuštena.

5. Stoga prvostupanjski sud, raspravljajući o povećanom tužbenom zahtjevu iz podneska od 1. veljače 2022. nije prekoračio tužbeni zahtjev, pa time niti počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju ukazuje tuženik u žalbi.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 7.599,86 EUR, s osnove preplate tog iznosa temeljem ništetnih ugovornim odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

8. Prije svega treba reći da je u žalbenom postupku status potrošača tužiteljice u predmetnom pravnom poslu ostao sporan.

9. Prema izvatku iz obrtnog registra od 18. veljače 2022. tužiteljica je u vrijeme zaključenja ugovora bila vlasnica trgovačkog obrta [obrt], sa sjedištem u [adresa].

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da je u samom ugovoru o kreditu navedeno da je kredit realiziran za izgradnju stambenog objekta, a da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o objektu u [adresa], iz kojih činjenica izvodi zaključak da kredit nije podignut radi obavljanja obrta kojeg je tužiteljica bila vlasnica, nego za izgradnju objekta.

11. No, s pravom tuženik u žalbi ukazuje da je tužiteljica u svom iskazu navela da se sjedište obrta nalazi na adresi u [adresa], da se na toj adresi nalazi i njezino prebivalište, pa da je stoga ostalo nerazjašnjeno tko koristi nekretninu koja se nalazi na adresi u [adresa], a izgrađena je sredstvima predmetnog ugovora o kreditu, i u koju svrhu,

12. Prema čl. 3. t.1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07, dalje: ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. Kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da stanuje na adresi u [adresa], činjenično stanje koje se odnosi na svrhu izgradnje objekta u [adresa], ostalo je nepotpuno utvrđeno, jer to što obrt tužiteljice ima sjedište na adresi njezinog prebivališta ne znači da se poslovi obrta ne mogu obavljati na nekoj drugoj adresi.

14. Slijedom izloženog trebalo je temeljem čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

15. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz st. II. izreke pobijane presude, jer se radi o sporednoj tražbini koja slijedi pravnu sudbinu glavnog zahtjeva.

16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, uvažavajući sve navedeno u ovoj odluci, ponovno saslušati tužiteljicu na okolnost poslova koje obavlja kao vlasnica obrta, te ima li izgradnja/adaptacija objekta na adresi u [adresa], veze s poslovanjem obrta, kako bi mogao pravilno utvrditi ispunjava li tužiteljica sve zakonske pretpostavke iz čl. 3. t. 1. ZZP, da bi joj se mogao priznati status potrošača u predmetnom pravnom poslu.

17. Nadalje, prvostupanjski će sud ponovno ocijeniti pravni učinak sklopljenog Dodatka ugovora o kreditu od 11. veljače 2006. kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje: ZIDZPK) na restitucijski zahtjev tužiteljice temeljem (ništetnih) ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Pritom će prvostupanjski sud imati u vidu da su vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dodatkom ugovoru uredili svoje odnose u pogledu valutne obveze i kamatne stope na način da su zamijenili nepoštene ugovorne odredbe zakonskim odredbama, koje su prisilne naravi, te da se Dodatak ugovora odnosi na cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita doveo u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. 5. ZIDZPK.

19. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Jasminka Pavković