REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-656/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću, kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja BL, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, dana 30. srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 134,65 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama, tekućim od 13. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 75,77 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 191,37 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 700,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 13. kolovoza 2024. godine do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 24. veljače 2025., u bitnome navodi da se dana 04. srpnja 2024. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu, marke i model SUZUKI SX4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, te da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, kao i da su djelatnici tuženika dana 08. srpnja 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 29-AK-25641/2024, a koja visina štete sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje, niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, te što također nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Nadalje, da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim da je tuženik samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj, nadalje navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), da je tužitelj predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, a o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, kao i da je tužitelj izvršio popravak prema pravilima struke, te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 145/3/4, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.688,83 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik, no da je tuženik ovjerio, odnosno likvidirao račun, samo u iznosu od 854,18 EUR-a, dok razliku od 834,65 EUR-a tuženik nije platio, opravdavajući da je to cijena rada limara i lakirera koju tuženik priznaje, koja razlika cijene rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik, pa da time tuženik neosnovano uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ujedno, tužitelj ističe da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja, sastoji u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, dakle plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, pa obzirom na prethodno navedeno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja su sklopili dana 14. studenoga 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, kojim je ustupitelj (oštećenik) prenio svoje potraživanje u iznosu od 834,65 EUR-a na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik kao dužnik, stoga tužitelj predlaže donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka tužitelju.
2. Podneskom od 08. travnja 2025., prije nego li je tuženik podnio odgovor na tužbu, tužitelj je djelomično povukao tužbu i tužbeni zahtjev za iznos od 700,00 EUR- a sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 13. kolovoza 2024. godine do isplate, te ostao kod zahtjeva za isplatom iznosa od 134,65 EUR-a, s obzirom na to da je tuženik prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 26. srpnja 2024. podmirio tužitelju iznos od 700,00 EUR-a. Budući da sukladno odredbi čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, odnosno dok tuženik ne podnese odgovor na tužbu (čl. 288.a st. 5. ZPP-a), a da je tužba u rubriciranoj pravnoj stvari dostavljena tuženiku na odgovor, no da tuženik još nije podnio pisani odgovor na tužbu, a da je u međuvremenu tužitelj podneskom od 08. travnja 2025. godine djelomično povukao tužbu u rubriciranoj pravnoj stvari, to je slijedom navedenog, ovaj sud temeljem odredbe čl. 193. st. 1. ZPP-a, a u vezi odredbe čl. 288.a st. 5. ZPP-a, riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
3. U odgovoru na tužbu od dana 23. travnja 2025. tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Međutim, podneskom od dana 23. srpnja 2025., dakle nakon upuštanje u raspravljanje u glavnoj stvari, tuženik je priznao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. Odredba čl. 331. st. 1. ZPP-a, propisuje da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).
6. Slijedom svega navedenog, budući da je tuženik priznao tužbeni zahtjev tužitelja prije nego je zaključena glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari, to je temljem odredbe čl. 331. st. 1. ZPP-a, ovaj sud odlučio kao u toč. I. izreke ove presude na temelju priznanja.
7. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te konačno naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 134,65 EUR-a, a imajući u vidu da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 700,00 EUR-a, te ostao kod zahtjeva za isplatom iznosa od 134,65 EUR-a, s obzirom na to da je tuženik prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 26. srpnja 2024. podmirio tužitelju iznos od 700,00 EUR-a, kao i da je po mišljenju ovog suda, tuženik dao povoda za tužbu u ovoj pravnoj stvari za isplatu iznosa od 134,65 EUR-a, budući da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari regresnim zahtjevom obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa (list 23 . i 24. spisa), međutim da tuženik nije udovoljio zahtjevu tužitelja, a što tuženik priznaje, dakle da nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 157. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 134,65 EUR-a, i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR- a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te odredbi čl. 7. st. 1. ZOSP-a, u iznosu od 6,64 EUR- a, kao i trošak sudske pristojbe presudu na temelju priznanja u iznosu od 6,63 EUR-a sukladno Tar. br. 2. t. 2. Uredbe, a u vezi odredbe čl. 1. ZOSP-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 75,77 EUR-a.
8. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
9. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude na temelju priznanja.
10. Budući da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 700,00 EUR-a, te ostao kod zahtjeva za isplatom iznosa od 134,65 EUR-a, kao konačno naznačenoj vrijednosti predmeta spora, a obzirom na to da je tuženik prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari dana 26. srpnja 2024. podmirio tužitelju iznos od 700,00 EUR-a, dakle da tuženik nije dao povoda za podnošenja tužbe u prvotno postavljenom iznosu tužbenoga zahtjeva (834,65 EUR-a), to stoga tužitelju nije priznat kao osnovan, trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 187,50 EUR-a, koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%, niti trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u zatraženom iznosu od 79,64 EUR-a, već tužitelju ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u dosuđenom iznosu, kako je to prethodno obrazloženo pod toč. 7. obrazloženja ove presude na temelju priznanja, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude na temelju priznanja.
U Zagrebu 30. srpnja 2025. godine
Sudac:
Hrvoje Lukšić
Odluku pismeno izradila:
Viši sudski savjetnik - specijalist:
Tihana Božičević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare i to Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu na temelju priznanja u iznosu od 6,64 EUR-a i podnesak tuženika od 23.07.2025.
2. tuženiku izravno
