Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-915/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Josipa Štrucelja predsjednika vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Stokrp članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Kalebota odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj P-1112/2023-6 od 20 listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj P-1112/2023-6 od 20 listopada 2023., potvrđuje u dijelu pod točkama, 1., 2. i 3. izreke.

II Prihvaća se djelomično žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj P- 1112/2023-6 od 20 listopada 2023., pod točkom 4. izreke preinačava i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.498,90 EUR sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se s više traženim iznosom od 200,00 EUR zahtjev tužiteljice odbija.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj P- 1112/2023-6 od 20 listopada 2023., usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je točkom 1. izreke utvrđeno da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članka 1. Ugovora o [broj kredita] od 5. veljače 2008., zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 10.630,10 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje na način da se dio glavnice od 5.537,88 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita, a preostali dio glavnice u iznosu 5.092,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća. Točkom 2. izreke utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članka 2. Ugovora o [broj kredita] od 5. veljače 2008., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Točkom 3. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 2.754,98 EUR / 20.757,37 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate, na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do isplate, a kako proizlazi iz izreke navedene presude. Točkom 4. nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.748,88 EUR / 20.711,44 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. i točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19,80/22, 114/22, 155/23, 6/24- dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 41/14). Tuženik pobija odluku o troškovima postupka te rješenje prvostupanjskog suda kojim odbija prigovor mjesne nenadležnosti (članak 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a). U bitnome osporava pravni interes tužiteljice za utvrđenjem ništetnim dio članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pozivom na odredbu članka 288. stavak 2. ZPP-a. Tuženik dalje navodi da je prvostupanjski sud status potrošača tužiteljice nedovoljno obrazložio i da nije proveo predložene dokaze na tu okolnost. Tuženik osporava i visinu dosuđenog iznosa obzirom prvostupanjski sud nije uzeo u obzir iznose koji se odnose na manje plaćene anuitete, ponavlja prigovor zastare smatrajući da je prvostupanjski sud u odnosu na taj prigovor pogrešno primijenio materijalno pravo. Tuženik pobija odluku o troškovima postupka te predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku, a u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana u odnosu na predmet spora.

Žalba tuženika osnovana je u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP- a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 3. i točka 11. na koje u žalbi ukazuje tuženik. U pobijanoj presudi su izneseni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno, izuzev u odnosu na odluku o troškovima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.754,98 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni utuženi iznos od dana dospijeća do isplate, a za koji iznos tužitelj tvrdi da je kredit preplatio uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli

7. U postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu 5. veljače 2008. (dalje: Ugovor), temeljem kojega je tuženik, kao kreditor, stavio tužiteljici na raspolaganje iznos od 10.630,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važeće na dan plaćanja, koji iznos se tužitelj, kao korisnik kredita, obvezao vratiti uz valutnu klauzulu.

8. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa, a i sada u žalbenoj fazi sporno je jesu li ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, je li se s tužiteljicom pojedinačno pregovaralo u odnosu na valutnu klauzulu, ima li tužiteljica status potrošača, sporna je pravilnost materijalnoga prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose, te mjesna nadležnost prvostupanjskog suda za suđenje u ovom predmetu.

9. Žalbeni razlog mjesne nenadležnosti.

9.1. Sud prvog stupnja je raspravnim rješenjem od 18. siječnja 2021. odbio prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

9.2. Ovaj drugostupanjski sud, imajući u vidu odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 – dalje: ZPK) koji u članku 1. određuje da se tim zakonom uređuju ugovori o potrošačkom kreditiranju, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje taj Zakon, prihvaća stav prvostupanjskog suda da prigovor nenadležnosti tog suda nije osnovan.

9.3. Naime, navedenim zakonom određena je i nadležnost sudova, pa je tako člankom 19.l stavak 1. ZPK propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesto gdje potrošač ima prebivalište. Navedena odredba je stupila na snagu 30. rujna 2015., a tužba u ovoj stvari je podnesena 20. srpnja 2020. Stoga, kada je tužiteljica kao mjesno nadležnom sudu za spor u vezi s ugovorom o kreditu tužbu podnijela Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Trogiru, kao sudu prebivališta potrošača, postupila je sukladno odredbi članka 19.l stavak 1. ZPK (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Gr1-143/2019-2 od 11. prosinca 2019.).

10. Obzirom da se tužiteljica u tužbi pozvala na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., donesenu u sporu po kolektivnoj tužbi u kojem je sudjelovala tužena banka, o pitanju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora, prvostupanjski sud je odlučivao temeljem te presude.

11. Prema odredbama članka 502.c ZPP, članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15 - dalje: ZZP), pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak u individualnim parnicama.

12. Kraj nesporne činjenice da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF, prvostupanjski sud se, odlučujući o tužbenom zahtjevu pozvao na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača a koje obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 75/09 79/09 89/09 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

13. Prvostupanjski sud stoga, pravilno zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene, a što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO/05), te je usvojio tužbeni zahtjev i utvrdio ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamate i valutnoj klauzuli ništetnim i naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja.

14. Tužiteljica je potrošač i to je dokazala u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, jer je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu za svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok tuženik nije pružio niti jedan dokaz koji bi ukazivao da tužiteljica nije potrošač, a osim toga iz članka 6. Ugovora o kreditu nespornim proizlazi namjena i svrha sklapanja ugovora – kupnja osobnog vozila, a što proizlazi i iz iskaza tužiteljice.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se o odredbama predmetnog ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope na temelju jednostrane odluke Banke kao i o eventualnim posljedicama promjenjivosti valutnog tečaja valute CHF nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljica ima interese za vođenje ovog postupka suprotno žalbenim navodima tuženika.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tražbina tužiteljice nije zastarjela jer da podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, sukladno članku 241. ZOO/05 je prekinuta zastara predmetne tražbine jer rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, kojima je utvrđena ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu pa do podnošenja tužbe u ovom postupku (10. lipnja 2019.).

17. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022., broj Su-IV-33/2022. I prema stajalištu Suda EU zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C-609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu sa Direktivom 93/13.

18. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna dana 13.lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13), dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018., (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17). U ovom predmetu tužba je podnesena 24. srpnja 2020., dakle, unutar petogodišnjeg roka zastare.

19. Tužiteljica je tužbom tužila na isplatu iznosa samo onog što je preplatila zbog ništetnih odredba sadržanih u predmetnom kreditu, a koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, i ne može se taj preplaćeni iznos umanjivati onim što tužiteljica od tuženika nije dobila niti primila, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a.

20. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne radi se o tome da bi tuženik bio dužan vratiti više nego što je eventualno neosnovano stekao, niti je vještačenjem pogrešno utvrđen iznos preplate.

21. Na dosuđene pojedinačne mjesečne iznose tražbine pravilno su obračunate zatezne kamate po stopi iz članka 29. ZOO-a s tijekom od dana kada je tuženik primio uplatu po osnovi anuiteta, sve sukladno članku 1115. ZOO/05, koja se primjenjuje kod vraćanja stečenog bez osnove, te nepošteni posjednik mora platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

22. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude te je na temelju članka 368. ZPP-a, u točkama 1., 2. i 3., prvostupanjska presuda potvrđena, a žalba tuženika odbijena.

23. U odnosu na odluku o troškovima postupka koji su određeni tužiteljici temeljem odredaba članka154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, 138/23) i u skladu je s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22) koji je na snazi od 15. srpnja 2022., osnovana je djelomično žalba tuženika, budući je tužiteljici određen i trošak zastupanja na ročištu 25. studenog 2020., dok iz stanja spisa proizlazi da tog datuma nije održano ročište, dapače nije bilo niti predviđeno, pa je u tom pravcu i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi na temelju članka 380. ZPP-a, preinačena.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Karlovcu 30. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Josip Štrucelj