Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1900/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, predsjednice vijeća Mirjane Rubić, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković , članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja MN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13A, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1758/2015-104 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1758/2015-104 od 24. travnja 2025.u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi naknade štete zbog izgubljene zarade i pod točkom III. Izrijeke presude.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1758/2015-104 od 24. travnja 2025.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi: „I. Nalaže se tuženiku Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13A, OIB: 75665455333, isplatiti tužitelju VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.731,31 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2015. godine 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 10.531,81 eur te za iznos od 13.272,28 eur na ime izgubljene zarade.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.983,81 eur, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 703,43 eur, u roku od 15 dana.“

2.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 17.917,57 eur.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 eur, u roku od 15 dana.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj, pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev na ime naknade štete zbog izgubljene zarade odbijen i u dijelu odluke o trošku postupka pod točkom III. izrijeke (pogrješno označeno u žalbi kao točka IV. izrijeke presude) te pobijajući prvostupanjsko rješenje u cijelosti, navodeći sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), sadržajno predlažući presudu ukinuti u pobijanom dijelu, odnosno preinačiti pobijane odluke sukladno žalbenim navodima.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Tužiteljeva žalba nije utemeljena.

5.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je odluka o tužbenom zahtjevu radi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iz štetnog događaja, prometne nesreće koja se dogodila 29. studenoga 2013., u kojoj nesreći je tužitelj ozlijeđen, s obzirom da tužitelj žalbom pobija isključivo taj dio prvostupanjske odluke. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija i osnova odgovornosti, no sporna je osnovanost predmetnog potraživanja.

6.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je, a relevantno za predmetnu odluku, u bitnom utvrdio:

-kako tužitelj u tužbi navodi da je 29. studenoga 2013. sudjelovao u prometnoj nesreći u kojoj je smrtno stradala vozačica drugog vozila koja je nesreću i skrivila, da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i istog dana hospitaliziran do 2. prosinca 2013., kako je bio na bolovanju od 29. studenoga 2013. do 9. travnja 2014., da zbog pogoršanog zdravstvenog stanja nakon prometne nesreće više nije bio u mogućnosti obavljati poslove za koje je zasnovao radni odnos, radi čega je poslodavac donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu, osobno uvjetovani otkaz i kako nije mogao pronaći drugo radno mjesto koje bi više odgovaralo njegovom zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti,

-kako nije sporno da je tuženik na ime naknade neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 7.600,00 kn, odnosno isplatio iznos od 1.008,69 eura,

-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da ga je, osim što je u predmetnom štetnom događaju bio teško fizički ozlijeđen, taj događaj potpuno „psihički izbacio iz takta“ i potom 3-4 mjeseca nakon štetnog događaja da je završio na liječenju na psihijatriji, jer se nije mogao nositi s tom nesrećom, kako je u to vrijeme imao nepune 43 godine staža i nepunih 63 godine života, „u firmi“ su zaključili da je za njega najbolje otići u mirovinu, međutim, da bi se to ostvarilo je morao dobiti otkaz jer nije bio sposoban ni za jedno radno mjesto niti je postojalo takvo radno mjesto na kojemu bi mogao raditi s takvim psihičkim problemima, nakon što mu je otkazan ugovor o radu podnio je zahtjev za mirovinu te je i ostvario pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, a zbog problema, fizičkih i psihičkih, nije ni pokušao tražiti neko drugo zaposlenje, zahtjev za preraspodjelu za drugo radno mjesto podnio je po savjetu pravne službe i ponudili su mu radno mjesto portira i radno mjesto čistača kruga, za koje poslove nije bio sposoban,

-kako je sudski vještak neurokirurg dr. Srećko Vuletić u nalazu i mišljenju utvrdio ozljede koje je zadobio tužitelj i to kao natučenje mekog oglavka čeono, oguljotine u području nosa i potres mozga, natučenje i oguljotine lijeve podlaktice i desnog koljena, sve kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, a tužitelj da je zadobio i ozljede manjeg intenziteta u vidu natučenja i oguljotina mekih česti u području mekog oglavka i lica (nosa) i ekstremiteta, također i blaži potres mozga, što je objektivizirano kliničkim pregledom tijekom primarnog zbrinjavanja neposredno po nezgodi,

-kako navedeni vještak zaključuje da liječenje po fizijatru i fizikalna terapija koju tužitelj provodi najmanje od 17. siječnja 2014. nije u uzročno posljedičnoj svezi s predmetnim ozljeđivanjem, također i liječenje po okulisti (jednokratni ambulantni posjet 7 mjeseci nakon nezgode) kako nije u uzročnoj svezi s predmetnim ozljeđivanjem, već se radi o nastavku liječenja od ranije, da je tužitelj zadobio ozljede manjeg intenziteta i blaži potres mozga, a liječen u skladu s pravilima medicinske struke, konzervativno observacijom tijekom stacionarnog bolničkog liječenja kroz 4 dana (u nastavku mirovanje u kućnom okruženju), a fizičke tegobe nakon ove nezgode prolaze u cijelosti i bez trajnih posljedica kroz razdoblje od mjesec dana po ozljeđivanju, kako se kod tužitelja oko tri mjeseca nakon nezgode počinju razvijati psihičke tegobe uzrokovane predmetnim štetnim događajem (u drugom vozilu osoba smrtno stradala), zbog ovih psihičkih tegoba tužitelj se liječi u kontinuitetu do sada, prvi puta i stacionarno bolnički liječen oko godinu dana nakon nezgode (kasnije ponovno i tijekom 2015. godine), oko pola godine nakon nezgode tužitelj je umirovljen, da se kod tužitelja, kao trajna posljedica predmetnog štetnog događaja, razvija PTSP (civilni PTSP i povratni depresivni poremećaj), a tužitelj prije ove nezgode nije imao psihičkih tegoba niti je liječen po psihijatru,

-kako je sudski vještak psihijatar dr. Gordan Makarić u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj stradao 29. studenoga 2013. i zadobio ozljede – natučenje mekog oglavka čeono, potres mozga, oguljotine u području nosa, natučenje i oguljotine lijeve podlaktice i desnog koljena, iza kojih nije zaostalo trajnih posljedica, tužitelj je na psihičkom planu razvio simptomatiku civilnog PTSP-a (F43.1) uz komorbiditetni reaktivni Depresivni poremećaj (F33), kako je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet pa i život te dodatno spoznaju o smrti vozačice drugog vozila, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja i kako između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno- posljedična sveza,

-kako je sudski vještak dr. Srećko Vuletić u iskazu naveo da je u cijelosti suglasan s očitovanjem dr. Gordana Makarića, a osobito da kod tužitelja nakon prvog javljanja psihijatru tri mjeseca nakon nezgode postoji kontinuitet liječenja po psihijatru sve do 23. prosinca 2015., da se taj kontinuitet nastavio i dalje te osim stacionarnih bolničkih liječenja tijekom 2015.godine tužitelj bude stacionarno bolnički liječen i tijekom 2016. godine i 2017. godine, a vještak dr. Gordan Makarić u iskazu naveo kako je nalaz i mišljenje sačinio temeljem detaljne analize podataka iz medicinske dokumentacije, rezultata vlastitog ispitivanja te je kvalifikatorne okolnosti cijenio sukladno svom stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu te kako je tužitelju nadalje potrebno psihijatrijsko liječenje, a u svrhu sprječavanja pogoršanja psihičkog poremećaja,

-kako je iz dopisa Zagrebačkog holdinga, Podružnice Čistoća, od 6. ožujka 2014. utvrđeno da je tužitelj dana 13. prosinca 2013. uputio poslodavcu zamolbu da ga se rasporedi na lakše radno mjesto, jer više nije u mogućnosti kvalitetno i na vrijeme obavljati svoje poslove i radne zadatke, budući mu je zbog dijagnoza od kojih boluje otežano stajanje, hodanje, sjedenje i dizanje tereta,

-kako je pregledom Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu–osobno uvjetovani otkaz od 22. travnja 2014. utvrđeno da je tužitelju radni odnos prestao jer nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti, odnosno smanjenja radne sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), tužitelj je ostvario pravo na otkazni rok u trajanju od 6 mjeseci, za koje vrijeme bi imao pravo na plaću utvrđenu Ugovorom o radu te pravo na otpremninu u iznosu od 150.000,00 kn, a iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je tužitelj sam proučio Pravilnik te nije našao radno mjesto koje bi odgovaralo njegovim zdravstvenim mogućnostima i kvalifikacijama, dok se s dodatnim obrazovanjem nije složio, a uvidom u Odluku o prestanku Ugovora o radu od 24. travnja 2014. utvrđeno da je tužitelju kao dan prestanka Ugovora o radu utvrđen 30. travnja 2014., jer je izjavio da ne želi koristiti otkazni rok,

-kako je sudski vještak dr. Astrid Bokulić u nalazu i mišljenju navela da tužitelj boluje od teških degenerativnih promjena na kralježnici i lijevom ramenu, boluje i od povišenog krvnog tlaka koji je terapijom reguliran, u predmetnom štetnom događaju je zadobio lake tjelesne ozljede, koje nisu ostavile trajne posljedice koje bi mogle umanjiti njegovu radnu sposobnost, također je tužitelj po prirodi neurotska osoba, emocionalno labilna, hipersenzitivna s poteškoćama u komunikaciji i prilagodbi, koja na stres reagira tjelesnim simptomima do hipohondrijskih fiksacija, kako se prvi puta javlja psihijatru nakon tri mjeseca od stradavanja u predmetnom štetnom događaju, te je upitno je li i u tom razdoblju imao stresogene situacije koje su uzrokovale anksiozno-depresivna stanja, akutne reakcije na stres, a Dg: F07.2 – poremećaj ličnosti i ponašanja uzrokovanih oštećenjem i disfunkcijom mozga, koju navodi psihijatar, se ne može uzeti u obzir, jer nije došlo do oštećenja niti disfunkcije mozga, što potvrđuje dva puta učinjen CT, a što se tiče poteškoća na psihičkom planu, smatra da je stradavanje u predmetnom štetnom događaju bio samo poticaj za pojavu izbijanja psihičke dekompenzacije, jer je tužitelj već prije, a i poslije predmetnom štetnog događaja, bio izvrgnut jakim stresogenim situacijama, a po prirodi je i psihički labilna osoba, zahtjev za raspoređivanje na lakše radno mjesto podnio je 13. prosinca 2013., dva tjedna nakon stradavanja u predmetnom štetnom događaju, prije liječenja kod psihijatra kojem se prvi puta javlja 05. travnja 2014., a 6. ožujka 2014. mu je Zagrebački Holding odgovorio s ponudom nakon uvida u Pravilnik o sistematizaciji poslova za prijedlog za drugo radno mjesto, razlog zahtjeva za lakše radno mjesto je otežano stajanje, hodanje, sjedenje i dizanje tereta, u liječničkoj potvrdi radi reguliranja mirovinskog statusa od 17. prosinca 2013. nije upisana niti jedna dijagnoza vezana za psihičke tegobe, a 30. ožujka 2014. je dobio Ugovor o prestanku radnog odnosa s 30. travnja 2014., prije podnošenja zahtjeva za lakše radno mjesto tužitelj da je bio tijekom 4. mjeseca na bolovanju zbog bolova u križima i vratu, što i dokazuje kako su to uzroci zbog kojih je tražio lakše radno mjesto te se u to vrijeme nije niti liječio po psihijatru,

-kako navedeni vještak smatra da tužitelj u vrijeme odlaska u mirovinu nije više bio sposoban za profesionalnog vozača specijalnih vozila i to zbog teških degenerativnih promjena na lokomotornom sustavu, a bio sposoban za posao portira-čuvara, koje mu je bilo ponuđeno, a i za druge poslove kao slaganje pošiljaka, pisama i ostale dokumentacije, administrativne poslove, rad s računalom, unošenje podataka, rad na fotokopirnom aparatu, kao i da psihičke tegobe na emocionalno labilnoj osobi izvrgnutoj nizom stresogenih događaja prije i poslije stradavanja u predmetnom štetnom događaju, nisu imale utjecaja na njegov osobno uvjetovani otkaz i odlazak u mirovinu,

-kako ovaj vještak izrijekom navodi da njegovo zdravstveno stanje uslijed štetnog događaja nije utjecalo na prijevremeni odlazak tužitelja u mirovinu, jer je u mirovinu otišao zbog teških degenerativnih promjena na kralježnici, a bio je sposoban za spomenute poslove portira, čuvara, koje mu je bilo ponuđeno, ali i za poslove slaganja pošiljaka, administrativne poslove, rad s računalom, unošenje podataka, rad na fotokopirnom aparatu, kako i da je ocijenila radnu sposobnost tužitelja prema svim činjenicama i podatcima do trenutka kada je zatražio raspoređivanje na lakše mjesto, a do kojeg trenutka tužitelj nije zatražio pomoć i liječenje zbog psihičkih tegoba, ali je u zahtjevu za lakše radno mjesto napisao da traži lakše radno mjesto zbog fizičkih tegoba, nemogućnosti dužeg stajanja, sjedenja i prisilnog položaja tijela, kako u nalazu i mišljenju nije uzimala u obzir psihičke tegobe, budući da su se iste javile tri i pol mjeseca nakon predmetnog štetnog događaja i trenutka do kojeg je vršila vještačenje tužitelja, no kod utvrđenja sadašnjih tegoba u nalazu i mišljenju je navela sve ono što joj je rekao tužitelj prilikom pregleda 16. veljače 2017., a s obzirom na utvrđeni cjelokupni PTSP navodi kako takve osobe imaju faze remisije i pogoršanja, ali uz redovito uzimanje medikamenata to se stanje može držati pod kontrolom te su takvi pacijenti s obzirom na to u mogućnosti obavljati određene vrste poslova, a u fazi pogoršanja bolesti takvi pacijenti imaju pravo na bolovanje,

-kako je u postupku izveden dokaz i vještačenjem po stručnoj ustanovi, Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada, koje vještačenje je provela dr. ČN, koja navodi da je tužitelj dva tjedna nakon predmetne prometne nesreće zatražio od poslodavca promjenu radnog mjesta vozača specijalnih komunalnih vozila, temeljeći svoje traženje na priloženom ispisu dijagnoza iz njegova zdravstvenog kartona od strane nadležnog obiteljskog liječnika kojim se potvrđuje da tužitelj boluje od hipertenzije, natučenja glave, prijeloma kosti lijeve podlaktice, bolnog sindroma vratne i slabinske kralježnice, kratkovidnosti, deformacije grudne kralježnice, budući da tužitelj, prema pozivu poslodavca iz ožujka 2014. nije nakon uvida u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslove našao radno mjesto koje bi odgovaralo njegovim zdravstvenim mogućnostima i kvalifikacijama, a nije se složio niti s mogućnošću dodatnog obrazovanja ili osposobljavanja, poslodavac donosi odluku o redovitom otkazu ugovora o radu sa tužiteljem, po otkazu ugovora o radu tužitelj je umirovljen, a u razdoblju od ozljeđivanja do umirovljenja je pretežito bio na bolovanju,

-kako navedeni vještak zaključuje da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio lakše tjelesne ozljede glave, lijeve podlaktice i desnog koljena te blaži potres mozga, ove ozljede nisu ostavile trajnih posljedica po zdravstveno stanje, a liječenje istih se može smatrati završenim u lipnju 2014. s kontrolnim neurološkim pregledom 9. lipnja 2014., po ozljeđivanju kod tužitelja se prati razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja čije liječenje započinje u ožujku 2014. i traje do danas, uz dodatni razvoj depresivnog poremećaja progresivnog tijeka, razlog ovog kroničnog psihičkog poremećaja je uzročno povezan s predmetnom prometnom nezgodom, no kako je razvoj opisanog kroničnog neurotskog poremećaja u vidu PTSP-a i depresivnog poremećaja s potrebom kontinuiranog uzimanja psihoaktivnih lijekova činio tužitelja trajno radno nesposobnim za radno mjesto vozača specijalnih komunalnih vozila, kao i za druge poslove profesionalnog vozača, odnosno trajno radno nesposobnim za rad u okviru svoje struke, kao i za druge poslove za koje je potrebno dodatno osposobljavanje, umanjujući mu mogućnost učenja i prilagodbe, a kod tužitelja je postojala preostala radna sposobnost za obavljanje drugih poslova u razini njegovog obrazovanja, uz isključenje poslova s posebnim uvjetima rada (rad uz teško fizičko naprezanje i prisilne položaje tijela, rad na visini, izloženost nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima) i psihofiziološkim opterećenjima (noćni rad, terenski rad, rad na normu, poslovi koji zahtijevaju emocionalnu otpornost, naročito odgovornost za sigurnost sebe i drugih osoba), a budući da nema uvid u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova tužiteljeva poslodavca, vještak ne može procijeniti je li pri poslodavcu postojalo radno mjesto na kojem bi tužitelj mogao ostvariti svoju preostalu radnu sposobnost bez potrebe dodatnog osposobljavanja u slučaju da nije prijevremeno umirovljen,

-kako je dr. ČN u iskazu navela da tužitelj nije imao uvjete za starosnu mirovinu i da se vještačenje dogodilo prije njegovog odlaska u starosnu mirovinu u razdoblju kada je tražio promjenu radnog mjesta, on tada ne bi imao uvjete za invalidsku mirovinu, u tom trenutku tužitelj da nije imao takve zdravstvene probleme koji bi doveli do ostvarenja invalidske mirovine, odnosno do ocjene da se radi o trajnom smanjenju ili gubitku radne sposobnosti, da do umirovljenja tužitelja nisu dovele trajne posljedice, već njegova mogućnost odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu, ali zbog prekratkog vremena od početka psihijatrijskog liječenja do njegovog odlaska u mirovinu nije bilo moguće procijeniti trajnost tog zdravstvenog poremećaja,

-kako je izveden dokaz i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Tanji Lelas, specijalistu medicine rada i športa, koja u nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 29. studenoga 2013. do 9. travnja 2014. i iste nisu ostavile trajne posljedice na zdravstveno stanje, kod poslodavca Zagrebački holding, podružnica Čistoća, je bio zaposlen na radnom mjestu vozač II u razdoblju od 21. ožujka 1996. do 30. travnja 2014., kada dobiva osobno uvjetovani redoviti otkaz Ugovora o radu, a od 01. svibnja 2014. se nalazi u prijevremenoj starosnoj mirovini, tužitelj je 13. prosinca 2013. (dva tjedna od stradavanja) podnio zahtjev za raspoređivanje na lakše radno mjesto zbog otežanog stajanja, hodanja i sjedenja te dizanja tereta, u trenutku kad je odlazio u mirovinu (01. svibnja 2014.) započinjao je s liječenjem PTSP-a i anksiozno-depresivnog stanja, ali tadašnje psihičke tegobe nisu bile toliko izražene da bi dovele do trajne radne nesposobnosti za poslove vozača II, odnosno za poslove profesionalnog vozača, odnosno bio je u fazi liječenja, što znači da je bio privremeno nesposoban, psihičko stanje dodatno se pogoršava obiteljskom stresogenom situacijom kada je sin imao pokušaj samoubojstva, a civilni PTSP uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja te liječenje psihoaktivnim lijekovima doveli su do gubitka radne sposobnosti za poslove u okvirima njegove struke,

-kako i navedena vještakinja zaključuje da je kod tužitelja postojala preostala radna sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja, kako je postojala preostala radna sposobnost za obavljanje poslova koji zahtijevaju lakša fizička i psihička opterećenja, a spisu nije priložen Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova Podružnice Čistoća, koje je tužitelj imao na uvid prilikom podnošenja zahtjeva za lakšim radnim mjestom, no kako je razvoj PTSP-a uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja zbog štetnog događaja kod tužitelja doveo do trajne radne nesposobnosti za poslove profesionalnog vozača uz preostalu radnu sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja, a mogućnost dodatnog osposobljavanja nije postojala jer mu je njegovo zdravstveno stanje umanjilo mogućnost usvajanja novih znanja i vještina te prilagodbe, odnosno kako je tužitelj mogao otići u mirovinu ili je mogao obavljati druge poslove za koje je imao preostalu radnu sposobnost, ako su takvi poslovi postojali kod poslodavca.

7.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Tanje Lelas, specijalista medicine rada i športa, kao stručno utemeljen i valjano argumentiran, koje vještačenje je provedeno nakon što su dr. vještaci medicine rada dr. Astrid Bokulić i dr. ČN dale suprotne nalaze i mišljenja, a koje proturječnosti nisu otklonjene saslušanjem navedenih vještaka, dok se nalaz i mišljenje dr. Tanje Lelas priklanja nalazu i mišljenju dr. ČN, prvostupanjski sud je prije svega zaključio kako je razvoj tužiteljevoga kroničnog psihičkog poremećaja uzročno povezan s predmetnom prometnom nesrećom, što proizlazi i iz nalaza i mišljenja dr. Srećka Vuletića i dr. Gordana Makarića i da su se prve psihičke tegobe kod tužitelja javile tri mjeseca nakon tog događaja, kako su civilni PTSP uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja te liječenje psihoaktivnim lijekovima doveli do gubitka tužiteljeve radne sposobnosti za poslove u okvirima njegove struke, no i kako je kod tužitelja postojala preostala radna sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja. Kako je tužitelj zbog navedenoga mogao otići u invalidsku mirovinu ili je mogao obavljati druge poslove za koje je imao preostalu radnu sposobnost ako su takvi poslovi postojali kod poslodavca, ali nije provedena stručna ocjena njegove radne sposobnosti od strane nadležnog tijela mirovinskog osiguranja, jer tužitelj nije zbog posljedica predmetnog štetnog događaja otišao u invalidsku mirovinu, već je otišao u prijevremenu starosnu mirovinu, odnosno do prestanka radnog odnosa kod poslodavca nije došlo umirovljenjem zbog radne nesposobnosti tužitelja niti je tužitelj zbog PTSP-a kao posljedice ovog štetnog događaja zatražio promjenu radnog mjesta, već je promjenu radnog mjesta (lakše radno mjesto) zatražio svega dva tjedna nakon štetnog događaja i to zbog ukupnog zdravstvenog stanja koje se odnosilo na povišeni krvni tlak, bubrežne kolike, kratkovidnost te bolnih sindroma kralježnice i deformacije grudne kralježnice. Kako prema nalazu vještaka dr. Tanje Lelas i dr. ČN navedena stanja u trenutku predavanja zahtjeva za promjenu radnog mjesta i u trenutku odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu nisu bila izražena u dovoljnoj mjeri da bi dovela do umirovljenja tužitelja te zbog njih ne bi bio trajno nesposoban za poslove vozača II niti za poslove profesionalnog vozača, a tužitelj je samoinicijativno zatražio raspored na drugo, lakše radno mjesto, odnosno po uputi poslodavca koji je smatrao da je to najlakši put za umirovljenje tužitelja, kako je to sam iskazao, pa da tužitelj nije dokazao da kod njegova poslodavca nije postojalo drugo radno mjesto na kojemu je mogao raditi, a u vrijeme odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu tek je započinjao s liječenjem psihičkih problema iz kruga PTSP-a i bio privremeno nesposoban za rad. S obzirom na daljnji razvoj PTSP-a uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja, to da je dovelo do trajne radne nesposobnosti za poslove profesionalnoga vozača, ali uz preostalu radnu sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja, odnosno da tužitelj nije bio potpuno radno nesposoban, nego je imao preostalu radnu sposobnost za lakše fizičke poslove koji zahtijevaju lakše psihičko opterećenje. Kako do prestanka radnog odnosa i umirovljenja tužitelja nije došlo zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, nego odlukom tužitelja da ne prihvati drugo radno mjesto, a tužitelj je sam ocijenio da kod njegova poslodavca ne postoji drugo radno mjesto na kojem bi radio, iako u tom trenutku nije bio radno nesposoban niti se liječio kod psihijatra te se i odrekao pobijanja otkaza i odrekao se prava na otkazni rok za vrijeme kojeg je mogao primati plaću još 6 mjeseci i primio otpremninu u iznosu od 150.000,00 kn, pa kako tužitelj nije dokazao da je tražio radno mjesto na kojem je mogao raditi s preostalom radnom sposobnosti te da se nije mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neutemeljen.

8.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužiteljeva žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

9.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10.Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

11.Prije svega valja navesti kako i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prema kojima je tužitelj ozlijeđen u predmetnoj prometnoj nesreći koja se dogodila 29. studenoga 2013., kako su se prve psihičke tegobe kod tužitelja javile tri mjeseca nakon tog događaja, da su civilni PTSP uz razvoj reaktivnog depresivnog poremećaja te liječenje psihoaktivnim lijekovima doveli do gubitka tužiteljeve radne sposobnosti za poslove u okvirima njegove struke, no i kako je kod tužitelja postojala preostala radna sposobnost za rad na prilagođenim poslovima koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, i to iste ili slične razine obrazovanja, kao i da do prestanka radnog odnosa i umirovljenja tužitelja nije došlo zbog posljedica ozljeđivanja u ovom štetnom događaju, nego odlukom samog tužitelja da ne prihvati drugo radno mjesto. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako je tužitelj sam ocijenio da kod njegova poslodavca ne postoji drugo radno mjesto na kojem bi radio, iako u tom trenutku nije bio radno nesposoban niti se liječio kod psihijatra te se i odrekao prava na pobijanje otkaza i odrekao se prava na otkazni rok za vrijeme kojeg je mogao primati plaću, odnosno očito nije tražio radno mjesto na kojemu bi mogao raditi s preostalom radnom sposobnosti te slijedom toga, tužitelju ne pripada pravo potraživati od tuženika naknadu štete zbog izgubljene zarade u smislu citiranih odredaba ZOO-a. U tom pogledu je prvostupanjski sud za svoje zaključke dao potpuno valjane i prihvatljive razloge na koje, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje i ovaj sud. Utvrđenja i zaključci u pobijanoj presudi proizlaze iz svih uvodno detaljno navedenih i citiranih dokaza te ih u potpunosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a tužitelj žalbenim navodima nije utemeljeno doveo u sumnju njihovu stručnu utemeljenost i pravilnost.

12.Glede žalbenih navoda valja prije svega istaći kako tužitelj u žalbi u bitnom ustraje u svojim navodima koje je iznosio u tijeku postupka, iznosi i svoje tumačenje relevantnih zakonskih odredaba, kao i svoju paušalnu ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, ukazujući da bi imao namjeru nastaviti raditi kod poslodavca, ali te tvrdnje nije dokazao, a i pritom gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio sukladno članku 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, a i ocjenjujući vjerodostojnost pojedinih dokaza neposrednom ocjenom i za takvu ocjenu dajući prihvatljive razloge, s tim što nesporne činjenice taj sud nije ni bio dužan utvrđivati.

13.Tužitelj u žalbi protiv prvostupanjske presude potpuno neutemeljeno navodi da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, a iznoseći, kako je rečeno, i svoju ocjenu utvrđenoga činjeničnog stanja i svoje tumačenje zakonskih odredaba, pozivajući se i na to da tuženik nije predlagao izvođenje određenih dokaza, posebno da nije predlagao pribavljanje dokumentacije od tužiteljeva poslodavca. Na taj način tuženik zapravo osporava činjenična utvrđenja i polemizira s pravnim stajalištima prvostupanjskog suda, koja stajališta prihvaća i ovaj sud, a tim i takvim žalbenim navodima ni na koji način žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda pa se žalbeni navodi ukazuju kao neutemeljeni, dijelom i paušalni i pravno neodlučni.

14.U pogledu prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe valja navesti kako tužitelj neutemeljeno pobija tu odluku jer je podneskom od 30. ožujka 2021. (koji podnesak je dostavljen tuženiku 6. travnja 2021. (dostavnica list 331 spisa) o čemu se tuženik očitovao zahtijevajući naknadu troška postupka 21.travnja 2021.) tužitelj precizirao i umanjio tužbeni zahtjev pa je prvostupanjski sud u tom pogledu pravilno utvrdio djelomično povlačenje tužbe temeljem članka 193. ZPP-a jer smanjenje tužbenog zahtjeva sadržajno predstavlja djelomično povlačenje tužbe.

15.Iz svega navedenog vidljivo je kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev odbio, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

16.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. i članka 155. stavak 1. ZPP-a te pravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje OT). To što prvostupanjski sud, donoseći tri odluke o parničnom trošku, nije izvršio i prijeboj potraživanja stranaka po osnovi troškova postupka ne utječe na pravilnost te odluke u smislu utvrđenja pripadajućih novčanih iznosa. Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužitelj u konkretnom slučaju, osim načelnoga prigovora glede uspjeha parničnih stranaka u dijelu u kojemu je došlo do povlačenja tužbe, određeno i ne ukazuje na možebitnu pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka te stoga ovaj sud dotičnu odluku smije ispitivati samo u tom smislu. Prvostupanjski sud je, suprotno stavu tužitelja, u konkretnom slučaju pravilno smatrao kako je konačni uspjeh stranaka u postupku potrebno utvrditi imajući u vidu i dio potraživanja za koji je u tijeku postupka povučena tužba spomenutim djelomičnim povlačenjem tužbe.

17.Polazeći od iznijetog valjalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 365. stavak 1. tog Zakona, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te je, temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

18.Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužitelj nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

19.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić