Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-1621/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Goranu Marčanu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević& partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 12. lipnja 2025., u prisutnosti pun. tužiteljice te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 8 ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 15.6.2005. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke kao i da nisu zakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je tuženik donio 1.4.2009., 1.10.2011., 1.7.2014. i 1.2.2015.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7 u dijelu kojim je ugovoren povrat obveza iz ugovora obračunat po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 15.6.2005.

III. Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužiteljici iznos od 698,91 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na

- iznos od 0,01 eura od 1.9.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 1.10.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 3.11.2005. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 5.1.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 9.2.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 16.8.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 20.12.2006. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 22.2.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 30.3.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 23.6.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 14.11.2007. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 11.1.2008. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 12.2.2008. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 15.5.2008. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 11.8.2008. pa do isplate

- iznos od 0,01 eura od 11.11.2008. pa do isplate

- iznos od 15,05 eura od 14.5.2009. pa do isplate

- iznos od 14,98 eura od 16.6.2009. pa do isplate

- iznos od 14,92 eura od 13.7.2009. pa do isplate

- iznos od 14,85 eura od 7.8.2009. pa do isplate

- iznos od 14,78 eura od 11.9.2009. pa do isplate

- iznos od 14,71 eura od 12.10.2009. pa do isplate

- iznos od 14,64 eura od 13.11.2009. pa do isplate

- iznos od 14,56 eura od 17.12.2009. pa do isplate

- iznos od 14,49 eura od 12.1.2010. pa do isplate

- iznos od 14,42 eura od 11.3.2010. pa do isplate

- iznos od 14,34 eura od 11.3.2010. pa do isplate

- iznos od 14,26 eura od 23.4.2010. pa do isplate

- iznos od 14,19 eura od 14.5.2010. pa do isplate

- iznos od 14,11 eura od 11.6.2010. pa do isplate

- iznos od 14,03 eura od 20.7.2010. pa do isplate

- iznos od 13,94 eura od 9.8.2010. pa do isplate

- iznos od 13,85 eura od 10.9.2010. pa do isplate

- iznos od 13,77 eura od 11.10.2010. pa do isplate

- iznos od 13,68 eura od 11.11.2010. pa do isplate

- iznos od 13,59 eura od 11.1.2011. pa do isplate

- iznos od 13,50 eura od 12.1.2011. pa do isplate

- iznos od 13,41 eura od 11.2.2011. pa do isplate

- iznos od 13,32 eura od 11.3.2011. pa do isplate

- iznos od 13,22 eura od 18.4.2011. pa do isplate

- iznos od 13,12 eura od 11.5.2011. pa do isplate

- iznos od 13,02 eura od 13.6.2011. pa do isplate

- iznos od 12,92 eura od 13.7.2011. pa do isplate

- iznos od 12,82 eura od 6.8.2011. pa do isplate

- iznos od 12,72 eura od 27.9.2011. pa do isplate

- iznos od 12,62 eura od 10.10.2011. pa do isplate

- iznos od 8,24 eura od 11.11.2011. pa do isplate

- iznos od 8,17 eura od 12.12.2011. pa do isplate

- iznos od 8,10 eura od 11.1.2012. pa do isplate

- iznos od 8,02 eura od 9.2.2012. pa do isplate

- iznos od 7,94 eura od 9.3.2012. pa do isplate

- iznos od 7,87 eura od 16.4.2012. pa do isplate

- iznos od 7,79 eura od 18.5.2012. pa do isplate

- iznos od 7,71 eura od 29.6.2012. pa do isplate

- iznos od 7,63 eura od 22.8.2012. pa do isplate

- iznos od 7,55 eura od 22.8.2012. pa do isplate

- iznos od 7,47 eura od 18.10.2012. pa do isplate

- iznos od 7,38 eura od 19.11.2012. pa do isplate

- iznos od 7,30 eura od 17.1.2013. pa do isplate

- iznos od 7,21 eura od 17.1.2013. pa do isplate

- iznos od 7,13 eura od 17.1.2013. pa do isplate

- iznos od 7,04 eura od 26.2.2013. pa do isplate

- iznos od 6,94 eura od 8.5.2013. pa do isplate

- iznos od 6,85 eura od 29.6.2013. pa do isplate

- iznos od 6,76 eura od 30.7.2013. pa do isplate

- iznos od 6,66 eura od 30.8.2013. pa do isplate

- iznos od 6,57 eura od 29.10.2013. pa do isplate

- iznos od 6,47 eura od 30.11.2013. pa do isplate

- iznos od 6,37 eura od 30.12.2013. pa do isplate

- iznos od 6,27 eura od 27.2.2014. pa do isplate

- iznos od 6,17 eura od 28.3.2014. pa do isplate

- iznos od 6,07 eura od 30.4.2014. pa do isplate

- iznos od 5,97 eura od 29.5.2014. pa do isplate

- iznos od 5,87 eura od 30.6.2014. pa do isplate

- iznos od 5,76 eura od 29.7.2014. pa do isplate

- iznos od 5,65 eura od 29.8.2014. pa do isplate

- iznos od 5,55 eura od 30.9.2014. pa do isplate

- iznos od 5,43 eura od 5.11.2014. pa do isplate

- iznos od 5,32 eura od 5.11.2014. pa do isplate

- iznos od 5,16 eura od 5.11.2014. pa do isplate

- iznos od 5,05 eura od 10.2.2015. pa do isplate

- iznos od 4,93 eura od 10.2.2015. pa do isplate

- iznos od 4,81 eura od 10.2.2015. pa do isplate

- iznos od 4,70 eura od 10.2.2015. pa do isplate

- iznos od 4,58 eura od 10.2.2015. pa do isplate

- iznos od 4,39 eura od 15.4.2015. pa do isplate

- iznos od 4,26 eura od 15.4.2015. pa do isplate

- iznos od 4,14 eura od 15.4.2015. pa do isplate

- iznos od 4,02 eura od 4.5.2015. pa do isplate

- iznos od 3,89 eura od 3.7.2015. pa do isplate

- iznos od 3,76 eura od 4.8.2015. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja od 1.9.2005. do 31.12.2007. iznosi 15% godišnje, od 1.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV. Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužiteljici iznos od 5.307,58 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na

- iznos od 3,04 eura od 1.9.2005. pa do isplate

- iznos od 1,88 eura od 1.10.2005. pa do isplate

- iznos od 2,33 eura od 3.11.2005. pa do isplate

- iznos od 2,12 eura od 6.12.2005. pa do isplate

- iznos od 1,46 eura od 5.1.2006. pa do isplate

- iznos od 12,09 eura od 27.01.2009. pa do isplate

- iznos od 11,98 eura od 11.2.2009. pa do isplate

- iznos od 18,79 eura od 10.3.2009. pa do isplate

- iznos od 11,95 eura od 30.04.2009. pa do isplate

- iznos od 9,15 eura od 14.5.2009. pa do isplate

- iznos od 4,05 eura od 16.6.2009. pa do isplate

- iznos od 6,74 eura od 13.7.2009. pa do isplate

- iznos od 3,51 eura od 7.8.2009. pa do isplate

- iznos od 6,55 eura od 11.9.2009. pa do isplate

- iznos od 3,23 eura od 12.10.2009. pa do isplate

- iznos od 6,07 eura od 13.11.2009. pa do isplate

- iznos od 5,58 eura od 17.12.2009. pa do isplate

- iznos od 12,37 eura od 12.1.2010. pa do isplate

- iznos od 14,28 eura od 11.3.2010. pa do isplate

- iznos od 20,23 eura od 23.4.2010. pa do isplate

- iznos od 26,67 eura od 14.5.2010. pa do isplate

- iznos od 30,22 eura od 11.6.2010. pa do isplate

- iznos od 33,74 eura od 20.7.2010. pa do isplate

- iznos od 29,32 eura od 9.8.2010. pa do isplate

- iznos od 54,54 eura od 10.9.2010. pa do isplate

- iznos od 42,13 eura od 11.10.2010. pa do isplate

- iznos od 45,15 eura od 11.11.2010. pa do isplate

- iznos od 69,30 eura od 11.1.2011. pa do isplate

- iznos od 68,50 eura od 12.1.2011. pa do isplate

- iznos od 53,06 eura od 11.2.2011. pa do isplate

- iznos od 58,75 eura od 11.3.2011. pa do isplate

- iznos od 56,48 eura od 18.4.2011. pa do isplate

- iznos od 66,56 eura od 11.5.2011. pa do isplate

- iznos od 78,24 eura od 13.6.2011. pa do isplate

- iznos od 95,34 eura od 13.7.2011. pa do isplate

- iznos od 118,19 eura od 6.8.2011. pa do isplate

- iznos od 80,85 eura od 27.9.2011. pa do isplate

- iznos od 76,79 eura od 10.10.2011. pa do isplate

- iznos od 77,95 eura od 11.11.2011. pa do isplate

- iznos od 77,21 eura od 12.12.2011. pa do isplate

- iznos od 85,10 eura od 11.1.2012. pa do isplate

- iznos od 88,07 eura od 9.2.2012. pa do isplate

- iznos od 88,75 eura od 9.3.2012. pa do isplate

- iznos od 85,96 eura od 16.4.2012. pa do isplate

- iznos od 90,28 eura od 18.5.2012. pa do isplate

- iznos od 87,72 eura od 29.6.2012. pa do isplate

- iznos od 85,37 eura od 22.8.2012. pa do isplate

- iznos od 85,86 eura od 18.10.2012. pa do isplate

- iznos od 87,92 eura od 19.11.2012. pa do isplate

- iznos od 79,89 eura od 17.1.2013. pa do isplate

- iznos od 82,64 eura od 26.2.2013. pa do isplate

- iznos od 81,45 eura od 8.5.2013. pa do isplate

- iznos od 75,28 eura od 29.6.2013. pa do isplate

- iznos od 77,33 eura od 30.7.2013. pa do isplate

- iznos od 80,93 eura od 30.8.2013. pa do isplate

- iznos od 83,32 eura od 29.10.2013. pa do isplate

- iznos od 84,59 eura od 30.11.2013. pa do isplate

- iznos od 86,61 eura od 30.12.2013. pa do isplate

- iznos od 89,41 eura od 27.2.2014. pa do isplate

- iznos od 89,39 eura od 28.3.2014. pa do isplate

- iznos od 86,60 eura od 30.4.2014. pa do isplate

- iznos od 85,06 eura od 29.5.2014. pa do isplate

- iznos od 86,11 eura od 30.6.2014. pa do isplate

- iznos od 88,87 eura od 29.7.2014. pa do isplate

- iznos od 91,65 eura od 29.8.2014. pa do isplate

- iznos od 91,36 eura od 30.9.2014. pa do isplate

- iznos od 93,55 eura od 5.11.2014. pa do isplate

- iznos od 93,54 eura od 5.11.2014. pa do isplate

- iznos od 95,53 eura od 10.2.2015. pa do isplate

- iznos od 95,53 eura od 15.4.2015. pa do isplate

- iznos od 95,53 eura od 4.5.2015. pa do isplate

- iznos od 95,53 eura od 3.7.2015. pa do isplate

- iznos od 95,51 eura od 4.8.2015. pa do isplate

- iznos od 94,79 eura od 22.9.2015. pa do isplate

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljici s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 357,72 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 0,33 od 02.07.2005. pa do isplate,

- EUR 3,35 od 02.08.2005. pa do isplate,

- EUR 0,13 od 02.02.2006. pa do isplate,

- EUR 3,78 od 02.03.2006. pa do isplate,

- EUR 4,81 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 2,59 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 4,09 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 6,23 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 7,26 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 3,17 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 3,30 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 6,62 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 7,26 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 9,87 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 11,88 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 9,04 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 12,20 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 15,45 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 17,97 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 18,17 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 16,78 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 14,13 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 18,50 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 14,21 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 16,97 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 11,66 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 9,90 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 4,64 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 12,70 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 15,23 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 12,35 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 14,67 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 15,76 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 15,49 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 7,55 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 0,60 od 02.11.2008. pa do isplate,

- EUR 8,97 od 02.12.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.989,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. srpnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o j e

Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska od dana 28.03.2025. u dijelu koji se odnosi na razliku glavnice u iznosu od 638,64 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 07. lipnja 2019. navodi da je korisnik kredita IL (pokojni suprug tužiteljice) s tuženikom 15. lipnja 2005. zaključio Ugovor o kreditu, a nakon njegove smrti da je ona preuzela otplatu kredita te da mu je tim ugovorom odobren kredit u iznosu od 38.782,75 CHF u protuvrijednosti u kunama namećući valutnu klauzulu čime je glavnicu i kamate vezao za CHF. Navela je da je mjesečna rata kredita uz kamatnu stopu od 7,99 % iznosila 419,59 CHF. Navela je da smatra da su određene odredbe ugovora nepoštene i ništetne te da je tuženik više puta jednostrano promijenio kamatnu stopu pa da su sve promjene rezultirale povećanom otplatnom ratom. Navela je da je promjena izvršena zakonito da bi joj tuženik tada zasigurno obrazložio razloge promjene te joj objasnio koji elementi utječu na promjenu kamatne stope i zašto. Navela je da tuženik u vrijeme povoljnih tržišnih prilika nikada nije promijenio tu kamatnu stopu naniže iako da su kamate na CHF u vrijeme trajanja ugovora bile na povijesno najnižim razinama. Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku te da ona nije mogla pregovarati o njegovom sadržaju jer da je ona u tom odnosu slabija strana pa da je morao prihvatiti sve uvjete koje je tuženik diktirao. Sporna odredba članka 8. stavak 1. i 2. da tuženiku omogućuje mijenjanje kamatne stope bez ikakvog osnovanog razloga, a što da je protivno članku 82. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao uvijek u svoju korist te da iako nisu postojali tržišni uvjeti za to da ju je povisivao pa da je banka kao jača ekonomska strana iskorištavala svoju dominantnu poziciju u odnosu na njega koji na tu promjenu nije mogao utjecati. Navela je da joj tuženik nije dao nikakvu informaciju o tome na temelju čega i kada misli mijenjati kamatnu stopu te da ta informacija predstavlja bitni uvjet od koga ovisi procjena rizika kojima je ona kao potrošač izložena. Navela je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 utvrdio ništetnost ugovorene valutne klauzule. Navela je da je u konkretnom slučaju valutna klauzula ništetna zbog toga što stranke o njoj nikad nisu pregovarale. Zbog toga što tuženik joj nikada nije objasnio elemente i kriterije o kojima ovisi promjena tečaja niti je to navedeno u ugovornim odredbama. Zbog toga što je tuženik nije upoznao sa specifičnostima rizika koji prati ugovorenu valutnu klauzulu u CHF zbog toga što ju je tuženik uvjeravao da je CHF sigurna valuta i da se radi o povoljnom kreditu zbog toga što je tuženik na temelju valutne klauzule svaku preplatu rate zbog povećanja tečaja dobivao u svoju korist. Navela je da je na temelju takve klauzule tuženik stjecao zaradu iako se nije zaduživao u CHF kako bi kreditirao nju te da takva klauzula je uzrokovala nejednakost između stranaka i da je zbog svega toga Visoki trgovački sud valutnu klauzulu i proglasio ništetnom. Navela je da joj tuženik nikada nije dao informaciju o tome na temelju čega i kada se mijenja tečaj valute no ta informacija da pretpostavlja bitan uvjet od kojeg ovisi procjena rizika kojima je tužiteljica kao potrošač izložena. Navela je da je banka kao jača ekonomska strana iskoristila svoju dominantnu poziciju odnosno nju koja nije bila upoznata s načinom promjene tečaja te da je iskorištavajući svoj položaj tuženik evidentno uzrokovao očiglednu neravnopravnost u odnosu prava i obveza. Navela je da je tuženik stekao nešto što je u očitom nesrazmjeru s onim što je dao i što nikako ne opravdavaju pravila o poštenom postupanju. Navela je da je ona kao potrošač u pogledu valutne klauzule ugovorene u CHF bila nezaštićena od strane Hrvatske narodne banke dok je tuženik kao ekonomski i stručno nadmoćna strana iskoristio svoje pozicije i znanje kako bi takvom klauzulom stekao dodatnu zaradu. Na kraju je navela da je ukupno zbog promjene kamatne stope i tečaja pretplatio iznos od 51.166,69 kn.

1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 28. ožujka 2025., a nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno precizirala tužbeni zahtjev u točki III. i IV. sadržaja kao u izreci presude, odnosno napravila je preinaku tužbe, a kojoj preinaci se tuženik protivio u podnesku od dana 05. lipnja 2025. i o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te je naveo da ističe prigovor zastare iz razloga što da je eventualno potraživanje tužitelja po ugovoru o kreditu broj 5102469467 od 15. lipnja 2005. u zastari te da treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Naveo da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u ovom predmetu je ta da su tužitelj i tuženik 30. prosinca 2015. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom da su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno aneksom da je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Naveo je da je pravovremeno i u skladu s odredbama zakona dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Naveo je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama i zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta odnosno da je nesporno da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio glavnicu i kamate koje su sastavio dio otplatnog plana kredita. Naveo je da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa a tužitelj da je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj da je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Naveo je da u odnosu na tužiteljeve navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu da ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužitelj itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a što da je tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da tužitelju pružena zaštita sukladno noveli zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je isto i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužitelju pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Navedeni zakon da je omogućio izravnu progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjeg. Naveo da je nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

2.1. Tuženik je u podnesku od dana 30. siječnja 2020. istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, a koji je preciziran u podnesku od dana 05. lipnja 2025., sadržaja kao u točki V. izreke presude.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51404627-5102469467, Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102469467, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužiteljicu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51404627-5102469467, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 15. lipnja 2005. na iznos od 38.782,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 144 mjeseca.

3.2. U spornoj odredbi čl.8 odnosno čl.8 st.2 navodi se da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

3.3. U spornoj odredbi čl.7 odnosno čl.7 st.3. ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 7,99%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.04.2009. do 30.09.2011. iznosila 8,94%, od 01.10.2011. do 30.06.2014. iznosila je 8,59%, od 01.07.2014. do 31.01.2015. iznosila je 8,58%, od 01.02.2015. do 30.06.2015. iznosila je 8,57% te je od 01.07.2015. iznosila 7,81%.

5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je predmetni ugovor sklopio njezin pok. suprug IL te da je ona nasljednica kako njegove imovine tako i njegovih obveza. Navela je da su ona i pok. suprug cijelo vrijeme bili zajedno kada su dogovarali što će i kako vezano uz predmetni kredit, ali joj se čini da je kod samog sklapanja ugovora isti bio sam. U to doba ona i suprug da su imali situaciju gdje smo trebali podignuti kredit i budući je njezin suprug bio dugogodišnji uredni klijent Erste banke prvo da su se obratili njima. Ponuđen da im je kredit u švicarskom franku međutim da su istraživali još mogućnosti te su ih pitali da li mogu dobiti kredit u EUR ili kunama međutim da su im rekli da nisu kreditno sposobni za EUR i kune, ali da bi mogli biti za švicarske franke. Ta gospođa u banci da im je rekla da je to praktički sve sigurno, da je franak stabilna valuta, da je Švicarska stabilna država i da će prije propasti država nego sama valuta. Sve da je to u početku bilo normalno međutim nakon toga da je došlo do povećanja rate kredita odnosno anuiteta te da mu je isti skočio na 1.900,00 kn na 2.900,00 kn. Navela je da nju nije nitko kontaktirao iz banke, međutim da se ona obraćala banci na sve moguće načine da joj se nekako pomogne. Navela je da ih nisu prilikom razgovora o kreditu posebno upozoravali o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli te da je napravila konverziju i da su dobili kući prijedlog konverzije koji da je prihvatila jer da je jednostavno to morala napraviti, da nije imala drugi način. Navela je da se ne sjeća da li je poslije ovog kredita podignula neki drugi kredit ona osobno, kao i da je u životu mijenjala kune u neku stranu valutu i da je tada vjerojatno primijetila da tečaj strane valute varira.

6. U svom nalazu i mišljenju od 19. ožujka 2025. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 7,99% p.a., a primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita ukupno da iznose 698,91 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. U odnosu na zadaću primijeniti kamatnu stopu 3,23% p.a. od 01.01.2014. godine vještak da se očituje kako po predmetnom kreditu nije primjenjivana kamatna stopa od 3,23% p.a. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i primjenom početne kamatne stope od 7,99% p.a., kao pozitivne tečajne razlike, da ukupno iznose 5.307,58 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 7,99% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine da ukupno iznose 0,11 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno da iznose 357,61 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br.8. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju da iznosi 638,64 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Konverzija kredita temeljem ZIDZPK/15 vršena je na način da tuženik nije uzeo u obzir, odnosno umanjio obvezu tužiteljici u cijelosti za preplatu utvrđenu ovim vještačenjem u prvoj i drugoj alineji zadaće. Međutim, u obračunu konverzije tužiteljičine realizirane kunske uplate sa svim promjenama kamatne stope i tečaja premašile su iznos potreban za namirenje obveza po simuliranom kreditu s vk u EUR, stoga da je tuženik tužiteljici u obračunu konverzije kredita na dan 30.09.2015. godine utvrdio preplatu, a koja na dan zaključenja Aneksa Ugovora o kreditu, odnosno na dan 30.12.2015. godine iznosi 1.206,57 EUR. Aneksom Ugovora o kreditu kojim da je regulirana konverzija ugovoreno je da će tužiteljica preplatu iz konverzije koristiti za namirenje do 50% dospjevajućih anuiteta po konvertiranom kreditu nakon provedene konverzije u poslovnim knjigama tuženika do potpunog iskorištenja.

6.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik u podnesku od dana 05. lipnja 2025. naveo da ne osporava matematički izračun vještaka te da ne traži njegovo usmeno očitovanje.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je između prednika tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 15. lipnja 2005. zaključen ugovor o kreditu br. 51404627-5102469467 predmet kojeg je iznos od 38.782,75 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 144 mjeseca.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 7,99% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od travnja 2009. pa do lipnja 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 7,99% povisivao tako da je kamatna stopa od 01.04.2009. do 30.09.2011. iznosila 8,94%, od 01.10.2011. do 30.06.2014. iznosila je 8,59%, od 01.07.2014. do 31.01.2015. iznosila je 8,58%, od 01.02.2015. do 30.06.2015. iznosila je 8,57% te je od 01.07.2015. iznosila 7,81%.

11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.7. st.3. te odredba čl.8. st.2. koja glasi „Kamatna stopa je promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 698,91 eura odnosno 5.307,58 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 15. lipnja 2005. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7. st.3 i čl.8. st.2. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 st.3. i čl.8 st.2. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.7 st.3. i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

31. O sadržaju odredbi u čl.7 st.3. i čl.8. st.2 Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.7 st.3 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužiteljice kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

32. Naime sporna odredba čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 7,99% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 7,99%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 st.3. u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 st.3. i čl.8 st.2. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.7 st.3. i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 15. lipnja 2005. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.7 st.3. i čl.8 st.2 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.7 st.3. i čl.8 st.2. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.7 st.3. i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe čl.7 st.3. Ugovora o kreditu od dana 15. lipnja 2005.

41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.7 st.3 i čl.8 st.2 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.7 st.3 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I. i II. izreke presude.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.7 st.3. i čl.8 st.2 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 15. lipnja 2005. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.7 st.3. i čl.8 st.2. Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 698,91 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 5.307,58 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužiteljica ne osporava, a niti ga tuženik matematički osporava kako to navodi u podnesku od dana 05. lipnja 2025. te ipak valja navesti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 7,99% godišnje, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u toč. III. i IV. izreke presude uz obvezu da tužiteljici u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.7 st.3. i čl.8 st.2 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od rujna 2005. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5102469467, dalje Aneks (list 99 spisa).

47. Uvidom u Aneks br.1 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 30. prosinca 2015. između tužiteljice i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 30.06.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102469467 na iznos od 38.782,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 10,121 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.3. ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.1. ugovoreno da sukladno čl.1 ZID ZPK kojim je u Zakon o potrošačkom kreditiranju dodan članak 19 c stavak 1 točka 5, potpisnici toga Aneksa za vrijeme važenja toga Aneksa suglasno utvrđuju način korištenja više uplaćenog iz čl. 5.3. Utvrđeno je da je Aneks br.1 potpisan po tužiteljici te predstavnicima tuženika.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

52. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 7,99% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine da ukupno iznose 0,11 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 357,61 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8.

52.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužiteljice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužiteljica ništa nije primila pa ne postoji ni njezina obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

52.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužiteljica ništa nije primila od tuženika već je tuženiku izvršila plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

52.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužiteljice.

52.4. Tuženik je u podnesku od dana 30. siječnja 2020. istaknuo i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, a koji je preciziran u podnesku od dana 05. lipnja 2025. Međutim valja navesti da na strani same tužiteljice (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljicu informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužiteljici u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji mu je uručen te na koji je pristao, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikov prigovor radi prijeboja i odlučiti kao u točki V. izreke presude

53. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

53.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

53.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 07. lipnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

53.4. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužitelj kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonio nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

54. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.1 Ugovora o kreditu br. 5102469467 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

55. Nadalje, što se tiče same preinake tužbe vezano za isplatu s osnova ništetnih dijelova odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli iz podneska od 28.03.2025., valja navesti da u tom dijelu niti nije došlo do preinake tužbe s obzirom da je u tom dijelu tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, dok što se tiče preinake tužbe iz istog podneska od dana 28.03.2025. u dijelu koji se odnosi na razliku glavnice, stav je ovoga suda da ista nije dopuštena u smislu odredbi članka 190 stavak 1., 2. i 3. i to iz razloga što je tužiteljica već u prosincu 2015. napravila konverziju predmetnog kredita i sklopila Aneks ugovora, a što znači da je prilikom podnošenja tužbe te sve do zaključenja prethodnog postupka mogla postaviti zahtjev za isplatom s osnova razlike glavnice odnosno da nije bilo objektivnih razloga koji ju u tome sprječavaju, slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

56. Tuženik nije tužiteljici osporio status potrošača te je tuženik na ročištu dana 12.06.2025. odustao od saslušanja svjedoka odnosno odustao je od provođenja personalnih dokaza saslušanjem svjedoka OLČ i javnog bilježnika

57. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja pet podneska i to četiri u iznosu od 200,00 eura za svaki i jedan u iznosu od 100,00 eura (T.br.8 t.1 Tarife), PDV-a u iznosu od 475,00 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 114,14 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 2.989,14 eura.

57.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI. izreke ove presude.

U Rijeci, 30. srpnja 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte