REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-624/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Engelbrehtu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GUARDIAN d.o.o., Zagreb, Ulica Lavoslava Ružičke 28, OIB: 32462058947, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Borisa Engelbrehta, odvjetnika, i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika GUARDIAN d.o.o., Ulica Lavoslava Ružičke 28, 10000 Zagreb, OIB 32462058947 prema tužiteljici TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 10. siječnja 2024., između tuženika GUARDIAN d.o.o., Ulica Lavoslava Ružičke 28, 10000 Zagreb, OIB 32462058947 kao poslodavca i tužiteljice TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika s 30. travnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku GUARDIAN d.o.o., Ulica Lavoslava Ružičke 28, 10000 Zagreb, OIB 32462058947 isplatiti tužiteljici TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 2.910,00 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 31. srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku GUARDIAN d.o.o., Ulica Lavoslava Ružičke 28, 10000 Zagreb, OIB 32462058947, naknaditi tužiteljici TH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.srpnja 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je bila zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. 01. 2025. godine te je obavljala poslove radnog mjesta portira. Tuženik je kao poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a kojom odlukom se tužiteljici izvanredno otkazuje ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, a koju odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu je tužiteljica zaprimila 21. veljače 2025. godine. Tužiteljica je 27. veljače 2025. godine tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava zbog nedopuštenosti i nezakonitosti otkaza s prijedlogom da tuženik odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu stavi izvan snage, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 04. ožujka 2025. godine. Navedenom zahtjevu tužiteljice tuženik nije udovoljio u zakonom predviđenom roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika, stoga je tužiteljica ustala tužbom pred ovim sudom radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza.

2. Tuženik smatra da je tužiteljica zloupotrijebila položaj ili prekoračila ovlasti, imala je propuste u radu ili u svezi s radom, poduzimala nezakonite radnje u obavljanju posla, imala nedoličan odnos ili iskazivanje netrpeljivosti prema kolegama ili poslovnim partnerima, osobito neprimjereno, nepoželjno, agresivno i grubo ponašanje (otvorena prijetnja, uznemiravanje), odnosno neodgovarajuće ponašanje na radnom mjestu prema zaposlenicima-nadređenima i podređenima (svađa, omalovažavanje, vrijeđanje..). Tuženik ni na koji način nije naveo u svojoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu koje obveze iz radnog odnosa je tužiteljica prekršila i kada, a zbog kojih je dobila otkaz, niti je na bilo koji način upozorio na kršenje istih. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je kontradiktorna, proturječna.

3. Temeljem članka 119. st.2. Zakona o radu poslodavac je prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu bio dužan omogućiti radnici da iznese svoju obranu. Međutim, poslodavac prije postupka otkazivanja ugovora o radu ni na koji način nije upozorio tužiteljicu o postojanju bilo kojeg oblika povrede radnog odnosa, o postojanju bilo kakvog problema u radnom procesu, već je svoju odluku donio jednostrano bez ikakvog pokušaja mirnog rješenja problema s tužiteljicom. Tuženik je postupio suprotno zakonskoj odredbi iz čl. 119. st.2 Zakona o radu, prema kojoj je prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu bio dužan omogućiti tužiteljici da iznese svoju obranu, te tužiteljicu pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati joj na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

4. Nadalje, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a sve temeljem čl. 116. st. 2. Zakona o radu. Međutim, tuženik uopće nije specificirao vremenski period, mjesto i način na koji je navodno tužiteljica napravila sve u odluci o otkazu navedene povrede na koje se poziva tuženik, niti je tuženik naveo bilo kakve informacije oko dana saznanja za navodne povrede iz radnog odnosa.

5. Poslodavac je taj koji mora dokazati da je radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze ili da postoje neke druge važne činjenice koje onemogućuju daljnji radni odnos, a ovo na temelju odredbi članka 135. stavak 3. u svezi sa odredbom članka 116. stavak 1. ZR-a. Odredbom članka 120. stavak 2. ZR a propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Važno je što bolje obrazložiti otkaz, jer u slučaju spora sud razmatra opravdanost otkaznih razloga samo u okviru onoga što je o tome navedeno u pisanom otkazu, a kada je pisano obrazloženje otkaza ugovora o radu nejasno, takvo obrazloženje treba tumačiti u korist radnika i u slučaju nejasnoća treba primijeniti načelo in favorem laboratores. Otkaz ugovora o radu je krajnja mjera koju poduzima poslodavac prema radniku, te kako posebno izvanredni otkaz ugovora o radu i gubitak posla na ovaj način radniku mogu prouzročiti teške i dalekosežne posljedice na njegov privatni i profesionalni život, pa se stoga mora sa posebnom pažnjom ispitati je li radnik počinio baš posebno tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu, pa je u tom smislu potrebno otkloniti sve eventualne sumnje.

6. Slijedom svega navedenoga, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena, predlaže utvrditi sudski raskid radnoga odnosa između stranaka s 30.04.2025. jer joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika (budući se zaposlila kod novog poslodavca) te predlaže naložiti tuženiku da joj naknadi štetu zbog sudskog raskida u iznosu od 2.900,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, pri čemu iznos od 2.900,00 eura predstavlja minimalan iznos naknade štete koji može potraživati po navedenom osnovu, odnosno radi se o iznosu od tri njezine prosječne plaće isplaćene joj u zadnja tri mjeseca rada kod tuženika.

7. Sud je tužbu tužiteljice s prilozima uputio tuženiku radi podnošenja odgovora na tužbu, a tuženik u roku koji mu je određen, ni naknadno, nije podnio odgovor na tužbu.

8. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u zahtjev za zaštitu prava (str. 6-8 spisa), potvrdu primitka (str. 10 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 11- 16 spisa), radni nalog (str. 17 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 20-22 spisa), odluku o izvanrednom otkazu (str. 26 spisa) te je saslušao tužiteljicu (str. 33- 34 spisa).

9. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10.01.2025. utvrđeno je da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika na neodređeno vrijeme za radno mjesto portir (čl. 1. ugovora o radu).

12. Člankom 2. ugovora o radu utvrđeno je probni rad, s probnim rokom od šest mjeseci.

13. Iz radnog naloga za poslove portira razvidni su poslovi koje je tužiteljica bila dužna obavljati na tom radnom mjestu.

14. Uvidom u predmetnu "odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu bez otkaznog roka, zbog osobito teške povrede obveze iz radnoga odnosa" utvrđeno je da je tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnoga odnosa, koje se u odluci o otkazu navode pod točkama 1-4 (zloupotreba položaja i prekoračenje ovlasti, propuštanje radnje na radu ili u svezi s radom koje ima obilježje prekršajnog prijestupa, poduzimanje nezakonitih radnji u obavljanju posla i nedoličan odnos ili iskazivanje netrpeljivosti prema kolegama i poslovnim partnerima, a osobito neprimjereno, agresivno i grubo ponašanje na radnom mjestu prema ostalim zaposlenicima, nadređenima i podređenima – otvorene prijetnje, uznemiravanje, svađa, omalovažavanje, vrijeđanje).

15. Na predmetnoj odluci o otkazu nije naznačen datum kada je donesena.

16. Tužiteljica navodi da je odluku o otkazu zaprimila 21.02.2025. Predmetnom spisu prileži zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu te je razvidno da je isti putem pošte predan poslodavcu 27.02.2025. Iz navedenog slijedi da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu podnijela u roku od 15 dana od dostave iste, odnosno u roku koji propisuje čl. 133. st. 1. Zakona o radu.

17. Poslodavac nije udovoljio zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice, a ista je podnijela tužbu sudu kojom predlaže utvrditi da je odluka o otkazu nedopuštena 25.03.2025. Predmetnom spisu na str. 18. prileži povratnica u preslici iz koje je razvidno da je tuženik zahtjev za zaštitu prava zaprimio 04.03.2025., pa je rok propisan u čl. 133. st. 2. ZR-a za podnošenje tužbe sudu počeo teći od 05.03.2025., a kako je tužba podnesena 25.03.2025. to je razvidno da je podnesena u roku propisanom u čl. 133. st. 2. ZR-a, odnosno u roku od 30 dana od zaprimanja zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od strane tuženika.

18. Prema ugovoru o radu tužiteljica je zasnovala radni odnos kod tuženika 10.01.2025. uz šestomjesečni otkazni rok, a odluka o otkazu je donesena svakako do 21.02.2025., budući tužiteljica u tužbi navodi da ju je tog dana zaprimila, odnosno tuženik je tužiteljici nedvojbeno otkazao ugovor o radu izvanrednim otkazom tijekom trajanja probnog rada. Odredbom čl. 53. st. 3. propisano je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu, a stavkom 4. istog članka je propisano da se na otkaz iz stavka 3. ovog članka ne primjenjuju odredbe ovog Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., 121. st. 1. i čl. 125. Međutim, uvidom u predmetni otkaz ugovora o radu utvrđeno je da ga poslodavac tužiteljici nije dao zbog nezadovoljavanja na probnom radu nego zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa i bez prava na otkazni rok, odnosno dao joj je izvanredni otkaz, pa u konkretnom slučaju se ne primjenjuje odredba čl. 53. st. 3. i 4. Zakona o radu, već je tuženik kao poslodavac koji je tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu dužan dokazati da je tužiteljica počinila osobito teške povrede radne obveze koje joj se stavljaju na teret i dužan je dokazati da je odluku o izvanrednom otkazu donio u prekluzivnom roku od 15 dana, računajući od dana saznanja poslodavaca za povrede koje tužiteljici odlukom otkazu stavlja na teret, budući je tužiteljica tužbom osporila i navedeno.

19. Kako je navedeno, tuženik nije podnio odgovor na tužbu i nije osporio navode tužiteljice iz iste, a iz dokaza provedenih u ovom postupku proizlazi da tužiteljica nije počinila niti jednu povredu radne obveze koja joj se stavlja na teret. Valja navesti da se odluci o otkazu opisno navode povrede radne obveze tužiteljice, zloupotreba položaja i prekoračenje ovlasti, propuštanje radnji na radu ili u svezi s radom, poduzimanje nezakonitih radnji u obavljanju posla, nedoličan odnos i netrpeljivost prema kolegama i poslovnim partnerima, ali se niti jedna od ovih navedenih povreda ne konkretizira, odnosno u odluci o otkazu se ne navodi na koji način je tužiteljica zloupotrijebila položaj ili prekoračila ovlasti, koje je radnje propustila, a koje je bila dužna poduzeti, u svezi s radom, koje je nezakonite radnje poduzela te na koji način, kada i prema kojim konkretnim osobama, zaposlenicima tuženika ili klijentima tuženika je imala nedoličan odnos ili je iskazivala netrpeljivost.

20. Sud je saslušao tužiteljicu na ročištu 08.07.2025. te je ista navela da joj je sin vlasnika tuženika KH (vlasnik je RH) rekao da će joj otkazati ugovor o radu nakon što se požalila na plaću, odnosno da joj nije uredno obračunata. Nakon toga je putem Whatsappa dobila odluku o otkazu, a pritom nije počinila nikakvu povredu radne obveze, niti jednu povredu koja se navodi u odluci o otkazu. Štoviše, tijekom njenog rada kod tuženika poslodavac joj ništa nije prigovarao vezano za obavljanje poslova, niti je ona zloupotrjebljavala svoja prava ili prekoračivala ovlasti.

21. Kako tuženik u odluci o otkazu nije niti naveo konkretne radnje ili propuste tužiteljice na radu ili u svezi s radom koje bi predstavljale zloupotrebu položaja ili prekoračenje ovlasti, koje bi predstavljale nezakonite radnje, niti je naveo konkretne radnje i ponašanje tužiteljice koje bi se moglo ocijeniti kao nedolično ponašanje ili kao netrpeljivost prema kolegama i poslovnim partnerima, a iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da nije počinila nikakvu povredu radne obveze radeći za tuženika te da je poslodavac nije tijekom radnog odnosa opominjao za nikakve povrede radne obveze, već joj je dostavio odluku o otkazu nakon što se požalila na obračun plaće, to na temelju dokaza provedenih u ovom postupku nije utvrđeno da je tužiteljica počinila osobito teške povrede radne obveze na koje se tuženik poziva u odluci o otkazu, odnosno tuženik nije dokazao da ih je tužiteljica počinila, stoga je predmetna odluka o izvanrednom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnice nedopuštena.

22. Također valja navesti da je predmetna odluka nedopuštena i iz razloga što tuženik nije dokazao u ovom postupku da je donio odluku o otkazu u prekluzivnom roku od 15 dana, računajući od dana saznanja za povrede radne obveze koje se tužiteljici stavljaju na teret (rok propisan u čl 116. st. 2. Zakona o radu), a što je tužiteljica također osporila tužbom. Naime, je li odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se temelji sud nije mogao ni ispitati jer predmetna odluka o otkazu nema niti datuma, već iz tužbe proizlazi da je odnesena najkasnije do 21.02.2025., kada je dostavljena tužiteljici, a u samoj odluci o otkazu ne navodi se kada je točno tužiteljica počinila radnje koje po mišljenju tuženika predstavljaju osobito teške povrede radne obveze, niti su te radnje konkretizirane. Dakle, tuženik nije dokazao ni da je donio odluku o izvanrednom otkazu u roku od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se ista temelji te je i zbog toga nedopuštena.

23. Slijedom naprijed navedenih razloga, utvrđeno je da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

24. Tužiteljica je navela u tužbi i tijekom postupka da joj nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, budući se zaposlila kod drugog poslodavca (tvrtka Eurolex kako je navela u svom iskazu, od 01.05.2025.) te je zatražila sudski raskid radnoga odnosa s 30.04.2025., odnosno s danom prije dana zasnivanja radnog odnosa kod novog poslodavca. Navedeni zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa je osnovan, a budući je utvrđeno da je otkaz nedopušten, na temelju odredbe čl 125 st1. ZR-a određen je sudski raskid radnog odnosa s 30. 4. 2025.

25. Odredbom čl. 125. st. 1. ZR-a je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnoga odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, najviše osam, pripisanih ili ugovorenih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tužiteljica je zatražila naknadu štete u iznosu od tri prosječne plaće, odnosno 2.910,00 eura. Tužiteljičina ugovorena plaća utvrđena je uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 10.01.2025. te iznosi 970,00 eura bruto (čl. 9 ugovora). Tri ugovorene plaće tužiteljice iznose 2.910,00 eura, te joj stoga pripada naknada štete u tom iznosu, a radi se o najmanjem iznosu naknade štete prema čl. 125. st. 1. ZR-a.

26. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

27. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to za: sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), sastav podneska od 03.06.2025. kojim je dostavila dokumentaciju, 25 bodova OT (tbr. 8/4), te za prisutp na ročište 08.07.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), dakle ukupno 225 bodova OT, što obračunato s vrijednošću boda s paušalom od 2,00 eur za jedan bod iznosi 450,00 eur, a što uz obračunati PDV od 25% iznosi 562,50 eur.

29. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

30. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku