REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Psp-144/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Katarini Jukić u pravnoj stvari tužitelja ŠH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik iz Zagreba, protiv I-tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinskog građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, II-tuženika DH OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tuženika ČH OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Lukavec, odvjetnik iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetnika Luke Kipe iz Zagreba, II-tuženika i punomoćnika I i II tuženika, 30. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I./Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se kako su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana koji se nalazi na prvom katu zgrade adresi [adresa] u [adresa] (a koji stan je upisan u Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. br.: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.c.br.: 1414, najmanja zgrada i dvorište u [adresa], površine 55 chv odnosno 199 m2, zajedno s zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), stan u [adresa] u I. katu površine 32,18 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, ostave, kupaonice i hodnika), na način da su tuženici 11.X.2024.g. a najkasnije 12.X.2024.g. promijenili bravu na ulazim vratima tog stana te su potom odbili dati ključeve nove brave tih ulaznih vrata tužitelju, pa se tuženicima nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i postavljanje stare brave ili predaja ključeva nove brave tužitelju u roku od dvadeset četiri sata te se tuženicima ujedno zabranjuje svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom ovrhe.

2.Nalaže se tuženicima platiti u roku od petnaest dana tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate."

II./ Nalaže se tužitelju ŠH OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku od osam dana.

III./ Nalaže se tužitelju ŠH OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi I-tuženiku DH OIB [osobni identifikacijski broj] i II tuženiku ČH OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠH podnio je 01. prosinca 2024. ovome sudu tužbu u kojoj navodi da je do 12. listopada 2024 bio isključivi posjednik stana u [adresa] u [adresa], da je taj stan u vlasništvu I- tuženice Republike Hrvatske te da je je 12. listopada 2024., za vrijeme dok se nalazio na liječenju u inozemstvu, otkrio da su u taj stan provalile nepoznate osobe te mu tako oduzeli posjed istoga, da je 29. studenog 2024. saznao identitet tih osoba, pa stoga u ovom parničnom postupku traži posjedovnu zaštiti te tužbenim zahtjevom predlaže donijeti rješenje citirano pod točkom I./ izreke.

2. I-tuženica Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu ističe prigovor prekoračenjem prekluzivnog roka od 30 dana za traženje posjedovne zaštite. Nadalje I-tuženica osporava da je počinjen čin smetanja posjeda, kao što to tužitelj tvrdi u tužbi. I-tuženica obrazlaže da je tužitelj predmetni stan napustio, što je razvidno i iz JRO evidencije MUP-a, iz koje proizlazi da je tužitelj bio prijavljen na adresi u [adresa] od 1990. pa sve do 08. siječnja 2025. I-tuženica je, imajuću u vidu da je tužitelj prijavljen na navedenoj adresi, dok se stan za kojega tužitelj tvrdi da mu je njegovim oduzimanjem smetan posjed nalazi na adresi u [adresa], zatražila od MUP-a obilazak stana te je MUP dopisom od 26. listopada 2023. I-tuženicu obavijestio da predmetni stan nitko ne koriti i da je taj stan prazan. Potom je Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske o tome obavijestilo Općinsko Državno odvjetništvo u Zagrebu, koje je uputilo na preuzimanje stanja u posjed, pa su stoga službenici Ministarstva branitelja 11. listopada 2024. obišli predmetni stan na adresi u [adresa]. Tada je utvrđeno da je stan otključan, čak i da su ulazna vrata stana bila širom otvorena te je stoga, radi osiguranja imovine Republike Hrvatske, izvršenja zamjena cilindra na ulaznim vratima stana i stan vraćen u posjed Ministarstvu Hrvatskih branitelja. I-tuženica slijedom izloženoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu troška parničnog postupka.

3 II-tuženik DH i III-tuženik GH u odgovoru na tužbu ističu prigovor prekluzije prava na posjedovnu zaštitu. Nadalje osporavaju tužbene navode te tvrde da nisu smetali ničiji posjed, već je II. tuženik preuzeo posjed predmetne nekretnine na temelju primopredajnog zapisnika o predaji ključeva, koje je I-tuženica Republika Hrvatska 11. listopada 2024. predala II-tuženiku DH, dok je III- tuženik ČH prijatelj II- tuženika, koji se zatekao u posjetu II-tuženiku te s optužbama za smetanje bilo čijega posjeda nema nikakve veze. II i III-tuženici slijedom izloženoga predlažu odbiti tužbeni zahtjev i traže naknadu troška parničnog postupka.

4. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu.

5. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sporno je između stranaka traži li tužitelj posjedovnu zaštitu nakon proteka prekluzivnog roka. Nadalje je sporno je li tužitelj bio u posjedu stana u [adresa] te je predstavlja li postupanje I-tuženice Republike Hrvatske, koja je ključeve predmetnog stana, 11. listopada 2024. radi stambenog zbrinjavanja predala II-tuženiku DH (zapisnik na listu 40 spisa) smetanje posjeda tužitelja.

7. Čitanjem službene zabilješke MUP-a i izvješća MUP-a o utvrđenom činjeničnom stanju od 12. listopada 2024. (list 11-12 spisa) utvrđeno je da je IH dojavio policiji da je toga dana (12. listopada 2024.) došao na adresu u [adresa], kako bi obišao stan u kojemu po njegovoj izjavi inače stanuje njegov otac ŠH (tužitelj), koji se trenutno nalazi u Srbiji, ali da kad je došao u neposrednu blizinu stana, da je s ulice je kroz prozor vidio da se u tom stanu nalaze dvije nepoznate muške osobe te je da dolaskom do vrata stana primijetio da je brava na ulaznim vratima promijenjena, pa je stoga zatražio intervenciju policije.

8. Nadalje u istoj službenoj zabilješci MUP-a i izvješću MUP-a o utvrđenom činjeničnom stanju od 12. listopada 2024. stoji da je po dojavi tužiteljevog sina IH policija izašla na lice mjesta te pokucala na vrata stana na adresi u [adresa], da je na kucanje policije vrata stana otvorio je I-tuženik DH te da je u stanu zatečen i njegov prijatelj, II-tuženik ČH. U obavljenom razgovoru s I-tuženikom DH, policija je saznala da je I-tuženik 11. listopada 2024. uselio u predmetni stan, koji je dobio na korištenje od Ministarstva branitelja te da je prethodni stanar, u ovoj parnici tužitelj ŠH, bio dužan napustiti stan u roku od 90 dana nakon upućenog zahtjeva radi iseljenja s danom 12. listopada 2021., koje mu je uputilo Općinsko državno odvjetništvo. Nadalje je čitanjem navedenih isprava MUP-a utvrđeno da je I-tuženik DH prilikom intervencije policije 12. listopada 2024, koja je uslijedila po dojavi tužiteljevog sina IH istoga dana, policiji predočio na uvid isprave o cjelokupnom sporu oko navedenog stana, kao i zapisnik o primopredaji ključeva radi njegovog stambenog zbrinjavanja. Naposljetku u navedenim ispravama MUP-a stoji da je tražitelj intervencije IH, sin tužitelja u ovoj parnici, upućen da se obrati Ministarstvu branitelja RH, oko mogućih nejasnoća.

9. Kao što je gore izloženo, tužitelj u tužbi navodi da je za činjenicu da su nepoznate osobe provalile u predmetni stan saznao 12. listopada 2024, dok je za identitet tih osoba, u ovoj parnici I i II-tuženika, saznao tek 29. studenog 2024. Međutim, niti iz jedne isprave u spisu ne proizlazi da je tužitelj za identitet osoba koje su izvršile čin za koji tužitelj tvrdi da predstavlja smetanje posjeda saznao 29. studenog 2024. Naime, iz sadržaja službene bilješke o dojavi te izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju od 12. studenog 2024., čiji sadržaj je izložen pod točkama 7. i 8. ovoga obrazloženja, logično proizlazi da je tužitelj 12. listopada 2024 saznao ne samo da su u predmetni stan provalile osobe koje je kroz prozor toga stana primijetio njegov sin IH, već i identitet tih osoba. Naime, policija je 12. listopada 2012., postupajući po dojavi tužiteljevog sina IH, utvrdila identitet II i III-tuženika te istodobno uputila tužiteljevog sina IH, koji je bio nazočan tijekom policijske intervencije (što jasno proizlazi iz zapisnika i izvješća MUP-a) učinjene po njegovoj dojavi 12. listopada 2024 "da se oko mogućih nejasnoća'' obrati Ministarstvu branitelja RH.

10. Nije životno niti logično da tužitelj sin IH, tužitelju **.**.2024. javi samo da su u stan provalile nepoznate osobe, a pritom tužitelja ne obavijesti o identitetu tih osoba, kao niti o policijskoj uputi da se tužitelj, ako mu nešto nije jasno, obrati Ministarstvu branitelja RH.

11. Nadalje, tužbeni navod da je tužitelj za identitet I, II i III-tuženika kao osoba za koju tvrdi da su mu smetale posjed saznao 29.11.2024. ne proizlazi niti iz bilo koje druge isprave u spisu. Tako iz dopisa MUP-a tužitelju od 13. studenog 2024. (list 10 spisa) proizlazi da je tužitelju u prilogu toga dopisa, na njegov zahtjev, dostavljen prijepis službene zabilješke o pruženoj intervenciji 12. listopada 2024. na adresi u [adresa]. Budući da je slijedom gore izloženoga utvrđeno da je prilikom navedene intervencije bio prisutan tužiteljev sin, koji je tužitelja prema tužbenim navodima istoga dana obavijestio da se u stanu u [adresa] nalaze nepoznate osobe, iz činjenice da je tužitelj nakon te intervencije od MUP-a zatražio prijepis službene bilješke, ne proizlazi da je tužitelj, a kao što to tvrdi u tužbi, za identitet I, II i III- tužitelja, kao osoba za koje u ovom postupku tvrdi da su mu smetale posjed, saznao tek 29. studenog 2024. Naposljetku, tužitelj je dostavio potvrdu MUP- a od 30.11.2024 (list 15 spisa), u kojem se potvrđuje da je **.**.2024. IH prijavio da je 12. listopada 2024 došao na adresu u [adresa], gdje je u stanu u kojem inače stanuje njegov otac ŠH (tužitelj) uočio nepoznate osobe te da je brava na ulaznim vratima zamijenjena, u svezi čega je zatražio intervenciju policiji, kojom prilikom je utvrđeno da se u stanu nalaze II i III- tuženici. Dakle, i iz potvrde MUP-a od 30.11.2024. proizlazi da je 12. listopada 2024. utvrđen ne samo navodni čin smetanja posjeda, već je identitet I, II i III-tuženika, a sve to u prisutnosti tužiteljevoga sina IH, za kojega tužitelj u tužbi navodi da ga je obavijestio samo o izvršenom smetanju posjeda, no da tada još nije saznao tko mu je posjed smetao.

12. Slijedom svega izloženog, imajuću u vidu sadržaj svih isprava u spisu, koje je tužitelj dostavio radi dokazivanja svoje tvrdnje da je za počinitelja smetanje posjeda saznao 29. studenog 2024, ovaj sud zaključuje da isprave koje je dostavi sam tužitelj upućuju na suprotan zaključak od tvrdnje koju tužitelj tim ispravama dokazuje, i to na zaključak da je tužitelj za identitet I, II i III tuženika saznao 12. listopada 2024.

13. Kako je tužba u ovom parničnom predmetu podnesena 01. prosinca 2024. (tužba je ispravljena po pozivu suda od 17. prosinca 2024., podneskom od 10. veljače 2025., pa se smatra da je podnesena 01. prosinca 2024.), a iz isprava koje je u spis dostavio sam tužitelj proizlazi da je tužitelj 12. listopada 2024., osim za čin smetanja, saznao i za počinitelja istoga, proizlazi da je tužitelj tužbu podnio nakon proteka prekluzivnog roka od 30 dana (čl. 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima), pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan ( točka I./ izreke ovoga rješenja).

14. Iako tužbeni zahtjev nije osnovan samim time što je tužba podnesena nakon proteka prekluzivnog roka za traženje posjedovne zaštite, treba reći da iz isprava u spisu ne proizlazi niti osnovanost tužbenog navoda da su I, II i III-tuženici smetali tužitelju u posjedu stana u [adresa]. Naime, sam tužitelj je uz tužbu u ovom parničnom predmetu dostavio tužbu koju je protiv njega, kao tužiteljica, u ovom postupku I-tuženica Republika Hrvatska podnijela 21. veljače 2022., a radi predaje u posjed upravo stana u [adresa]. Nadalje, I-tuženica je u spis dostavila izvješće od 25. ožujka 2021. (list 52 spisa), kojim MUP izvješćuje ovdje I-tuženicu da je postupljeno po zahtjevu (u ovoj parnici) I-tuženice za utvrđivanje korisnika stana u [adresa]. Iz toga izvješća proizlazi da je na navedenoj adresi 25. ožujka 2021. zatečen tužitelj, koji je naveo da u tom stanu prebiva dva mjeseca bez odobrenja Ministarstva hrvatskih branitelja, koje mu se u više navrata obraćao da mu navedeni stan dodjeli, no bez odgovora. Isto tako, u spisu se nalazi dopis I-tuženice tužitelju od 10. svibnja 2021. (list 56), koji je odgovor na tužiteljev email od 04. svibnja 2021., kojim je tužitelj zatražio da mu Ministarstvo hrvatskih branitelja dozvoli da ostane u stanu u [adresa], kojega koristi bez valjane prave osnove, a kojemu je I-tuženica obavijestila tužitelja da ne postoji mogućnost da mu se dozvoli da nastavi koristiti predmetni stan, jer da ne postoji mogućnost da tužitelj ostvari pravo na ponovno stambeno zbrinjavanje dodjelom predmetnog stana, jer je tužitelj preko Ministarstva hrvatskih branitelja ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje, dodjelom stambenog kredita za kupnju kuće ili stana, od čega vraća 25.200,00 EUR, a ne treba vratiti iznos od 16.800,00 EUR (koje navode potvrđuje i Rješenje o pravu na stambeni kredit od 24. ožujka 2005. - list 59- 60 spisa, kao i Ugovor o stambenom krediti i sporazum o osiguranju tražbine od 11.04.2005 (list 61-65 spisa) te da je uz to što je dobio stambeni kredit, Ministarstvo hrvatskih branitelja utvrdilo da tužitelj u vlasništvu ima stan u [adresa], pa da stoga nisu točni navodi da tužitelj nema gdje živjeti ili da nije stambeno zbrinut. U nastavku navedenog dopisa, I-tuženica upozorava tužitelja da ga se, budući da je u stan ušao protupravno, može teretiti za kazneno djelo iz odredbe čl. 144. st. 1 Kaznenog zakona, za što je propisana kazna zatvora do jedne godine. Na kraju tog dopisa, I-tuženica navodi da stoga tužitelja ponovno poziva da predmetni stan vrati u posjed Ministarstva Hrvatski branitelja, slobodan od osoba i stvari te mu daje adresu, broj telefona te e-mail na koji se tužitelj treba obratiti oko primopredaje stana i ključeva Ministarstvu hrvatskih branitelja. Naposljetku, iz dopisa MUP-a I-tuženici od 26.10.2023. (list 73) proizlazi da su policijski službenici MUP-a izvršili terensku provjeru stana na adresi u [adresa] te pritom utvrdili da se na vratima predmetnog stana nalazi tužiteljevo prezime, no da u stanu nitko nije zatečen te da je u obavljenim razgovorima sa susjedima utvrđeno da navedeni stani nitko ne koristi, da nitko u njega ne dolazi i da je taj stan prazan. Iz sadržaja izloženih isprava jasno proizlazi da tužitelj, suprotno tužbenim navodima, nije u posjedu stana u [adresa], bio najranije od 26. listopada 2023. te da čin I-tuženice, koja je stan dala na korištenje II-tuženiku radi stambenog zbrinjavanja nije poduzet samovlasno, što znači da je neosnovan tužiteljev navod da su ga I, II i III-tuženici smetali u posjedu toga stana.

15. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka.

14 O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. I-tuženici je priznat i dosuđen trošak zastupanja po državnom odvjetništvu, i to jednokratna naknada prema Tbr.7.2 OT- 250 bodova, što iznosi 500,00 EUR. II i III- tuženicima priznat je i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna naknada prema Tbr.7.2 OT- 250 bodova, što uvećano za 10 % prema Tbr. 40.1. OT iznosi 375 bodova, a što iznosi 750,00 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkama II./ i III./ izreke ovoga rješenja.

U Zagrebu, 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisano, Županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. I-tuženiku po OGDO

3. II i III tuženiku po pun.