REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-323/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnica Doroteja Jurčić Nižić, odvjetnica iz Zagreba, Palmotićeva 60/II, 10000 Zagreb, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva ŠAVORIĆ & PARTERI d.o.o., Zagreb, Ilica 1A, radi utvrđenja i isplate (vps 1.823,25 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 23. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s objavom dana 30. srpnja srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja

1. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 016-505/2005, sklopljenog između korisnika kredita VP i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 od dana 23.3.2005.g. godine., sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „Troškovi Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,00% (jedan posto) jednokratno.„

2. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 platiti tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, iznos od 496,24 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 20.04.2005. do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom:

Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 platiti tužitelju Druga Fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, iznos od 8,76 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 24.3.2005.g. do isplate po stopi koja se određuje sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. g. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. g. do 31.12.2022. . u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023.g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, kao i sa zahtjevom za platež kamata na utuženi iznos od dana 24.3.2005. do dana 20.04.2005.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.066,36 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka 33,18 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.437,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. srpnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 22. siječnja 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, odnosno svojom odlukom utvrdi da je ništetna ugovorna odredba sadržana u sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „Troškovi Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,00% (jedan posto) jednokratno., kao i da tuženika obveže na plaćanje iznosa od 505,02 eur sa zateznom kamatom koja teče od dana 24. ožujka 2005. do isplate

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da je dana 23. ožujka 2005. prednik tuženika sklopio s korisnikom kredita VP Ugovor o kreditu br. 016-505/2005 (dalje: 'Ugovor o kreditu'), time da je čl. 5. Ugovora o kreditu propisano da će kreditor naplatiti korisniku kredita naknadu/troškove za obradu kredita, time da tužitelj smatra da je citirana odredba Ugovora o kreditu ništetna je te je tuženik dužan, s osnove stečenog bez osnove vratiti tužitelju iznos plaćene naknade za obradu kredita.

3. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je dana 30. svibnja 2023. s korisnikom kredita VP sklopio Ugovor o cesiji, broj: OV-3436/2023, a temeljem kojeg je korisnik kredita prenio na tužitelja sva potraživanja s osnova ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženikom, kao i da je o izvršenoj cesiji obavijestio tuženik dopisom od dana 30. svibnja 2023., time da je zatražio od tuženika dostavu sve dokumentacije koja se tiče predmetnog ugovornog odnosa, a koju dokumentaciju tuženik nije dostavio tuženiku.

4. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, prigovor da tužitelj nije dokazao činjenične tvrdnje, prigovor zastare, te je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te osporio navod da je korisnik kredita bio potrošač.

5. U obrazloženju osporavanja osnove tužbenog zahtjeva tuženik je naveo da smatra da nije narušeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3. ZOO-a odnosno navedena odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP/03 kada su se ugovarali jednokratni troškovi obrada kredita u iznosu od 1,00 % iznosa kredita, te tuženik smatra da ima troškove obrade kredita, da su navedeni troškovi navedeni u točno određenom iznosu u odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu kao i način na koji će tuženik naplatiti navedene troškove.

6. Elaborirajući dalje svoje osporavanje tužbenog zahtjeva, tuženik je naveo da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu u potpunosti jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odnosno tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu samim čitanjem navedene odredbe bio upoznat koju obvezu i u kojem iznosu preuzima. Slijedom navedenog, a pravilnom primjenom odredbe čl. 84. ZZP/03 koja propisuje kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, jasno je kako navedena odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. ZZP/03 odnosno ništetna, pri čemu svakako treba napomenuti da je tužitelj trgovačko društvo na koga je prenesena tražbina korisnika kredita, fizičke osobe, a isto tako osporio tužiteljevo pozivanje na načela Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ br. 35/2005, (u daljnjem tekstu: ZOO/2005) i odredbe Zakona o zaštiti potrošača „Narodne novine“ br. 96/03, (u daljnjem tekstu: ZZP/2003).

7. Tuženik se u svom očitovanju pozivao na odredbu čl. 59. st. 1. alineje 3. ZZP/2003 prema kojoj je ugovor o zajmu morao sadržavati odredbu o troškovima ugovora o zajmu koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. U smislu čl. 61. st. 1. tada važećeg ZZP/2003 ukupni troškovi zajma jesu svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan platiti za odobreni zajam. Iz odredbe članka 2. kasnijeg Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16) (dalje u tekstu: ZPK), proizlazi da: „Ukupan iznos koji plaća potrošač jest zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača“, time da „ukupni troškovi kredita za potrošača“ uključuju kamate, naknade, poreze i sve druge naknade koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu te koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika, te da tuženik ima pravo uz kamatu naplatiti i naknadu troškova, u daljnjem dijelu podneska ćemo obrazložit pojedine radnje i stavke koje čine trošak obrade svakog pojedinog kredita iz članka 5. predmetnog Ugovora o kreditu.

8. U svom pisanom očitovanju od dana 1. travnja 2025. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu, osporio navode tuženika, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva naveo da je korisnik kredita platio naknadu za troškove obrade kredita u iznosu od 496,24 eur, te uredio tužbeni zahtjev sa iznosom troškova obrade kredita, umanjivši tužbeni zahtjev za iznos od 8,78 eur.

9. Nakon očitovanja tužitelja vezano za visinu tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnog povlačenja tužbe, tuženik je u svom očitovanju naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe jer tužitelj podneskom od 31. ožujka 2025. traži manji novčani iznos radi isplate nego u tužbi.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kopiju Zahtjeva za dostavom dokumentacije i obavijest o izvršenoj cesiji od dana 30. svibnja 2023. upućen tuženiku (list 7 spisa), kopiju obavijesti o ustupu tražbine upućena tuženiku od 30. svibnja 2025. (list 8 spisa), kopiju Ugovora o kreditu od dana 30. svibnja 2005. (list 9-22 spisa), kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu (list 18 spisa), kopiju Ugovora o cesiji od dana 30. svibnja 2023. (list 25,30 spisa), kopiju odluke Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 2047/2022 od dana 8. studenog 2022. (list 33-38 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-617/2022-3 od dana 25. svibnja 2022. (list 39-42 spisa), kopiju presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4090/2022-2 od dana 6. prosinca 2022. (list 43-46 spisa),kopiju presude Vrhovnog suda RH br. Rev-673/2023-2 od dana 13. veljače 2024. (list 47-52 spisa), kopiju odluke u spojenim predmetima C-84/19, C- 220/19 i C-252/19 (list 53-73 spisa), kopiju PROCEDURE ZA LOM@S-u tuženika od dana 26. travnja 2006. (list 87-142 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedokinja VP, korisnice kredita.

11. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio oba tužbena zahtjeva osnovanim.

12. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 016-505/2005, sklopljenog između korisnika kredita VP i prednika tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 od dana 23.3.2005. sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu, kojim je određeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,00% (jedan posto) jednokratno.

13. Sud smatra da nije sporna činjenica da je tuženik pravni sljednik HYPO ALPE- ADRIA-BANK d.d., da nije sporna činjenica da su tuženikov pravni prednik HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. kao kreditor, kao i da su HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Koturaška 47, Zagreb, VP, [adresa], korisnik kredita, ČP, [adresa], kao sudužnik i FP, [adresa], kao založni dužnik sklopili Ugovor o kreditu broj: 016-505/2005 SA

SPORAZUMOM O OSIGURANJU NOVČANE TRAŽBINE ZASNIVANJEM ZALOŽNOG PRAVA NA NEKRETNINI, time da je čl. 5. s naslovom Troškovi, navedeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,00 % (jedan posto) jednokratno, korisnik kredita se nadalje obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe, kao i Korisnik kredita se obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.

14. Iz Odredbe čl. 2 vidljivo je da se odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 78.400,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana, odnosno iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi taj stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe, slijedom čega sud smatra da se radi o potrošačkom ugovoru, jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču u skladu s odredbom članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu.

15. Nadalje, među strankama nije sporno da su korisnik kredita VP, ustupitelj i Druga fundacije SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, primatelj, tužitelj u ovom postupka, dana 30. svibnja 2023. sklopili UGOVOR O USTUPU/PRIJENOSU TRAŽBINE (CESIJA ), time da čl. 1. ugovorne strane strane suglasno ugovaraju da je ustupitelj kao korisnik kredita dana 23. ožujka 2005. sa Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao pravnim prednikom Addiko Bank d.d., sklopio ugovor o kreditu broj 016-505/2005, kojim ugovorom se Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. obvezala staviti na raspolaganje Ustupitelju iznos od 78.400,00 CHF po srednjem tečaju za CHF po tečajnoj listi Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu"), a ustupitelj se obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom o kreditu koji je prilog ugovoru o ustupu tražbine i čini sastavni dio istog, da Ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu prema Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ima tražbinu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, kao i da ustupitelj nije pokrenuo nikakav postupak pred sudom s ciljem ostvarenja tražbine iz st. 1 istog članka prethodne alineje ovog članka.

16. Isto tako, iz odredbe čl. 2. proizlazi da sklapanjem ugovora Ustupitelj sve svoje tražbine prema Addiko Bank d.d. navedene u Sanku 1. ovoga ugovora, kao i sve ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Addiko Bank d.d. temeljile bi se ili bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenosi na Primatelja, a Primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, da Prijenosom predmetne tražbine primatelj stječe prema Addiko Bank d.d., kao dužniku, ista prava koja je do potpisa ovog Ugovora prema Addiko Bank d.d. imao i Ustupitelj, da se odmah po sklapanju ovog Ugovora, Ustupitelj se obvezuje o izvršenom ustupu tražbine obavijestiti dužnika, Addiko Bank d.d. uz napomenu da se nakon zaprimljene obavijesti ustupljena tražbina može valjano Ispuniti jedino Primatelju kao novom vjerovniku te Primatelju predati sve isprave o ustupljenoj tražbini u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a koje posjeduje, kao i da se ustupitelj tražbine obvezuje se, bez odgađanja, pribaviti sve isprave koje od njega zatraži primatelj od banke s kojom je sklopio ugovor o kreditu.

17. Iz Obavijest o ustupu tražbine od dana 30.05.2023. ( list 10 spisa ) proizlazi da je podnositeljica, korisnica kredita, sukladno članku 82. Zakona o obveznim odnosima obavijestila tuženika da su sva potraživanja temeljem sklopljenog ugovora o kreditu broj 016-505/2005 sa bankom Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. kao pravnim prednikom Addiko Bank d.d., zajedno sa svim pravima ustupljena trgovačkom društvu DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, kao novom vjerovniku, a radi se o svim potraživanjima koje korisnica kredita kao vjerovnik ima prema banci kao dužniku s osnova sklopljenog ugovora o kreditu broj 016-505/2005 od dana 23. ožujka 2005.

18. Iz dopisa tužitelja od dana 30. svibnja 2023. (list 7 spisa) proizlazi da je tužitelj, sukladno članku 82. Zakona o obveznim odnosima obavijestio tuženika da je trgovačko društvo DRUGA FUNDACUA SPV d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, preuzelo od VP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sva potraživanja temeljem sklopljenog ugovora o kreditu broj 016- 505/2005 s bankom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. zajedno sa svim pravima, kao novom vjerovniku, a radi se o o svim potraživanjima koje originalni vjerovnik ima prema banci kao dužniku s osnova sklopljenog ugovora o kreditu broj 016-505/2005 od dana 23. ožujka 2005.

19. Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje VP, iz čijeg iskaza proizlazi da je u svom iskazu navela da nije bilo pregovora, da se ne sjeća da je bila upozorena da mora platiti ulaznu naknadu, a u odnosu na namjenu kredita svjedokinja je izjavila da se radilo o stambenom kreditu za kupnju prve nekretnine, da nekretninu koristi isključivo za stanovanje, te da je ne koristi u poslovne svrhe.

20. Iz navedenog iskaza svjedokinje kao niti iz bilo kojeg drugog dokaza u spisu ne proizlazi da se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da bi korisnik kredita imao bilo kakvu mogućnost utjecati na sadržaj tih odredaba, kao i da je svrha kredita bila stambena, odnosno kupovina nekretnine za stanovanje.

21. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje kao istinit i logičan, obzirom da je dan u skladu s odredbama ugovora o kreditu, koje se odnose na svrhu kredita, kao i odredbe vezano za pregovore tijekom sklapanja ugovora o kreditu, pa tako i odredbama o plaćanju naknade, time da je svjedokinja imala neposredna saznanja o spornim činjenicama.

22. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

23. Odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

24. Tražbina koja je predmet Ugovora o ustupu nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno članku 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koja je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

25. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe članka 84. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu na tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imala i vjerovnica VP

26. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

27. Prema utvrđenju suda, u ovom slučaju se ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznose na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

28. Korisnica kredita nije mogla iz odredbe članka 5. Ugovora o kreditu zaključiti koji je iznos troškova obrade kredita s obzirom na to da je određen postotkom jednokratno od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio obaviješten o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih). U konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

29. Sporna ugovorna odredba, iako je naizgled jasna i razumljiva, prema utvrđenju ovog suda ista nije u cijelosti jasna, jer nije jasno i određeno navedeno na što se ti troškovi odnose, slijedom čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojom je tužitelju nametnuta obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u nerazmjerno visokom iznosu od 312,19 eur.

30. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, iz čega slijedi da se na predmetno potraživanje usmjereno na isplatu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO, dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno čl. 328. ZOO-a. Međutim, iako je od dana plaćanja predmetnog iznosa naknade do dana podnošenja tužbe proteklo više od pet godina, potraživanje tužitelja nije zastarjelo iz razloga što je tužitelj u ovom postupku tražio da sud spornu odredbu prijepornog Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i za odobravanje kredita, utvrdi ništetnom, pa njegovo potraživanje nije zastarjelo. Takvo pravno shvaćanje je zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020., prema kojem u slučaju restitucijskog zahtjeva, koji je posrijedi u ovom postupku, zastarijevanje počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, iz čega slijedi da zastarijevanje tražbine tužitelja usmjerene na povrat isplaćenog iznosa ne počinje teći sve do pravomoćnosti ove odluke.

31. Sud smatra da se radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je nametnula obvezu tužitelju kao potrošaču plaćanja neobrazložene naknade u iznosu koji svakako ne odgovara eventualnim stvarnim troškovima koji su mogli nastati prilikom obrade kredita, koja odredba je stoga prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ista ništetna. Ništetnost te odredbe ne povlači ništetnost samog ugovora, sukladno čl. 324. st. 1. ZOO-a, budući da on može opstati bez te odredbe, slijedom čega je sud odlučio kao pod toč. I izreke i utvrdio ništetnost sporne ugovorne odredbe o naknadi

32. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a, tuženikova obveza po osnovi ništetne odredbe o ulaznoj naknadi je vratiti tužitelju iznos od 496,24 EUR, a koji je nesporno plaćen po osnovi ulazne naknade.

33. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da iznosi 1,00 % jednokratno. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj ugovornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka nije vodila računa o interesima potrošača.

34. Uzrokuje li se predmetnim spornim ugovornim odredbama značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita već i ocjenom bi li neprihvaćanjem tih odredaba od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

35. Prema odredbi članka 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

36. Ugovorna odredba o naknadi za obradu troškova kredita je unaprijed formulirana od strane tuženikovog pravnog prednika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njihov sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti Ugovor o kreditu bez navedenih odredaba, niti pregovarati o tim odredbama jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženikov pravni prednik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez tih odredaba ili s drugačijom odredbom o naknadi za obradu troškova kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženikov pravni prednik.

37. Tuženikov pravni prednik nije postupao u dobroj vjeri i korisnica kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko spornih odredaba o naknadi za obradu troškova kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita niti oko njihovog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

38. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 81. stavka 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.

39. Budući da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da se o ugovornim odredbama koje su predmet tužbenog zahtjeva, kao niti o ostalim ugovornim odredbama, nije pojedinačno pregovaralo, već je cijeli ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke, sud je, uzevši u obzir navedeno, utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u skladu s odredbama članka 81., članka 83. i članka 87. stavka 1. ZZP-a. Međutim, ništetnost predmetnih ugovornih odredbi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredaba sukladno odredbi članka 324. stavka 1. ZOO-a.

40. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare, a za koji sud smatra da nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi članka 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost tih odredbi što znači da zastara te tražbine još nije niti počela teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti tih odredaba (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

41. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, obzirom da je tuženik nepošten stjecatelj jer je tuženik kao trgovac morao znati i da su odredbe o naknadi za obradu troškova kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita ništetne jer tuženik, odnosno njegov pravni prednik nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih konkretnih troškova se te naknade sastoje, niti je to vidljivo iz Ugovora o kreditu, slijedom čega zatezne kamate teku od prvog sljedećeg dana nakon obavljenog plaćanja, time da je tuženik na ročištu održanom dana 2. srpnja 2025. naveo da je dana 19. travnja 2005. naplaćena naknada u iznosu od 3.738,90 kn, odnosno 496,24 eur.

42. Slijedom navedenog, odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež kamata na utuženi iznos od 23.03.2005. godine ( dana sklapanja Ugovora o kreditu list 16 spisa ) do 19. travnja 2005., pa kamate mogu teći od 20. travnja 2005. godine, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke

43. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022 i 155/2023) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 126/22) tužitelju pripadaju i troškovi parničnog postupka koji padaju na teret tuženika u cijelosti, time da je visina pristojbe utvrđena je u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023)

44. Tužitelju je priznat trošak trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1.) od dana 21. siječnja 2025. 200,00 eur, trošak sastava podneska od 31. ožujka 2025. (Tbr. 8. toč. 1.) kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu 200,00 eur, trošak pristupa na pripremno ročište (Tbr. 9. toč.1.) dana 02. srpnja 2025. 200,00 eur, te trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu (Tbr. 9. toč.1.) 23. srpnja 2025. 200,00 eur, ukupno 800,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25%, odnosno 200,00 eur, ukupno 1.000,00 EUR, uvećano za sudske pristojbe u iznosu od 66,36 eur (pristojba na na tužbu 33,18 eur + pristojba na presudu 33,18 eur ), odnosno sveukupno 1.066,36 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III odluke, time da je visina pristojbe utvrđena u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019., 92/2021., 37/2023.).

45. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška u vidu pristojbe za presudu u ukupnom iznosu od 33.18 eur, koliko je tražio tužitelj u svom troškovniku iz razloga što tužitelj je u obvezi plaćanja i sudske pristojbe za presudu u istom iznosu koji je platio za tužbu (jednu polovinu pristojbe) imajući u vidu da je u tužitelj sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude). Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu 33,18 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. IV presude.

46. U podnesku od dana 16. travnja 2025. punomoćnik tuženika naveo je da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe jer tužitelj podneskom od 31. ožujka 2025. traži manji novčani iznos radi isplate nego u tužbi, te zatražio trošak postupka, za sastav navedenog podneska iznos od 62,50 eur (sastav podneska Tbr. 8.1. 50,00 eur uvećano za porez na dodanu vrijednost 25%, odnosno 12,50 eur, time da je tuženik odbijen sa zahtjevom u cijelosti, obzirom da je tuženik gotovo u cijelosti izgubio parnicu, odnosno da je isti uspio samo u neznatnom dijelu (za iznos od 8,76 eur, odnosno 1,73 % tražbine tužitelja), u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev (505.02 eur- a).

47. Isto tako, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za platež kamata na utuženi iznos od od dana 24. ožujka 2005. do dana 20. travnja 2005., a za koji sud smatra da je uspjeh tuženika u neznatnom dijelu, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, ovaj sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. V izreke ove presude

U Zagrebu, 30. srpnja 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 po odvjetnici Doroteji Jurčić Nižić uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu 2. ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 po odvjetniku Branku Bulatu