Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-927/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204 zastupanog po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženice ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2425/2023-21 od 23. studenoga 2023. ispravljenoj rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-2425/2023-24 od 29. studenoga 2023. i žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2425/2023- 24 od 29. studenoga 2023., dana 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2425/2023-21 od 23. studenoga 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-2425/2023-24 od 29. studenoga 2023. u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2425/2023-21 od 23. studenoga 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-2425/2023-

24 od 29. studenoga 2023.:

- potvrđuje u ispravljenoj točki II. izreke presude (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 995,61 EUR-a,

- preinačuje u ispravljenoj točki II. izreke presude (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 140,00 EUR-a i u tom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan,

- potvrđuje pod točkom III. izreke presude.

II. Nepobijana točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2425/2023-24 od 29. studenoga 2023. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom pod točkom I. izreke djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Martine Majcen iz Krapine poslovni broj Ovrv-1523/2021 od 22. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 318,53 EUR/2.400,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 13. kolovoza 2021. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 389,49 EUR(2.934,61 EUR- a. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška postupka.

1.1. Citirana presuda ispravljena je rješenjem istog suda poslovni broj Povrv- 2425/2023-24 od 29. studenoga 2023. na način da je u točki II. izreke drugi red umjesto iznosa ''389,49 EUR/2.934,61 kn'' ispravno upisan iznos ''1.135,61 EUR/8.556,25 kn'' (točka I. izreke), dok je pod točkom II. izreke rješenja određeno da u preostalom dijelu presuda poslovni broj Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 2425/2023-21 od 23. studenoga 2023. ostaje neizmijenjena.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsku presudu i obvezati tužitelja na plaćanje troškova postupka.

2.1. Tuženica žalbom pobija rješenje o ispravku poslovni broj Povrv-2425/2023-24 od 29. studenoga 2023. pod točkom I. izreke, bez navođenja zakonskih žalbenih razloga, a sadržajno osporava pravilnost i zakonitost odluke o trošku sadržane u točki II. izreke prvostupanjske presude.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari (točka I. izreke presude), dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku (ispravljena točka II. izreke presude).

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR/10.000,00 kn, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 318,53 EUR/2.400,00 kn s naslova naknade za prijevremeni raskid ugovora u visini popusta na kupljeni uređaj iPhone 12 Pro, koji popust je tuženica ostvarila sklapanjem ugovora o pretplatničkom odnosu u obveznom trajanju od 24 mjeseca i sklapanjem ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 30. studenoga 2020.

7. Prvostupanjski sud polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:

- da su tužitelj i tuženica bile stranke ugovornog odnosa zasnovanog temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i sklapanjem Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 30. studenoga 2020., kojim je tuženica ugovorila tarifni model Bezbrižna, podatkovne usluge Streaming opcija bez limita i dodatnu uslugu A1 Xplore TV i Streaming opcija bez limita za pretplatnički broj [broj telefona] uz minimalno trajanje ugovorne obveze 24 mjeseca te je uz obročnu otplatu kupila uređaj iPhone 12 Pro 128GB crni,

- da iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 30. studenoga 2020. proizlazi da je prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa kupljen i mobilni uređaj iPhone 12 Pro 128 GB crni, čija je maloprodajna cijena iznosila 9.599,00 kn, a s ostvarenim popustom od 2.400,00 kn cijena uređaja uz ugovor određena u iznosu od 2.399,00 kn + 24 rate u iznosu od 200,00 kn odnosno u ukupnom iznosu od 7.199,00 kn,

- da je ugovorni odnos raskinut krivnjom tuženice dana 25. svibnja 2021.,

- da tuženica prigovorom izjavljenim protiv rješenja o ovrsi, kojim tvrdi da je u poslovnici tužitelja zaključila ugovor o kupnji mobitela preko posrednika iz oglasa koji je dogovorio prodaju mobitela, a radi ishođenja kredita, te da je nakon potpisa ugovora predala mobitel posredniku, nakon čega joj je posrednik trebao isplatiti kredit, koji joj nije isplatio, nije ovlaštena isticati pobojnost predmetnog pravnog posla, jer je u smislu odredbe čl. 331. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) trebala podnijeti tužbu za poništenje tog pravnog posla, dok u smislu odredbe čl. 284. st. 3. ZOO-a tuženica nije dokazala da je za prijevaru od strane treće osobe (''posrednika'') tužitelj znao ili morao znati, pa stoga prijevara treće osobe nema utjecaja na predmetne ugovore i na obvezu tuženica da ispuni ugovornu obvezu,

- da je čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje: Opći uvjeti) određeno da u slučaju da krajnji korisnik jednostrano raskine ugovor ili ako A1 raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja trajanja ugovora (što uključuje i raskid ugovora u slučaju prijenosa broja), krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika,

primjenjujući odredbu čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (''Narodne novine'' 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017, dalje: ZEK), kojom je propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku te se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. ZEK-a, zaključuje da je tuženica, a obzirom da je pretplatnički ugovor raskinut njezinom krivnjom prije isteka razdoblja ugovorenog obveznog trajanja od minimalno 24 mjeseca, te da je sklapanjem ugovora u trajanju od minimalno 24 mjeseca ostvarila popust na cijenu kupljenog uređaja u iznosu od 318,53 EUR/2.400,00 kn, obvezna platiti tužitelju utuženi iznos koji se odnosi na popust na proizvode i usluge i za tuženicu je povoljniji iznos od iznosa preostalih mjesečnih rata. Stoga je temeljem odredbe čl. 14. Općih uvjeta i čl. 41. st. 5. ZEK-a u vezi čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. ZOO-a prihvatio zahtjev tužitelja te obvezao tuženicu isplatiti mu iznos od 318,53 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom.

8. Tuženica u žalbi navodi da je tužitelj ranijom prvostupanjskom presudom odbijen sa zahtjevom za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora, a u kojem dijelu je po žalbi tužitelja ranije prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, pa nije jasno kako je sada moguće da isti sudac donosi presudu kojom prihvaća zahtjev tužitelja odnosno različito tumači zakone. Daljnjim žalbenim navodima obrazlaže da je prije podnošenja prijedloga za ovrhu platila neke račune koji su predmet ovrhe, da je ovrhovoditelju slala prigovore na određene račune, pa od samog početka je ovaj postupak upitan jer je prijedlog za ovrhu sadržavao netočne i neistinite podatke od strane ovrhovoditelja.

9. Kako je pravomoćnom prvostupanjskom presudom poslovni broj Povrv-1702/2022- 9 od 22. rujna 2022. djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Majcen u Krapini, poslovni broj Ovrv-1523/21 od 22. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.235,57 kn/694,87 EUR-a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a koji se iznos odnosi na neplaćene mjesečne račune za korištenje usluge i iznos nedospjelih obroka za otplatu kupljenog mobilnog uređaja, to žalbeni navodi tuženice kojima navodi da je platila neke račune prije podnošenja prijedloga za ovrhu nisu odlučni za odlučivanje u ovoj stadiju postupka, jer je o tom dijelu zahtjeva tužitelja pravomoćno presuđeno.

10. Tuženica je tijekom prvostupanjskog postupka istaknula prigovor ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremeni raskid ugovora (čl. 14. Općih uvjeta).

11. Prema zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 14. listopada 2016. u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera, pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbe čl. 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj: 41/2014, 110/2015 i 14/2019- dalje: ZZP). Prema zaključku zauzetom na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016., u slučajevima kada iz činjeničnih navoda stranaka to ne proizlazi i kada nema izričite izjave stranaka u odnosu na ništetnost neke odredbe Općih uvjeta, sud mora po službenoj dužnosti (u slučaju kada su priloženi Opći uvjeti) utvrditi jesu li odredbe Općih uvjeta ništetne.

12. Odredbom čl. 49. st. 5. ZZP-a propisano je da se odredbe te glave Zakona ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 41. st. 5. ZEK-a, navedena odredba nije prisilne, već dispozitivne prirode, pa ugovorna odredba koja je unesena u ugovor u skladu s odredbom čl. 41. st. 5. ZEK-a nije isključena od primjene odredbi ZZP koje reguliraju nepoštenost odredbi u potrošačkom ugovoru i sud je ovlašten ocjenjivati da li je takva odredba nepoštena i ništetna.

13. Imajući u vidu činjenična utvrđenja navedena pod točkom 7. ovog obrazloženja, zaključak je ovog suda da je predmetni pretplatnički ugovor tipski jer je sačinjen prema unaprijed formuliranom sadržaju (čl. 295. ZOO-a), pa kako tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je s tuženicom pojedinačno pregovarao o odredbama pretplatničkog ugovora, čiji su sastavni dio i Opći uvjeti, to se predmnijeva da se nije pojedinačno pregovaralo niti o odredbi čl. 14. Općih uvjeta, pa ista predstavlja nepoštenu odredbu.

14. Međutim, da bi nepoštena odredba bila ništetna, ona mora suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročiti neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženica sklapanjem pretplatničkog ugovornog odnosa na razdoblje od minimalno 24 mjeseca ostvarila popust pri kupnji mobilnog uređaja u iznosu od 318,53 EUR-a/2.400,00 kn, pa je isti mobilni uređaj platila 7.199,00 kn, dok bi bez sklapanja takvog ugovora mobilni uređaj platila 9.566,00 kn. Osim toga, iz priloženog zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 49-51) proizlazi da, tuženici, osim ostvarenog popusta na kupljeni uređaj, u promotivnom razdoblju nije obračunavana naknada za streaming opciju bez limita dok joj za opciju A1 Xplore TV naknada nije obračunavana tri mjeseca.

16. Dakle, obzirom na ostvareni popust koji je tuženica ostvarila sklapanjem pretplatničkog ugovornog odnosa na razdoblje od minimalno 24 mjeseca u iznosu od 2.400,00 kn, što tuženica ne osporava, te imajući u vidu da je u zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa jasno bila navedena puna cijena mobilnog uređaja i cijena umanjena za popust, kao i činjenicu da je i sadržaj odredbe čl. 14. Općih uvjeta bio naveden u zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa, to je tuženica iz svega navedenog mogla procijeniti sve ekonomske posljedice koje bi zasnivanjem ugovornog odnosa mogle nastati za nju, pa stoga predmetna ugovorna odredba čl. 14. Općih uvjeta nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženice kao potrošača. Kako je prema obračunu tužitelja naknada u visini popusta koje je tuženica ostvarila povoljnija za tuženicu od naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, a što tuženica nije osporavala, to je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 41. st. 5. ZEK-a obvezao tuženicu platiti tužitelju tu naknadu.

17. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

U odnosu na rješenje o ispravku presude i odluku o trošku

18. Rješenjem poslovni broj Povrv-2425/2023-24 od 29. studenoga 2023. prvostupanjski sud je ispravio presudu poslovni broj Povrv-2425/2023-21 od 23. studenog 2023. na način da u točki II. izreke drugi redak umjesto: ''389,49 eur/ 2.934,61 kn'' ispravno upisao "1.135,61 EUR/ 8.556,25 HRK'', dok je pod točkom II. izreke određeno da u preostalom dijelu citirana presuda ostaje neizmijenjena iz razloga što su u citiranoj presudi pogrešno zbrojeni priznati iznosi troška obrazloženog u obrazloženju, pa je u izreci presude umjesto točnog zbroja priznatih troškova u iznosu od 1.135,61 EUR/8.556,25 kn upisan pogrešno zbrojeni iznos od 389,49 EUR/2.934,61 kn, slijedom čega je primjenom čl. 342. ZPP-a ispravio očito pogrešku u pisanju odnosno zbrajanju iznosa.

19. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima (točka II. izreke presude) donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužitelju za prvi prvostupanjski postupak prema vrijednosti predmeta spora od 7.635,57 kn priznao trošak za sastav prijedloga za ovrhu, sastav podneska od 5. siječnja 2022. i od 26. srpnja 2022., trošak zastupanja na ročištu 29. kolovoza 2022., te trošak sastava žalbe u visini 75 boda što prema vrijednosti boda od 1,99 EUR-a nominalno iznosi 149,25 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 37,31 EUR-a, odnosno ukupno 186,64 EUR-a za svaku pravnu radnju. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR-a i na žalbu u iznosu od 79,63 EUR-a, te trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 20,74 EUR/156,25 kn. U ponovljenom postupku tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora od 318,53 EUR/2.400,00 kn priznat trošak zastupanja na ročištu 31. listopada 2023. u visini 25 boda što nominalno iznosi 49,75 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 12,47 EUR-a, odnosno ukupno 62,22 EUR-a.

20. Tuženica u žalbi izjavljenoj protiv citiranog rješenja o ispravku presude ne osporava pravilnost rješenja o ispravku, već sadržajno osporava odluku o trošku iz točke II. izreke presude navodeći da je upitna opravdanost priznatih troškova iz razloga što je punomoćnica tužitelja podnijela prijedlog za ovrhu javnom bilježniku u Krapini, a nakon donošenja rješenja o ovrsi po javnom bilježniku i njezinog prigovora obavijestila sud da je ugovorena nadležnost suda u Zagrebu, pa je predmet ustupljen nadležnom sudu u Zagrebu, pa nastali troškovi nisu njezina krivnja, te iz razloga što se prijedlog za ovrhu odnosi na iznos od 7.835,57 kn iako je ona prije podnošenja prijedloga za ovrhu platila neke račune.

21. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj dana 30. studenoga 2021. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu podnesen radi isplate iznosa od 7.835,57 kn, da je tuženica uz svoj prigovor priložila uplatnicu kao dokaz da je dana 28. srpnja 2021. platila iznos od 200,00 kn na ime namirenja duga po računu broj 0000939444072021 s dospijećem 15. srpnja 2021. izdanim za mjesec lipanj 2021., a za koji iznos je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev podneskom od 5. siječnja 2022., dok je uz odgovor na žalbu tužitelja izjavljenu protiv ranije prvostupanjske presude priložila uplatnicu kao dokaz da je dana 15. lipnja 2021. platila iznos od 200,00 kn po računu broj 0000932292062021 s dospijećem 15. lipnja 2021. te dana 29. srpnja 2021. iznos od 200,00 kn po računu broj 00009194480222021 s dospijećem 15. veljače 2021. na ime otplate uređaja na rate, odnosno da je po utuženim računima u iznosu od 7.835,57 kn prije podnošenja prijedloga ovrhu ukupno platila 600,00 kn.

22. Prvostupanjski je pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a kao nužne troškove priznao tužitelju troškove za pravne radnje navedene u točki 19. ovog obrazloženja. Prvostupanjski sud je visinu nagrade utvrdio primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022, dalje: Tarifa/22), iako je pravilno trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa/23), no međutim, kako je po Tarifi/23 vrijednost boda 2,00 EUR-a, a po Tarifi/22 vrijednost boda je 1,99 EUR-a, to pogrešna primjena materijalnog prava nije bila na štetu tuženice.

23. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice o neopravdanosti visine priznatih troškova zbog njezinih izvršenih uplata jer bi troškovi prema vrijednosti predmeta spora od 7.835,57 kn i prema vrijednosti predmeta spora od 7.235,57 kn (utuženi iznos od 7.835,57 kn umanjen za iznos od 600,00 kn, za koji je tuženica dostavila uplatnice) bili obračunati u visini 75 bodova obzirom prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife/23 odvjetniku pripada nagrada u visini 75 bodova za vrijednost predmeta spora od 664,01 EUR/5.002,00 kn do 1.327,00 EUR/10.000,00 kn.

24. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno priznao tužitelju trošak sastava podneska od 26. srpnja 2022. po Tbr. 8. toč. 1. Tarife/22, jer za navedeni podnesak tužitelju pripada pravo na nagradu po Tbr. 8. toč. 4. Tarife/23 (istovjetan Tbr. 8. toč. 3. Tarife/22) obzirom se radi o ostalim podnescima, a što nominalno iznosi 37,31 EUR-a (25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife - 18,75 bodova po 1,99 EUR/bod) uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 9,32 EUR-a, a što ukupno iznosi 46,64 EUR-a.

25. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženice neosnovanu i potvrditi ispravljenu točku II. izreke presude (odluku o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 995,61 EUR-a i točku III. izreke presude. Primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo je žalbu tuženice djelomično uvažiti te preinačiti ispravljenu točku II. izreke presude (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 140,00 EUR-a i u tom dijelu se odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan.

26. Nepobijana točka II. izreke rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2425/2023-24 od 29. studenoga 2023. ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu, 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović