Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Posl.br. 4 P Ob-105/2016-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji Melini Gulin Pavlaković, u pravnoj stvari tužiteljice SNŠĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Vjeranu Blažeku, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika SNŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sada odsutan i nepoznatog boravišta, kojeg zastupa posebni skrbnik SN, iz centra za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon provedene i dovršene glavne rasprave dana 26. lipnja 2025.g. , na ročištu objave dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da imovinu tužiteljice SNŠĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika ŽNŠ, čini nekretnina upisana kod Općinskog suda u Šibeniku, K. O. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] oranica, ukupne površine 420 m2, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti te tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njezinog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u 1/2 dijela u roku od 15 dana, a koju će u suprotnome zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.179,77 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica SNŠĐ je u tužbi i tijekom postupka navela da su ona i tuženik brak sklopili 29. prosinca 2013.g. koji brak je upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Solin, a da je bračna zajednica prestala dana 10. travnja 2015.g. kad su podnijeli sporazumni prijedlog za razvod braka koji postupka je pred Općinskim sudom u Splitu vođen pod br. P Ob-535/15. Za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice stranke da su novcem stečenim zajedničkim radom u braku stekli predmetni nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] oranica, ukupne površine 420 m2, , zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je u zemljišnim knjigama upisana na ime tuženika. U tužbi je navela da ima saznanja da tuženik namjerava otuđiti nekretninu, a kako da je ona suvlasnica za ½ dijela , da ima pravni interes utvrditi svoje suvlasništva i upisati se u zemljišne knjige, pa je tužbenim zahtjevom tražila utvrditi da je opisana predmeta nekretnina bračne stečevine stranaka svakog za 1/2 dijela nekretnine te da ju se ovlasti temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva naprijed opisane nekretnine na svoje ime za ½ dijela , ukoliko joj tuženik ne izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu njezinog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za ½ dijela u roku od 15 dana.

2. Po prijedlogu tužiteljice koji je podnesen uz tužbu, rješenjem ovog suda od 02. ožujka 2017.g. određena je zabilježba spora po predmetnoj tužbi u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na 1/2 dijela predmetne nekretnine upisanog vlasništva tuženika za cijelo, te je zabilježba spora provedena rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda br. Z- 2437/2017.

3. Tuženiku je dostava pokušavana u više navrata na adresu navedenu u tužbi i tijekom postupka ( na adrese Blutpfad 2, [adresa], i i [adresa], 53545 [adresa], Njemačka) ali su tužba i pozivi vraćeni neuručeni na naznakom " adresa nedovoljna", a tužiteljica je navela da se tuženik nalazi u inozemstvu ali ne zna koja je njegova adresa niti gdje je bi bilo njegovo uobičajeno boravište, pa je sud čl.241. st.1. toč.2. Obiteljskog zakona ( "Narodne novine" 10372015, 9872019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje ObZ) zatražio od nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured u Šibeniku imenovanje posebnog skrbnika tuženiku jer boravište tuženika nije poznato dulje od tri mjeseca i nije dostupan i nema punomoćnika, a radi se o predmetu iz područja obiteljskoj prava.

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured u Šibeniku je pravomoćnim rješenjem Klasa: UP/I-552-02/23-09/14 od 16. veljače 2023.g. tuženiku , sada odsutnom i nepoznatog boravišta, imenovao posebnog skrbnika i to SN, iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, jer je utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 241.st.1. toč.3. ObZ-a za imenovanje posebnog skrbnika tuženiku.

5. Posebni skrbnik tuženika protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu, te je tvrdio da nije dokazao da bi se potraživanje tužiteljice odnosilo na 172 dijela predmetne nekretnine, te je bio suglasan da se izvedu predloženi dokazi i pribavi relevantno njemačko pravo budući su obje stranke njemački državljani.

6. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz matice vjenčanih stranaka izdanog u Matičnom uredu Split Klasa: 223-06713-009/221 od 29. prosinca 2013.g., sporazumnog prijedloga za razvod braka podnesenog Općinskom sudu u Splitu dana 10. travnja 2015.g., nacrta ugovora o kupoprodaji nekretnina od 23. prosinca 2014.g., izvatka iz zemljišne knjige za čest.br. 12383/1 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. prosinca 2014.g. ovjerenog kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina br. OV-22564/14 i OV-22565/14 od 24. prosinca 2014.g., izjave Gastro Gradnja d.o.o. od 24. prosinca 2014.g. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina br. OV-22567/14 od 24. prosinca 2014.g., u vidom u zemljinu knjigu za k. o. [katastarska općina] Z. u. [broj ZK uloška], te saslušanjem tužiteljice SNŠĐ. Nije bilo drugih dokaznih prijedloga.

7. Tuženi zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica s osnova zajednice bračne imovine suvlasnica za 1/2 dijela naprijed opisane predmetne nekretnine, te da ju se ovlasti temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva naprijed opisane nekretnine na svoje ime za ½ dijela , uz istodobni izbris toga prava za ½ dijela s imena tuženika, ukoliko joj tuženik ne izda tabularnu ispravu podobnu za upis ovog prava vlasništva.

8. Kako je vidljivo iz izvatka iz zemljišnih knjiga za čest.br. 12383/1 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tuženik ŽNŠ je upisani vlasnik za cijelo na predmetnoj nekretnini.

9. Obzirom da je činjenica da su tužiteljica i tuženik državljani Republike Njemačke nadležnost ovog suda utvrđena je sukladno čl. 27. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 1123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a ) kojom odredbom je propisano da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom.

10. Čl.1. st.1. i 2. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ( "Narodne novine" br. 53/91, 88/01, dalje ZRSZ), a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, je propisano da se ovim Zakonom određuje mjerodavno pravo za statusne, porodične i imovinske odnosno i druge materijalno pravne odnose s međunarodnim elementom ( st.1.), kao i da ovaj Zakon sadrži i pravila o nadležnosti sudova i drugih organa Republike Hrvatske za raspravljanje odnosa iz stavaka 1. ovog članaka.

11. Čl. 47. ZRSZ-a je propisano da isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske postoji kada je to ovim ili drugim zakonom Republike Hrvatske izričito određeno, a čl.56. ZRSZ-a da isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske postoji u sporovima o pravu raspolaganja nekretninom u društvenom vlasništvu, u sporovima o pravu vlasništva i o drugim stvarnim pravima na nekretnini u vlasništvu građana i građanskih pravnih osoba, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima nastalima iz zakupnih ili najamnih odnosa u pogledu nekretnine, ili iz ugovora o upotrebi stana ili poslovnih prostorija, ako se nekretnina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.

12. Člankom 59. ZRSZ-a je određeno da u sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova što se tiče imovine u Republici Hrvatskoj nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i kad tuženik nema prebivalište u [adresa], a tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u [adresa], kao i da ako se veći dio imovine nalazi u Republici Hrvatskoj, a drugi dio u inozemstvu, sud Republike Hrvatske može odlučivati o imovini koja se nalazi u inozemstvu samo u sporu u kojem se odlučuje i o imovini u Republici Hrvatskoj, i to samo ako tuženik pristaje da sudi sud Republike Hrvatske.

13. Nadalje, člankom 60. ZRSZ-a se određuje da se odredbama članaka 59. ovog Zakona ne dira u odredbe o isključivoj nadležnosti suda Republike Hrvatske u imovinskopravnim sporovima i da nadležnost suda Republike Hrvatske u sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova prema odredbama ovog Zakona postoji bez obzira na to traje li brak ili je prestao, ili je utvrđeno da brak ne postoji.

14. Kako je dakle, iznesenim odredbama ZRSZ-a izričito određeno nadležnost sud u Republici Hrvatskoj za suđenje u ovom sporu s međunarodnim elementom , po čl.56. i čl.59. ZPP-a je propisana mjesna nadležnost ovog suda.

15. Što se tiče primjene mjerodavnog prava obzirom da su obje stranke njemački državljani, postupajući po čl. 36. ZRSZ-a koji propisuje da je za osobne i zakonske imovinske odnose bračni drugova mjerodavno pravo države čiji su oni državljani, sud je, u skladu sa čl.13. ZRSZ-a, pribavio i utvrdio sadržaj njemačkog mjerodavnog prava ( ovjereni prijevoda s njemačkog jezika dopisa Ministarstva pravosuđa SR Njemačke iz listopada 2024.g., sa propisima njemačkog prava i to Građanskog zakonika dalje GZ, str. 68-156. spisa) od odredi članka 1363. do članka 1389. Građanskog dok od čl. 1390. do 1518. GZ-a je utvrđeno da nije relevantno za pravni odnos stranka kao bračnih supružnika jer se te odredbe odnose na pravnu situaciju kada su supružnici sklopili bračni ugovor ili drugi sporazum o bračnoimovinskim odnosima, a ovdje nije sporno da stranke kao supružnici prije i za trajanja braka nisu sklopili takvu vrstu ugovora ili drugi sporazum.

16. Prema odredbi čl. 1363. st.1. i st.2. GZ-a supružnici žive u bračnoimovinskom odnosu zajednice bračne imovine, osim ako kroz bračni ugovor nisu drugačije ugovorili. Pojedinačna imovina supružnika ne postaje njihova zajednička imovina, što važi i za imovinu koju jedan od supružnika stekne nakon sklapanja braka.

17. Dobitka koji supružnici ostvare tijekom braka se izjednačava ako završi zajednica bračne imovine.

18. Čl. 1373. GZ-a je određeno da je dobitak iznos za koji završna imovina jednog od supružnika prelazi njegovu početnu imovinu, dok se čl. 1374 i čl.1375. propisuje što je početna a što završna imovina supružnika. Završna imovina je imovina koja pripada supružniku nakon odbitaka obveza prilikom zaključenja bračne imovinske zajednice

19. Čl.1376.st.1. i st.2. GZ-a se određuje način utvrđivanja vrijednosti početne i završne imovine, čl. 1377. se određuje način popisivanja početne imovine, dok čl. 1378. određuje način potraživanja jednog supružnika prema drugome u svrhu izjednačavanja ako je dobitak jednog bračnog supružnika veći od dobitka drugoga , s tim da potraživanje u svrhu izjednačavanja nastaje s okončanjem bračno imovinskog odnosa.

20. Člankom 1384. GZ-a propisan je mjerodavni dana za obračun završne imovine što je trenutak litispendencije zahtjeva za razvod.

21. Ovdje je relevantna odredba čl. 1383. GZ-a, obzirom da tužiteljica s tuženikom kao bivšim bračnim supružnikom nije bila u mogućnosti provesti postupka izjednačavanja nakon završetka bračno imovinske zajednice već je uslijedio ovaj pravni spor. Članak 1383. GZ-a propisuje mogućnost po zahtjevu bračnog supružnika kao vjerovnika ( tužitelj) da obiteljski sud naloži da dužnika ( tuženik) određene predmete iz svoje imovine prenese na vjerovnika ( tužitelja) uz uračunavanje u potraživanje u svrhu izjednačavanja, ako je to potrebno da bi se spriječilo grubu nepravdu prema vjerovniku i kada se to od dužnika može očekivati, s tim da vjerovnika predmete koje želi da se prenesu na njega mora opisati u svom zahtjevu.

22. Kod donošenja odluke sud uvijek primjenjuje odredbu čl. 219. st.1. ZPP-a po kojoj je svaka stranka dužna iznijeti dokaze na koji temelji svoj zahtjev ili pobija navode suprotne strane, kao i odredbu čl. 221.a. ZPP-a, po kojoj su ako ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

23. Ovdje je ocjenom izvedenih dokaza ( čl.8. ZPP), a u okviru navede zakonskog određenja primjene njemačkog prava po Građanskom zakoniku, sud utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku dobit stranaka jer je stečena sredstvima njihova rada za trajanja braka kao i da nekretnina ne predstavlja pojedinačni imovinu neke od stranaka , pa da se predmetna nekretnina ima uračunati u potraživanje u svrhu izjednačavanja njihove dobiti po okončanju braka.

24. U stranačkom iskazu tužiteljica SNŠĐ ex. ŽNŠ je navela da su se ona i tuženik razveli dana 11. srpnja 2017. godine kada je sud u Splitu donio pravomoćnu odluku o sporazumnom razvodu braka dok da su bračnu zajednicu prekinuli u travnju 2015. godine nekoliko dana prije podnošenja prijedlog za sporazumni razvod braka i od tada nisu obnavljali bračnu zajednicu. Ovu nekretninu da su kupili krajem 2014. godine za trajanja bračne zajednice i da je kupljena njihovim zajednički zarađenim novcem koji su stekli radeći u svojoj agenciju za nekretnine koja se bavila prodajom nekretnina u Hrvatskoj na njemačkom tržištu. Rekla je da je plaćena malo više od 20.000,00 eura, a po zajedničkom dogovoru tuženik da se upisao kao vlasnik za cijelo u zemljišne knjige, a namjera da im je bila na tom terenu izgraditi obiteljsku kuću. Ona da je osobno sudjelovala u tom pravnom poslu jer su zajedno išli kod javnog bilježnika u Solinu gdje je potpisan ugovor i ovjereni potpisi, a novac kojim je plaćena nekretnina da je prebačen sa njihova zajedničkog privatnog računa na račun prodavatelja.

Predmetna nekretnina da je jedina imovina koju su stekli za trajanja braka koji su sklopili 29. prosinca 2013. godine , s tim da su prije toga u izvanbračnoj zajednici živjeli od 2005. godine, na početku izvanbračne zajednice u Bruchhausenu u Njemačkoj , da bi se 2012. godine preselili u Hrvatsku. Agencije za prodaju nekretnina koja se zvala "123-Kroatien.de" da su zajedno osnovali 2013.g. i radili u njoj s tim da tuženik bio prijavljen kao vlasnik. Ovu agenciju da su otvorili zajedničkim novcem koji su stekli od marketinške agencije u Njemačkoj i već tada imali neke poslove u Hrvatskoj. Kazala je da je agencija vrlo dobro poslovala i od profita da su kupili predmetnu nekretninu i imali dovoljno ušteđevine od koje su namjeravali graditi kuću za koju imali projekt koji je uključivao i bazen uz kuću.

24.1. Kazala je da je s tuženikom nakon razvoda braka imala smo jedan kontakt i da ne zna gdje bi se nalazio, da je točno da je oglasio prodaju nekretnine bez njezina znanja preko agencije koju su do tada zajedno vodili, a da joj se obratio tek nakon što je prodaja ove nekretnine spriječena i da je tražio od nje da potpišem nekakav ugovor kojim bih se odrekla svih potraživanja prema njemu što da je odbila.

24.2. Odgovorila je da za trajanja izvanbračne zajednice i za trajanja braka ona i tuženik nisu potpisali bilo kakav ugovor koji se odnosio na bračnu imovinu ili bilo kakvu drugu imovinu, da su oboje njemački državljani, da ona ima prijavljen stalni boravak u Republici Hrvatskoj, a da je kontakt s tuženikom bio zadnji put prije četiri godine kada je živio u [adresa] na adresi koja je dostavljena.

25. Tužiteljica je za dokaz svojih navoda dostavila izvadak iz matice vjenčanih izdan u Matičnom uredu Split Klasa: 223-06713-009/221 od 29. prosinca 2013.g., i sporazumnog prijedloga za razvod braka podnesenog Općinskom sudu u Splitu dana 10. travnja 2015.g. pod posl.br. P Ob-535/15), iz kojih je utvrđeno da su stranke brak bile sklopile u Solinu dana 29. prosinca 2013.g., a da su prijedlog za sporazumni razvod braka Općinskom sudu u Splitu predali dana 10. travnja 2015.g.

26. Kao dokaz dostavila je i ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. prosinca 2014.g. ovjerenog kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina br. OV-22564/14 i OV- 22565/14 od 24. prosinca 2014.g. i izjavu Gastro Gradnja d.o.o. od 24. prosinca 2014.g. ovjerene kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina br. OV-22567/14 od 24. prosinca 2014.g., iz kojih je utvrđeno da je predmetna nekretnina kupljena od prodavatelja GASTRO GRADNJA d.o.o. kao čest.br. 12383/1 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 420 m2 ( članak 2. ugovora) za kupoprodajnu cijenu od 21.000,00 € ( čl.3. ugovora), koja kupoprodajna cijena je u cijelosti isplaćena dana 24. prosinca 2014.g. pa je tuženik bio ovlašten izvršiti uknjižbu prava vlasništva nekretnine na svoje ime za cijelo, a uvidom u Z. U. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je tuženik temeljem ovog ugovora izvršio upis 14. svibnja 2015.g..

27. Sa strane tuženika nije pružen ni jedan dokaz kojim bi se osporili navodi i dokazi tužiteljice, niti je bilo dokaza da bi se radilo o pojedinačnoj imovini stranaka.

28. U smislu čl. 1383. i 1384. GZ-a , kako je nedvojbeno da su stranke sporazumni prijedlog za razvod braka podnijele 10. travnja 2015.g. pod posl.br. P Ob- 535/15 ( brak razveden dana 11. srpnja 2017. godine) što je kao dana litispendencije zahtjeva za razvod mjerodavan dan za obračun završne imovine stranaka, te kako je nedvojbeno da su strane nekretninu kupile u prosincu 2014.g. i da je tuženik njihovim dogovorom upisan za cijelo kao vlasnik iste, to je utvrđeno da je osnovano traženje tužiteljice da se naloži tuženiku kao dužniku da 1/2 dijela upisane imovine na ovoj nekretnini prenese na tužiteljicu po osnovi uračunavanja u potraživanje u svrhu izjednačavanja dobitka koji su oni kao supružnici ostvarili u braku jer je zajednica bračne imovine okončana.

29. Ocjenjeno je da je opravdano donijeti ovakvu odluku da bi se spriječila gruba nepravda prema tužiteljici jer je iz stanja spisa i provedenih dokaza utvrđeno da je tuženik, koji nije ničim osporio naprijed izneseno utvrđenje, nepravedno postupio prema tužiteljici kada je oglasio prodaju nekretnine bez njezina znanja preko agencije koju su do tada zajedno vodili ( str. 10. spisa ), te da joj se obratio tek nakon što je prodaja spriječena i tražio da potpiše ugovor kojim bih se odrekla svih potraživanja prema njemu.

30. Stoga je sud, iz navedenih razloga presudio kao u točki I. izreke.

31. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl.154.st.1., čl.155. i čl.164. ZPP-a. Tužiteljici su priznati opravdani troškovi koje je imala u vođenju ove parnice. Troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku priznati su primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

32. Obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 9.376,28 € ( 75.000,00 kn), tužiteljici je priznat traženi trošak za sastav tužbe po Tbr. 7.1. u visini 100 bodova, za sastav podneska od 20. prosinca 2016. po Tbr. 8.1. u visini 100 bodova, za zastupanje na odgođenom ročištu dana 08. lipnja 2017.g. po Tbr.9.5. u visini 25 bodova, za sastav podneska od 23. lipnja 2017. po Tbr. 8.1. u visini 100 bodova, za sastav podneska od 03. travnja 2018.g.. po Tbr. 8.1. u visini 100 bodova, za sastav podneska od 24. svibnja 2018. po Tbr. 8.1. u visini 100 bodova, za zastupanje na pripremnom ročištu 18. siječnja 2024.g. po Tbr.9.1. u visini 100 bodova, za zastupanje na ročištu dana 22. veljače 2024.g. po Tbr. 9..1. u visini 100 bodova, za sastav podneska od 29. veljače 2024.g. po Tbr. 8.4. u visini 25 bodova, za zastupanje na raspravi dana 21. ožujka 2024.g. po Tbr.9.1. u visini 100 bodova, te za zastupanje na raspravi dana 25. travnja 2024.g. po Tbr.9.1. u visini 100 bodova, te za zastupanje na raspravi dana 30. travnja 2025.g. po Tbr.9.1. u visini 100 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2 € ( Tbr.54. Tarife) , uvećano za PDV ( Tbr. 46 Tarife), utvrđeno je da ovaj trošak tužiteljice iznosi 2.625,00 €. Tužiteljici je priznat traženi trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik na raspravi dana 25. travnja 2024.g u iznosu od 40,00 € ( račun od 27. svibnja 2024.g.), trošak tumača za njemački jezik za ovjereni prijevod na njemački jezik dopis od 28. svibnja 2024.g. u iznosu 63,64 € ( račun br.71-1-1 od 21. lipnja 2024.g.), trošak prijevoda sadržaja njemačkog prava na hrvatski jezik u iznosu od 274,34 € ( račun br. 42-1-1 od 02. travnja 2025.g.), što je ukupno 377,98 €. Tužiteljici je priznat i traženi trošak za sudsku pristojbu za tužbu od 140,21 €, te presudu u iznosu od 140,21 €.

33. Slijedom iznesenog, trošak tužiteljice utvrđen je u iznosu od 3.179,77 €, pa je presuđeno kao u točki. II. izreke.

U Šibeniku, 30. srpnja 2025.

S U T K I NJ A

Melina Gulin Pavlaković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- kao na zapisniku o objavi.