Poslovni broj: Pl-632/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista TH, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa posljednjim boravištem u [adresa], kojeg zastupa privremena zastupnica ŽH, odvjetnica iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. lipnja 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja THZ, odvjetničke vježbenice i zamjenice privremenog zastupnika tuženika DH, odvjetničke vježbenice, dana 30. srpnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 243,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose:

- na iznos od 225,63 EUR od 15.04.2021. godine do naplate,

- na iznos od 11,65 EUR od 22.04.2021. godine do naplate,

a na iznos od 6,37 EUR bez zatezne kamate, te naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 398,77 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. godine do isplate, sve po kamatnoj stopi određenoj za period od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se računovodstvu suda da sa depozita suda broj Pl-38/2022 isplati privremenoj zastupnici tuženika, odvjetnici ŽH, trošak zastupanja tuženika u iznosu od 62,50 EUR na račun privremene zastupnice tuženika u roku od 8 dana. III Nalaže se računovodstvu suda da sa depozita suda broj Pl-38/2022 izvrši tužitelju povrat iznosa od 61,93 EUR na račun tužitelja u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev privremene zastupnice tuženika za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je javnom bilježniku Suzani Serda Pavlović dana 22. travnja 2021.g. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 243,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate uz naknadu ovršnog troška.

2. Kako je tuženik osoba koja nije imala prebivalište u [adresa] u trenutku podnošenja tužbe, sud nalazi da su ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga u smislu odredbe čl. 446. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP) koja određuje da se smatra da postoji pravni interes tužitelja za izdavanje platnog naloga jer je tuženik osoba koja ima prebivalište izvan [adresa].

3. Budući da je tuženik u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga bio odjavljen od strane MUP-a sa adrese prebivališta te je uvidom u evidenciju MUP-a utvrđeno da tuženik nakon dana 25.11.2019. godine na teritoriju Republike Hrvatske nema prijavljeno niti prebivalište niti boravište, a da se dana 04.02.2019. odjavio i sa adrese Branilaca Grada 5, Bosanska Krupa, Bosna i Hercegovina te da druga adresa nije poznata, to je sud rješenjem od 22.09.2022.g. u smislu čl. 84 st. 2 toč. 4 ZPP-a postavio tuženiku privremenog zastupnika u osobi ŽH, odvjetnice iz [adresa], radi zaštite njegovih prava i interesa. Sud je također istim rješenjem pozvao tužitelja u roku od 30 dana predujmiti sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika u iznosu od 124,43 EUR na žiro račun ovog suda, a što je imenovani i učinio u daljnjem tijeku postupka.

4. Sukladno čl. 446.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 i 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) koja propisuje da kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog), to je ovaj sud dana 19.04.2023.g. izdao rješenje o platnom nalogu pod poslovnim brojem: Pl-38/2022.

5. Protiv gore navedenog rješenja o platnom nalogu tuženik je putem privremenog zastupnika pravodobno podnio prigovor navodeći da osporava osnov i visinu platnog naloga jer nije u dužničko vjerovničkom odnosu prema tužitelju te da za izdavanje platnog naloga nisu ispunile zakonske pretpostavke prema čl. 446. Zakona o parničnom postupku. Tuženik osporava valjanost vjerodostojne isprave jer prema čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona ista ne udovoljava kriterijima kojima bi se smatrala vjerodostojnom ispravom odnosno ne sadrži vrijeme ispunjenja novčane obveze. Nadalje navodi da tužitelj nije dostavio strukturu duga, točnije obračun iz kojeg se može razvidno iščitati glavnica, ugovorna i zakonska zatezna kamata i obračunsko razdoblje. Smatra da izvod iz poslovnih knjiga sam po sebi nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva i nema dokaznu snagu javne isprave (čl. 230. ZPP- a). Opreza radi ističe prigovor zastare jer ista nije ničim dokazana. Predlaže usvojiti prigovor te ukinuti platni nalog u cijelosti.

6. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, sud je rješenjem od 24.05.2023.g. ukinuo platni nalog ovog suda posl. broj Pl-38/2022-10 od 19. travnja 2023.g. te je po pravomoćnosti istog rješenja otpočeo raspravljanje o glavnoj stvari, slijedom čega se daljnji postupak proveo po pravilima parničnog postupka pod novim poslovnim brojem: Pl-632/2024.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 4 spisa), presliku ugovora o transakcijskom poslovanju od 14.05.2019.g. (list 32-34 spisa), Opće uvjete poslovanja tužitelja i odluke banke o kamatnim stopama (list 35-146 spisa), presliku poziva na plaćanje uz najavu otkaza (list 147- 148 spisa), presliku poziva na plaćanje od 28.04.2022.g. (list 149 spisa), pregled prometa po računu (list 150-151 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a. Cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s čl. 8 ZPP-a ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka u odnosu na prigovor postojanja osnova i visine tražbine ističe da osnov tražbine predstavlja Ugovor o transakcijskom poslovanju (dalje: Ugovor), kojeg je tuženik sklopio s tužiteljem 14. svibnja 2019.g., a kojim su uredili međusobne odnose u vezi s korištenjem bankovnih usluga navedenih u samom Ugovoru i kojim se ugovorom potpisom ugovora tuženik obvezao podmiriti sve obveze zajedno sa pripadajućim kamatama u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te se obvezao platiti naknade za korištenje aktiviranih usluga sukladno Odluci o Tarifi naknada te je pristao da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d., Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. po transakcijskim računima potrošača, Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. za upotrebu direktnih kanala od strane potrošača, Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. za potrošače za uslugu izravnog terećenja, Uvjeti pružanja usluge Financijski planer, Odluka o kamatnim stopama Zagrebačke banke i Odluka o tarifi naknada za usluge Zagrebačke banke d.d., zajedno sa svim izmjenama i dopunama te je sa istima upoznat prije sklapanja Ugovora. Navedenim Općim uvjetima poslovanja također je propisana obveza na podmirenje dugovanja zajedno sa pripadajućim kamatama, kao i podmirenje troškova i naknada za korištenje usluge. Ističe da je Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. po transakcijskim računima potrošača u čl. 3.4.1. propisana je mogućnost tužitelja da korisniku računa prešutno pruži mogućnost upotrebe sredstava koja premašuju trenutačno stanje računa, dok je čl. 3.4.4. propisana mogućnost tužitelja da u svako doba, prema vlastitoj procjeni i bez navođenja razloga opozove daljnje korištenje prešutnog prekoračenja, u cijelosti ili djelomično. Obročna otplata navedenog dugovanja nastalog zbog umanjenog/ukinutog dopuštenog prekoračenja po tekućem računu odobrena je temeljem čl. 12. st.5. Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisana obveza vjerovnika da potrošaču, protiv kojeg vjerovnik nije pokrenuo postupak prisilne naplate, bez njegova zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška 8 omogući otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu.

9. Obzirom je među strankama sporan osnov tužbenog zahtjeva u odnosu na postojanje ugovornog odnosa između stranaka, sud je izvršio uvid u presliku ugovora o transakcijskom poslovanju od 14.05.2019.g. (list 32-34 spisa) te je uvidom u isti nedvojbeno utvrdio da su stranke istim ugovorile pružanje bankarskih usluga kojse se odnose na otvaranje i vođenje računa za plaćanje, i to kunskog tekućeg računa, deviznog tekućeg računa, kunskog žiroračuna i deviznog žiroračuna radi izvršenja platnih transakcija, korištenje online bankarstva, usluge Financijskog planera i SMS usluge. IZ predmetnog ugovora razvidno je da je isti potpisan od strane tuženika, kao i ovlaštenog djelatnika banke tužitelja, a tuženik do okončanja ovog postupka nije niti osporio činjenicu da se na predmetnom ugovoru nalazi njegov potpis.

10. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je on tuženiku otkazao ugovor o transakcijskom tekućem računu te je danom otkaza ugovora dospio na naplatu cjelokupni iznos duga po istom računu, uključivši i dopušteno prekoračenje i obročna otplatu, ukoliko je tuženik isto koristio, i koja je činjenica nedvojbeno utvrđena uvidom u presliku poziva na plaćanje uz najavu otkaza (list 147-148 spisa).

11. Sud je stoga primjenio odredbu čl. 12. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisana obveza vjerovnika da potrošaču, protiv kojeg vjerovnik nije pokrenuo postupak prisilne naplate, bez njegova zahtjeva i bez ikakvog dopunskog troška omogući otplatu iznosa za koji je prethodno dopušteno prekoračenje umanjeno ili iznosa ukinutog prethodno dopuštenog prekoračenja, u 12 mjesečnih obroka i primjenom kamatne stope koja je važeća za dopušteno prekoračenje po tekućem računu, kao i odredbe ZOO-a, u odnosu na ugovor o bankarskom tekućem računu. Tako je odredbom čl. 1007 istog zakona propisano da se ugovorom o bankarskom tekućem računu banka obvezuje da nekoj osobi otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i obavija isplate u granicama njezinih sredstava i odobrenog kredita, a koji ugovor u smislu čl. 1008 istog zakona mora biti sklopljen u pismenoj formi. Nadalje, čl. 1009 ZOO-a određuje da se novčana sredstva na tekućem računu ostvaruju uplatama od strane deponenta i naplatama novčanih iznosa izvršenih za njegov račun, a banka je dužna preko tekućeg računa obavljati plaćanja za deponenta i onda kad na računu nema pokrića, i to u opsegu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom.

12. Kako je sud temeljem ugovora o transakcijskom računu od 14.05.2019.g. utvrdio postojanje ugovornog odnosa između stranaka, i na kojem je ugovoru razvidan potpis tuženika, sud je u cijelosti otklonio prigovor tuženika kojim osporava osnov tužbenog zahtjeva.

13. Sud je stoga za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 4 spisa) iz kojeg je razvidno kako se potraživanje tužitelja odnosi na obročnu otplatu duga nastalog zbog umanjenog / ukinutog prešutnog prekoračenja po tekućem računu broj 3247662379 (IBAN računa glasi [broj bankovnog računa]) u sveukupnom iznosu od 1.835,78 kn (što iznosi 243,65 eura prema fiksnom tečaju konverzije). Potraživanje tužitelja obuhvaća iznos glavnice od 1.700,00 kuna (što iznosi 225,63 eura prema fiksnom tečaju konverzije), dospjelu zateznu kamatu u iznosu od 47,98 kuna (što iznosi 6,37 eura prema fiksnom tečaju konverzije), te redovnu kamatu u iznosu od 87,80 kuna (što iznosi 11,65 eura prema fiksnom tečaju konverzije), a koju je ispravu, sud svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

14. Nadalje, kako je tužitelj u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji dostavio dokumentaciju (izvadak iz poslovnih knjiga i pregled prometa po transakcijskom računu) glede stanja prometa po tekućem računu koji je predmet ovog postupka, sa jasno iskazanom strukturom utuženog potraživanja, a koje je isprave u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a. Sud stoga u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje i nalazi da je tužitelj dokazao visinu tužbenog zahtjeva citiranim ispravama te je stoga visina tužiteljevog potraživanja utvrđena temeljem izvatka iz poslovnih knjiga i pregleda prometa po računu te nalazi da nema potrebe provoditi dokaz financijskim vještačenjem po prijedlogu stranaka, budući da bi provođenje navedenog dokaznog prijedloga samo stvorilo dodatni trošak strankama i dovelo do odugovlačenja postupka, imajući u vidu pritom da bi trošak vještačenja nadmašio iznos cjelokupnog dugovanja koji je predmet ovog postupka.

15. Sud je u cijelosti otklonio prigovor tuženika kojim osporava osnov potraživanja tužitelja s naslova utužene kamate i naknade, obzirom je sud uvidom u ugovor od 14.05.2019.g. utvrdio da tužitelj ostvaruje pravo na zatraženu kamatu i redovnu kamatu u smislu čl. 6 ugovora koja propisuje obvezu tuženika na plaćanje kamate i eventualnih naknada za vođenje tekućeg računa, kao i svih drugih naknada i stvarnih troškova koja proizlaze iz okvirnog ugovora koje su u vrijeme zaključenja ugovora bile sadržane u Tarifi banke tužitelja (a čija je visina ujedno razvidna iz izvatka iz poslovnih knjiga).

16. Obzirom da je sud visinu dugovanja od 243,65 eura nedvojbeno utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga koji prileži spisu, a kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 299 ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je imenovani podmirio utuženo potraživanje, u cijelosti ili djelomično, to je sud utvrdio da je tuženik u obvezi podmirivanja utuženog dugovanja sukladno odredbama čl. 9. st. 1 i 342 st. 1 ZOO-a, kao i sukladno odredbama čl. 1052 i 1054 ZOO-a u odnosu na bankarski tekući račun, slijedom čega je sud usvojio tužbeni zahtjev za predmetni iznos i odlučio kao u točci I izreke presude.

17. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Imajući u vidu da tuženik do okončanja postupka nije niti osporio tijek zatražene kamate, valjalo je dosuditi kamatu kako to proizlazi iz točke I izreke presude sukladno odredbi čl. 29. st. 2 ZOO-a.

18. Zastarni prigovor tuženika sud je ocijenio neosnovanim budući se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a koja propisuje opći zastarni rok od 5 godina, počev od dospijeća utuženog potraživanja. Obzirom da je iz poziva na plaćanje uz najavu otkaza od 19.02.2020.g. razvidno da je tuženik istim pozvan da u roku od 8 kalendarskih dana podmiri dospjelo dugovanje po računu, te će mu u suprotnome otkazati navedene ugovore po računima i cjelokupno potraživanje učiniti dospjelim, slijedom čega sud prihvaća navod tužitelja da je potraživanje po predmetnom ugovoru o transakcijskom poslovanju dospjelo na naplatu dana 01.01.2021.g., a koji datum dospijeća potraživanja tuženik nije niti osporio do okončanja ovog postupka po primitku tužiteljevog podneska od 20.11.2023.g. kojim je obrazložio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Obzirom da je utuženo dugovanje dospjelo dana 01.01.2021.g. i od kojeg je roka tužitelj ovlašten zahtijevati ispunjenje svoje obveze u smislu čl. 215 ZOO-a, dok je tužba podnijeta dana 22.04.2021.g. podnošenjem ovršnog prijedloga javnom bilježniku, to je sud primjenom odredbe čl. 225 ZOO-a koja propisuje opći zastarni rok od 5 godina, ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja. Ovdje se ističe da čak i u slučaju da je potraživanje tužitelja dospjelo ranije od 01.01.2021.g., pa čak da se uzme kao datum dospijeća dan sklapanja ugovora, odnosno 14.05.2019.g. kao najraniji datum od kojeg je tužitelj mogao zahtijevati ispunjenje obveze prema tuženika, to sud nalazi je i u tom slučaju zastarni prigovor neosnovan obzirom da nije protekao opći zastarni rok od 5 godina.

19. Privremenom zastupniku je priznat trošak postupka sukladno odredbi čl. 146 st. 5 ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem trošak zastupanja tuženika po punomoćniku i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50, s time da je sud analogno primjenio odredbu čl. 3 st.2 Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (NN 5/14), smatrajući da se isto može primijeniti i na slučaj privremenog zastupnika, a koja odredba određuje da naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj koji je odvjetnik, određuje se u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripala sukladno odvjetničkoj tarifi. Takav stav je zauzela i mnogobrojna sudska praksa (primjerice presuda ŽS u Puli-Pola, broj: Gž- 246/19 od 28.08.2019.g.)

20. Isti se sastoji od troška sastava prigovora protiv platnog naloga temeljem Tbr 8 toč. 1 u visini od 25 bodova, na trošak pristupa na ročište dana 06.06.2025.g. u visini od 25 bodova temeljem Tbr 9 toč. 1, što iznosi 50 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 100,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 125,00 eura,, slijedom čega 50% navedenog iznosa u smislu čl. 3 st. 2 Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (NN 5/14) iznosi 62,50 eura.

21. Kako je tužitelj predujmio sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika u iznosu od 124,43 EUR na žiro račun ovog suda, valjalo je naložiti računovodstvu suda da izvrši isplatu od 62,50 eura privremenoj zastupnici tuženika, odvjetnici ŽH, a da za ostatak uplaćenog predujma od 61,93 eura izvrši povrat tužitelju, kako to proizlazi iz točke II i III izreke presude.

22. Ovdje se upućuje tužitelja, kao i privremenu zastupnicu tuženika da u daljnjem tijeku postupka dostave sudu broj svojih računa kako bi se mogla izvršiti isplata, odnosno povrat novčanih iznosa iz točke II i III izreke presude.

23. Tužitelju je priznat trošak postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1 i 155. st. 1. ZPP-a a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12), i to temeljem Tbr 11 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1 te Tbr. 42, 48 i 50. Trošak postupka odnosi se na dosuđen trošak sastava ovršnog prijedloga u visini od 25 bodova, na trošak pristupa na ročište dana 06.06..2025.g. u visini od 25 bodova temeljem Tbr 9 toč. 1, trošak sastava podnesaka od 17.05.2023.g. i od 20.11.2023.g., svaki u visini od 25 bodova, što iznosi 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (sukladno Tarifi koja je stupila na snagu 25.11.2023.g.) iznosi 200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 250,00 eura. Također mu je dosuđen trošak sudske pristojbe na rješenje o izdavanju platnog naloga u iznosu od 13,27 eura, trošak predujmljivanja objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, te trošak privremenog zastupnika u iznosu od 62,50 eura, što sveukupno iznosi 398,77 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci I izreke presude u odnosu na trošak.

24. Kako privremena zastupnica tuženika ostvaruje pravo na naknadu u iznosu od 50% odvjetničke nagrade, valjalo je odbiti kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, 30. srpnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku putem privremenog zastupnika

U Zagrebu, 30. srpnja 2025. godine