Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1264/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CORDYLINE d.o.o. Osijek, Zadarska 2, OIB: 49514373579, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-202/23-5 od 16. veljače 2024., dana 30. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-202/23-5 od 16. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 11. svibnja 2023. pod poslovnim brojem Ovrv-1565/23 donio Nikša Mozara, javni bilježnik u Dubrovniku, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 14,60 eura sa zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2022. do isplate (toč. I. izreke). Ujedno je ukinut platni nalog sadržan u istome rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke). U točki III. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 137,70 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2024. do isplate.
2. Žali se tuženik pobijajući presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1) i 3) Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) te predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14,60 eura sa zateznom kamatom koja teče od 28. listopada 2022. do isplate. Tužitelj potraživanje temelji na ugovoru o ustupu kojeg je 14. ožujka 2023. zaključio sa Parking tim d.o.o. kao ovlaštenim zakupnikom zemljišno-parkirnih prostora ispred Opće bolnice Dubrovnik, a koje potraživanje proizlazi iz računa toga trgovačkog društva broj 4395/PTDU/1 od 19. listopada 2022. i odnosi se na višesatnu parkirnu kartu u iznosu od 14,60 eura za korištenje parkirališta Opća bolnica Dubrovnik.
6. Prvenstveno je za istaći kako se sukladno odredbi članka 467. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a nije utvrđeno niti da je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Protivno navodima žalbe presuda suda prvog stupnja ima jasne, potpune i razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa i sadržaju isprava i zapisnika u spisu tako da ne sadržava nedostatke zbog kojih ne bi bilo moguće pobijanu presudu ispitati slijedom čega nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
9. Sud prvog stupnja je odluku donio utvrdivši da je prednik tužitelja 14. ožujka 2023. evidentirao da je vozilo u vlasništvu tuženika parkirano na označenom naplatnom parkiralištu te je na istom ostavio račun za pruženu uslugu u iznosu od 110,00 kuna kao cijenu višesatne parkirne karte za datum 14. ožujka 2022., na način kako je propisano Općim uvjetima prednika tuženika, a na koje uvjete je tuženik pristao time što je parkirao vozila na predmetnom mjestu i nije za isto platio kartu.
10. Pri tome sud prvog stupnja uzima u obzir činjenicu da je vozilo tuženika bilo parkirano u navedeno vrijeme i na navedenom parkiralištu te da mu je prednik tuženika na ugovoreni način dostavio račun za predmetnu uslugu parkiranja, a tuženik nije osporio sadržaj dostavljenih fotografija. Pozivajući se na odredbe članka 82. i članka 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), u vezi s člankom 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, sud prvog stupnja zaključuje kako je tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi, a neplaćeni iznos usluge parkiranja vozila i to sa zateznom kamatom koja zbog zakašnjenja teče od datuma dospijeća tražbine, kako je zatraženo.
11. Utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku, koje je prvostupanjski sud ispravno ocijenio, a koje prihvaća i ovaj sud.
12. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istoga Zakona propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti ispuniti je.
13. Kako je u postupku utvrđeno da su tužitelj i Parking tim d.o.o. sklopili pravni posao na temelju članka 80. ZOO kojim je na tužitelja prenesena tražbina, koja tražbina proizlazi iz isprava koje prilože spisu, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom citiranih odredbi ZOO-a održao na snazi izdani platni nalog za iznos od 14,60 eura. Za dodati je kako obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji pa stoga nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije ovlašten potraživati predmetnu tražbinu.
14. Neosnovano u žalbi tuženik prigovara kako isprava temeljem koje tužitelj zahtijeva ispunjenje obveze nije vjerodostojna isprava. Suprotno stavu tuženika, pravilno je sud prvog stupnja cijenio predmetni račun od 19. listopada 2022. (sa dospijećem 27. listopada 2022.) kao vjerodostojnu ispravu sukladno odredbi članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), u kojem je specificirano o kojoj se naknadi radi kao i datum dospijeća tražbine. Osim toga, potraživanje tužitelja temelji se na izvatku iz poslovnih knjiga, fotografijama vozila i parkirališta, ugovoru o ustupu i prodaji potraživanja sa specifikacijom plaćanja i potvrdom uplate te ugovoru o zakupu zemljišta-parking prostora od 26. lipnja 2015. s Pravilnikom o radu parkirališta i općim uvjetima parkiranja, koju dokumentaciju je sud prvog stupnja pravilno cijenio.
15. U odnosu na ove prigovore tuženika, sud prvog stupnja je u pobijanoj odluci dao jasno i argumentirano obrazloženje te ih pravilno otklonio zaključivši da su računi kao vjerodostojne isprave dovoljan dokaz pasivne legitimacije tuženika, postojanja duga i visine istoga, dok tuženik svoje tvrdnje ničim nije dokazao. Korisnik parkirališta je vlasnik vozila koji je evidentiran u evidenciji MUP-a prema registarskoj oznaci vozila te je on osoba za koju se smatra da je sklopila ugovor sa prednikom tužitelja, a to je upravo tuženik. Stoga su neutemeljeni navodi žalbe o tome da obveza za tuženika nije mogla nastati jer da je predniku tužitelja istekla koncesija i ugovor o zakupu te da vozilo tuženika nije bilo parkirano unutar parkirališta, dok navodi tuženika da je prednik tužitelja mogao premjestiti vozilo o trošku tuženika, a da nije imao pravo naplate parkirne karte, nisu relevantni niti utječu na pravilnost pobijane odluke.
16. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja održao platni nalog na snazi iz rješenja o ovrsi sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a i presudio kao u pobijanoj odluci pa se suprotni žalbeni navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani.
17. Odluka o trošku tuženika je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23).
18. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
U Splitu 30. srpnja 2025.
Sutkinja:
dr. sc. Daniela Pivčević
