Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-610/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nacional News Corporation d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 120, OIB: 76663423558, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3278/2018 od 7. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3278/2018 od 7. veljače 2022.

2. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 40.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2018. do isplate, dok je točkom II. izreke tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 7. veljače 2022. do isplate, sve u roku od 15. dana.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu daljnjih troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, odnosno prava na dostojanstvo, ugled i čast objavom članka u nakladniku tuženika.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- u tjedniku Nacional čiji je nakladnik tuženik objavljen je ... (Nacional broj ...) članak: "Kako se posvađani ŽB i UB pokušavaju obraniti zamjenama teza", uz podnaslov: "Nacional otkriva manipulaciju i propagandu kojima bivši šef ... i aktualni zamjenik predsjednika iste stranke u panici zamjenama teza pokušavaju stvoriti dojam da su žrtve koje proganja sigurnosni sustav kojim manipulira premijer Ž" u kojem je objavljeno i pet fotografija tužitelja;

- autorica teksta ŽBO je u istom navela: "stvarna slika, prema svemu sudeći, dijametralno suprotna, upravo su ŽB i UB izloženi ozbiljnim sumnjama da su uz pomoć paraobavještajnih metoda pokušali ovladati sigurnosnim sustavom i utjecati na ishode nekih od ključnih političkih i pravosudnih procesa u državi" ;

- nadalje se u dijelu spornog članka navodi: : "Brkiću bliski izvori tvrdili su da je nakon toga preko nekih ljudi UB podvaljena i lažna sms korespondencija iz ABC "radionice" koja implicira da je ŽB s nekim ljudima iz ... radio iza leđa UB po pitanju krađe glasova na izborima" te u dijelu teksta: "...USKOK raspolaže indicijama da se njegovim (ABC) uslugama u sklopu unutarstranačkih obračuna u ... koristio i ŽB", zatim: "IB, po svemu sudeći, upravo po preporuci ŽB putem ugovora o djelu zaposlen kao vozač ministra poljoprivrede ZB, iako je u braniteljskoj mirovini”, kao i : "ključno pitanje nakon toga postalo je tko je IB naredio da zove U Možda i s ciljem kako bi se razvodnila veza između ŽB i IB, u pojedinim medijima pojavljivale su se informacije o tome da je za istragu znalo najmanje 20 osoba, od suca istrage i administrativnog osoblja suda do tužiteljstva i policije" ;

- tužitelj se 23. listopada 2018. obratio tuženiku s pozivom da objavi ispravak u svezi sa objavljivanjem predmetnog teksta što je tuženik otklonio.

7. Sud prvog stupnja analizirajući rezultata provedenog dokaznog postupka i to sadržaj priložene dokumentacije, iskaze saslušanih svjedoka ŽBO, UB i IB te saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika ČB zaključuje kako u navedenom članku novinarka iznosi svoj sud te kroz komentare, a oni ne podliježu ispitivanju istinitosti, propituje eventualnu povezanost tužitelja sa rezultatima parlamentarnih izbora 2016. i aferom sms sa kojom je javnost već bila upoznata kroz javno davanje izjave tužitelja, kao i kroz izvještavanje drugih medija ( Večernji list, Jutarnji list, Portal, Telegram i ostali). Osim toga, da je svjedok UB očitujući se o aferi sms i svojoj sumnji u lažiranje izbornih rezultata na parlamentarnim izborima 2015., kada je bio predsjednik ... naveo da su: “kružile priče o upletenosti tužitelja”, a vezano uz koju aferu je protiv RB i IB vođen kazneni postupak. Uz to, ŽBO tvrdi da je razgovarala sa svojim izvorima koje štiti, našto ima pravo temeljem odredbe čl. 30. Zakona o medijima (“Narodne novine”, br. 59/04., 84/11. i 81/13.: dalje ZM), te kako sukladno odredbi čl. 29. st. 1. citiranog Zakona ima pravo izražavati stajališta o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima. Osim toga da je postojao javni interes jer je notorno da je tužitelj u vrijeme objave članka i podnošenja tužbe istaknuti političar, potpredsjednik Hrvatskog Sabora i ...a. Uz to, da je kao što to tvrdi zakonski zastupnik tuženika s obzirom na interes javnosti za navedenu aferu o tužitelju bilo objavljeno niz članaka kako od strane nakladnika tuženika, tako i drugih, pa nisu ispunjeni uvjeti za naknadu štete. Navedeno iz razloga što je tužitelj odabirom svog političkog djelovanja, a osobito visokim političkim i državnim dužnostima koje je obavljao bio u fokusu šire javnosti, koja ima pravo znati i ocjenjivati njegove postupke, političke odluke, njihovu zakonitost i moralnost jer je s obzirom na svoje funkcije mogao izravno utjecati na donošenje odluka koje se tiču svih građana Republike Hrvatske.

8. Osim toga, da su sukladno čl. 38 Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine” br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli koje obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Pravo na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti propisano čl. 35. Ustava RH, kao i čl. 7. st. 1. ZM-a moguće je ograničiti pravom na izražavanje, misli, slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa. Međutim, da je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti nemaju osobe koje obavljaju javnu službu u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja. Isto tako da je odredbom čl. 21. st. 4. ZM-a definirana razmjernost tog ograničenja tj. istim se propisuju pretpostavke kada se nakladnik može osloboditi od odgovornosti za štetu, a to je između ostalog, ukoliko je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije, i ukoliko je postupano u dobroj vjeri te ukoliko je proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija data u dobroj vjeri.

9. Tužitelj da ne osporava istinitost dijela naslova spornog članka, koji se odnosi na posvađanost njega i UB, ali problematizira navode: „Nacional otkriva manipulacije…“ jer da ga se time izravno optužuje. Međutim, prema stavu suda prvog stupnja odabrana sintagma „otkrivanje manipulacije“ je pretjerana u odnosu na sadržaj članka budući da se ne radi o rezultatu istraživanja nego o komentaru informacija koje autorica nije izmislila niti otkrila, jer su već bile prisutne u javnom prostoru. Međutim, da sudovi nisu ovlašteni određivati način na koji će novinari objavljivati informacije u medijima jer sloboda novinarstva dopušta i određeni stupanj pretjerivanja pa čak i provokacije (tako ESLJP u predmetu A.B. protiv Švicarske, zahtjev br. 56925/08, u presudi od 1. srpnja 2014.).

10. Iz svega navedenog zaključuje da u prvom redu, nije utvrđeno da bi tuženik u članku iznio niz netočnih, neistinitih, zlonamjernih i inkriminirajućih tvrdnji na štetu tužitelja, a da tužitelj pored nespornog vođenja velikog broja postupaka radi naknade štete protiv različitih nakladnika, nije dokazao da bi objavom navedenog članka za njega objektivno nastala šteta, odnosno da bi uznemirenost, nelagoda, sramoćenje i neugodnosti u svakodnevnom životu i radu, koje je tužitelj, kao i članovi njegove obitelji i njegova majka, trpio bili takvog intenziteta i trajanja da bi upućivali na osnovanost pretpostavke iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), odnosno ispunjenosti pretpostavki iz čl. 21. st. 1. I 2. ZM-a, te odbija zahtjev tužitelja.

11. Odluku o troškovima temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, te uz odgovarajuću primjenu odredbi Odvjetničke tarife dosuđuje tuženiku troškove zastupanja po odvjetniku uz pripadajući PDV.

12. I u fazi žalbenog postupka prijeporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno da li je nakladnik kod objave članka naprijed navedenog sadržaja postupao u dobroj vjeri, da li je postojalo opravdano zanimanje javnosti za njihovu objavu ili su te informacije objavljene sa ciljem da se tužitelja u javnosti grubo i ponižavajuće okleveta te prikaže kao osobu negativnih osobina koje na nezakonit način i sa ciljem postizanja osobnih koristi dolazi do ostvarivanja svojih ciljeva, odnosno da li je objavljivanjem istog teško i trajno povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast tužitelja koje bi opravdavalo dosuđivanje pravične novčane naknade usljed povrede prava osobnosti.

13. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da bi u postupku koji je prethodio njenu donošenju kao i donošenju presude bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj sadržajno ukazuje u žalbi, jer je sud prvog stupnja iznio jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati.

14. Žalbeni navodi tužitelja u bitnom se svode na tvrdnje da je s obzirom na utvrđenja suda prvog stupnja, pogrešno zaključio da se u tekstu radi o vrijednosnom sudu, pa da ne podliježe ispitivanju istinitosti, a da je propustio cijeniti da li je objavljivanje dato u dobroj vjeri, što je prema stavu tužitelja u konkretnom slučaju izostalo. Smatra da stavljanjem teksta i upotrebom riječi "otkrivanje manipulacije i propagande" te uplitanjem tužitelja u razne političke afere i stavljanjem u ulogu kriminalca, nekoga tko je nečastan i na isti način obavlja svoj posao, nije moguće zaključiti da time nije povrijeđeno njegovo temeljno pravo, pravo na ugled i čast, jer da se takvim izborom riječi kao što je u predmetnom tekstu, čitatelju unaprijed stvara negativna slika o tužitelju, a samim time i averzija spram njega. Tim člankom da ga se povezuje sa javnim aferama sa kojima on nema nikakve veze, pa da se radi o kleveti, a k tome je počinjena putem tiska, odnosno javnog medija, tako da je postalo dostupno većem broju osoba. Sve navedeno da je imalo za posljedicu njegove velike duševne boli, psihološku i emocionalnu bol, zbog čega su on i članovi njegove obitelji osjećali poniženje ili strah kao i njegovih bliskih prijatelja i suradnika te da strah , bol i nelagodu proživljava i dalje. Nadalje, da dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti osobito opravdava činjenica da se tuženiku obratio radi objave ispravka informacije, što je ovaj otklonio.

15. Naime, sud prvog stupnja iz iskaza tužitelja utvrđuje da je sa RB bio kolega, a sa ĐB prijatelj, ratni suborac i kum pa ukoliko je UB i koristio ABC usluge, da on nema nšta s tim, njemu da je UB kao tadašnjem glavnom tajniku ... iznio sumnju da su parlamentarni izbori 2015. pokradeni, ali da ne zna tko mu je tu sumnju iznio, na što mu je odgovorio da on takvo nešto nije čuo i da će to provjeriti sa stranačkim organizacijama na terenu. Nakon toga je poslao dopise stranačkim organizacijama njih oko 3000 i tražio da se usporede rezultati glasovanja po zapisnicima sa biračkih mjesta i po unosu u APIS sustav, pa da je ispala razlika od oko 60-ak glasova, ali da to ni na koji način nije utjecalo na rezultat izbora. Naknadno je saznao da je tu nebulozu UB iznio RB, s time da je u kasnijoj izjavi UB sugerirao da je on zajedno s direktorom ..., kojeg inače osobno nije vidio niti ga poznaje, sudjelovao u toj aferi.

16. Nadalje iz iskaza UB utvrđuje kako smatra da su parlamentarni izbori 2015. ukradeni i to prema njegovu mišljenju zahvaljujući manipulacijama u APIS-u tako da je ukradeno 4,5 mandata, a sve je izvršeno s ciljem da bi s instalirala nova politička nomenklatura u vrhu države i ...a. Potvrđuje da su kružile razne priče o upletenosti tužitelja u to, ali da on ne može decidirano tvrditi da je tužitelj u to bio upleten, s time da je U preko prijatelja došao do njega, primio ga je jer se nadao da će rekonstruirati način na koji se to dogodilo u APIS-u. Potvrđuje da su on i tužitelj stari suradnici, od policijskih do političkih dana, te da su se razišli promjenom vodstva u ..., poričući da bi oni uz pomoć paraobavještajnih metoda pokušali ovladati sigurnosnim sustavom i utjecati na ishode nekih ključnih, političkih i pravosudnih procesa u državi.

17. U odnosu na navedeno, valja istaći da iz iskaza svjedoka ŽBO proizlazi da je prije objavljivanja članka u više navrata pozivala tužitelja i slala poruke kako bi u svezi sa navedenim dao izjavu, odnosno objasnio svoju ulogu i poziciju, ali da se tome nije odazvao. Neprijeporno se radilo o aferi za koju je bio prisutan veliki interes javnosti i o kojoj se na različite načine izvještavalo kroz tiskovine I druge javne medije. Stoga je tužitelj na pozicijama na kojima je trenutno bio i kao javna osoba doista imao mogućnost iznijeti svoj stav o raznim napisima vezano uz to i mogao je dati svoje objašnjenje vezano uz ulogu kako svoju, tako i ostalih aktera s kojima je ta afera povezana.

17.1. Konačno, i svjedok UB je u svom iskazu naveo, a koji je tada bio predsjednik ..., da su “kružile razne priče o upletenosti tužitelja”. Stoga unatoč tome što i ovaj sud cijeni da je sintagma “Nacional otkriva manipulacije” pretjerana u odnosu na sadržaj članka, jer se ne radi o rezultatima nekog istraživanja, već o komentaru, ali u odnosu na događaje i komentare koji su već bili prisutni u javnom prostoru, ali ne i da bi tuženik iznio niz netočnih, neistinitih i zlonamjernih i inkriminirajućih tvrdnji, nisu ispunjeni uvjeti za prihvaćanje zahtjeva tužitelja.

18. Osnovano se tužitelj u žalbi poziva da je odredbom čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske zajamčena sloboda izražavanja, ali da se ne radi o apsolutnoj slobodi već da se utvrđuje testom nužnosti. Stoga je kod ocjene osnovanosti zahtjeva potrebno utvrditi da li je ograničenje slobode izražavanja prijeko potrebno, je li razmjerno legitimnom cilju, tako da je sadržaj izjave i kontekst u kojem su pojedine izjave date potrebno razmotriti i ocijeniti u cjelini i pri tome razlikovati izjave o činjenicama i vrijednosne sudove, s time da vrijednosni sudovi nisu dokazivi, a činjenice je moguće dokazati.

19. Naprijed citiranim odredbama zagarantirane su slobode izražavanja kao temelja demokratskog društva čime su zaštićene novinarske slobode u smislu izražavanja i propitivanja, pa i određenog provociranja, kako bi se javnost upoznala sa određenim događajima u društvu. Radilo se o aferi, odnosno događaju za koju je vladao veliki interes javnosti te su u više medija objavljeni članci i date informacije, s time da se tuženik pozivao i na to da je prethodno objavljen članak o autoriziranom intervjuu sa NB u odnosu na koji tužitelj nije poduzimao pravne radnje kako bi osporio istinitost iznesenih informacija, iz kojeg su proizašle u bitnom informacije koje se iznose i u spornom članku. Utoliko se i prema mišljenju ovog suda ne može smatrati da autor članka nije postupao u dobroj vjeri kada je te informacije iznosio, osobito koristeći izraze "prema svemu sudeći", "može se nagađati" ili "tek treba utvrditi". Osim toga, tužitelj je tada kao istaknuti političar na visokim političkim funkcijama i to kao potpredsjednik Hrvatskog sabora i ... bio u fokusu javnosti koja je zainteresirana za njegovo djelovanje i postupke te ih ima pravo ocjenjivati i o njima znati, pa je time odabrao manju razinu zaštite od drugih osoba. Osoba tako visoko pozicionirana kao tužitelj, treba biti otvorenija za preispitivanje i kritiziranje izgovorenih riječi i dijela i posljedično tome iskazivati veći stupanj tolerancije, kakva stajališta su izražena i u praksi odluka Europskog suda za ljudska prava. Naime, poštivanje ugleda i časti moguće je ograničiti pravom na slobodu izražavanja misli, slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa, što je regulirano i odredbom čl. 21. st. 4. ZM-a koji definira razmjernost ograničenja, s time da je odredbom čl. 7. st. 2. citiranog Zakona propisano da pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti nemaju osobe koje obavljaju javnu službu u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja. Odabirom političkog djelovanja na tako visokim funkcijama tužitelj se neizbježno i svjesno izložio ispitivanju svog djelovanja a u vezi s tim kritike i ocjene kako javnosti tako i novinara, te je u obvezi iskazati veći stupanj tolerancije. Zbog svega navedenog pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo zaključujući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1100. ZOO-a i čl. 21.

Ia te odbio zahtjev tužitelja.

20. S obzirom na ovakav ishod postupka pravilno je primijenjeno materijalno pravo prilikom odluke o troškovima postupka koja je donesena temeljem odredbe čl. 154.s t. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a.

21. Slijedom iznesenog valjalo je presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

22. Zahtjevi stranak za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni su kao neosnovani jer tužitelj nije uspio sa žalbom, a u odnosu na odgovor na žalbu tuženika se ne radi o potrebnom trošku (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP- a).

U Rijeci, 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak