Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-1304/2021-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Predrag Kralik iz Bjelovara, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-320/2016-55 od 21. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-320/2016-55 od 21. travnja 2021. u točki I. izreke i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženoj da tužitelju na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 93.544,85 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne isplate za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014. te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 19.600,00 kn s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate, a u točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno podnijela tužena iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe – pripadnika Hrvatske kopnene vojske, Bojne za opću logističku potporu, na isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima, u utuženom razdoblju od 7.8.2011. do 1.6.2014.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika kao djelatna vojna osoba u satniji za graditeljske radove (u svojstvu električara) te da je radio na terenu, da nije bio na dežurstvu niti na stražarskom osiguranju. Sporan je broj odrađenih prekovremenih sati budući da tužitelj tvrdi da u službenim evidencijama tuženika nisu evidentirani svi stvarno odrađeni prekovremeni sati na terenu te posljedično tome pravo tužitelja na isplatu spornog dodatka za prekovremeni rad. Također je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodatka za aktivno dežurstvo koji potražuje za sate provedene na terenu nakon efektivno odrađenih sati rada.

6.1. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da tužena nije vodila precizne evidencije o ostvarenim prekovremenim satima rada tužitelja na terenu jer da iz neposrednih i sukladnih iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj na terenu u utuženom razdoblju radio radnim danom u prosjeku od 8:00 do 19:00 sati, subotom od 08:00 do 16:00 sati te nedjeljom od 08:00 do 13:00 sati. Stoga prvostupanjski sud prihvaća drugu varijantu dopune nalaza i mišljenja financijskog vještaka, izrađenoj prema broju prekovremenih sati rada tužitelja na terenu djelomično prema iskazima svjedoka i tužitelja, a djelomično prema dokumentaciji tužene ako je rad trajao dulje, a koji se prekovremeni rad umanjuju za korištene slobodne dane. Također je sud rad na terenu tužitelja cijenio kao sate obvezne prisutnosti na radu kada tužitelj nije smio napuštati kompleks gdje se rad obavljao, te zauzeo stav da se isti kao preostali radni sati nakon efektivnog rada svakog dana rada na terenu obračunavaju kao sati aktivnog dežurstva.

6.2. Slijedom izloženog te primjenom odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02. i 76/07.), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. i 88/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 118/09.) kojima je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, te prekovremeni rad, prvostupanjski sud utvrđuje osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, u ukupnom iznosu od 93.544,85 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

6.3. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a te tužitelju dosuđuje troškove postupka u iznosu od 19.600,00 kn odmjerenim prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.)

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano upire u žalbi tužena obzirom da pobijana presuda nema takve nedostatke zbog kojih ju nije moguće pravno ispitati.

7.1. Međutim, osnovano tuženik žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te se za sada ne mogu prihvatiti činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja.

8. Mjerodavno pravo u ovoj pranoj stvari predstavlja odredba čl. 169. st.1. ZSOSRH/02 i čl. 136. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., dalje:ZSOSRH/13) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, a kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, s time da prema čl. 97. st. 5. ZSOSRH/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a prema st. 6. istoga članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Sukladno odredbi čl. 219. ZSOSRH/13 plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju ZSOSRH/02, konkretno do 1.6.2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.), dakle u cijelom utuženom razdoblju djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

8.1. Taj podzakonski propis je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09 – dalje Odluka/09), kojom je između ostalog propisano da su časnici na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine obvezni voditi dnevnu evidenciju radnog vremena podređenih pripadnika OS RH za svaki ostvareni sat rada na temelju koje se izrađuje mjesečno izvješće za financijsku službu u kojem se utvrđuje ostvareni broj sati rada s naznakom noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom odnosno drugim neradnim danom, rad u smjenama, rad u turnusu, sati ostvarenog aktivnog dežurstva i prekovremenog rada te dani službe unutarnjeg dežurstva i stražarske službe (čl.IV.), kao i da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (čl.XII). Odredbom čl. XIII. Odluke/09 propisana su uvećanja za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom itd. u određenim postocima.

8.2. Prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR/09 koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

9. Naime, u ovoj fazi postupka sporno je je li tužitelj i u kojem opsegu ostvario prekovremene sate radom na terenu budući da tužitelj osporava točnost službene evidencije tuženika o ostvarenim prekovremenim satima rada na terenu koji mu nisu plaćeni, dok tuženik tvrdi da je službena evidencija točna, da je riječ o javnoj ispravi, da je potpisana od ovlaštene osobe i tužitelja i da tužitelj nije osporavao evidenciju prije podnošenja tužbe u upravnom postupku niti je utvrđeno da bi u evidenciji bili uneseni neistiniti podaci pa da su tužitelju plaćeni svi odrađeni sati sukladno važećim pozitivnim propisima. Stoga, tuženik žalbom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o radnom vremenu tužitelja na terenu utemeljena na iskazima svjedoka i tužitelja te djelomično prihvaćanje službene dokumentacije tuženika kada je rad tužitelja u istima evidentiran dulje od onog prema personalnim dokazima te posljedično tome utvrđenu visinu razlike plaće na temelju druge varijante dopunskog nalaza i mišljenja vještaka.

10. Osnovano tuženica žalbom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o ostvarenim prekovremenim satima radom na terenu te obračuna istih kao sate aktivnog dežurstva, budući da za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da službene evidencije tuženika nisu točne kao i da tužitelj nije smio napuštati kompleks gdje se rad obavljao odnosno da bi tužitelj ostvario pravo na isplatu dodatka za aktivno dežurstvo u predmetnim okolnostima kada nije prijeporno da tužitelj nije obavljao stražarsku službu niti dežurstva.

10.1. Naime, u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev-217/2023 i Rev-445/2023, prilikom utvrđivanja broja stvarno ostvarenih sati rada, pa tako i sati prekovremenog rada na terenu, sud je dužan ocijeniti sadržaj i narav službene evidencije o radnom vremenu odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, jesu li u istoj bilježeni podaci o obliku i broju ostvarenih sati rada i slobodnim danima, je li evidencija dana tužitelju na uvid i potpisana s njegove strane, je li tužitelj prije podnošenja tužbe osporavao sadržaj evidencije i/ili obračuna plaće izvršenog na temelju iste, je li tužitelj eventualno u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg tužitelj osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

11. U konkretnom slučaju iz Evidencije o radnom vremenu koja se nalazi u spisu proizlazi da su tužitelju upisani slobodni dani pod oznakom "SD", rad na terenu pod oznakom "TR", redovno radno vrijeme pod oznakom "RRV", godišnji odmor pod oznakom "GO", prekovremeni rad, zatim rad pod oznakom "Db", dok za aktivno dežurstvo nema upisanih sati, a svaka ta mjesečna evidencija o radnom vremenu je potpisana po tužitelju i zapovjedniku kao ovlaštenoj osobi, evidencije sadrže početak i završetak radnog vremena, dakle razvidno je da su u njima jasno označeni slobodni dani i ostvareni prekovremeni rad. Prema tome tuženica je tijekom postupka dokazala da je vodila evidenciju na propisani način, da je tužitelj ostvario prekovremene sate i koristio slobodne dane.

11.1. Međutim, prvostupanjski sud nije ocijenio sadržaj dnevne evidencije radnog vremena, već je paušalno utvrdio da je ista manjkava i posljedično tome isključivo na temelju iskaza svjedoka i tužitelja zaključio da tuženik u službenim evidencijama nije bilježio ostvarene prekovremene sate rada na terenu te da je tužitelj ostvario prekovremeni rad prema radnom vremenu kako su to iskazivali svjedoci i tužitelj, osim u situacijama kada je upisani rad u evidencijama bio duži od iskazivanja tužitelja i svjedoka, zbog čega je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda o netočnosti podataka o radnom vremenu tužitelja koji su bilježeni u službenim evidencijama tuženika.

11.2. Nadalje, službene evidencija radnog vremena koju poslodavac vodi po Zakonu nije javna isprava, jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP-a. Međutim, imajući u vidu da je radno vrijeme evidentirano, a ovjeru takve evidencije vrši zapovjednik postrojbe te je potpisana po tužitelju, evidencija o radnom vremenu iako ne udovoljava pretpostavkama javne isprave ima dokaznu snagu. Ako na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sud je ovlašten odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja jer ni presumpcija o činjenicama ili pravu, ni pravilo o teretu dokazivanja određena domaćim pravom nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 927/2022 od 7.2.2023.

12. Pored toga, prvostupanjski sud nije utvrdio koje je konkretno poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu na terenu i u kojem opsegu, mada nije sporno da tužitelj nije obavljao stražarsku službu i dežurstvo, jer tužitelju sukladno čl. VI. st. 3. i čl. VIII. st. 5. Odluke/09, za vrijeme aktivnog dežurstva ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09 tj. za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, neovisno o tome je li se aktivno dežurstvo obavljalo na terenu već ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13., 33/14., dalje: Pravilnik/08). Propušteno je utvrditi je li tužitelj nakon efektivno odrađenog rada bio u obvezi biti na raspolaganju poslodavcu 24 sata te je li smio napuštati objekt/mjesto gdje se nalazio odnosno gdje se rad obavljao. Također prilikom donošenja odluke o naknadi za rad na terenu za sate nakon radnog vremena pa do ukupno 24 sata boravka na terenu (koju tužitelj potražuje s osnove naknade za aktivno dežurstvo), prvostupanjski sud nije utvrdio je li tužitelj imao i koliko vremena za odmor jer mu za to vrijeme ne bi pripadalo pravo na naknadu (tako i Revr-1318/2016, Rev-1925/2018, Revr-1676/2015, Rev- 708/2019).

13. Iz navedenih razloga valjalo je pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

14. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP-a, a po potrebi provođenjem i dopunskog saslušanja svjedoka i tužitelja, ujedno cijeneći sadržaj i narav službene evidencije radnog vremena i druge okolnosti navedene u obrazloženju ove odluke, utvrditi odlučne činjenice odnosno je li tužitelj i u kojem opsegu radom na terenu u utuženom razdoblju ostvario prekovremene sate sa uključenim satima rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, kao i koje je konkretne poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu i u kojem opsegu te je li tijekom boravka na terenu imao vremena za dnevni odmor i koliko te posljedično tome utvrditi visinu razlike plaće tužitelja s osnove neplaćenih sati rada, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka tužene.

15. U nepobijanom dijelu u točki II. izreke prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 30. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić