Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ovr-345/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner u ovršnom postupku ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenice SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-30553/2025-2 od 20. ožujka 2025., 30. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-30553/2025-2 od 20. ožujka 2025. u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je ovršenici nadoknaditi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,87 eura sa zateznim kamatama koje teku od na pojedinačne iznose i s dospijećem kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja u preostalom dijelu za iznos od 62,50 eura.

2. Protiv točke II. izreke toga rješenja ovrhovoditelj podnosi žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23.: dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., 6/24.: dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na pobijani dio prvostupanjskog rješenja, sud u obrazloženju navodi da je odbio zahtjev za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti budući da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju u skladu s čl. 283. st. 1. i st. 4 OZ-a.

6. Izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda je pravilno.

7. Prema čl. 14. st. 4. OZ-a ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Prema podacima u spisu, ovrhovoditelj je u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura pozivom na Tbr.36 toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23-dalje: Tarifa).

9. Odredba čl. 283. OZ-a propisuje da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.). Isto tako Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) u članku 5. propisuje način utvrđivanja naknade za radnje javnog bilježnika koje, između ostalog, uključuju i radnju izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

10. Kako iz citirane odredbe čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a proizlazi da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju bez zahtjeva ovrhovoditelja, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da je javni bilježnik upravo na taj način postupio, a da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti jer taj trošak nije imao. Naime, sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.

11. Ovrhovoditelj se u žalbi poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023, smatra da iz te odluke proizlazi da ovrhovoditelju pripada pravo na zatraženi trošak pribave potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. U konkretnom slučaju citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije primjenjiva. Naime, u toj odluci izraženo je pravno shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U tom postupku činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja (jer se radilo o sudskoj odluci), dok konkretno ovrhovoditelj u žalbi ni ne tvrdi da je za izdavanje potvrde bio potreban njegov zahtjev.

12. Iz obrazloženih razloga žalbu ovrhovoditelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u pobijanoj točki II. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

13. Ovrhovoditelju nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer u žalbenom stadiju nije uspio.

U Rijeci 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Barbara Bosner