Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž Ovr-266/2025-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marta Jakotić, odvjetnica u Opatiji i Ante Ćurković, odvjetnik u Splitu, radi naplate, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-163/2023-129 od 19. ožujka 2025., 30. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-163/2023-129 od 19. ožujka 2025. u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da plati ovrhovoditelju daljnji trošak ovrhe u iznosu od 10.133,68 eura.

II Djelomičnim uvažavanjem žalbe ovršenika preinačava se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-163/2023-129 od 19. ožujka 2025. u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da plati ovrhovoditelju daljnji trošak ovrhe u iznosu od 16.001,25 eura i rješava:

Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovrhe u iznosu od 16.001,25 eura (slovima: šesnaesttisućajedaneurodvadesetpetcenti).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju plati daljnji trošak u iznosu od 26.134,93 eura, dok je ovrhovoditelj odbijen sa preostalim dijelom zatraženog troška do iznosa od 42.928,00 eura.

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedenog rješenja žalbu je podnio ovršenik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP), u svezi s čl. 19. st.1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., dalje: OZ/96), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovršenik žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba postupka, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP- a u svezi s čl. 19.st.1. OZ/96 na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je doneseno rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-358/09-6 od 12. ožujka 2010. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 100.000,00 eura sa zateznim kamatama i troškova postupka u iznosu od 11.100,00 kuna. Također, utvrđuje da je tijekom postupka ovršenik iskazao namjeru da podmiri tražbinu ovrhovoditelja, pa da je ovrhovoditelj po nalogu suda 12. ožujka 2025. dostavio zahtjev za naknadu troškova ovrhe nastalih nakon donošenja rješenja o ovrsi.

7. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 14. st. 4. OZ/96 donosi pobijano rješenje kojim nalaže ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju daljnje troškove postupka i to za radnje poduzete po odvjetniku u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) te trošak sudskih pristojbi, trošak vještačenja i trošak izlaska ovršitelja na lice mjesta, u ukupnom iznosu od 26.134,93 eura, dok u preostalom dijelu odbija zahtjev ovrhovoditelja za naknadu daljnjih troškova ovrhe kao neosnovan.

8. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika kojima osporava visinu odmjerenih troškova ovrhe navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno priznao ovrhovoditelju troškove zastupanja po odvjetniku prema visini glavnice navedene u prijedlogu za ovrhu. To iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno odmjerio troškove postupka prema vrijednosti predmeta ovrhe koja sukladno čl. 35.st.1. ZPP-a u vezi s čl. 19.st.1. OZ/96 iznosi 100.000,00 eura, a s obzirom da je rješenje o ovrsi doneseno radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u tom iznosu glavnice. Pri tome, neosnovani su navodi ovršenika da vrijednost predmeta spora iznosi 34.387,00 eura jer da je tražbina tužitelja u preostalom dijelu ispunjena, budući da je ovrhovoditelj osporio tvrdnju o djelomičnom ispunjenju tražbine, a niti iz stanja spisa predmeta u ovom stadiju postupka ne proizlazi da je tražbina ovrhovoditelja radi čije naplate se provodi ovrha manja od iznosa glavnice od 100.000,00 eura, pri čemu, provođenje dokaza financijskim vještačenjem, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na vrijednost predmeta postupka.

10. Međutim, osnovano ovršenik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 14.st.4.OZ-a u vezi s Tarifom, prilikom odmjeravanja troškova ovrhe.

11. Naime, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio Tarifu kada je ovrhovoditelju priznao trošak za sastav odgovora na žalbe od 5. srpnja 2023., 21. ožujka 2024., 16. srpnja 2024. i 19. studenog 2024., budući da je Tbr. 13. Tarife kojim su određeni troškovi zastupanja po odvjetniku povodom pravnih lijekova izjavljenih u ovršnom postupku propisana samo odvjetnička nagrada za sastavljanje pravnih lijekova, a ne i za sastavljanje odgovora na iste. Stoga, ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu tih troškova u dosuđenom iznosu od 6.024,00 eura sa PDV-om u iznosu od 1.506,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 7.530,00 eura.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio Tarifu kada je ovrhovoditelju priznao trošak za sastav podnesaka od 18. svibnja 2015., 7. listopada 2015., 28. kolovoza 2023., 18. travnja 2024., 16. svibnja 2024. i 19. veljače 2025. u punom iznosu od 1.506,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 9.036,00 eura sa PDV-om u iznosu od 2.259,00 eura odnosno u ukupnom iznosu od 11.295,00 eura, budući da nije riječ o podnescima navedenim u Tbr.11. t.1. Tarife, već u primjenu dolazi Tbr. 11. t. 10. Tarife prema kojem ovrhovoditelju za sastavljanje ostalih podnesaka pripada 25% nagrade iz Tbrt.7.t.1. Tarife tj. iznos od 376,50 eura za svaki podnesak. Stoga, pravilnom primjenom Tarife ovrhovoditelju pripada naknada za sastav tih podnesaka u iznosu od ukupno 2.259,00 eura sa PDV-om u iznosu od 564,25 eura tj. u ukupnom iznosu od 2.823,75 eura pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za navedene radnje ovrhovoditelju priznao troškove ovrhe u iznosu od 8.471,25 eura.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju daljnje troškove ovrhe u iznosu od 10.133,68 eura (u koji iznos su uključeni i troškovi sudskih pristojbi, vještačenja i sudskog ovršitelja), dok je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovrhe u daljnjem iznosu od 16.001,25 eura.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl.380. toč.2. ZPP-a u vezi s čl. 19. st.1. OZ/96 odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijanu odluku kao u točki I. izreke, a primjenom čl. 380.toč.3. ZPP-a u vezi s čl. 19.st.1. OZ/96 djelomično uvažiti žalbu ovršenika i preinačiti pobijanu odluku u preostalom dijelu, kao u točki II. izreke.

15. Prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je ovrhovoditelj odbijen s preostalim dijelom zatraženih troškova ovrhe kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković