Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž Ovr-315/2025-2

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Osijeka, protiv ovršenice KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-182/2025-2 od 6. svibnja 2025., dana 30. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Ovr-182/2025-2 od 6. svibnja 2025., u očito odbijajućem dijelu izreke.

Obrazloženje

1.Citiranim rješenjem naloženo je ovršeniku platiti ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 93,75 eur.

2. Protiv očito odbijajućeg dijela izreke citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj, predlažući da se rješenje preinači na način da mu se dosudi trošak u preostalom iznosu.

3. Žalba nije osnovana.

4.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe koji je pokrenuo radi naplate tražbine iz pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

4.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 14. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) i utvrđuje da ovrhovoditelju pripada trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 62,50 eur i nagrada za sastav podneska - prijedloga kojim je pokrenut postupak u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 31,25 eur, ukupno 93,75 eur, te mu je i dosudio navedeni iznos.

4.3. Ovrhovoditelju nije priznat kao osnovan i potreban trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je dostavljeno Financijskoj agenciji radi izvansudske ovrhe, budući da je prema čl. 283. OZ-a nakon 27.11.2020. odnosno nakon stupanja na snagu novele Ovršnog zakona 2020 („NN“ 131/20) javni bilježnik dužan bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi, te primjerak rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju. S obzirom da postoji obveza javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu ovršnosti i pravomoćnosti te primjerak takvog rješenja dostavi ovrhovoditelju, prvostupanjski sud utvrđuje da se ti troškovi ne mogu priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao potrebni za vođenje postupka. Pri tome smatra irelevantnom činjenicu da trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti predviđa Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) jer da to samo po sebi ne znači da je taj trošak dužna podmiriti protivna stranka, već znači da je odvjetnik ovlašten stranci koju zastupa izdati račun za takvu uslugu, odnosno zatražiti od stranke naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

5. Prvostupanjski sud je pravilno primjenio odredbu članka 14. stavka 4. OZ-a odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe, te su neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja.

6.1. Naime, sukladno odredbi čl. 283. st. 1. OZ-a, javni bilježnik će bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da postoji obveza javnog bilježnika da po službenoj dužnosti, nakon ispunjenja zakonom propisanih uvjeta, izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti i to bez zahtjeva ovrhovoditelja, slijedom čega trošak pribavljanja takve potvrde ovrhovoditelju nije niti nastao, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja. U situaciji kada zakon propisuje obvezu javnog bilježnika po službenoj dužnosti izdati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, odnosno kada sud sam po službenoj dužnosti izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti bez potrebe intervencije punomoćnika stranke, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ-a za naknadu troškova postupka.

6.2. Pregledom spisa je utvrđeno da je javni bilježnik potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdao dana 20.03.2025. bez prethodnog zahtjeva ovrhovoditelja, zbog čega trošak za ovrhovoditelja nije niti nastao. Nije sporno da se postupak izvansudske ovrhe ne može s uspjehom pokrenuti i voditi bez pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, no kako ovrhovoditelj žalbom ne spori da je primio rješenje o ovrsi javnog bilježnika s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, to i prema ocjeni ovoga suda nije postojala potreba vršiti izvid i zahtijevati izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Stoga je, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova pribave pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave.

6.3. U odnosu na dostavljenu sudsku praksu valja reći da se ona odnosi na razdoblje do 27. studenog 2020. kada je čl. 283. stavak 1. OZ-a bio drugačijeg sadržaja, odnosno nije propisivao dužnost javnog bilježnika da bez zahtjeva ovrhovoditelja stavi potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje, već je javni bilježnik na zahtjev ovrhovoditelja stavljao potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Slijedom obrazloženog, riješeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavka 1. OZ-a.

8. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 30. srpnja 2025.

Sudac

Ksenija Dimec