Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-79/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice:

RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravište [adresa], zastupane po punomoćnici Snježani Maroševac-Čapko, odvjetnici iz Rijeke protiv tuženika TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] radi: razvoda braka, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-401-2023-21 od 26. svibnja 2025., 30. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice i preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-401-2023-21 od 26. svibnja 2025. u dijelu u kojem je odbijen prigovor tužiteljice na plaćanje sudske pristojbe na tužbu za iznos od 3,32 eura (preko iznosa od 9,95 eura do iznosa od 13,27 eura), te se rješava:

Prihvaća se prigovor tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-401/2023-19 od 8. svibnja 2025. u dijelu kojim je tužiteljici naloženo platiti sudsku pristojbu na tužbu preko iznosa od 9,95 eura do iznosa od 13,27 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tužiteljice na rješenje toga suda posl. broj R1 Ob- 401/2023-19 od 08. svibnja 2025., u odnosu na plaćanje sudskih pristojbi na podnesenu tužbu, kao i na plaćanje sudskih pristojbi na presudu, kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i donese novo rješenje za plaćanje razlike na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 9,95 eura. Tužiteljica žalbom pobija

Poslovni broj Gž Ob-79-2025-2

prvostupanjsko rješenje kojim je obvezana na plaćanje sudke pristojbe na tužbu preko iznosa od 9,95 eura s obzirom da je uz tužbu dostavila dokaz o uplati preistojbe u iznosu od 3,32 eura.

2.1. U žalbi navodi da pobija rješenje u dijelu gdje joj nije priznata uplata na ime sudske pristojbe na tužbu od 31. listopada 2023. u iznosu od 3,32 eura iako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da je tužiteljica platila iznos od 3,27 eura međutim da se to nije uračunalo. Ukazuje da je iznos od 3,32 eura generiran od strane e-komunikacije na iznos od 13,27 eura od kojeg je oduzeto 50% popusta i od tog iznosa je oduzet daljnji iznos od 50% sukladno rješenju o oslobođenju tužiteljice od plaćanja sudskih pristojbi stoga kada se uzme u obzir navedeno tada bi tužiteljica bila dužna na ime sudske pristojbe na tužbu platiti još razliku u iznosu od 9,95 eura, a ne iznos na koji je obvezana.

3. Žalba je osnovana.

4. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi s 381. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena koja od tih procesnih povreda.

5. Odlučujući o podnesenom prigovoru tužiteljice, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica podnijela prigovor na prvostupanjsko rješenje kojim je obvezana na plaćanje sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 13,27 eura odnosno ukupno na iznos od 26,54 eura te da je tužiteljica rješenjem upravnog tijela od 7. prosinca 2022. oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u visini od 50%. Prvostupanjski sud podneseni prigovor cijeni neosnovanim s obzirom na utvrđenje da je tužiteljica pogrešno označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 100,00 eura umjesto 663,61 euro te da je na taj način neosnovano smanjila sudske pristojbe za 50%. Pri tom prvostupanjski sud navodi da je prema čl. 21 st. 1. t. 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23-dalje: ZSP) vrijednost predmeta spora kod razvoda braka određena u iznosu od 663,61 euro i stranke tu vrijednost nisu ovlaštene mijenjati. Nastavno, utvrđuje da prema Tbr. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) sudska pristojba prema vrijednosti predmeta spora od 663,61 euro iznosi 26,54 eura pa umanjeno za oslobođenje tužiteljice od plaćanja sudskih pristojbi za 50% tužiteljici preostaje obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i u istom iznosu na presudu, kako je to i odlučeno rješenjem o pristojbi, slijedom čega podneseni prigovor odbija kao neosnovan.

6. Tužiteljica u žalbi ne osporava utvrđenje prvostupanjskom suda o visini pristojbe na tužbu predviđenoj Uredbom o tarifi sudskih pristojbi uz umanjenje za oslobođenje tužiteljice u omjeru od 50 %, međutim osnovano prigovara da je tako utvrđeni iznos trebalo umanjiti za plaćeni iznos od 3,32 eura, kako je to naznačeno u obavijesti o primitku elektroničkog podneska- tužbe. Naime tužiteljica je u tužbi nesporno pogrešno označila vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari i sukladno tome uplatila pristojbu u iznosu od 3,32 eura, te je na taj način djelomično platila pristojbu na tužbu, pa je kod utvrđivanja obveze tužiteljice na plaćanje pristojbe na tužbu u ovom sporu to bilo potrebno uračunati i obvezati je na plaćanje preostalog iznosa dužne pristojbe od 9,,95 eura.

Poslovni broj Gž Ob-79-2025-2

6. Iz tih razloga žalbu tužiteljice je trebalo prihvatiti i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP- a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Rijeci 30. srpnja 2025.

Sutkinja

Barbara Bosner