REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1488/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

Odbija se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari koji glasi: «Nalaže se tuženiku "Croatia osiguranju" d.d. Jagićeva 33, Zagreb, OIB:26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 isplati iznos od 7.292,31 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana.», kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi naveo da je njegov osiguranik SA stradao u prometnoj nesreći dana 21.08.2007. godine. Nesreću je skrivio osiguranik tuženika UA koji je kritičnog dana upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] te je imenovani oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, K-59/08 od 10. ožujka 2008. godine, a sve sukladno članku 47. Zakona o sigurnosti prometa na cestama olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, nije držao vozilo što bliže desnom rubu kolnika obzirom na brzinu kretanja vozila, te stanje i osobine ceste, što je imalo za posljedicu da je prešao na dio kolnika namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera, te je prednjom stranom osobnog automobila naletio na prednji dio bicikla čime je osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede. Rješenjem broj 175093 od 12.5.2011. određena je osiguraniku tužitelja invalidska mirovina počevši od 28.12.2010., a invalidnost je uzrokovana ovim štetnim događajem priznatim kao ozljeda izvan rada. Rješenjem broj 175093 od 13.5.2011. isplata mirovine je određena od 5.2.2011. Za ranije razdoblje isplate mirovinskog primanja, zaključno do 30.6.2021. u tijeku je sudski postupak pred Općinskom građanskim sudom, pod brojem P-7293/21. HZMO je nastavio isplaćivati invalidsku mirovinu svom osiguraniku, te je tako nastala nova šteta isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1.7.2021. do 30.11.2023. u iznosu od 7.292,31 eura, a temeljem kojega HZMO ima pravo od odgovorne osobe naknaditi štetu u punom iznosu (čl. 161. st.2. 11. ZOMO-a). Tužitelj je pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu pa je podneskom od 3.1.2024 postavio tuženiku zahtjev za naknadu štete. Tuženik je zahtjev zaprimio te je isti otklonio budući bi osiguranik, da nije bilo štetnog događaja ispunio uvjete za starosnu mirovinu. Sukladno članku 161. ZOMO- a >> (2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Dakle, tužitelj predlaže naslovnom sudu da u skladu s člankom člankom 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), nakon održane glavne rasprave donese presudu kao u tužbi.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku ČA priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada. Osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva. Tuženik u spis predmeta dostavlja revizijsko rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (nadalje: „VSRH“) poslovni broj Rev-12/2022 od dana 12. siječnja 2022. godine, kao i rješenje Vrhovnog suda republike Hrvatske poslovni broj Rev-x- 388/2018 od dana 25. kolovoza 2020. godine kojim rješenjima VSRH zauzima stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu specijalniji zakon od Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom da je predmet ovog spora invalidska mirovina koju osiguranik tužitelja prima upravo s osnove ozljede na radu, jasno je da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te da stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud treba odbiti u cijelosti. Zaključno, tuženik predlaže da se sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijeće dokaze: uvid u: zapisnik o očevidu, presudu, rješenje, nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka, mišljenje Stručnog povjerenstva za reviziju HZMO, očitovanje ovlaštenog vještaka od 27.12.2013., obračun tužitelja, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-12/2022 od dana 12. siječnja 2022. godine, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-x-388/2018 od dana 25. kolovoza 2020. godine.

Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (osim prijedloga tužitelja za novim medicinskim vještačenjem), sve temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine » br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

Ovaj sud napominje, da za konkretnu problematiku postoji velik izvor sudske prakse drugostupanjskih sudova, a koje odluke su potpuno oprečne sudeći po tome kako ih stranke dostavljaju - jedne su u korist tužitelja, a jedne u korist tuženika, s time da je prevaga drugostupanjskih odluka u korist tuženika u trenutku pisanja ove odluke, znatna.

Točno je da bi tuženik - kao osiguravajuće društvo - bio u obvezi nadoknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, i to samo u visini tako utvrđene razlike

Točna je činjenica da je osiguraniku DA utvrđena invalidnost i invalidska mirovina, kao posljedici prometne nesreće koju je skrivio ĆA , osiguranik tuženika, pravomoćno osuđen kod Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem K-59/08, kao i da je tuženik podmirio dio potraživanja tužtielj do 30.06.2021.godine (l. 31 sudskog spisa).

Međutim, osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama.

Temeljem iste odredbe obveza tuženika - dakle osiguravajućeg društva, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu- odluka Vrhovnog suda Rev-12/2002.

Osim toga, tuženik je u konkretnom slučaju samo osigurao izvornog štetnika po polici obveznog osiguranja – on nije štetnik. Dakle, on može i odgovarati samo u okviru osiguranja odnosno obveza koje je preuzeo ugovorom o osiguranju po polici. Prema tome, tužitelj bi imao svakako pravo na naknadu štete ali ne od tuženika, već od stvarnog štetnika, na što upućuju i druge recentne odluke Vrhovnog suda. Tužitelj, na kojem kako je već istaknuto leži teret dokaza osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, uopće nije dokazao postojanje obveze tuženika u smislu čl. 27. ZOOP-a.

Slijedom navedenog, tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa nema pravo niti na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 30. srpnja 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku.

DNA

1. tužitelju

2. tuženiku