Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-376/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogiću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Ivici Kučincu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. EG iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 30. lipnja 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretninama i zasnivanje založnog prava na nekretninama u korist Banke, broj: 5140430457-20010381445/2006, a koja odredba glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru", a koji ugovor su sklopili tužitelj ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek dana 18.05.2006.

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati dospjelu novčanu tražbinu s osnova preplaćenih kamata i tečajne razlike u iznosu od 27.404,00 € (dvadesetsedamtisućačetristočetirieura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15., dalje u tekstu ZOO) tekućom od 01.07.2015. pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

6.645,29 € (šesttisućašestočetrdesetpeteuraidvadesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29.st.2. ZOO-a tekućom od 30. srpnja 2025., a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na temelju Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sklopljenog dana 18.05.2006. s pravnim prednikom tuženika Slavonskom bankom d.d. Osijek koristio kredit od 134.000,00 CHF u protuvrijednosti domaće valute i uz valutnu klauzulu vezanu za navedenu stranu valutu. Tužena banka je u ugovor o kreditu ugradila odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanje ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke tuženika ali o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Navedeni uglavci o promjenljivim ugovornim kamatama (kamatnim stopama) su protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07, dalje ZZP), koji je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja ugovora tako i za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4.7.20213. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 7129/2013. od 13.06.2014., s tim da je Vrhovni sud RH u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske presude.

1.1. Navodi da polazeći od pravila da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatama. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama čl. 323. Zakona o obveznim odnosima prema kojima je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina.

1.2. Kako ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatnim stopama odnosno njih njihovim stopama (jednostrane odluke banke), kao ni svim drugim dokumentima i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu banka mora vratiti, ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. Naveo je da će određeni i precizirani tužbeni zahtjev postaviti tijekom postupka temeljem čl. 186. b st. 3. ZPP-a.

1.3. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev od 10.06.2019.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog postupka. Navodi da u cijelosti osporava da bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu bila ništetna s obzirom na to da je ugovaranje promjenjive kamatne stope odgovaralo stvarnoj volji ugovornih strana te je suprotno tužiteljevim navodima predmetni Ugovor o kreditu sadržavao sve pretpostavke pod kojima se kamatna stopa mogla izmijeniti, odn. postupao je sukladno svim važećim prisilnim propisima. Ističe prigovor zastare te u podnesku od 23. veljače 2021. ističe da navedeni ugovor nije potrošački ugovor s obzirom da je odobren za kupovinu poljoprivredne mehanizacije. Predlaže da sud tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

3. Tužitelj je nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja specificirao tužbeni zahtjev opisan kao u podnesku od 23. studenog 2021. (list spisa 159-160), predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

4. Tuženik se u podnesku od 30. studenog 2021. usprotivio navodima tužitelja i specificiranom tužbenom zahtjevu navodeći da iz izreke pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača jasno proizlazi kako se utvrđenja glede ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u toj presudi sklapala Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. i ne odnose se na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala Slavonska banka d.d. Osijek koja je samostalni pravni subjekt.

5. Sud je presudom br. P-1279/2019-26 od 18. siječnja 2022. usvojio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjeva tužitelja koja je preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-127/2022 od 16. studenog 2022. na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja povodom žalbe tuženika, a Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije tužitelja ukinuo je obje presude i vratio spis na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i specificirao je tužbeni zahtjev na zapisniku od 26. svibnja 2025. opisan kao u izreci presude dok se tuženik i dalje protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosit.

7. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja i vještakinju Dajanu Vuković te izvršio uvid u kompletnu materijalu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije saslušao svjedokinju TG jer je tuženik odustao od njenog saslušanja u podnesku od 2. lipnja 2025. (list spisa 258).

8. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da je tužitelj sa Slavonskom bankom d.d. Osijek, pravnim prednikom tuženika, sklopio dana 18.05.2006. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninama i zasnivanje založnog prava na nekretninama u korist Banke, potvrđen 29.05.2006. po javnom bilježniku Ružici Gagro iz Belišća, pod brojem OU-165/2006;

- da je kredit odobren u iznosu od 134.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita za kupovinu poljoprivredne mehanizacije i zatvaranje kredita;

- da je rok vraćanja kredita 10 godina uz kamatu od 6,50 % godišnje, dekurzivno, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća, odn. na dan plaćanja;

- da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize HNB na dan plaćanja i uključene su u anuitete;

- da čl. 4. Ugovora korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na Ugovoru;

- da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit 30.06.2015.

9. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe iz navedenog ugovora o promjenjivim ugovorenim kamatnim stopama;

- da li je osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetne predmetne odredbe;

- da li je dopuštena preinaka tužbe tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka;

- da li je osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja tuženika i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika.

10. Tužitelj ĆG ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazao je da se u vrijeme sklapanja ugovora 2006. bavio poljoprivredom i imao je otvoren OPG ĆG Glavaš a koji sada glasi na njegovog sina OPG Božidar Glavaš. Bili su mu potrebni poljoprivredni strojevi i odlučio je kod tuženika podići kredit i to kod Slavonske banke čiji je bio klijent i koju je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a ovu sadašnja Addiko bank a čiji je i ostao klijent. Poljoprivredne strojeve je pronašao u Novokomercu Osijek i oni su ga uputili da kredit ostvari kod Slavonske banke u Poslovnici u Osijeku. Vezano za kredit razgovarao je s dva djelatnika banke i oni su mu preporučili kredit u CHF, a ne u kunama i eurima. Kamate su bile povoljnije za kredite u CHF i pristao je na takav kredit a koji je sklapao u svojstvu fizičke osobe. Za ostvarenje kredita postao je fiducijarni dužnik na strojevima kao što je i dao zalog i na nekretninama za osiguranje otplate kredita. Nitko ga nije upozoravao da će pojedine rate kredita znatno rasti ga je je itko upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na EUR. Nije upozoravan ni na rizike vezano za promjenu tečaja, valute kao i promjenjivosti kamatne stope u koje se slabo razumije, ali je pristao na zaključenje ugovora jer su mu bili nužni poljoprivredni strojevi kako bi mogao obrađivati zemljište koje je kupio a i uzeo u zakup u ukupnoj površini od oko 70 ha. Dobio je sačinjene ugovore koje je sačinila banka na čiji sadržaj odredbi ugovora uopće nije mogao utjecati niti pregovarati već je samo mogao prihvatiti ugovor po sistemu uzmi ili ostavi. Ugovor je letimično pogledao a vezano za visinu kredita, rok otplate od 10 godina, visinu rate kao i sredstva osiguranja otplate kredita. Odnio ih je kod javnog bilježnika Ružice Gagro u Belišću koja mu je ugovore ovjerila i to samo potpise, ali mu nije tumačila pojedine odredbe ugovora niti rizike vezane za podizanje kredita u CHF. Dio kredita je isplaćen Novokomercu za strojeve, a dijelom kredita je zatvorio u istoj banci dva manja kredita. Početne rate kredita su mu iznosile sukladno ugovoru da bi se poslije znatno povećale. Rate kredita su isplaćivane isključivo preko OPG-a iako u neredovitom vremenskom periodu, ali je ipak uspio otplaćivati. Kredit je u konačnosti isplatio ove godine i to preko OPG-a kojeg je prenio na sina, a glasi OPG Božidar Glavaš. Povećane rate kredita su bile znatno veće od početno ugovorenih i da je znao da će biti znatno povećane ne bi dizao kredit u CHF. Dodao je da su ga tijekom ovog spora kontaktirali djelatnici Addiko banke radi mirnog rješenja isplate kredita i na njihovu ponudu je zajedno sa svojim punomoćnikom u ovom postupku pristao, ali mu se poslije dnisu javljali tako da je ostao kod ove tužbe.

11. Iz pismenog nalaza i mišljenja i zaključka vještakinje Dajane Vuković razvidno je da razlika kamate iznosi 32.310,60 kn, tečajne razlika 174,164,40 kn te razlika anuiteta ukupno 206.475,00 kn uz napomenu da manje plaćeni i/ili neplaćeni iznosi prikazani su predznakom "-" kao manje plaćeni iznosi, a izračunati iznosi su razlike između više i manje plaćenih iznosa.

12. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje dok su tuženikovi prigovori na nalaz i mišljenje pravna pitanja o kojima odlučuje sud a ne financijski vještak.

13. Vještakinja je na ročištu održanom 6. prosinca 2021. ostala kod pismenog nalaza i mišljenja.

14. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještakinje jer je dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

15. Analizirajući navode tužitelja, tuženika, iskaze tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.

16. U odnosu na prijeporna pitanja stranaka sud prihvaća navode tužitelja u cijelosti.

17. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika nije prijeporan, prijeporna je odredba čl. 4. Ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,50 %. Upravo taj dio gdje se promjenjiva redovna kamatna stopa određuje u skladu s važećom odlukom o kamatnim stopama kreditora sud nalazi nepoštenom i nejasnom i stoga ništetnom. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bio je ovisan o novcu potrebnom za kupnju poljoprivredne mehanizacije pa je banka u konkretnom slučaju jača strana koja određuje pravila igre tako i promjenjivu kamatnu stopu sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da ugovor o kreditu precizno utvrde, način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daju bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Uz to ta promjenjivost je izrazito nepoštena, bez jasnih parametara jer je nejasna prosječnom potrošaču odnosno korisniku kredita obzirom da nije naznačeno jasno kako je to naznačeno za visinu kamate koja je određena na dan sklapanja ugovora 6,50 % godišnje, dekurzivno, pa je tako banka mogla jasno naznačiti do kojih granica može ići promjenjiva kamatna stopa, a ne koristiti se visokom stručnom terminologijom nerazumljivom prosječnom građaninu, korisniku kredita, bez stručnih uputstava što to znači i kakve su posljedice za iste. Jedina zaštićena strana u predmetnom ugovoru je banka, ovdje tuženik jer kamatna stopa ovisi o njezinom poslovanju, tržištu što je također moglo biti naznačeno s gornjom granicom kamata, iako je nelogično da banka kao institucija koja posluje s novcem i svoje poslovanje bazira na zaradi, i to nije prijeporno, no prijeporan je rizik koji prebacuje na teret klijenta.

18. Kako tuženik nije dao dovoljno podataka u samom Ugovoru temeljem čega su podizane kamatne stope na kredit zaključen s tužiteljem, da li je u tom periodu na tržištu nudio kredite po nižoj kamatnoj stopi ili su odmah plasirani po kamatnoj stopi koja je tada naplaćivana od tužitelja, je li promjenjiva kamatna stopa bazirana na objektivnim i opravdanim razlozima, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos sukladno nalazu i mišljenju vještakinje i specificiranom tužbenom zahtjevu na ime razlike između prvotno ugovorene kamatne stope 6,50 % i kamatnih stopa kako ih je obračunavala i naplaćivala banka u utuženom periodu do isplate kredita.

19. Nije prijeporno da naša pravna regulativa poznaje i priznaje promjenjivu kamatnu stopu no ista mora biti razumljiva i određena parametrima, kvalitativno i kvantitativno razrađena uzročno posljedična veza kretanja parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, kao i određenje razdoblja za donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope, s tim da parametar mora biti jedan od varijabli EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija RH i obveze pričuve Banaka koji će biti razumljivi korisnicima kredita kako ne bi došli u poziciju da samo mogu primiti obavijest o Odluci banke bez da na nju mogu reagirati i o istom pregovarati. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

20. U čl. 4. ZOO-a, propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa, sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti poštenja.

21. Odredba čl. 269.st.2. ZOO-a propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

22. Odredba čl. 272. ZOO-a propisuje da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

23. Odredba čl. 295. ZOO-a propisuje da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u tipskom obrascu ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva.

24. Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st. 2.). Odredba st. 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st. 3.).

25. Odredba čl. 322.st.1. ZOO-a propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

26. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Navedeno nije implementirani isključivo u Zakon o zaštiti potrošača, već i u odredbe članaka 295. i 296. ZOO-a i to upravo radi ostvarenja zaštite jednakosti prava šireg kruga sudionika obveznopravnih odnosa.

27. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese druge strane, vodeći pri tome računa u smislu i svrsi obveznog odnosa. Kao mjerilo ponašanja uzima se u obzir kako bi se ponašao prosječan čovjek, s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik, s druge strane.

28. Samo nepostojanje propisa, koji nalažu bankama da se u ugovor o kreditu precizno utvrde uvjeti promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju, ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze dužnika. Upravo u tome se i ogleda primijena načela savjesnosti i poštenja sklapanja dvostranih ugovora. Koristeći tu činjenicu banka je nametnula tužitelju ugovorne odredbe koje ju stavljaju u neravnopravan položaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

29. Iz podataka u spisu predmeta (sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja) proizlazi kako je predmetni ugovor formularni, tipski (standardni ugovor), koji podrazumijeva skup ugovornih klauzula određen kao model za sklapanje budućih ugovora, koji ne isključuje mogućnost individualnog pregovaranja o pojedinim elementima.

30. Stoga je sud mišljenja kako se o odredbama ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj kao ugovorna strana na bilo koji način mogao individualno pregovarati o odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi. Suprotno tome, odredba o kamatnoj stopi unaprijed je formulirana od strane tuženika te zbog toga tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito što je riječ o odredbi, kako je navedeno, unaprijed formuliranog, standardnog (tipskog) ugovora tuženika.

31. Promjenjivost kamatne stope nije bila vezana uz jasne parametre te je kao takva bila nejasna korisniku kredita, a kako to proizlazi iz njegova iskaza. Naime, u predmetnom unaprijed formuliranom Ugovoru, nije bilo dovoljno elemenata za mogućnost individualizacije visine promjenjive kamatne stope, već je u čl. 3. predmetnog Ugovora određeno da se kamata obračunava i naplaćuje sukladno Odluci o kamatama Banke, da je kamatna stopa promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke, da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje.

32. Slijedom navedenog, korisniku predmetnog kredita se protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula obveza koju nije mogao objektivno sagledati kao cjelinu u vrijem zaključenja predmetnog Ugovora, a koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne od ugovornih strana, a u odnosu na drugu ugovornu stranu-tuženika, a što je suprotno općim načelima prava, načelu ravnopravnosti sudionika u ugovornim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zlouporabe prava.

33. Sud je dopustio preinaku tužbe sukladno čl. 190.st.3. ZPP-a jer je to svrsishodno za konačno rješenje cjelokupnog odnosa među strankama. Osim toga, tužitelj je u toč. II. tužbe naveo da zadržava pravo specificiranja tužbenog zahtjeva nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

34. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, sud smatra da je sukladno čl. 2. navedenog ugovora tužitelju odobren namjenski kredit za kupovinu poljoprivredne mehanizacije ali i zatvaranje kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 134.000,00 CHF koji kredit je osiguran založnim pravom na pokretninama i nekretninama tužitelja.

34.1. Naime, tužitelj je osobno otplatio predmetni kredit 30.6.2015. a tuženik je, ukoliko je uplate uplaćivao umjesto tužitelja netko drugi, uplate prihvaćao i nije ih vratio a niti je to tijekom ovoga postupka dokazao.

35. Isto tako iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, a čiji je slijednik tuženik. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

36. Sud nije prihvatio niti istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 12.6.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.

37. Zbog svega navedenog, sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima se uređuje promjena kamatne stope tijekom otplate kredita ništetne, a slijedom toga i čl. 4. o kojem se za odobreno razdoblje bez otplate kredita obračunava plaćanje ugovorenih kamata godišnje, pa je naložio tuženoj banci vratiti iznos tužitelju koji je naplatila temeljem takve ništetne odredbe ugovora.

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude temeljem čl. 3., 4., 6., 29., 295., 296., 322., 323., 1111. u svezi čl.1115. ZOO-a.

39. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

40. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155.st.1. ZPP-a.

41. Tužitelju koji je ovu parnicu dobio u cijelosti priznati su zahtijevani troškovi u iznosu od 6.645,29 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 500,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14., 138/23 dalje: Tarife), dva iznosa od po 500,00 na ime sastava podneska po punomoćniku od 20.03.2020. i 23.11.2021. sve po Tbr. 8/1. Tarife, pet iznosa od po 500,00 € na ime pristupa punomoćnika tužitelja na ročišta održana 25.01.2021., 01.03.2021., 06.12.2021., 26.05.2025. i 30.06.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 331,80 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 73,00 € na ime pristojbe na tužbu, iznosa od 320,00 € na ime pristojbe na presudu, iznosa od 750,00 € na ime sastava zahtjeva za dopuštenje revizije po Tbr. 10/5. Tarife, iznosa od 320,49 € na ime pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije, iznosa od 750,00 € na ime zahtjeva za sastav revizije po Tbr. 10/5. Tarife, te iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročištu za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, a sve u skladu s važećom Tarifom.

42. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 30. srpnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika