REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-14364/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dario Partl, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja SL, odvjetničke vježbenice, i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.550,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 10. svibnja 2021. do 31.12.2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te iznos od 605,22 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na navedeni iznos od 31. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu za iznos od 365,32 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te za iznos zakonske zatezne kamate koja na iznos od 605,22 eura teče od 10. svibnja 2021. do 30. srpnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.886,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 15.09.2017 god. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je bio zaposlen kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, na radnom mjestu – odvoženja otpada. Navedenog datuma tužitelj se ozlijedio prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka, po nalogu poslodavca. Tužitelj je bio na lokaciji Ivanićgradska ulica u Zagrebu, zajedno s radnim kolegama g., ČL i g., AL, te je izvršavao radne operacije prikupljanja, „ istresanja“ i odvoza otpada u ime i za račun poslodavca- osiguranika tuženika. U trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja padala je jaka kiša te je tužitelj imao na sebi radnu, kišnu kabanicu. Tužitelju je prilikom silaska s papučice specijalnog vozila za odvoz smeća noga „proklizala“ te se isti nezgodno dočekao na kanalicu koja se nalazi uz asfaltiranu površinu ceste. Dakle, zbog klizavosti i zakrčenosti prostora i radnih površina na kojima se obavljaju radni zadaci u ime i za račun poslodavca, tužitelj je zadobio ozljedu lijevog zgloba. Odmah nakon zakretanja (ozljede) lijevog zgloba, tužitelj je osjetio jaku bol u nozi, međutim smatrao je da će bol proći, pogotovo ukoliko „ na kraće vrijeme odmori nogu“. Tužitelj je potom sljedećih nekoliko dana konzumirao analgetike zbog bolova, smatrajući pritom da će nakon nekog vremena bol proći. Međutim, bol nije prestajala, štoviše, bivala je sve jača, a noga je „ poplavila“ pa je slijedom navedenog tužitelj otišao kod svojeg liječnika opće (obiteljske) medicine, koja je istome otvorila bolovanje te uputila tužitelja na liječničke pretrage.

2. Poslodavac tužitelja je u trenutku ozljeđivanja tužitelja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, stoga je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju.

3. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio distorziju lijevog nožnog zgloba. Obavio je više ciklusa fizikalne terapije, međutim tegobe su perzistirale te je istome ordiniran MR pregled na kojem je utvrđeno da je tužitelj zadobio leziju gornjeg talonavikularnog ligamenta uz izljev u prednjem i stražnjem dijelu TC art. Tužitelju je učinjena endoskopija peronealnih tetiva te „ artroskopska toaleta lijevog gležnja sprijeda i straga“. Naime, usprkos činjenici što je tužitelj obavio više ciklusa fizikalne terapije, isti je morao biti podvrgnut operativnom zahvatu. Bio je primoran koristiti štake te štedjeti ozlijeđenu nogu. Zbog zadobivene ozljede je otprilike dvije godine proveo na bolovanju te na liječenju zadobivenih ozljeda. Tužitelj i danas mora izbjegavati hod po strmini te po stepenicama te svakodnevno vježbati ozlijeđenu nogu.

4. Tužitelj je 10.05.2021. g. podnio tuženiku odštetni zahtjev vezan uz predmetnu ozljedu na radu, sve u cilju mirnog rješavanja spora, međutim tuženik nije u mirnom postupku tužitelju nadoknadio štetu.

5. Slijedom svega navedenog, nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj potražuje od tuženika, temeljem članaka 1095. i 1100. važećeg Zakona o obveznim odnosima, pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.915,32 eura (za neimovinsku štetu) i to zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužitelj ujedno potražuje od tuženika imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 605,22 eura, sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, obzirom je s poslodavcem tužitelja na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078700005404. Tuženik stavlja prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu, obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu, unatoč tome što je potraživanje tužitelja vezano za ozljedu na radu. Naime, radni spor je po svojoj prirodi spor između radnika protiv poslodavca radi naknade štete koju je pretrpio na radu ili u svezi s radom. Međutim, u ovom slučaju se ne radi o sporu radnika protiv poslodavca, koji uopće nije stranka u postupku, već se radi o sporu između radnika i tuženika kao osiguratelja poslodavca. Tužitelj svoje potraživanje temelji isključivo na ugovoru o osiguranju poslodavca. Stoga tuženik predlaže sudu da se oglasi nenadležnim u ovom postupku te da ovaj predmet uputi stvarno nadležnom sudu, i to Općinskom građanskom sudu na postupanje.

7. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja na način kako je opisan u tužbi, odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedičnu vezu, visinu tužbenog zahtjeva te stavlja prigovor zastare potraživanja. Pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku proizlazi iz police osiguranja od odgovornosti zaključenu s poslodavcem tužitelja i koja je vrijedila u trenutku štetnog događaja. Stoga, u konkretnom slučaju tuženik ne odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 111. Zakona o radu, odnosno članka 25. Zakona o zaštiti na radu, nego po načelu krivnje. Naime, prema odredbi članka 2. st.2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti tuženika, koji su sastavni dio naprijed navedene police osiguranja, osiguranjem je pokrivena isključivo odgovornost osiguranika koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa. Iz dokumentacije priložene u spisu nije vidljivo u čemu se sastoji krivnja poslodavca tužitelja, odnosno osiguranika tuženika, jer iz opisa štetnog događaja iz tužbe proizlazi isključiva odgovornost tužitelja. Uz tužbu nije dostavljena prijava ozljede na radu, što ukazuje na to da se ozljeda nije dogodila na radnom mjestu. Prema navodima tužbe, tužitelj je u štetnom događaju od 15.9.2017.godine zadobio leziju gornjeg talonavikularnog ligamenta uz izljev u prednjem i stražnjem dijelu TC art, a liječniku se javio tek mjesec dana poslije nezgode. Da je tužitelj doista zadobio opisanu ozljedu, još mjesec dana nakon ozljede ne bi bio sposoban obavljati radne zadatke (koji zahtijevaju konstantno kretanje), zbog konstantnih bolova, koji su prema tvrdnji tužitelja „ postajali sve jači.“ Kod takve ozljede tužitelj se trebao odmah javiti liječniku i provesti odgovarajuće liječenje u kojem slučaju bi ono trajalo najviše mjesec dana. No tužitelj je unatoč ozljedi, a prema navodima tužbe, nastavio raditi, zbog čega su nastale mnogo teže posljedice od onih koje bi inače nastale, da je liječenje započeo pravodobno. Stoga tuženik stavlja prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štetnih posljedica.

8. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi.

9. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: odštetni zahtjev (str. 4-5 spisa), izjave radnika vezane za ozljedu na radu (sr. 6-8 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 12- 44, 75-82 spisa), policu osiguranja broj [broj police osiguranja] (str. 54-55 spisa), uvjete za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti (str. 56-59 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 92-147 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, proveo je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Igoru Stipančiću (str. 148-152 spisa), saslušao je vještaka dr. Stipančića (str. 168-169 spisa) te svjedoke ŠL (str. 180-181 spisa), ČL (str. 181 spisa), HL (str. 198-199 spisa), ĐL (str. 199 spisa) i tužitelja (str. 181- 182 spisa).

11. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

12. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

13. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, odnosno činjenica da je na dan 15.09.2017. poslodavac tužitelja imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 078700005404, sporan je nastanak štetnoga događaja, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj zadobio, te visina tužbenog zahtjeva.

14. Tuženik neosnovano ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štete zbog ozljede na radu, koju je pretrpio radeći za svog poslodavca, a poslodavac je tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti na dan štetnog događaja. Slijedom navedenog, budući je predmet ovog postupka naknada štete zbog ozljede koju je radnik pretrpio na radu, to je ovaj sud, iako tuženik nije poslodavac tužitelja, već je poslodavac tužitelja nesporno imao s tuženikom sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti na dan štetnog događaja, stvarno nadležan.

15. Vezano za nastanak štetnog događaja i dinamiku nastanka štetnog događaja sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka HL, ĐL, ŠL, ČL i tužitelja te je izvršio uvid u njihove pisane izjave.

16. Svjedok EL je iskazao da je u vrijeme ozljeđivanja tužitelja radio zajedno s njim na odvozu otpada. Svjedok i tužitelj su u smjeni praznili kante za smeće u kamion, a nezgoda se dogodila u Ivanićgradskoj cesti oko pola dvanaest. Tužitelj se ozlijedio na način da je zagazio u jednu „kanalicu“ uz cestu, kanalica služi za odvod. U rukama nije imao ništa, nego je krenuo prema jednoj kanti za smeće. Nekih 15 minuta nakon toga je svjedoku pomagao u pražnjenju kanti, ali je osjećao bolove u nozi, pa je popio brufen i nakon nekog vremena je prestao raditi. Kad su došli u sjedište Podružnice, javili su se šefu ĐL, i tužitelj je tada rekao ĐL da drugi dan neće moći doći na posao, da se ozlijedio. Svjedok je nakon toga otišao na presvlačenje u garderobu i ne zna što se dalje događalo. I tužitelj i svjedok imali su te zgode svu propisanu opremu na sebi, koju je osigurao poslodavac, pa i radne cipele. Tužitelj je imao niske cipele, s gumenim đonom, koje bi trebale štititi protiv proklizavanja, ali to nije bilo uvijek tako. Tužitelj je nezgodno stao u kanalicu lijevom nogom, to je svjedok vidio. Vidio je kako mu se noga izokrenula, a nalazio se odmah iza njega, budući su išli zajedno po kante za smeće. Inače je te zgode padala kiša i bilo je mokro. Radne zadatke određivali su im šefovi smjene, to su bili g. Ć ili g. S, a u svakom slučaju radili su u skladu sa zadatkom kojega su dobili. U konkretnom slučaju obavljali su svoje redovite poslove. Tužitelj ima položenu zaštitu na radu. Tužitelj je nakon nezgode ipak došao na posao, ali nije mogao raditi, pa su ga "potjerali" doma.

17. Svjedok ČL je iskazao da je kritične zgode vozio kamion, a tužitelj i g. UL su radili na pražnjenju kontejnera u kamion. Nije vidio kako se tužitelj ozlijedio, ali je u jednom trenutku u retrovizoru vidio g. ŠL kako gleda nogu tužitelja, a nakon što je tužitelj ušao u kamion, rekao je svjedoku da se ozlijedio, ali da nije ništa strašno. Nakon toga je jedno pola sata, dok su nastavili prikupljati smeće, sjedio u kamionu i nije ništa radio, ali nakon toga je ipak odlučio pomoći kolegi. Tužitelj se ozlijedio dok su bili u Ivanićgradskoj, jer je nakon toga ušao u kamion i rekao da se ozlijedio. Tužitelj je na sebi imao propisanu zaštitnu obuću i odjeću. Tog dana je padala lagana kiša i bilo je mokro. U Ivanićgradskoj ima na mjestu gdje su radnici išli po kontejnere radi pražnjenja i rubnjaka i kanalica. Tužitelj je svjedoku rekao u kamionu da je krivo stao, i to u kanalicu. Tužitelj se ozlijedio pri obavljanju redovnog rasporeda rada i poslova. Tužitelju radne zadatke određuje njegov poslovođa, a to je bio ĐL. Poznato mu je da je tužitelj radio još par dana nakon nezgode, ali je onda otišao na bolovanje. Tužitelj je imao položenu zaštitu na radu.

18. Svjedok HL je iskazao da je radio u Podružnici Čistoća kao samostalni stručnjak zaštite na radu, ne sjeća se tužitelja ĆL. Ne sjeća se ni štetnog događaja od 15.9.2017., kad se tužitelj ozlijedio. Ne zna koje je poslove radio tužitelj. Neposredni rukovoditelj je taj koji organizira rad radnika, kao i onih koji su zaduženi za odvoz smeća. Radnici koji su radili na odvozu otpada bili su dužni položiti zaštitu na radu, i to se polagalo između ostalog, i kod svjedoka, a je li tužitelj to položio ne zna. Prije zasnivanja radnog odnosa radnik dobiva zadužnicu na kojoj piše, između ostalog, da treba položiti zaštitu na radu. Radnik mora zadužnicu naknadno vratiti u kadrovsku službu, a ta zadužnica mora sadržavati, primjerice, svjedokov potpis, ako je kod njega polagao zaštitu na radu, a ako je nije polagao, nema potpisa i prilikom vraćanje zadužnice u kadrovsku se to vidi i onda poslodavac reagira, odnosno, ako radnik ne položi zaštitu na radu, s radnikom se niti ne sklapa ugovor o radu. U Podružnici Čistoća postoji dokumentacija o tome koji radnik je položio zaštitu na radu.

19. Svjedok ĐL je iskazao da je u spornom razdoblju bio poslovođa u Čistoći, bio je neposredno nadređen tužitelju te ga je uputio na zadatak onog dana kad je doživio ozljedu na radu, to je bilo u rujnu 2017. i uputio ga je na lokaciju gdje se ozlijedio. On je radio kao komunalni radnik na utovaru i odvozu kućnog otpada, te je tog dana tužitelj nazvao svjedoka i rekao da se ozlijedio na način da se spuštao s kamiona i stao u kanalicu, odnosno žlijeb. Tog dana je padala kiša, bilo je mokro, pa se poskliznuo, tako je rekao, no rekao je isto tako da misli da može nastaviti raditi i odradio je do kraja svoju smjenu. Kad su se tužitelj i svjedok vidjeli, rekao je da će popiti tablete i da će mu proći bol. Došao je na posao i sljedećeg dana, ali je na kraju rekao da ipak više ne može doći na posao i da ide doktoru, onda više nije dolazio na posao. Svjedok nije napisao prijavu o ozljedi na radu iz razloga što je tužitelj sljedeći dan došao na posao, a nakon što je ustanovio da ipak više ne može raditi, prošlo je više od 48 sati od događaja, pa se nije više mogla pisati prijava. Tužitelj je onog dana kad se ozlijedio imao na sebi svu zaštitu odjeću i obuću, to je svjedok kontrolirao, odnosno imao je radne cipele, odijelo i kišnu kabanicu i prošao je obuku za rad na siguran način.

20. Tužitelj je iskazao da je onog dana kad se ozlijedio bio određen za rad zajedno s kolegom ŠL na lokaciji koju im je odredio poslovođa g. ĐL. Došli su u Ivanićgradsku ulicu, a u jednom trenutku, kada je sišao s kamiona da s kolegom ode po kontejner kojega je trebalo isprazniti, lijevom je nogom ugazio u kanalicu uz cestu i odmah je osjetio bol, zakrenula mu se noga, i to je bio trenutak kada se ozlijedio. EL je isto to vidio. Vozač kamiona i EL su zatim dovukli kontejner do kamiona, stavili na ivice i ispraznili ga, a tužitelj je sjeo u kamion, dali su mu brufen, nakon nekih pola sata prestalo ga je boljeti, pa je nastavio pomagati Č u pražnjenju kontejnera. Kada su došli do sjedišta, javio se g. ĐL, koji ga je zamolio da nastavi raditi sljedećih dana jer je bio manjak radnika, pa je došao i drugi dan na posao, ali ga je boljelo, noga mu je naticala, pa se nakon toga javio doktoru. Poslali su ga na slikanje i otvorio je odmah bolovanje i bio je na bolovanju pune dvije godine, te je završio na operaciji. Kritične zgode imao je na sebi svu propisanu zaštitnu odjeću i obuću, uključivo i kabanicu jer je kišilo i bilo je mokro. Ozlijedio se pri obavljanju svojih redovnih poslova. Pomoć i njegu pružala mu je supruga koja ga je vodila na kontrole, liječniku, skrbila o njegovoj higijeni i o svemu što nije mogao sam napraviti. Prijava o ozljedi na radu je napravljena.

21. Saslušanjem naprijed navedenih svjedoka i tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da se tužitelj ozlijedio na radu 15.09.2017. prilikom obavljanja svojih redovnih poslova i radnih zadataka. Iskazi svjedoka UL, ČL, ĐL i tužitelja suglasni su u tome da je tužitelj kritične zgode bio sukladno rasporedu rada, kojega je određivao nadređeni djelatnik g. ĐL, upućen na lokaciju Ivanićgradska cesta u Zagrebu radi prikupljanja otpada, te da se, radeći poslove svog radnog mjesta te zgode i ozlijedio. Svjedok UL je naveo da je u Ivanićgradskoj ulici tužitelj doživio ozljedu tako što je zagazio u jednu kanalicu uz cestu, svjedok ČL je naveo da je vidio u retrovizoru kamiona u kojem se nalazio g. UL kako gleda nogu tužitelja, nakon čega je tužitelj ušao u kamion i rekao da se ozlijedio, svjedok ĐL je naveo da ga je tužitelj nazvao onog dana kad je bio upućen raditi na jednoj lokaciji u rujnu 2017. i obavijestio ga da se ozlijedio. Tužitelj je naveo da se ozlijedio na lokaciji u Ivanićgradskoj ulici kad je sišao s kamiona da zajedno s kolegom UL ode po kontejner kojega je trebalo isprazniti tako što je lijevom nogom ugazio u kanalicu uz cestu. Svjedoci UL i ČL kritične zgode bili su s tužiteljem na lokaciji u Ivanićgradsoj, svjedok UL je s tužiteljem radio na odvozu otpada, a svjedok ČL je vozio kamion za prikupljanje otpada, dok je svjedok ĐL neposredno nadređeni djelatnik tužitelju koji je uputio tužitelja kritične zgode na rad na naprijed navedenu lokaciju.

22. Nadalje je iz iskaza tužitelja i svjedoka UL nedvojbeno utvrđeno da se tužitelj ozlijedio na način da je nakon izlaska iz kamiona stao u jednu kanalicu uz cestu, koja ima funkciju odvoda, nakon čega je osjetio bol u lijevoj nozi.

23. Poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu ili u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Dakle, poslodavac odgovara na temelju same činjenice da je radniku nastupila šteta na radu ili u svezi s radom, a može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastupila kao posljedica više sile, radnje treće osobe ili kao posljedice krivnje radnika. Neovisno o činjenici što u konkretnom slučaju tuženik nije poslodavac, već osiguravajuće društvo s kojim je poslodavac imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti, odgovornost postoji ako je radniku nastupila šteta zbog ozljede na radu, a nije utvrđeno postojanje nekog od ekskulpacijskih razloga. Na temelju dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da bi tužitelj nekom svojom radnjom ili propustom bio odgovoran za nastanka štetnog događaja, odnosno svoje ozljeđivanje, budući iz njegova iskaza kao i iz iskaza svjedoka UL proizlazi da je stao u kanalicu, pri čemu su vremenski uvjeti bili nepovoljni jer je padala kiša, a tužitelj je na sebi imao svu propisanu i po poslodavcu osiguranu zaštitnu odjeću i obuću, a koja uključuje i radne cipele s gumenim đonom, koje bi trebale štititi protiv proklizavanja. Nadalje, iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi a se tužitelj ozlijedio zbog toga što se poskliznuo kad je stao u kanalicu te je svjedok ĐL naveo da mu je tužitelj rekao da se poskliznuo, pri čemu iz iskaza svih svjedoka i tužitelja proizlazi da je tog dana padala kiša, a tužitelj je na nogama imao propisanu obuću, odnosno cipele koje bi trebale štititi i protiv proklizavanja, kako je naveo svjedok UL.

24. Sukladno čl. 2. st. 2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne odgovornosti tuženika, koji su sastavni dio predmetne police osiguranja, osiguranjem je pokrivena odgovornost osiguranika koja proizlazi iz njegove registrirane djelatnosti, a u ovom postupku je iz iskaza tužitelja i svjedoka UL, ČL i ĐL utvrđeno da je štetni događaj nastao kao posljedica obavljanja registrirane djelatnosti osiguratelja, odnosno poslodavca tužitelja, odnosno tužitelj je doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja registrirane djelatnosti poslodavca koji je imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti s tuženikom, a to je odvoz otpada s gradskih ulica.

25. Nedvojbeno je utvrđeno da vezano za predmetni štetni događaj nije sačinjena prijava o ozljedi na radu. Navedeno je utvrđeno iz iskaza svjedoka ĐL, koji je naveo da nije sačinjena prijava o ozljedi na radu, a to iz razloga što je tužitelj drugi dan nakon ozljeđivanja došao na posao, a 48 sati nakon štetnog događaja se više nije mogla pisati prijava o ozljedi na radu. Slijedom navedenog, iako nije sastavljena prijava o ozljedi na radu u konkretnom slučaju, sud je iz iskaza svjedoka UL, ČL i ĐL nedvojbeno utvrdio da je tužitelj zadobio ozljedu na radu 15.09.2017.

26. Sud ocjenjuje iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da postoji prijava o ozljedi na radu kao netočan, budući je naveo da prijava o ozljedi na radu postoji na str. 8. spisa, ali na str. 8. spisa nalazi se izjava radnika o ozljedi na radu, odnosno izjava tužitelja, koju je tužitelj potpisao, a to nije prijava o ozljedi na radu.

27. Sud iskaze svjedoka UL, ČL i ĐL ocjenjuje kao životne i uvjerljive u dijelu u kojem su iskazivali o tome gdje je tužitelj kritične zgode bio upućen na rad i kako je došlo do njegove ozljede, budući se vezano za navedeno ti iskazi međusobno poklapaju u bitnim činjenicama. Nadalje, iskazi tužitelja i svjedoka ČL i ŠL sukladni su pisanim izjavama koje su dali vezano za predmetni štetni događaj (pisane izjave prileže spisu na str. 6-8).

28. Poradi utvrđivanja visine štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju te uzročno posljedične veze između štetnog događaja te ozljeda koji proizlaze iz medicinske dokumentacije sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću.

29. Vještak je u nalazu i mišljenju od 13.03.2023. naveo da je tužitelj mogao 15.09.2017. zadobiti uganuće lijevog gležnja. Liječniku se javio 4 dana kasnije, koji je konstatirao otok lijevog gležnja uz bolnu i ograničenu pokretljivost. Iz njegovog zdravstvenog kartona je vidljivo da je prije štetnog događaja tužitelj u više navrata imao ozljede lijevog gležnja. Prema njegovom zdravstvenom kartonu tužitelj je najmanje 5 puta prije štetnog događaja imao ozljedu lijevog gležnja. Stoga je jasno da je ozljeda nastala na već ranije oštećeno stopalo. Nakon ovog događaja, zbog tegoba s lijevim gležnjem, tužitelj je provodio višekratnu fizikalnu terapiju. U više navrata je pregledan od ortopeda te je načinjen i MR gležnja. Konačno mu je postavljena dijagnoza tzv. sindrom anterolateralnog sraza i istegnuće tetiva lisnog mišića. Kako konzervativno liječenje fizikalnom terapijom nije polučilo željeni učinak, predložena mu je operacija koja je načinjena artroskopskim putem 11.07.2019., nakon čega je opet liječen fizikalnom terapijom. Obzirom na medicinsku dokumentaciju, prati se kontinuirano liječenje do kraja 11 mjeseca 2019. godine. Stoga se liječenje smatra okončanim krajem studenog 2019. godine.

30. Glede uzročne veze, valja istaknuti da sindrom sraza u gležnju nastaje kao komplikacija zaostala po ozljedi gležnja, ali novija saznanja govore da u nastanku anterolateralnog sraza ulogu ima kronična mikronestabilnost gležnja, zaostala po učestalim uganućima. Ovo potonje je upravo slučaj u tužitelja. Naime, ranije ozljede lijevog gležnja su razlog ovako dugotrajnog liječenja, kao i u konačnici poduzetoj operaciji. Da nije imao toliko ranijih ozljeda gležnja, tužitelj ne bi provodio ovako dugo liječenje, a isto tako ni operacijsko liječenje. Tužitelj je dostavio i dokumentaciju o liječenju tijekom 2022. koja samo ukazuje na postojanje trajnih tegoba povezanih s lijevim gležnjem. Vezano za utvrđenje je li došlo do odgode liječenja te je li to utjecalo na duljinu liječenja, kao i na operaciju kojoj je bio podvrgnut, valja navesti da je temelj liječenja ligamentarne ozljede gležnja tzv. funkcionalno liječenje, koje isključuje dugotrajnu imobilizaciju. Međutim, liječenje ipak započinje imobilizacijom, koja ima zadaću spriječiti da bolno i otečeno stopalo zauzme takav položaj koji je loš za ozlijeđene ligamente i za njihovo cijeljenje. Stoga odgoda u liječenju tužitelja, kao i to što mu nije nakon ozljede postavljena imobilizacija barem kroz 4-5 dana, nije pogodovala liječenju tužitelja, naprotiv navedeno je utjecalo na duljinu liječenja. Što se tiče utjecaja odgode na potrebitost operacije, to je nemoguće sa sigurnošću reći, ali da nije bilo ranijih ozljeda lijevog gležnja malo je vjerojatno da bi tužitelj samo zbog predmetne ozljede bio podvrgnut operaciji, osobito u onom dijelu koji se odnosi na operaciju tetive lisnog mišića (m. peronues brevisa).

31. Smanjenje životne aktivnosti zbog trajnih tegoba s lijevim gležnjem tužitelja iznosi 10%-12%. To smanjenje životne aktivnosti postoji zbog bolova, osobito pri fizičkom opterećenju te blažeg ograničenja kretnji lijevog gležnja, kao i daljem postojanju sindroma anterolateralnog sraza koštanog karaktera zbog koštanih izdanaka na gležanjskoj kosti. Ranije ozljede lijevog gležnja pridonijele su ukupnom smanjenju životne aktivnosti te bi stoga smanjenje životne aktivnosti iznosilo 3%-4%, vezano samo za predmetni štetni događaj. Strah, tzv. primarni, u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao 4-5 dana, srednjeg oko 10 dana i manjeg oko mjesec dana. Povremeni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje je trajao 2 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trajala 4-5 dana, srednjeg oko 12 dana, a manjeg još do 2 mjeseca sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć je tužitelju bila sveukupno potrebna u trajanju od 2 mjeseca 2 h na dan zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 2 mjeseca tri puta tjedno po 2 h zbog otežanog hoda (priprema i nabavka hrane, dulje stajanje i hodanje..).

32. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. Stipančića prigovore je imao tuženik, stoga je sud saslušao vještaka dr. Stipančića na ročištu 08.07.2024. U odnosu na uzročno posljedičnu vezu između predmetnog događaja i provedenog liječenja tužitelja vještak je naveo da je iz medicinskog dokumenata koji prileži spisu na str. 38. razvidno da je potpisan od liječnika s datumom 19.09.2017. te je u istom navedeno da je tužitelj na poslu krivo stao i iskrenuo lijevi zglob 16.09.2017. Tada se opisuje oteklina lijevog gležnja i ograničena i bolna pokretljivost, te je upućen na RTG lijevog stopala, kojeg je tužitelj i načinio dan kasnije, tj. 20.09.2017., a taj medicinski nalaz je na listu 39. sudskog spisa. Tada mu je preporučen i ultrazvuk lijevog gležnja te pregled fizijatra. Vještak je imao na raspolaganju zdravstveni karton tužitelja i izvršio uvid u njega i citirao ga, odnosno podatke koji su važni za konkretan predmet. Na upit je li operacija lijevog gležnja koja je provedena kod tužitelja povezana isključivo s predmetnim štetnim događajem, vještak je naveo da je na to odgovorio u nalazu i mišljenju. Naime, tužitelj je prije predmetnog štetnog događaja imao 5, čak 6 puta ozljedu tog istog gležnja i to je sve navedeno u pisanom nalazu i mišljenju. Dakle, da nije bilo ranijih

1 0

ozljeda tužitelja, a bilo ih je bar 5 ili 6, tužitelj samo radi predmetne ozljede ne bi bio podvrgnut operaciji i tako dugotrajnom liječenju, ali to je sve uzeo u obzir pri davanju ocjena u predmetu. Na daljnji upit je li ocjena trajnih posljedica isključivo vezana za ozljedu zadobivenu u predmetnom štetnom događaju, odgovorio je da bi zbog ranijih ozljeda ukupne trajne posljedice iznosile 10% do 12%, a predmetna ozljeda u tome učestvuje sa 1/3 i zato je utvrdio trajne posljedice u omjeru 3-4%, i to se odnosi isključivo na predmetnu ozljedu zadobivenu u predmetnom štetnom događaju. Na daljnji upit bi li posljedice iz predmetnog štetnog događaja bile takve kakve jesu da nije bilo ranijih ozljeda, vještak je odgovorio da je to hipotetsko pitanje na koje se ne može dati konkretan odgovor.

33. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan. Vještak je odgovorio na zadatak vještačenja na temelju spisu priležeće medicinske dokumentacije koju je podrobno analizirao, izvršio je uvid u zdravstveni karton tužitelja te se na ročištu 08.07.2024. iscrpno stručno i uvjerljivo očitovao o svim primjedbama koje je imao tuženik na nalaz i mišljenje, osobito na uzročno posljedičnu vezu te utvrđene trajne posljedice.

34. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda koje je tužitelj u istom pretrpio, a utvrđene trajne posljedice od 3-4% odnose se isključivo na predmetni štetni događaja te se napominje da je vještak uvidom u zdravstveni karton tužitelja utvrdio da je tužitelj od ranije imao pet ili 6 ozljeda na istom mjestu, i da trajne posljedice, s obzirom na navedeno, iznose 10-12%, ali trajne posljedice isključivo vezane uz predmetnu ozljedu učestvuju u tome 1/3 pa omjer trajnih posljedica isključivo vezanih uz predmetni štetni događaj iznose 3- 4%.

35. Utvrđeno je iz nalaza i mišljenja vještaka te iz iskaza tužitelja da se nije odmah po štetnom događaju javio liječniku, već nakon nekoliko dana te iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je odgoda u početku liječenja mogla utjecati na duljinu liječenja, ali nije moguće utvrditi da je utjecala na potrebitost operacije, odnosno na to je mogla utjecati isključivo činjenica da je od ranije imao više ozljeda lijevog gležnja te su razlog dugotrajnog liječenja i ranije ozljede lijevog gležnja. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da činjenica se tužitelj nije odmah po ozljeđivanju javio liječniku, već par dana kasnije je mogla biti od utjecaja na duljinu trajanja liječenja, ali nije utvrđeno da je imala posljedice na potrebu izvođenjem operacije i na ukupne trajne posljedice (već je na to imalo utjecala činjenica da je tužitelj od ranije imao više ozljeda lijevog gležnja, a to je, kako je već navedeno, vještak uzeo u obzir pri utvrđivanju trajnih posljedica, odnosno njihova omjera, koji je isključivo vezan za predmetni štetni događaj, što je vještak iscrpno objasnio na ročištu 08.07.2024.). Slijedom navedenog, ne može se raditi o doprinosu tužitelja u nastanku štete zbog činjenice da se nije odmah po štetnom događaju javio liječniku.

36. Imajući u vidu gore navedeno, sud je utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, i to temeljem članka 1100., stavak 1. i 2. ZOO-a, cijeneći težinu povrede i okolnosti slučaja, kao i pravičnu novčanu naknadu za imovinsku štetu temeljem članka. 1095., stavak 1. ZOO-a, a sve u svezi s člankom 223. ZPP-a.

1 1

37. Odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove, cijeneći u vještvu utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova i lokalitet povrede (lijevo koljeno), kao i njezin karakter, sud smatra da za ovaj vid štete tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu 1.750,00 eura, cijeneći to primjerenim iznosom (tužitelj prema navedenom kriteriju potražuje iznos od 1.858,12 eur).

38. Odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah, cijeneći u vještvu utvrđen intenzitet i trajanje straha, sud smatra da za ovaj vid štete tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 eura, cijeneći to primjerenim iznosom (tužitelj prema navedenom kriteriju potražuje iznos od 1.260,87 eur).

39. Odmjeravajući pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, sud je cijenio po vještaku utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti tužitelja kao posljedice predmetnog ozljeđivanja (3-4%), kao i dob tužitelja (rođen 1986. godine), dakle uzevši u obzir činjenicu da se radi o osobi srednje životne dobi koja će još dugo u svakodnevnom životu i radu osjećati posljedice zadobivene ozljede, sud smatra da za ovaj vid štete tužitelju pripada pravična novčana naknada od 600,00 eur, cijeneći to primjerenim iznosom (tužitelj prema navedenom kriteriju potražuje iznos od 796,34 eur).

40. Slijedom navedenog na ime pravične novčane naknade neimovinske štete tužitelju pripada iznos od 3.550,00 eur, a tužbeni zahtjev je u navedenom dijelu neosnovan za iznos od 365,32 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

41. Odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je tužitelj završio s liječenjem, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja, krajem studenog 2019., a odštetni zahtjev je podnesen 10.05.2021. (prileži spisu na str. 4-5), to ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od 11.05.2021., odnosno osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 3.550,00 eura od 11.05.2021. do isplate.

42. Glede naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu napominje se da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 168 sati, pri čemu tužitelj navodi da potražuje 3,72 eura za sat pomoć i njege. Sud je utvrdio iz iskaza tužitelja da mu je tuđu pomoć i njegu pružala supruga. Sud smatra da iznos od 3,72 eura predstavlja primjereni iznos za jedan sat pomoći i njege, a to pomnoženo sa 168 sati iznosi 624,96 eura. Tužitelj potražuje iznos od 605,22 eura za tuđu pomoć i njegu, stoga mu je taj iznos dosuđen u cijelosti.

43. Vezano za zakonske zatezne kamate koje teku na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu valja navesti da je pomoć i njegu tužitelju pružala supruga (što je tužitelj naveo u svom iskazu) te uzevši u obzir činjenicu da je iznos ove štete utvrđen po dovršetku ovog parničnog postupka, po provedenom medicinskom vještačenju, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate od presuđenja do isplate, odnosno od 31.07.2025. do isplate te je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 605,22 eur od podnošenja odštetnog zahtjeva 10.05.2021. do 30.07.2025.

1 2

44. Vezano za prigovor zastare napominje se je iz nalazu i mišljenja utvrđeno da je tužitelj završio s liječenjem u odnosu na predmetnu ozljedu koju je zadobio na radu 15.09.2017. krajem studenog 2019. Po dovršetku liječenja tužitelj je tek mogao saznati za opseg štete koju je pretrpio te mu je od tada počeo teći zastarni rok. Zastarni rok iznosi 3 godine sukladno čl. 230. st. 1. ZOO-a (tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila), a tužba je sudu podnesena 08.06.2021. pa iz navedenog slijedi da nije protekao trogodišnji zastarni rok.

45. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 29. stavak 2. ZOO-a do 31.07.2015., od 01.08.2015. do 31.12.2022. na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15), a od 1.1.2023. do isplate na Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22), a teče od svakog 16. -og u mjesecu na razliku plaće za prethodni mjesec, izuzev zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

46. Vezano za parnični trošak, tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, isti je priznat na temelju odredbe čl 154. i 155 st 1 ZPP-a, a u svezi s čl 164 st. 1. istog Zakona, prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj je uspio 100% u pogledu dokazivanja osnovanosti svog potraživanja, a u pogledu visine uspio je u omjeru od 91%, što u zbroju iznosi 191%, a što podijeljeno s dva iznosi 95,5%. Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u pretežitom dijelu, odnosno nije uspio s tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (za 4,5%), slijedom čega mu primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako ista nije uspjela u samo razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pripada parnični trošak u cijelosti. Tužitelju je priznato: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova OT (tbr. 32), za sastav tužbe 100 bodova OT (tbr. 7/1), podneska od 29.03.2022. kojim se očitovao na odgovor na tužbu, 100 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 12.04.2022. 100 bodova OT (tbr. 9/1), podnesak 03.01.2023. kojim je dostavljena medicinska dokumentacija 25 bodova (tbr. 8/4), ročište 07.02.2023. 100 bodova (tbr. 9/1), podnesak 10.02.2023. kojim je dostavljena dokaz o uplaćenom predujmu za medicinsko vještačenje, 25 bodova OT (tbr. 8/4), podnesak od 06.03.2023. kojim je dostavljen zdravstveni karton, 25 bodova OT (tbr. 8/4), podnesak od 11.04.2023. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i uskladio tužbeni zahtjev, 100 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 08.07.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 05.12.2024. 100 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 03.03.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1) te ročište 03.07.2025. 100 bodova OT (tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1075 bodova OT, što obračunato s paušalom od 2,00 eura za jedan bod iznosi 2.150,00 eur, što uz PDV od 25% iznosi 2.687,50 eur. Nadalje, tužitelju je priznat trošak koji se odnosi na plaćeni predujam za medicinsko vještačenje od 199,08 eura, budući je provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod parnice, slijedom čega parnični trošak priznat tužitelju iznosi 2.886,58 eur.

47. Tužitelju nije priznat u parnični trošak podnesak s nadnevkom 21.12.2023. jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

1 3

48. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

49. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženiku