REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović predsjednice vijeća te Nediljka Bobana i Davorka Kučana članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Prišlin kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene ŠĐ zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, 133/23, 145/24) odlučujući o žalbi okrivljene ŠĐ, podnesenoj po braniteljici Jasmini Vukalović, odvjetnici u Varaždinu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-2314/2024-6 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Povodom žalbe okrivljene ŠĐ i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenoj ŠĐ za prekršaj opisan pod točkom 1. izreke pobijane presude za prekršaj iz čl. 51. st.5. u vezi s čl. 293. st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uzima kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 350,00 (tristopedeset)eura, a za prekršaj iz točke 2. izreke pobijane presude iz čl. 199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, te se temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.350,00 (tisućutristopedeset)eura koju je dužna platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II Uslijed odluke pod I žalba okrivljene ŠĐ je u tom dijelu bespredmetna.

III Odbija se žalba okrivljene ŠĐ kao neosnovana i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljena ŠĐ je obvezana naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-2314/2024-6 od 13. lipnja 2025. okrivljena ŠĐ je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. u vezi čl. 293. st.2. i prekršaja iz čl. 199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je , primjenom instituta ublažavanja kazne izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.850, 00 eura koju je dužna platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljena je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 287, 45 eura te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza.

2. Protiv navedene presude okrivljena je pravodobno, putem braniteljice, podnijela žalbu zbog odluke o kazni ističući kako prvostupanjski sud, iako navodeći da je novčanu kaznu ublažio za prekršaj iz čl. 199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama istu uopće nije ublažio, dok je za prekršaj iz čl. 51. st.5. u vezi čl. 293. st.2. tek neznatno ublažio. U odnosu na zaštitnu mjeru okrivljena do sada nije kažnjavana, u jednom smjeru putuje 30 km na posao, živi s majkom u dobi od 78 godina i bratom koji je teško bolestan.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je utvrđeno da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo na štetu okrivljene time što mu je za prekršaj iz čl. 199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao „ublaženu“ novčanu kaznu iako uistinu izrečena novčana kazna nije ublažena.

5. Naime, za prekršaj iz čl. 199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. U izreci pobijane presude prvostupanjski sud navodi kako primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona okrivljenoj za prekršaj iz čl. 199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izriče novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 eura iz čega je očito kako kod takvog izricanja novčane kazne nije primijenio institut ublažavanja kazne.

6. Ublažiti novčanu kaznu znači izreći novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za određeni prekršaj i pri tom navesti da se novčana kazna izriče primjenom članka 37. Prekršajnog zakona i za tu odluku dati razloge.

7. Suprotno navedenom, prvostupanjski sud je na opisani, pogrešan način izrekao novčanu kaznu, a onda u obrazloženju naveo kako se okrivljenoj ne izriču propisane novčane kazne već ublažene , makar to nije tako.

8. Zbog takve povrede materijalnog prava na štetu okrivljene na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ovaj je sud bio dužan izreći okrivljenoj ublaženu novčanu kaznu, ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa uzevši pri tom u obzir i činjenicu da je za dosadašnju kažnjavanost i imovinsko stanje koju je prvostupanjski cijenio olakotnom okolnošću.

9. Slijedom navedenoga okrivljenoj je izrečena ublažena novčana kazna zbog greške prvostupanjskog suda, koju ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, dok je uzeta kao utvrđena novčana kazna za prekršaj iz čl. 51.st.5. u vezi s čl. 293. st.2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja je pravilno ublažena, primjenom instituta iz čl. 37. Prekršajnog zakona.

10. Sud prvog stupnja opravdano je okrivljenoj za prekršaj iz čl.199. st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primijenio i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca (a ne kako je predložio ovlašteni tužitelj u trajanju od 3 mjeseca) budući da se to djelo prekršaja ubraja u kategoriju najtežih djela iz područja sigurnosti prometa na cestama gdje je kod okrivljene kritične zgode bio ustanovljen visok stupanj alkoholiziranosti od 1,84 g/kg zbog čega su u smislu čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti da se radi otklanjanja opasnosti da okrivljena upravljajući motornim vozilom ne ugrozi sigurnost prometa primijeni joj se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca čime će se u potpunosti postići svrha primjene zaštitne mjere.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. srpnja 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenu, tužitelja, braniteljicu okrivljene