Poslovni broj Gž R-181/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku iz Zagreba, ..., protiv tuženika Kliničke bolnice Merkur, OIB: 25883882856, Zagreb, Zajčeva 19 zastupane po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplata, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1469/2024-50 od 24. ožujka 2025., 30. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki II izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1469/2024-50 od 24. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 18.426,95 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.594,31 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
3. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke presude suda prvog stupnja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
4.U žalbi ističe da su svi troškovi nastali nakon vraćanja predmeta na ponovan postupak, sukladno rješenju Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-638/2021- 3 od 4. rujna 2024., isključivo krivnjom tužitelja i to zbog toga što prvostupanjskom presudom nije primijenjen Zaključak br. 153., Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navodi da je vraćanjem predmeta na ponovno suđenje tuženik uspio u tom dijelu spora, ali je kažnjen zbog nastanka novih troškova koji su presudom priznati kao trošak potreban za vođenje postupka. Osporava da bi tužitelju pripadala nagrada za pristup na ročište za objavu presude od 24. ožujka 2021. i 24. ožujka 2025., odnosno smatra da bi iste trebalo odbiti. Također ističe da je sud odmjerio tužitelju nagradu za zastupanje na ročištu od 9. studenoga 2024. i 24. veljače 2025. u iznosu od 250 bodova za svako iako navedena ročišta nisu održana. Tuženik smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo priznajući tužitelju nagradu za sastav podneska od 24. veljače 2025. u visini od 250 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje Tarifa), budući da se radi o podnesku kojim tužitelj uređuje tužbeni zahtjev, pa spada u kategoriju tzv. ostalih podnesaka. Također, tuženik smatra da podnesci od 15. listopada 2020. i 24. prosinca 2020. nisu bili nužni za vođenje postupka. Tuženik ističe da je trebalo mu priznati i djelomično pravo na troškove sudskih pristojbi, obzirom na njegov djelomični uspjeh u sporu.
5.Predlaže u pobijanom dijelu odluku o parničnom trošku preinačiti.
6.Žalba nije osnovana.
7.Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, tuženik u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.
8. Sud prvog stupnja odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, Tarifi te vrijednosti predmeta spora. od 18.426,95 eura. Sukladno navedenom tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova, sastav četiri obrazložena podneska od 14. rujna 2020., 16. veljače 2021., 2. kolovoza 2024. i 24. veljače 2025. u visini od 250 bodova za svaki, sastav podneska od 15. listopada 2020., 13. studenoga 2020. i 24. prosinca 2024. za svaki po 25 bodova, zastupanje na ročištu 5. listopada 2020., 8. ožujka 2021., 9. studenoga 2024., 24. veljače 2025. u visini od 250 bodova za svako, pristup na ročište za objavu presude od 24. ožujka 2021. i 24. ožujka 2025. za svako 50 bodova, što zbrojeno iznosi ukupno 2425 bodova, te pomnoženo sa vrijednošću 1 boda u iznosu od 2,00 eur (Tbr. 54.), daje ukupan iznos od 4.850,00 eura, uvećano za PDV od 25% što iznosi 1.212,50 eur (Tbr. 46. Tarife), daje zbroj od 6.062,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 531,81 eur (osnovni nalaz 331,81 eur i dopunski nalaz 200,00 eura) što daje ukupni iznos troška od 6.594,31 eur.
9. Pravilno je sud prvog stupnja priznao tužitelju trošak zastupanja na ročišta za objavu presude 24. ožujka 2021. i 24. ožujka 2025., trošak zastupanja na ročištu od 19. studenoga 2024. i 24. veljače 2025., trošak sastava podneska od 24. veljače 2025., 15. listopada 2020. i 24. prosinca 2024.
10. Suprotno tvrdnji tuženika tužitelju pripada naknada troška zastupanja na ročištu na kojem je objavljena presuda sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife.
11. Naime, tužitelj je pravodobno u smislu odredbe čl. 164.s t. 3. ZPP-a prije zaključenja glavne rasprave, dakle prije završetka raspravljanja koje je prethodilo odlučivanje o trošku podnio zahtjev za naknadu parničnog troška te zatražio između ostalog trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude u iznosu od 50 bodova za svako.
12. Kako je na ročišta za objavu presude pristupio njegov punomoćnik, sud prvog stupnja je u presudi objavljenoj na navedenom ročištu pravilno dosudio tužitelju zatraženi trošak.
13. Na ročištu od 9. studenoga 2024. i 24. veljače 2025., raspravljalo se o glavnoj stvari, pa tužitelju sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife pripada nagrada u iznosu od 250 bodova za svako. U odnosu na podnesak tužitelja od 15. listopada 2020. i 24. prosinca 2020. a uz koje tužitelj dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje, i po mišljenju ovoga suda isti su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Navedeno iz razloga što bi sud u protivnom odustao od provođenja dokaza financijskim vještačenjem. Kako podnesci od 15. listopada 2020. i 24. prosinca 2020. spadaju u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife za koje je predviđena nagrada od 25% iz Tbr. 7. toč. 1., 3. 6. i 7. Tarife slijedi da tužitelju pripada trošak sastava tih podnesaka u iznosu od 50 bodova za svaki, a kako je to pravilno sud prvog stupnja i dosudio tužitelju.
14. Također, proizlazi da je tužitelj u podnesku od 24. veljače 2025. očitovao se na nalaz i mišljenje i postavio konačni tužbeni zahtjev. Stoga, tužitelju za sastav podneska od 24. veljače 20205. pripada nagrada pod Tbr. 8. toč. 1. Tarife, a kako je to pravilno sud prvog stupnja i dosudio tužitelju.
16. U odgovoru na žalbene navode tuženika iz kojih proizlazi njegovo stajalište da bi trebalo o naknadi parničnog troška odlučiti prema odredbi čl. 156. ZPP-a koja propisuje obvezu naknade parničnog troška po načelu krivnje, bez obzira na ishod postupka, valja navesti da citirana zakonska odredba propisuje samo korektivno načelo kod odlučivanja o naknadi parničnog troška prema osnovnoj odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj obveza stranke na naknadu parničnog troška dosuđuje po načelu cause. Stoga, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i to u pogledu svih onih parničnih radnji koje se odnose na tužbeni zahtjeva s kojim je uspio, pa tuženik koji je izgubio parnicu u cijelosti ne može ostvarivati pravo na naknadu troška pozivom na odredbu iz čl. 156. ZPP-a.
17. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odluku o parničnom trošku sadržane u toč. II izreke presude suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
U Rijeci, 30. srpnja 2025.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
